Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5270/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te Nade Horvatović i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ZL, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.) odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, I. policijske postaje Rijeka, protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 8. travnja 2026., broj: Pp-1695/2024, u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, I. policijske postaje Rijeka kao neosnovana i pobijana prvostupanjska presuda potvrđuje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci od 8. travnja 2026., broj: Pp-1695/2024 okr. ZL je na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođen od optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci te presude postupio protivno čl. 10. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Istom presudom određeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnio je tužitelj, kako to iz sadržaja žalbe proizlazi, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine u cijelosti te vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, u smislu žalbenih navoda.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju čl. 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to, iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenika se u ovom predmetu teretilo da bi se nasilnički ponašao prema supruzi na način da bi počinio ekonomsko nasilje, a suprotno tvrdnji žalitelja, neovisno o obrani okrivljenika koji je u suštini priznao da je udario po okviru staklenih balkonskih vrata koja u nakon toga pukla, prvostupanjski sud je izveo pravilan zaključak da u ponašanju okrivljenika, kako je opisano u činjeničnom opisu djela pobijane presude (i koje je istovjetno u optužnom aktu), nisu ispunjena zakonska obilježja navedenog prekršaja.
Naime, okrivljeniku je optužnim prijedlogom stavljen na teret prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, povredom članka 10. toč. 4. tog Zakona, na način da je inkriminirane prilike „nogom u više navrata udario po okviru / staklu balkonskih vrata koja su nakon toga pukla, čime je onemogućio korištenje zajedničke imovine“.
6. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da opisano ponašanje okrivljenika ne ispunjava zakonsko biće prekršaja ekonomskog nasilja, kako je propisano čl. 10. toč. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koja glasi:
„ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci“.
7. Smisao značenja ekonomskog nasilja treba biti ostvaren u radnjama kojima se sprečava ekonomska neovisnost žrtve, što u konkretnom predmetu nije slučaj, s obzirom da je opisano oštećenje stvari koje, suprotno tvrdnji žalitelja, ne predstavlja onemogućavanje korištenja zajedničke imovine. To znači da jedna osoba u obiteljskoj ili partnerskoj zajednici namjerno sprječava drugu osobu da koristi stvari, nekretnine ili novac koji pravno ili stvarno pripadaju objema.
8. Također, opisano ponašanje ne može se podvesti niti pod psihičko nasilje zbog nedostatka konstitutivnog elementa posljedice u vidu povrede dostojanstva ili uznemirenosti.
9. Iako je primarna zadaća suda u prekršajima obiteljskog nasilja zaštititi obitelj koja je pod osobitom zaštitom države te sankcionirati i suzbiti svaki oblik nasilja u obitelji pružanjem zaštite i pomoći žrtvi, u ovom slučaju okolnosti koje proizlaze iz činjeničnog opisa djela ne daju osnova za zaključak da takvo ponašanje ispunjava zakonsko biće djela ekonomskog nasilja.
10. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku oslobađajuću odluku, budući da je sud prvog stupnja opravdano oslobodio okrivljenika od optužbe, te je za svoju odluku dao zadovoljavajuće razloge.
11. Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 15. lipnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu i tužitelja.
