Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2095/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15/a, OIB: 15907062900, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Tomić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tomić & partneri u Zagrebu, protiv tuženika GRADEL d.o.o., Staro Čiće, Velika Gorica, Velikogorička cesta 10/a , OIB: 40100946455, kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Antun Šagovac, odvjetnik u Velikoj Gorici, Zagrebačka 17/I, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-105/2023-19 od 12. ožujka 2024., dana 12. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-105/2023-19 od 12. ožujka 2024. u pobijanom dijelu pod točkama II i IV izreke.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-105/2023-19 od 12. ožujka 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I i III izreke.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuž itelja za naknadu troška sastava žalbe.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

„I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Željkice Kirin u Ivanić-Gradu poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1555/2022 i sudski predmet broj Ovrv-7849/2022 od 27. ožujka 2023. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 189,32 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 47,33 eura od 24. lipnja 2022.,

- 47,33 eura od 23. srpnja 2022.,

- 47,33 eura od 25. kolovoza 2022.,

- 47,33 eura od 23. rujna 2022.,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Željkice Kirin u Ivanić-Gradu poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1555/2022 i sudski predmet broj Ovrv-7849/2022 od 27. ožujka 2023. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 22,27 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose te glavnice od dospijeća do isplate, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da u roku od 8 dana isplati tužitelju zatezne kamate na iznos od 189,32 eura od dospijeća svakog pojedinog iznosa te glavnice do isplate po stopi koja prelazi stopu zateznih kamata određenu točkom I izreke ove presude, kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da u roku od 8 dana naknadi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 69,68 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2023. te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 198, 64 eura, u roku od petnaest dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 167,23 eura.“

2. Protiv pobijane presude, u dijelu pod točkama II i IV izreke, tužitelj je izjavio žalbu kojom ističe sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu, a podredno ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje te traži trošak sastava žalbe.

2.1. Protiv pobijane presude, u dijelu pod točkama I i III izreke, žali se i tuženik te ističe sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i ukinuti u cijelosti platni nalog te traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

3.1. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Prema čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

5. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio kako nije počinjena koja od bitnih povreda parničnog postupka, na koje sukladno čl. 365. st. 2. ZPP -a, pazi po službenoj dužnosti te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

6. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u granicama dopuštenih žalbenih razloga, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuju tužitelj i tuženik, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, presuda ne proturječi sama sebi ili razlozima presude te ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 211,59 eura/1.594,22 kuna na ime troškova toplinske energije za poslovni prostor na adresi [adresa].

8. U predmetnom postupku je utvrđeno:

- da je tuženik vlasnik poslovnog prostora u zgradi, za koji mu je tužitelj ispostavio račune za isporučenu toplinsku energiju,

- da je ugovor o potrošnji toplinske energije sklopljen između tužitelja i ovlaštenog predstavnika suvlasnika u ime svih krajnjih kupaca u zgradi (Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 267077201401 od 7. srpnja 2015., str. 176. spisa),

- da se tuženik samoinicijativno izdvojio iz sustava zajedničkog centralnog grijanja (demontiranjem radijatora i blindiranjem cijevi izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava zgrade) te da mu nije odobreno izdvajanje iz toplinskog sustava u skladu s odredbama Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“, broj: 80/2013, 14/2014, 102/2014, 115/2014, 95/2015, 102/2015, 76/2018, 96/2018, 86/2019, 118/2019, dalje: ZTTE),

- da je dopisom tuženika od 12. studenog 2001. tuženik dostavio otkaz Ugovora o isporuci toplinske energije broj 7277 (str. 74-76 spisa) te je kao razlog za otkaz naveo da je i u ljetnim mjesecima kada je toplinska stanica izvan pogona ostao kod obračuna toplinske energije, zatim da tuženiku obračunava i tereti ga za 21% ukupno isporučene toplinske energije što tuženik smatra previsokim i nerealnim, te da tužitelj naplaćuje toplinsku energiju koju ne isporučuje jer se u zimskim mjesecima prostor tuženika mora grijati iz drugih izvora, kao i da je u prostoru tuženika montirana ekspanziona posuda koja je dio toplinske podstanice zbog čega je tuženiku nastala šteta,

- da je izdvajanje poslovnog prostora tuženika iz toplinskog sustava cijelog objekta tehnički izvedivo bez štete za ostale suvlasnike, da je tužitelj iz poslovnog prostora demontirao sva ogrjevna tijela (radijatore), da su cijevi na koje su bila priključena ogrjevna tijela zabrtvljene te da tuženik nakon demontiranja ogrjevnih tijela više nije u mogućnosti koristiti toplinsku energiju podstanice dok je tehnički moguće da se tuženik bez većih problema izdvoji iz toplinskog sustava cijelog objekta bez posljedica za ostale korisnike,

- da su utuženi računi isporučeni tuženiku te da se odnose na toplinsku energiju, a ispostavljeni su za razdoblje od svibnja 2022. do kolovoza 2022., za obračunsko mjesto na adresi [adresa], šifra krajnjeg kupca 2767710 ,

- da obračun utroška za toplinsku energiju i naknada čine stavke specificirane na svakom pojedinom računu i to: energija za proizvodnju toplinske energije, energija za distribuciju toplinske energije, snaga za proizvodnju toplinske energije, snaga za distribuciju toplinske energije, naknada za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknada za djelatnost kupca toplinske energije.

9. Na temelju tih činjenica prvostupanjski je sud utvrdio da se tuženik koji se izdvojio iz sustava toplinske energije na način da je prije 16. prosinca 2020. (dan izrade nalaza i mišljenja sudskog vještaka dipl. ing. strojarstva KJ) demontirao sva ogrjevna tijela (radijatore) te da je zabrtvio cijevi na koje su bila priključena ogrjevna tijela pa sukladno odredbi članka 45. stavak 3. ZTTE-a nije dužan plaćati iznose koji se odnose na potrošnju toplinske energije u razdoblju od svibnja do kolovoza 2022., dok je dužan tužitelju podmiriti trošak priključne snage, odnosno fiksni trošak za navedeno razdoblje. Budući da je iz računa razvidno koliki iznos se odnosi na fiksne troškove, odnosno na snagu za proizvodnju toplinske energije i snagu za distribuciju toplinske energije kao i naknadu za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknadu za djelatnost kupca toplinske energije, a koji iznos na varijabilne troškove, odnosno na energiju za proizvodnju toplinske energije (grijanje, PTV, ZP) i energiju za distribuciju toplinske energije (grijanje, PTV, ZP), sud je utvrdio da fiksni troškovi po utuženim računima iznose 47,33 eura / 356,58 kuna po svakom utuženom računu.

10. Slijedom navedenog, sud je djelomično ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu koji se odnosi na cijenu troškova toplinske energije te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen na temelju zaključka prvostupanjskog suda da ta toplinska energija, zbog izdvajanja, tuženiku nije isporučena, a u odnosu na zahtjev za isplatu ostalih troškova (priključne snage i naknada za djelatnost opskrbe i djelatnost kupca) koji tužitelju nužno nastaju prilikom distribucije energije, platni je nalog održan na snazi jer je riječ o troškovima koji nisu u vezi s (ne)grijanjem tuženikova poslovnog prostora (samostalne uporabne cjeline) pa je tuženik dužan plaćati te fiksne troškove koji nisu u vezi s troškovima isporučene toplinske energije za njegov poslovni prostor.

11. Ovakav zaključak prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Iz spisa proizlazi da je demontiranjem radijatora i blindiranjem cijevi samostalna uporabna cjelina u vlasništvu tuženika izdvojena iz zajedničkog toplinskog sustava zgrade prije 2000. S obzirom na to da je ZTTE stupio na snagu 6. srpnja 2013., zakonitost provedenog izdvajanja ne može se ocjenjivati uz primjenu članka 45. stavaka 1. i 2. toga propisa.

13. Suprotno tvrdnjama tužitelja, pobijana odluka nije suprotna pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Tako, primjerice, prema stavu Vrhovnog suda izraženom u rješenju od 19. travnja 2023., broj Rev-41/2022-2, u točki 12. obrazloženja te odluke, odgovarajući na revizijsko pitanje, Vrhovni sud Republike Hrvatske dao odgovor da su krajnji kupci dužni nakon izdvajanja plaćati sve ostale troškove „osim troškova toplinske energije koju energiju (uostalom) za grijanje stana ili vode niti ne koriste.“

14. Imajući na umu navedeno, na prethodno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je sud prvog stupnja, u odnosu na toplinsku energiju isporučenu u utuženom razdoblju primijenio članak 45. stavak 3. ZTTE-a kada je ocijenio da tužitelju ne pripada pravo na naplatu cijene toplinske energije koja tuženiku zbog izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava zgrade koju električnom energijom opskrbljuje tužitelj nije isporučena. Zbog toga je, primjenom članka 368. stavka 2. ZPP-a, odbijena žalba tužitelja i potvrđena je točka II. izreke prvostupanjske presude.

15. U odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci iz točke I. izreke prvostupanjske presude koju žalbom pobija tuženik, ističe se kako slijedi. U skladu s člankom 45. stavkom 3. ZTTE-a, koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, krajnji kupac dužan je nakon izdvajanja iz zajedničkog sustava grijanja plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu. Pritom ta obveza postoji neovisno o vremenu kada se iz istoga sustava izdvojio - prije ili nakon stupanja na snagu odredbe članka 45. stavka 3. ZTTE-a. Takvo je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Revd-5217/2024 od 18. prosinca 2024.: …„stanar, ovdje tuženik koji se izdvojio iz zajedničkog sustava grijanja odnosno kojemu je obustavljena isporuka toplinske energije neovisno o vremenu kada se iz istoga sustava izdvojio - prije ili nakon stupanja na snagu odredbe iz članka 45. stavka 3. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj 80/13, 14/14, 102/14, 115/14, 95/15, 102/15, 76/18, 96/18, 86/19 i 118/19 - dalje: ZTTE - 6. srpnja 2013.) te bez obzira kupuje li toplinsku energiju za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, ukoliko zajednički sustav grijanja opskrbljuje zajedničke prostorije te ukoliko se nisu svi stanari isključili iz zajedničkoga sustava grijanja, mora sudjelovati u pokrivanju prouzrokovanih troškova, fiksne naknade koja se odnosi na troškove snage - u onome što čini njezin navedeni sadržaj (grijanja zajedničkih dijelova zgrade ili unutarnjih i vanjskih instalacija zgrade).“

16. Dakle, ti su kupci dužni plaćati naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi s (ne)grijanjem njihova stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode) - ali nastaju kao nužni (s obzirom na to da se u sadašnjem stupnju razvoja tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi s više stanova različitih korisnika ne mogu izbjeći) u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade (primjerice: za održavanje kotlovnice ili proizvodnih postrojenja i distribucijske mreže - koja se mora održavati čak i neovisno da li se za određeno razdoblje ili za grijanje dijela zgrade ne koristi; za potrošnju električne energije za rad kotlovnice; za potrošnju vode za punjenje sustava; za redovno servisiranje kotlovnice; za amortizaciju postrojenja - a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije) pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija vanjskih i u zgradi (ugrađenih i u zidovima) te zajedničkih prostorija (bilo hodnika, stubišta, podrumskih, tavanskih ili sličnih prostorija): to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju (umanjuju) opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora. Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno primijenio članak 45. stavak 3. ZTTE -a kada je djelomično održao na snazi platni nalog iz rješenja u dijelu kojem je tuženiku naloženo platiti ostale troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode, ali su nastali kao nužni.

17. Takvo je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo, primjerice, u odlukama Rev-285/2021 od 23. kolovoza 2022., Rev-41/2022 od 19. travnja 2023., Rev-575/2023 od 4. listopada 2023., Revd-5217/2024 od 18. prosinca 2024., Rev-1163/2024 od 19. veljače 2025. i dr.

18. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi i da je donoseći odluku iz točke I. izreke prvostupanjske presude sud prvog stupnja propustio primijeniti odredbe članka 296. stavka 1. i 2. ZOO-a o ništetnosti pojedinih odredbi općih uvjeta. To stoga što obveza na plaćanje ostalih troškova na kojoj je utemeljena žalbom tuženika pobijana odluka ne proizlazi iz općih uvjeta tužitelja, već iz članka 45. stavka 3. ZTTE-a, kako je prethodno obrazloženo.

19. U odnosu na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-x 670/2011 od 10. studenoga 2011., na koju se tuženik u žalbi poziva, ističe se da ista nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer je činjenična i pravna osnova spora u tom predmetu različita od one u ovoj parnici. Iz obrazloženja te odluke proizlazi da se tuženik (u toj parnici korisnik plina) izdvojio iz sustava zajedničkog centralnog grijanja i uspostavio grijanje plinom čija se potrošnja očitava preko etažnog plinskog bojlera te da tuženik i nakon toga podmiruje troškove zajedničkog održavanja uređaja za centralno grijanje (…).

20. Dakle, na temelju prethodno utvrđenog činjeničnog stanja, a primjenom citiranih odredbi materijalnog prava, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim te je stoga pobijanu odluku valjalo potvrditi.

21. Odluka o troškovima postupka je pravilna, kako po osnovi tako i po visini, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a koju žalitelji određeno i ne osporavaju.

22. Slijedom navedenog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se odluka pobija, a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkama I i II izreke.

23. Kako se žalbe tužitelja i tuženika odbijaju kao neosnovane, odbijaju se i njihovi zahtjevi za naknadu troškova sastava žalbi pa je, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao pod točkama III i IV izreke.

U Zagrebu 12. lipnja 2026.

Sudac:

Jasenka Grgić