Poslovni broj Gž-338/2024-6

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-7669/21-22 od 29. kolovoza 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe stranaka, kao neosnovane te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-7669/21-22 od 29. kolovoza 2023.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova sastava žalbi.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo tužitelju isplatiti 1.467,00 eur s pripadajućim zateznim kamatama te mu naknaditi trošak postupka od 4.430,51 eur s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Tužitelj podnosi žalbu u odnosu na trošak postupka koji mu nije dosuđen , pozivom na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu odluku.

3. Tuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže prinačiti prvostupanjsku presudu, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Žalbe nisu osnovane.

4. Predmet spora zahtjev je tužitelja za isplatu iznosa koji preplatio temeljem ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. 25. svibnja 2005., prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i isplatio kredit u iznosu od 21.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s tim da je tužitelj u cijelosti isplatio preuzetu obvezu vraćanja kredita.

5. Tužitelj utužen iznos temelji na tvrdnji da je ništetna odredba tog ugovora u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a pri tome se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018. donesene u kolektivnom sporu.

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima tuženika postupak se vodio i pobijana je presuda donesena od strane stvarno i mjesno nadležnog suda, a u presudi su, temeljem provedenih i obrazloženih dokaza, izneseni jasni razlozi za njeno donošenje. Stoga nisu počinjene niti povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. i 11. ZPP-a.

7. U odnosu na žalbene navode tuženika valja navesti da se prvostupanjski sud odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništave ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak budući da je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP-a, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici, jer se tužitelj na njih pozvao. Dodaje se da je i odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 14/14, 110/15 i 14/19 - dalje u tekstu: ZZP), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP-a, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

7.1. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.) utvrđeno je da prosječni potrošač nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Tuženik pak, nije učinio vjerojatnim da bi tužitelja kao korisnika kredita obavijestio u potpunosti o naravi, rizicima i posljedicama odredbi o valutnoj klauzuli. Upozorenje u pravcu da kako se mijenja tečaj valute, mijenja se i visina anuiteta, nije upozorenje na rizik koji dolazi pri ugovaranju kredita uz valutnu klauzulu. Prema tome, neosnovano upire tuženik da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

8. Prvostupanjski je sud utvrdio da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor zaključili ugovor o kreditu kojim je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 21.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF, tako da je zbog toga tužitelj, koji je kredit isplatio u cijelosti, preplatio tuženiku iznos od 1.467,00 eur, s time da je prvostupanjski sud uzeo u obzir pozitivne i negativne iznose tečaja.

8. Na temelju prednjih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio, s obzirom na nespornu činjenicu mijenjanja tečaja CHF nakon sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, da su odredbe kojima je bila ugovorena valutna klauzula ništetne, kako je to i utvrđeno u opisanom kolektivnom sporu te prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih anuiteta, u iznosu koji je utvrđen provedenim financijskim vještačenjem.

10. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetne odredbe preplatio tuženiku 1.467,00 eur, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 323. st. 1. i 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 121/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) obvezao tuženika isplatiti tužitelju taj iznos.

11. Naime, kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P- 1401/12) pravomoćno utvrđeno da je odredba kojom je ugovorena valutna klauzula ništetna, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu, proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO-a mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja.

12. Prvostupanjski je sud pravilno otklonio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti presude u predmetu Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., pa je tužba koju je tužitelj podnio 29. rujna 2021. podnesena unutar petogodišnjeg roka zastare propisanog čl. 225. ZOO-a.

13. U odnosu na troškove postupka valja istaknuti da ovaj sud o istima odlučuje u okviru čl. 365. st. 2. ZPP-a.

13.1. Suprotno navodima žalbe tuženika pravilno je prvostupanjski sud primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 107/15., 64/18, 67/19, 81/22, 138/23 dalje Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme presuđenja, jer je to trenutak kad se odlučuje o troškovima postupka.

13.2. Suprotno navodima tužitelja pravilnom primjenom Tbr. 9.t.2. Tarife tužitelju je za zastupanje na ročištu 12.05.2022. dosuđena naknada u visini od 50 bodova, jer se radilo o pripremnom ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima.

Strankama, budući da nisu uspjele u žalbenom postupku, temeljem čl. 166. st. 1., u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, nije priznat trošak sastava žalbi.

Slijedom svega navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao izreci.

Rješenje sadržano u prvostupanjskoj presudi, kao nepobijano, ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 15. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec