Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5128/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te Nade Horvatović i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. MV, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.) i dr., odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar s ispostavom Nin, protiv presude Općinskog suda u Zadru od 20. studenoga 2025., broj: Pp-6104/2022, u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar s ispostavom Nin, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u točki 2., na način da se, na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. MV (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA OD OPTUŽBE

da bi

dana 26. listopada 2022. god. u 13,50 sati u mjestu eg, Predio wf u masliniku remetio javni red i mir na način da je u navedeno vrijeme došao u maslinik gdje se nalazila njegova majka IV i ŠV te je ničim izazvan verbalno napao pogrdnim riječima glasno vičući "što vi tu radite izlazite van, pička vam materina", a potom da je fizički nasrnuo na istu na način da je majci uzeo štap pomoću kojega se ista kreće te je jednom rukom odgurnuo od sebe, a drugom rukom u kojoj je držao štap zamahnuo prema majci kojom prilikom istu nije udario nakon čega je razbacao pobrane masline koje su se nalazile u kanti, a u cilju da spriječi daljnje nasilje na svoju štetu i na štetu IV ŠV je pozvao policiju, čime je okrivljenik prestao sa daljnjim činjenjem prekršaja kojim ponašanjem je kod JV izazvao osjećaj uznemirenosti i nelagode kao i kod drugih slučajnih prolaznika i osoba koje su se nalazile u blizini,

- čime da bi počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira.

II. Uslijed gornje odluke, žalba tužitelja u odnosu na prekršaj iz čl. 13. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira je bespredmetna.

r i j e š i o  j e

Djelomično se prihvaća žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar s ispostavom M i ukida pobijana prvostupanjska presuda zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te se predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru od 20. studenoga 2025., broj: Pp-6104/2022, okr. MV je na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona oslobođen od optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci te presude u toč. 1. i 2., počinio prekršaje iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Istom presudom određeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnio je tužitelj, kako to iz sadržaja žalbe proizlazi, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine u cijelosti te vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba je djelomično bespredmetna, a djelomično osnovana.

U odnosu na presudu

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Ispitivanjem po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona, jer djelo za koje je okr. MV oslobođen optužbe na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude u t. 2., po propisu nije prekršaj iz čl. 13. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira.

5. Naime, okr. MV je stavljeno na teret da bi prekršaj počinio u evg, Predio trh u masliniku u nazočnosti majke ZV i JV i da bi na opisan način izazvao uznemirenost kod drugih slučajnih prolaznika i osoba u blizini.

Međutim, ovako opisano mjesto počinjenja prekršaja kao zakonsko obilježje predmetnog prekršaja (maslinik) predstavlja tzv. fiktivno javno mjesto koje po svojoj namjeni nije javno mjesto, ali pod određenim uvjetima može postati. Uvjeti i okolnosti koje su postojali u vrijeme izvršenja radnje, a koji bi činili takvo mjesto javnim, odnosno, dostupnost takvog ponašanja, čujnosti ili vidiku, neograničenom javnom mjestu, dakle, nastupanja posljedice u javnosti, predstavlja odlučnu činjenicu koja čini biće prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koja odredba sankcionira počinitelja koji vikom, svađom, tučom ili na drugi način na javnom mjestu remeti javni red i mir.

6. Reflektiranje u javnosti nekog od ponašanja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kada se ono nije dogodilo na neograničeno otvorenom javnom mjestu, već na tzv. fiktivnom javnom mjestu, predstavlja jednu od odlučnih činjenica prekršaja iz navedene odredbe koja kao takva mora biti i navedena u činjeničnom opisu izreke (jednako kao i u činjeničnom opisu optužnog prijedloga). Budući da se u izreci pobijane presude, u činjeničnom opisu, ne naznačuje da se ovakvo ponašanje okrivljenika moglo čuti na neograničeno otvoreno javno mjesto (javne ceste ili puta…) to činjeničnom opisu prekršaja nedostaje javnost mjesta kao jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. S obzirom je zakonski opis djela, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja to sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.

7. Stoga, djelo za koje se okrivljenik optužuje i za koje se protiv njega vodi postupak, na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude u točki 2., po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud u povodu žalbe tužitelja po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenika za predmetno djelo prekršaja oslobodio od optužbe, kako je to i navedeno u točki 1. ove drugostupanjske presude.

8. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U odnosu na rješenje

9. U pravu je tužitelj kada u žalbi tvrdi da činjenično stanje u odnosu na prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za sada, nije pravilno ni potpuno utvrđeno.

10. Prvostupanjski sud pogrešno i za sada preuranjeno navodi da tijekom postupka nije utvrđeno psihičko nasilje koje bi kod žrtve izazvalo povredu dostojanstva ili uznemirenost. Naime, iako žrtva nasilja ZV (majka okrivljenika) koja je otklonila blagodat ne svjedočenja, u postupku pred sudom nije ispitana na te okolnosti, jer nije željela odgovarati na pitanja suda, sud je propustio opomenuti žrtvu o dužnosti svjedočenja i neposluh u svezi svjedočenja, te u slučaju ponovnog neposluha primijeniti stegovno kažnjavanje. Nadalje, u pravu je tužitelj da za utvrđivanje nastupanja posljedice povrede dostojanstva i uznemirenosti prvostupanjski sud nije pravilno cijenio iskaz policijske službenice VV o njezinim zapažanjima emocionalnog stanja žrtve, s obzirom da je osoba starije životne dobi i ranjivija, a da je svjedokinja neposredno nakon događaja postupala u svezi poziva za intervenciju, također događaju nazočnog JV, te takav dokaz cijeniti u svezi s materijalnom dokumentacijom predmeta. Međutim, neovisno o mogućnosti utvrđenja povrede dostojanstva ili uznemirenosti kao odlučnih činjenica za ostvarenje psihičkog nasilja na štetu osobe starije životne dobi u ovom predmetu, iz činjeničnog opisa djela i pravne oznake, proizlazi da je okrivljeniku stavljeno na teret počinjenje nasilja u obitelji prema osobi starije životne dobi, ostvarivanjem dva oblika nasilja iz čl. 10. toč. 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, primjenom fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda i psihičkim nasiljem koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenosti. Prvostupanjski sud je za pravilno utvrđenje stanja stvari propustio imati na umu činjenični opis djela „potom je fizički nasrnuo na istu na način da je majci uzeo štap pomoću kojega se ista kreće te je jednom rukom odgurnuo od sebe, a drugom rukom u kojoj je držao štap zamahnuo prema majci kojom prilikom istu nije udario“ koji je relevantan za ostvarenje fizičkog nasilja. U tom smislu, prvostupanjski sud nije pravilno cijenio iskaz svjedoka JV o primjeni fizičke sile, koji je određeno i detaljno navodio o postupanju okrivljenika prema žrtvi, pri čemu se eventualno postojanje materijalnog interesa iskazivanja u korist žrtve ne može paušalno cijeniti za ocjenu vjerodostojnosti dokaza. U pogledu ovog događaja, prvostupanjski sud je imao mogućnost, s obzirom na poricanje okrivljenika i potpuno kontradiktoran iskaz svjedoka JV, provesti i dokaz suočenja okrivljenika i svjedoka očevica JV.

11. U pogledu navoda žalbe da je, za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja, sud imao mogućnost kao dokaz u postupku upotrijebiti i iskaz svjedokinje ZV koji je dala pred policijskim službenicima, ističe se da prvostupanjski sud prije izvođenja tog dokaza treba provjeriti može li se isti koristiti u smislu čl. 300. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24.,72/25. i 13/26.), jer ispitivanje mora biti provedeno u skladu s odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku, sukladno odgovarajućim odredbama (čl. 283. - čl. 300.) Zakona o kaznenom postupku.

12. Kod takvog stanja stvari, ovaj sud smatra da prvostupanjski sud, u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke u odnosu na prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, nije pravilno cijenio i proveo sve raspoložive dokaze, zbog čega je prvostupanjsku presudu, u tom dijelu, trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

13. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, kao i dokaze na koje mu je ukazano u ovoj odluci, a po potrebi provesti i druge te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će valjano obrazložiti.

14. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 3. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 15. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu i tužitelja.