Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-38/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Paškvalin Bošković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. predlagatelja DČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. predlagateljice FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Luki Matkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv protustranke Grad Split iz Splita, Obala kneza Branimira 17, OIB: 78755598868, radi utvrđenja naknade za predanu nekretninu, odlučujući o žalbi I. i II. predlagatelja, dopuni žalbe I. predlagatelja te žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1- 250/2025-20 od 17. rujna 2025., dana 12. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe I. predlagatelja i protustranke i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-250/2025-20 od 17. rujna 2025. u točki I. izreke te u točki II. izreke kojom je obvezana protustranka (predloženik) isplatiti I. predlagatelju naknadu u iznosu od 242.464,04 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. rujna 2025. pa do isplate, kao i u dijelu kojim je odbijen zahtjev I. predlagtelja za platež iznosa od 16.046,44 EUR te u dijelu kojim je odbijen zahtjev za platež kamata na iznos naknade za razdoblje od 11. rujna 2015. do 10. rujna 2017.

II. Uvažava se žalba protustranke kao djelomično osnovana te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-250/2025-20 od 17. rujna 2025. u dijelu pod točkom II. izreke u pogledu tijeka zateznih kamata na iznos glavnice od 242.464,04

EUR i za navedeno rješava:

Odbija se zahtjev I. predlagatelja za platež zateznih kamata na iznos glavnice od 242.464,04 EUR za razdoblje od 11. rujna 2017. do 16. rujna 2025.

III. Odbija se kao neosnovana žalbe II. predlagateljice i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-250/2025-20 od 17. rujna 2025. u točki III. izreke.

IV. Odbija se kao neosnovana žalba I. predlagatelja i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-250/2025-20 od 17. rujna 2025. u točki IV. izreke.

V. Odbija se zahtjev I. i II. predlagatelja za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj R1-250/2025-20 od 17. rujna 2025., riješeno je:

„I. Utvrđuje se tržišna vrijednost čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak, površine 1773 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] sa svim građevinskim poboljšicama na dan 10. rujna 2015., u iznosu od 1.939.712,32 eur.

II. Dužan je predloženik Grad Split, OIB 78755598868, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predlagatelju pod 1 DČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti naknadu za 1/8 suvlasničkog dijela čest. zem. [katastarska čestica], upisana u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to iznos od 242.464,04 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 11. rujna 2017. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, dok se za više zatraženi iznos od 16.046,44 eur te za više zatraženi iznos kamata od 11. rujna 2015. do 10. rujna 2017., zahtjev predlagatelja pod 1 odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev predlagateljice pod 2 FČ u cijelosti kao neosnovan.

IV. Odbijaju se zahtjevi predlagatelja pod 1 DČ i predlagateljice pod 2 FČ za naknadu troška postupka, kao neosnovani.“

2. Protiv navedenog rješenja I. i II. predlagatelji su izjavili žalbu zbog svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), koju je žalbu I. predlagatelj i dopunio, s prijedlogom I. i II. predlagatelja da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači pobijano rješenje i to na način da utvrdi tržišnu vrijednost predmetne nekretnine sa svim poboljšicama na dan 11. rujna 2015. u iznosu od 2.068.083,87 EUR, da naloži protustranci isplatiti I. i II. predlagateljima solidarno iznos od 258.510,48 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 11. rujna 2015. te da naloži protustranci naknaditi I. predlagatelju trošak postupka u iznosu od 120.815,76 EUR, a II. predlagateljici iznos od 85.431,42 EUR, te zahtijevaju naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 5.482,64 EUR sve sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja pa do isplate.

3. Protiv navedenog rješenja žalbu je pravovremeno podnijela i protustranka zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Bitnu povredu odredba parničnog postupka nalazi u činjenici da su u obrazloženju izostali razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da postoji proturječnosti između razloga za donošenje ovakvoga rješenja u odnosu na sadržaj isprava o odlučnim činjenicama. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i odbiti zahtjev za određivanje naknade zbog ne postojanja uvjeta za predaju zemljišta sukladno Zakonu o prostornom uređenju, podredno pobijano rješenje ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na žalbu protustranke I. i II. predlagatelji u cijelosti osporavaju žalbene navode protustranke s prijedlogom istu odbiti kao neosnovanu te zahtijevaju naknadu troškova sastava odgovora na žalbu, bez točno određenog iznosa tih troškova.

5. Žalba I. i II. predlagatelja nije osnovana, dok je žalba protustranke djelomično osnovana.

6. Predmet ovog izvanparničnog postupka je zahtjev I. i II. predlagatelja za određivanjem naknade povodom predaje zemljišta u vlasništvo jedinici lokalne samouprave, a na temelju odredbe članka 175. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“ broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 98/19, dalje: ZPU).

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio odluci, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, koji ZPP se supsidijarno primjenjuje temeljem paragrafa 21. Zakona o vanparničnom postupku ("Službene novine Kraljevine Jugoslavije" br. 45/34., "Narodne novine" br. 73/91., 59/23.), no djelomično je pogrešno primijenio materijalno pravo. Suprotno žalbenim navodima protustranke, pobijano rješenje o odlučnim činjenicama sadrži jasne, logične i neproturječne razloge te nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koji u žalbi ističe protustranka.

8. Pošavši od utvrđenja da je između stranaka u ovom postupku, u Službi za imovinsko pravne poslove Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji u postupku predaje zemljišta gradu Splitu na ročištu održanom dana 10. rujna 2015. sporazumno sklopljena izjava sadržaja da ovdje I. i II. predlagatelji predaju ovdje protustranci u vlasništvo za 1/8 dijela zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] ukupne površine 1891 m2, da između stranaka u tom upravnom postupku nije postignut sporazum o naknadi za predano zemljište, da je utvrđeno da je predmetna nekretnina podesna za predaju u vlasništvo jedinice lokalne samouprave jer se radi o neizgrađenom zemljištu koje se nalazi unutar granica građevnog područja , da je u upravnom postupku pred istim uredom državne uprave, a koji je prethodio ovom postupku izvlašteno zemljište koje je označeno kao čest. zem. [katastarska čestica], u površini od 118 m2, a koja čestica je nastala od osnovne čestice [katastarska čestica] te da je za izvlašteni dio nekretnine i to za suvlasnički dio od 1/8 I. predlagatelju 14. rujna 2012. isplaćen iznos od 90.046,10 kn pa je u ovom postupku trebalo je utvrditi naknadu za predano zemljište čest. zem. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], u površini od 1773 m2, da je vještačenjem po sudskim vještacima Nikši Krstuloviću i Miji Tadincu koji su se u konačnici u procjeni te visine i suglasili, utvrđeno da vrijednost predmetne čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 1773 m2 iznosi 14.532.784,56 kn / 1.928.831,98 EUR, dok ukupna vrijednost poboljšica na dan 10. rujna 2015. godine iznosi 81.977,90 kn / 10.880,34 EUR, dakle ukupna vrijednost s poboljšicom predmetnog zemljišta površine 1773 m2 predstavlja iznos od 1.939.712,32 EUR, da II. predlagateljica nije ovlaštena zahtijevati naknadu i stoga da ne postoji solidaritet na strani predlagatelja jer je isključivo I. predlagatelj kao suvlasnik ovlaštenik prava na naknadu za preneseno zemljište, prvostupanjski sud utvrđuje tržišnu vrijednost čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak, površine 1773 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] sa svim građevinskim poboljšicama na dan 10. rujna 2015., u iznosu od 1.939.712,32 EUR, te obvezuje protustranku isplatiti I. predlagatelju iznos od 242.464,04 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 11. rujna 2017., dok za više zatraženi iznos od 16.046,44 EUR te za zatraženi tijek kamata u razdoblju od 11. rujna 2015. do 10. rujna 2017. odbija kao neosnovan zahtjev I. predlagatelja, a u cijelosti odbija zahtjev II. predlagateljice kao neosnovan, a sve navedeno pozivom na odredbu čl. 170. – 175. ZPU.

9. U ovoj žalbenoj fazi postupka sporna je aktivna legitimacija II. predlagateljice, sporna je površina predanog zemljišta, radi li se o neizgrađenom građevinskom zemljištu i je li zemljište podobno za predaju te tržišna vrijednost zemljišta.

10.1. Odredbom čl. 170. st. 1. ZPU je propisano da vlasnik neizgrađenog i neopterećenog zemljišta na kojemu je urbanističkim planom uređenja planirano građenje infrastrukture ili građevine javne namjene koje ne može biti vlasnik, može to zemljište prenijeti u vlasništvo jedinice lokalne samouprave. U st. 2. istog članka propisano je da na prethodno opisani način iz st. 1. može postupiti i vlasnik neizgrađenog zemljišta na kojemu ne može graditi jer se ne može formirati građevna čestica u skladu s detaljnim planom uređenja.

10.2. Sukladno odredbi čl. 172. st. 1. ZPU za preneseno zemljište iz članka 170. vlasniku pripada naknada u visini tržišne vrijednosti prenesenog zemljišta u vrijeme prijenosa, koju naknadu iz stavka 1. dužna je isplatiti jedinica lokalne samouprave, odnosno osoba s kojom je sklopljen ugovor, najkasnije u roku od dvije godine od dana prijenosa zemljišta, odnosno sklapanja ugovora.

10.3. Nadalje odredbom čl. 173. st. 1. i 2. ZPU propisno je da zemljište iz čl. 170. i čl.171. st. 1. ovoga Zakona vlasnik prenosi izjavom o prijenosu zemljišta koju daje na zapisnik uredu državne uprave u županiji, odnosno Gradu Zagrebu , koji je dužan pozvati jedinicu lokalne samouprave da prisustvuje davanju izjave iz st. 1. ovoga članka najmanje četrnaest dana prije davanja izjave. O prijenosu zemljišta se ne donosi upravni akt. St. 3. propisano je da pristanak, odnosno protivljenje jedinice lokalne samouprave prijenosu zemljišta nije od utjecaja na prijenos, odnosno na stjecanje prava vlasništva zemljišta koje se prenosi.

10.4. Sukladno odredbi čl. 174. st. 2. ZPU zapisnik o prijenosu zemljišta koji je potpisao vlasnik zemljišta i službena osoba, ovjeren pečatom ureda državne uprave u županiji, odnosno Gradu Zagrebu je pravna osnova za stjecanje vlasništva prenesenog zemljišta od strane jedinice lokalne samouprave.

10.5. Nadalje prema odredbi čl. 175. ZPU Ured državne uprave, odnosno Grada Zagreba na prijedlog vlasnika saziva raspravu u svrhu sporazumnog utvrđivanja naknade za preneseno zemljište te ako vlasnik i jedinica lokalne samouprave ne postignu sporazum u pogledu naknade za preneseno zemljište, nadležni sud ovu naknadu po zahtjevu vlasnika određuje u izvanparničnom postupku.

10.6. Iz navedenih zakonskih odredbi, dakle, proizlazi da su temeljne pretpostavke za predaju zemljišta u vlasništvo jedinica lokalne samouprave primjenom ZPU slijedeće:

- da je osoba koja predaje zemljište vlasnik (suvlasnik) zemljišta,

- da je zemljište neizgrađeno i neopterećeno,

- da je na zemljištu koje se predaje urbanističkim planom uređenja planirano građenje infrastrukture ili građevine javne namjene, na kojima vlasnik nekretnine više ne može biti vlasnikom.

10.7. Ispitivanje postojanja navedenih pretpostavki za predaju zemljišta u vlasništvo jedinice lokalne samouprave u sudskoj je nadležnosti, dakle sud je nadležan odlučivati o postojanju izloženih pretpostavki u postupku koji se vodi radi dosude naknade (Rev - 1026/15 od 19. listopada 2016.).

11. U odnosu na žalbene navode predlagatelja u pogledu sporne površine predmetne nekretnine, treba reći da ovaj sud drugog stupnja u potpunosti prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna i zakonita.

12. Naime kako iz zemljišno knjižnog izvatka koji prileži spisu proizlazi da je predmetna čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao pašnjak, površine 1891 m2, i da je I. predlagatelj suvlasnik u 1/8 dijela, a ovdje protustranka u 7/8 dijela, a iz djelomičnog rješenja Ureda državne uprave Splitsko-dalmatinske županije, Službe za imovinskopravne poslove od 25. veljače 2010. kojim je prihvaćen prijedlog da se u korist Grada Splita radi izgradnje ulice Put Radoševca u Splitu potpuno izvlašćuje zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 118 m2, koja čestica je nastala od osnovne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a uknjiženog vlasništva između ostalih suvlasnika i suvlasničkog dijela I. predlagatelja u 1/8 dijela, po kojem djelomičnom rješenju je i određena naknada za izvlašteni dio nekretnine svim suvlasnicima pa tako i ovdje I. predlagatelju DČ u iznosu od 67.573,90 kn, koje rješenje je zaključkom o ispravci greške od 8. ožujka 2010. u pogledu iznosa ispravljeno te je utvrđeno da je DČ, ovdje I. predlagatelju određena naknada za izvlašteni dio predmetne nekretnine u iznosu od 90.046,10 kn koji novčani iznos je isplaćen I. predlagatelju dana 14. rujna 2012., a što je utvrđeno pregledom prometa partnera na odabranom kontu za period od 2. siječnja 2012. do 15. veljače 2013. proračuna Grada Splita, slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je izvlašteno zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica], u površini od 118 m2 nastala od osnovne čestice 555/1, što uostalom jasno proizlazi iz spisu priloženog povijesnog izvatka iz zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] (list 449-459 spisa) te da je stoga u ovom postupku trebalo utvrditi naknadu za zemljište u površini od 1773 m2, budući je dio u površini od 118 m2 prethodno izvlašten te je tadašnjim suvlasnicima pa tako i ovdje I. predlagatelju isplaćena naknada i prije pokretanja predmetnog postupka.

13. Nisu osnovani žalbeni navodi II. predlagateljice da je aktivno legitimirana zahtijevati naknadu za predano zemljište u ovom postupku solidarno sa I. predlagateljem.

13.1. Kod fiducijarnog prijenosa prava vlasništva dolazi do bezuvjetnog prijenosa prava vlasništva na način da raniji vlasnik prestaje biti vlasnikom, a novi vlasnik, fiducijarni vlasnik stječe vlasništvo i to upisom u zemljišnu knjigu, jer se radi o stjecan ju prava vlasništva na temelju pravnog posla te je fiducijar u pravnom prometu punopravni vlasnik nekretnine.

13.2. Temeljem dokumentacije u spisu predmeta (izvatka iz zemljišnih knjiga) proizlazi da je I. predlagatelj punopravni vlasnik nekretnine, stoga je pravilno prvostupanjski sud odbio zahtjev II. predlagateljice zbog nedostatka aktivne legitimacije.

13.3. Fiducijent, koji je izgubio vlasništvo upisom fiducijarnog vlasništva, i po stavu ovog suda nije aktivno legitimiran zahtijevati naknadu za predano zemljišta (kao vlasnik nekretnine), jer nije nositelj stvarnog prava vlasništva na nekretnini

14. U odnosu na žalbene navode protustranke da predmetna nekretnina nije podobna za predaju, između ostalog stoga što je suvlasnički dio ovdje I. predlagatelja opterećen založnim pravom, treba reći da je točno da je sud prvog stupnja uvidom u zemljišno knjižni izvadak izveo pogrešan zaključak da suvlasnički dio ovdje I. predlagatelja nije opterećen založnim pravom, jer iz zemljišno knjižnog izvatka koji prileži spisu proizlazi da je na suvlasničkom dijelu ovdje I. predlagatelja upisano založno pravo u korist TČ pod brojem Z-25994/2024. No po stavu ovog suda drugog stupnja ovaj žalbeni navod protustranke da stoga nema zakonskih uvjeta iz čl. 170. st.1. ZPU nije osnovan iz razloga kako slijedi.

15.1. Na temelju ranije citiranih zakonskih odredbi ZPU prema shvaćanju ovog suda radi se o stjecanju vlasništva zemljišta predanog jedinici lokalne samouprave temeljem zakona u smislu odredbe čl. 129. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., u daljnjem tekstu: ZV) te je prema odredbi čl. 130. st. 1. ZV- a stjecatelj ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

15.2. Uvidom u Zapisnik o predaji zemljišta od 10. rujna 2015. Klasa:UP -I-944-05/09- 01/03, Ur.broj:2181-05-01/020-15-14 (list 2-3 spisa) je vidljivo da je I. predlagatelj dao izjavu da predaje Gradu Splitu, u vlasništvo, za 1/8 dijela, zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica], upisano u [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 1891 m2 te ovlašćuje Grad Split da bez daljnjeg sudjelovanja davatelja izjave, temeljem ove izjave može zatražiti i postići uknjižbu vlasništva predmetnog zemljišta na svoje ime u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu.

15.3. Nadalje je iz istog zapisnika razvidno da je na zahtjev predstavnika protustranke da se UČ (ovdje II. predlagateljica) izjasni da je suglasna da se predmetno zemljište preda Gradu Splitu, ista izjasnila da je suglasna.

15.4. Kako je sukladno ranije citiranoj odredbi čl. 174. st. 2. ZPU zapisnik o prijenosu zemljišta koji je potpisao vlasnik zemljišta i službena osoba, ovjeren pečatom ureda državne uprave u županiji, kao što je ovdje slučaj, pravna osnova za stjecanje vlasništva prenesenog zemljišta od strane jedinice lokalne samouprave, po stavu ovog suda drugog stupnja ovdje protustranka je u smislu čl. 129. st. 1. ZV-a stekla pravo vlasništva jer su ispunjene ZPU-om određene pretpostavke te nije poznato zašto nije ishodila upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi, a koji upis je ishodila u odnosu na preostalih 7/8 dijela iste nekretnine od ostalih suvlasnika nakon provedenog istovrsnog upravnog postupka i u izvanparničnom sudskom postupku utvrđene naknade (spis u priklopu R1-453/13) te je prema stanju u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnik predmetne prijeporne nekretnine u 7/8 dijela, a što nije sporno.

15.5. Stoga sada, u ovom postupku protustranka ne može osnovano u pokušaju otklanjanja obveze isplate naknade za predano zemljište isticati prigovor da nekretnina nije podesna za predaju zbog 2024. upisanog založnog prava na suvlasničkom dijelu ovdje I. predlagatelja te navedeni propust protustranke da temeljem zapisnika o prijenosu zemljišta od 10. rujna 2015. u smislu čl. 174. st. 2. ZPU ishodi upis svog prava vlasništva, može ići samo na teret protustranci.

16. U odnosu na daljnje žalbene prigovore protustranke glede činjenice radi li se o neizgrađenom građevinskom zemljištu, ovaj sud u postupnosti prihvaća utvrđenja suda prvog stupnja o tome da se radi o zemljištu koje je pogodno za predaju i da se radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu.

16.1. Neizgrađenim građevnim zemljištem smatra se zemljište koje se nalazi unutar granica građevnog područja naselja na kojem se u skladu s prostornim planom mogu graditi građevine za stambene, poslovne i druge namjene, a na kojemu nije izgrađena nikakva građevina.

16.2. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke navodi da opisujući tzv. građevinu koja se nalazi na predmetnoj čest. zem. sudski vještaci ističu da se praktički radi o ruševini, dakle, porušenom objektu koji je bio u funkciji kampa pri čemu se zatiču samo ostaci zidova, dok jedino sudski vještak Mijo Tadinac ističe da se na sjeverom dijelu predmetnog zemljišta nalazi izgrađen ugostiteljski objekt s izgrađenom okućnicom te da se temeljem toga predmetno zemljište "može" smatrati izgrađenim građevinskim zemljištem.

16.3. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka za geodeziju Petra Čorića od 16. svibnja 2017. proizlazi da predmetna nekretnina u naravi predstavlja dio nekadašnjeg uređenog kampa, danas u zapuštenom i ruševnom stanju. Pregledom fotografija koje su sastavni dio vještačkog nalaza Mije Tadinca (list 203-215 spisa), kao i tehnički opis zgrade u točki 1.4. tog nalaza, ovaj sud u potpunosti prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja da se radi o ruševinama (list 243-245 spisa) i da se stoga u konkretnom slučaju radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu.

16.4. Pored toga treba istaknuti da prema čl. 19. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu (1995) ("Narodne novine" br. 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. - službeni pročišćeni tekst, 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 56/13., 94/13., 153/13., 147/14., 36/15.) građevnim zemljištem u smislu ovoga Zakona smatra se zemljište koje se nalazi unutar granica građevnoga područja naselja, a na kojemu se, u skladu s prostornim planom, mogu graditi građevine za stambene, poslovne, športske ili druge namjene, dok prema st. 6. se neizgrađenim građevnim zemljištem u smislu ovoga Zakona smatra zemljište iz stavka 5. ovoga članka na kojemu nije izgrađena nikakva građevina ili na kojemu postoji privremena građevina za čiju izgradnju nije potrebno odobrenje za gradnju. Neizgrađenim građevnim zemljištem smatra se i zemljište na kojemu se nalaze ostaci nekadašnje građevine.

16.5. Isto propisuje i odredba čl. 92. st. 4. danas važećeg Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18, 110/18, 32/20) prema kojoj se neizgrađenim građevinskim zemljištem smatra zemljište koje se nalazi unutar granica građevinskog područja na kojemu se u skladu s propisima kojima se uređuje prostorno uređenje i gradnja mogu graditi zgrade stambene ili poslovne namjene, a na kojemu nije izgrađena zgrada ili na kojemu postoji privremena građevina za čiju izgradnju nije potrebna građevinska dozvola. Neizgrađenim građevinskim zemljištem smatra se i zemljište na kojemu se nalazi ruševina zgrade.

16.6. Stoga zaključno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je predmetno zemljište neizgrađeno građevinsko zemljište na kojemu se nalaze ruševine zgrade, slijedom čega vlasnik (suvlasnik), može to zemljište prenijeti u vlasništvo jedinice lokalne samouprave u smislu čl. 170. ZPU.

17. U odnosu na daljnje žalbene navode glede visine tržišne vrijednosti predmetnog zemljišta pravilno je prvostupanjski sud provedenim građevinskim vještačenjem utvrdio vrijednost zemljišta prihvativši vještačenjem po sudskim vještacima Nikši Krstuloviću i Miji Tadincu utvrđenu vrijednost zemljišta, a koji vještaci su se u konačnici na ročištu 16. veljače 2023. u procjeni te visine i suglasili, slijedom čega je utvrđena ukupna vrijednost s poboljšicom predmetnog zemljišta površine 1773 m2 u iznosu od 1.939.712,32 EUR.

18. Nisu osnovani žalbeni navodi protustranke u pogledu metode izračuna vrijednosti zemljišta budući je iz nalaza vještaka Mije Tadinca razvidno da je isti izrađen u skladu sa pravilima struke, primjenom Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina (Narodne novine 78/15) i Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina (Narodne novine 105/15), sa kojom visinom izračuna se suglasio i vještak Krstulović Nikša na ročištu 16. veljače 2023. i to upravo iz razloga što je vještak Mijo Tadinac detaljnije izvršio ispitivanje i uspoređivanje cijena.

19. Prilikom usmenog očitovanja na prigovore na ročištu održanom dana 17. veljače 2023., kao i pisanom dopunom na prigovore protustranke 20. srpnja 2022. (list 244- 246 spisa) vještak Mijo Tadinac se jasno i argumentirano očitovao na sve primjedbe protustranke na njegov pisani nalaz i mišljenja, otklonovši ih, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je svoju odluku temeljio u konačnici na usuglašenom nalazu i mišljenju vještaka, te kako nema osnovane sumnje u pravilnost danog mišljenja, to je sud prvog stupnja pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka te nije počinjena niti bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. st . 1. ZPP u svezi sa čl. 261. st. 2. i 3. ZPP na koju povredu sadržajem žalbe ukazuje protustranka.

20. No prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je obvezao protustranku na dosuđeni iznos naknade platiti zatezne kamate za razdoblje prije donošenja pobijanog rješenja, tj. za razdoblje prije 17. rujna 2025.

21. Naime prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-1345/2021 od 1. veljače 2024. obveza plaćanja naknade za zemljište koje je predano u vlasništvo jedinice lokalne samouprave temeljem čl. 129. st. 1. Zakona o prostornom uređenju i gradnji (koji Zakon je bio u primjeni do 25.srpnja 2015., a isto propisuje odredba čl. 170.st.1. ovdje relevantnog ZPU) u slučaju kada nije postignut sporazum glede naknade dospijeva donošenjem rješenja izvanparničnog suda kojim je određena visina te naknade jer tek tada obveznik plaćanja ima saznanje o opsegu i visini svoje obveze.

21.1. Iz obrazloženja navedene odluke nadalje proizlazi da iako obveza plaćanja naknade proizlazi iz Zakona (čl. 131. ZPUG) ova obveza je tek priznata, no sve dok ne bude utvrđena – u konkretnom slučaju odlukom suda, obveznik plaćanja naknade nema saznanja o visini naknade koju je dužan platiti, pri čemu je bitna okolnost da je zakonom propisano da je samo vlasnik zemljišta ovlašten podnijeti zahtjev sudu radi određivanja naknade za predano zemljište te stoga o raspolaganju vlasnika ovisi kada će ta naknada biti određena.

21.2. Stoga, sud u izvanparničnom postupku samo određuje visinu naknade koja vlasniku zemljišta pripada i koju je jedinica lokalne samouprave kojoj je zemljište predano obvezna podmiriti najkasnije protekom roka od dvije godine od predaje zemljišta.

21.3. Prema odredi čl. 183. st. 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Stavkom drugim istoga članka je propisano da ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze.

22. U konkretnom slučaju obveza plaćanja naknade je nastala protekom roka od dvije godine od predaje zemljišta protustranci izjavom na zapisnik u upravnom postupku koji je prethodio ovom izvanparničnom postupku. Međutim, tek je donošenjem predmetnog pobijanog rješenja kojim je određena naknada protustranka u skladu sa čl. 183. st. 2. ZOO mogla doći u zakašnjenje, a ne protekom roka od dvije godine nakon kojeg dospijeva obveza u smislu čl. 172. st. 1. ZPU.

23. Stoga je pobijano prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je određen tijek zateznih kamata valjalo preinačite te obvezati protustranku na plaćanje zateznih kamata od donošenja pobijanog rješenja 17. rujna 2025. pa do isplate, te zahtejv za platež zateznih kamata za razdoblje do donošenja pobijanog rješenja odbiti kao neosnovan.

24. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, koja je donesena pravilnom primjenom pravnih pravila paragrafa 20. ZVP-a. Na žalbene navode predlagatelja u tom dijelu, valja odgovoriti da je protustranka bila ovlaštena štititi svoje interese i u upravnom i u sudskom postupku pa se osporavanje predlagatelju prava na isplatu naknade ne može smatrati grubom krivnjom odnosno neosnovanim prijedlozima isticanim tijekom ovog postupka.

25. Slijedom svega navedenog temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a, a u svezi sa odredbom čl. 373. i čl. 373.a. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. do IV. izreke ovog rješenja.

26. Odluka o troškovima žalbenog postupka pod točkom V. izreke ove drugostupanjske odluke temelji se na članku 166. st. 1. i 2. ZPP-a u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a te je zahtjev predlagatelja za naknadom troškova žalbenog postupka odbijen kao neosnovan, budući su njihove žalbe i dopuna žalbe u cijelosti neosnovane, a neosnovan je i njihov zahtjev za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu protustranke budući se radi o trošku koji nije bio neophodan u ovom postupku niti je isti određen pa je i taj zahtjev valjalo odbiti.

U Zagrebu, 12. lipnja 2026.

Sudac:

Vlatka Paškvalin Bošković