Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5163/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te Nade Horvatović i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. FR, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i dr. („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94.,114/22. i 47/23.), odlučujući o žalbi okr. FR, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 25. ožujka 2026. broj: Pp-1268/2023-13, u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okr. FR, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u točki 2., na način da se, na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. FR (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA OD OPTUŽBE

da bi

5. rujna 2022. u 14,30 u Karlovcu, u Ulici Antuna Mihanovića kod kbr. 1 narušavao javni red i mir na način da je neovlašteno slikao mobitelom zaštitara ĆR koji se nalazio na info pultu trgovačkog centra „Pevex“ iako je postavljenim znakom zabrane zabranjeno fotografiranje unutar trgovačkog centra.

- čime da bi počinio prekršaj iz čl. 15. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira.

II. Žalba okrivljenika u odnosu na prekršaj iz čl. 15. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira je bespredmetna.

III. Uslijed odluke u t. I. ove drugostupanjske presude, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni, tako da se okr. FR za prekršaj činjenično opisan u toč. 1. izreke pobijane presude iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira izriče novčana kazna, prihvaćanjem mjere kazne odmjerene po prvostupanjskom sudu, u iznosu 50,00 EUR (pedeset eura), koju je dužan platiti u roku od trideset dana od dana primitka ove presude, a ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.

IV. U ostalom dijelu, žalba okr. FR odbija se kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

V. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. FR je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 20,00 EUR (dvadeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu od 25. ožujka 2026. broj: Pp-1268/2023-13 okr. FR proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci te presude, počinio prekršaje iz čl. 13. i čl. 15. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koje mu je izrečena ukupna novčana kazna 100,00 eura, koju je dužan platiti u roku petnaest dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 20,00 eura.

2. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnio je okr. FR, kako to iz sadržaja žalbe proizlazi, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se žalba prihvati i pobijana presuda ukine.

3. Žalba je djelomično bespredmetna, a djelomično neosnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrdio je povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona, jer djelo za koje je okr. FR proglašen krivim, na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude u t. 2., po propisu nije prekršaj iz čl. 15. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira, a niti neki drugi prekršaj iz tog Zakona.

5. Naime, okrivljeniku je stavljeno na teret da bi prekršaj počinio neovlaštenim slikanjem zaštitara ĆR na info pultu trgovačkog centra „Pevex“ iako je postavljenim znakom zabranjeno fotografiranje unutar trgovačkog centra.

Međutim, odredbom čl. 15. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira zaštićuje se tajnost određenog objekta ili područja od javnog interesa iz razloga nacionalne sigurnosti i javnog reda i mira, poput vojnih objekata i sl. Da bi se radilo o konkretnom prekršaju moraju biti ispunjeni posebni pravni uvjeti, a zabranu fotografiranja iz ovog članka i Zakona mora donijeti nadležno državno tijelo (poput Ministarstva unutarnjih poslova i sl.) što u ovom predmetu nije slučaj. Unutarnji pravilnik privatne tvrtke ili usmena zabrana zaštitara koji obavlja javni rad na radnom mjestu unutar trgovine nema pravnu snagu državne naredbe, te smisao ovog prekršaja nije zaštita privatnog interesa, poput interesa trgovine „Pevex“.

6. Stoga, djelo za koje se okrivljenik optužuje i za koje se protiv njega vodi postupak, na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude u t. 2., po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud u povodu žalbe okrivljenika po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenika za predmetno djelo prekršaja oslobodio od optužbe, kako je to i navedeno u točki I. ove drugostupanjske presude.

7. Uslijed odluke u t. I. ove presude, ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti preinačio odluku o ukupnoj novčanoj kazni, tako da je za preostali prekršaj, iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira okrivljeniku izrekao kaznu, prihvaćanjem kazne odmjerene po prvostupanjskom sudu, kako je to i označeno u t. III. ove odluke.

8. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ističe da su činjenice izmišljene i neutemeljene, da nije počinio djelo stavljeno mu na teret.

9. Suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Naime, na temelju iskaza svjedoka FRD i ĆR koji su neposredni sudionici inkriminiranog događaja, ispitani pred sudom i neposredno nakon utvrđenja prekršaja u PP Karlovac s ispostavom Vojnić, u vezi s odlučnim činjenicama, jasno proizlazi da se okrivljenik inkriminirane prilike ponašao onako kako je to i navedeno u činjeničnom opisu pobijane presude, čime su se u njegovom ponašanju ostvarila sva bitna obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim, kako je to pravilno i osnovano zaključio i prvostupanjski sud.

10. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da žalbeni navodi predstavljaju bezuspješan pokušaj otklanjanja prekršajne odgovornosti te da provedeni dokazi ne ostavljaju dvojbu u pogledu odlučnih činjenica pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji u povodu žalbe okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja u smislu čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pravomoćnu kažnjavanost okrivljenika, kao i da su izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost preinačenja odluke o kazni, smatrajući je odgovarajućom za počinjeni prekršaj, jer se opća svrha prekršajno pravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (odnosno odgovarajući iznos u eurima sukladno fiksnom tečaju konverzije), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. U spisu nema podataka da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja i da plaćanjem troška u neznatnoj mjeri iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 15. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.