Poslovni broj Gž Ob-64/2026-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: ŠG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], trenutno u Zatvoru u Puli, zastupanog po punomoćnici Tamari Malić Blažina, odvjetnici u Puli, protiv tuženika: 1. mljt. HG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnoj skrbnici LG iz [adresa] za posebno skrbništvo, Područni ured Pula, 2. NG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. ČG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi osporavanja očinstva , odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli posl. br. P Ob-126/2025-33 od 2. ožujka 2026., 15. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Puli posl. br. P Ob-126/2025-33 od 2. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda tužba je odbačena kao nepravovremena, a zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbijen je kao neosnovan.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno žalbenog razloga iz članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) u vezi članka 381. stavka 1. ZPP, s prijedlogom da se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Nije u pravu tužitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud donoseći pobijano rješenje pogrešno primijenio materijalno pravo jer da ima pravo tužbom tražiti utvrđenje očinstva sve do osamnaeste godine života djeteta, sve s obzirom da pred nadležnim matičnim uredom nikada nije pokušao priznati očinstvo.
6. Naime, sud prvog stupnja je odluku o odbačaju tužbe pravilno obrazložio pozivajući se na članak 403. stavak 1. i 3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ) koji određuje da muškarac koji sebe smatra ocem djeteta može tužbom osporavati očinstvo osobi koja je to dijete priznala za svoje samo ako istodobno traži da se utvrdi njegovo očinstvo, s time što se ta tužba podnosi u roku od godine dana od upisa priznanja očinstva u maticu rođenih. Prema tome, ne radi se o situaciji iz članka 385. stavka 2. ObZ koj i uređuje postupovne pretpostavke za podnošenje tužbe radi utvrđivanja očinstva i na što se odnosi sudska praksa dostavljena od strane tužitelja.
7. U ovoj parnici ne radi se o utvrđivanju očinstva djetetu čiji otac nije utvrđen i koja se zaista kako i žalitelj navodi, može podnijeti do osamnaeste godine života djeteta (objektivni rok), a najkasnije u roku od godine dana otkada muškarac koji se drži ocem, sazna da ne postoje odobrenja iz članka 64. i 65. ObZ (subjektivni rok). Naime, mljt. HG već je utvrđeno očinstvo i to tuženika ČG. Izvanbračno očinstvo tuženika ČG je prema podacima matičnog ureda utvrđeno temeljem zapisnika o priznanju očinstva i uz suglasnost majke, ovdje tuženice NG još 26. studenog 2013. godine. Prema tome, ne radi se o sporu radi utvrđivanja očinstva, već sporu radi osporavanja priznatog izvanbračnog očinstva, koja tužba je uređena člankom 403. stavkom 1. i 3. ObZ, i podnosi se u objektivnom roku od godine dana od upisa priznanja očinstva u maticu rođenih.
8. Kako je očinstvo maloljetnog tuženika HG u maticu rođenih upisano **.**.2013., to je tužitelju koji sebe smatra ocem djeteta, istekom godine dana od dana upisa, dakle 26. studenog 2014. godine, istekao i objektivni rok za podnošenje tužbe. Zakonom točno određeni rok za podnošenje tužbe za osporavanje očinstva ne može se relativizirati, pa kako je tužitelj tužbu podnio tek 11. travnja 2025., gotovo deset i pol godina nakon upisa očinstva, to je prvostupanjski sud pravilno odbacio tužbu.
9. Prema tome, imajući u vidu da žalbeni razlozi nisu osnovani, niti je ovaj sud našao postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti zbog kojih bi trebalo donijeti drugačiju odluku, to je primjenom članka 380. točke 2. ZPP, žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje i riješiti kao u izreci.
U Rijeci, 15. lipnja 2026.
Sutkinja:
Martina Maršić Lukić
