REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2461/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenica Helena Sjauš, odvjetnica u Zagrebu, Đorđićeva 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi zastare prava na naplatu poreznog duga, 12. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/22-01/114, URBROJ: 513-04-23-2 od 19. travnja 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-416- 02/2018-006/473, URBROJ: 513-07-01/2022-21 od 25. travnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-23/22-01/114, URBROJ: 513-04-23-2 od 19. travnja 2023. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-416-02/2018- 006/473, URBROJ: 513-07-01/2022-21 od 25. travnja 2022., kojim je odbijen zahtjev tužitelja, kao pravnih sljednika, za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga.

2. Tužitelji u tužbi navode kako je Republika Hrvatska protiv poreznog obveznika ĐU i tužitelja podnijela pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu tužbu radi pobijanja pravnih radnji posl.br. P-3493/07 dana 30. ožujka 2007. godine, a potom je RH povukla tužbu protiv poreznog obveznika ĐU **.**.2007. [adresa] je ponovo podnijela tužbu protiv poreznog obveznika ĐU tek 20. listopada 2010. pod brojem P-15124/2010 (novi posl.br. P- 888/2022) te je prvostupanjskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-888/2022 od 28.travnja 2022. odbijen tužbeni zahtjev Republike Hrvatske protiv ĐU.

2.1. Tužitelji ističu da se povučena tužba protiv poreznog obveznika ĐU smatra kao da nije ni podnesena, a sukladno odredbama čl. 69. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, dalje ZOO) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. i koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe (30.03.2007.), tužba za pobijanje podnosi se protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih sveopćih pravnih sljednika , s time da se tužba sukladno odredbi čl. 71. ZOO može podnijeti u roku od tri godine, a rok se računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju.

2.2. Zaključuju kako iz navedenog proizlazi da protiv samog poreznog dužnika ĐU sve do 20. listopada 2010. nije vođen bilo kakav postupak u svrhu naplate poreza pred sudom ili drugim tijelom, a isti je okončan pravomoćnom presudom posl. br. P-888/2022 od 28. travnja 2022. na način da je odbijen tužbeni zahtjev Republike Hrvatske protiv ĐU.

2.3. Tužitelji nadalje ističu kako iz tužbe RH protiv tužitelja u postupku pred OGS Zagreb posl.br. P-3493/07, koji se suprotno odredbama čl. 69. ZOO-a vodi samo protiv trećih osoba, a ne i protiv poreznog obveznika tj. dužnika ĐU, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji i radi naplate duga, proizlazi da istim uopće nisu obuhvaćena sljedeća dugovanja poreznog obveznika ĐU:

• šifre vrste prihoda 1201 - porez na dodanu vrijednost za 2001. u iznosu od 4.605,85 kn (isto nije obuhvaćeno rješenjem MF, PU, PU Zagreb, Klasa: UP/I-415- 06/0401/12 od 29.09.2005., a niti rješenjem Klasa: UP/I-415-02/00-01/1502 od 25.05.2001.),

• Šifre vrste prihoda 1406 - predujam poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada za 2002. u iznosu od 17,66 kn (isto nije obuhvaćeno rješenjem MF, PU, PU Zagreb, Klasa: UP/I-415-06/0401/12 od 29.09.2005., a niti rješenjem Klasa: UP/I-415-02/00-01/1502 od 25.05.2001.),

• Šifra vrste prihoda 1619 - porez i prirez na dohodak po godišnjoj prijavi - za 2001. u iznosu od 23.594,88 kn i za 2002. u iznosu od 10.325,00 kn (isto nije obuhvaćeno rješenjem MF, PU, PU Zagreb, Klasa: UP/I-415-06/0401/12 od 29.09.2005. (rješenje Klasa: UP/I-410- 23/00-02/1229 od 10.05.2000. odnosi se na 1999.g., a rješenje Klasa: UP/I-410-23/01-02/394 od 16.05.2001. odnosi se na 2000.g.), a niti rješenjem Klasa: UP/I-415-02/00-01/1502 od 25.05.2001.), • Šifra vrste prihoda 2715 - članarina turističkim zajednicama za 2001. u iznosu od 82,85 kn, za 2002. u iznosu od 71,46 kn te za 2003. u iznosu od 11,78 kn (isto nije obuhvaćeno rješenjem MF, PU, PU Zagreb, Klasa: UP/I-415-06/0401/12 od 29.09.2005., a niti rješenjem Klasa: UP/I-415-02/00-01/1502 od 25.05.2001.), • Šifra vrste prihoda 5236 - doprinos u paušalnom iznosu HOK za 2001. u iznosu od 834,00 kn i za 2002. u iznosu od 450,00 kn (isto nije obuhvaćeno rješenjem MF, PU, PU Zagreb, Klasa: UP/I-415-06/0401/12 od 29.09.2005., a niti rješenjem Klasa: UP/I-415-02/00- 01/1502 od 25.05.2001.),

• Šifra vrste prihoda 5241 - doprinos od dohotka, dobiti ili plaće-HOK za 2002. u iznosu od 721,46 kn.

Tužitelji tvrde kako u odnosu na prethodno navedena porezna dugovanja postupak pred sudom protiv poreznog obveznika ĐU radi naplate nije vođen niti su ta porezna dugovanja obuhvaćena navedenim sudskim postupkom niti poreznim rješenjima MF, PU, PU Zagreb, Klasa: UP/I-415-06/0401/12 od 29.09.2005. i Klasa:

UP/I-415-02/00-01/1502 od 25.05.2001., a što je razvidno iz priložene preslike tužbe RH posl.br. P-3493/07 od 30.03.2007. s prilozima.

2.4. Tužitelji navode kako je odredbama Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 127/00, 86/01 i 150/02), koji je bio na snazi u vrijeme kad su porezne obveze poreznog obveznika ĐU nastale, bilo propisano da pravo poreznog tijela na utvrđivanje poreza zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći, a zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate. Tužitelji ističu da poreznim rješenjem MF, PU, PU Zagreb, Klasa: UP/I-415-06/0401/12 od 29.09.2005. uopće nisu bila obuhvaćena dugovanja poreznog obveznika iz prethodne točke, a u odnosu na koje se tražilo utvrđenje zastare, a i porezno rješenje je doneseno istekom tri godine, s obzirom da je relativna zastara po osnovi obveze poreza za šifru vrste prihoda 1732 - porez na tvrtku odnosno naziv - za 2001. u iznosu od 486,82 kn nastupila 1.1.2005., dok je za 2002. u iznosu od 260,00 kn nastupila 1.6.2005, a navedeno rješenje postalo je izvršno 21.10.2005. Nadalje ističu da je tužba posl.br. P- 3493/07 podnesena protekom roka relativne zastare od tri godine, a u međuvremenu je nastupila i apsolutna zastara, uzimajući u obzir da protiv poreznog obveznika ĐU nije vođen postupak radi naplate do 20. listopada 2010., a koji je okončan odbijanjem tužbenog zahtjeva Republike Hrvatske.

2.5. Tužitelji nadalje obrazlažu kako je iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja vidljivo da se porezne obaveze i obveze po osnovi doprinosa odnose na period 2001. i 2002. godine, pa je na temelju navedenog nastupila apsolutna zastara naplate poreza i doprinosa za 2001. najkasnije 1.8.2008., a za 2002. najkasnije 1.1.2009., jer je Državnom odvjetništvo podnijelo tužbu protiv poreznog obveznika ĐU protekom roka od 6 godina tj. 20.10.2010. Kako je već prethodno navedeno, ta tužba protiv ĐU je odbijena pravomoćnom presudom posl.br. P-888/2022 od 28. travnja 2022. U odnosu na porezne obveze iz 2001., tvrde da je zastara počela teći 2002. i da je relativna zastara nastupila 2005., a apsolutna zastara da je nastupila 2008. Za porezne obveze iz 2002. tužitelji tvrde da je zastara počela teći 2003. i da je relativna zastara nastupila 2006., a apsolutna zastara 2009. S obzirom da je tužba radi pobijanja pravnih radnji podnesena sudu dana 30.03.2007. godine i to samo protiv trećih osoba, a ne i poreznog obveznika, i to ne za porezna dugovanja u odnosu na koje je zatraženo utvrđenje porezne zastare, tužitelji ističu da je nastupila apsolutna zastara naplate porezne obveze poreznog dužnika sukladno odredbama Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 127/00, 86/01 i 150/02), ali i sukladno odredbama Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 147/08), dakle i prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 18/11) kojim je po prvi put propisano da porezna zastara ne teče ako se radi naplate poreza, kamata i troškova vodi postupak pred sudom.

2.6. Tužitelji također ističu da oni nisu porezni obveznici niti su naslijedili bilo kakvu imovinu iza poreznog obveznika ĐU, koja je preminula **.**.2016. Navode da je darovni ugovor osporen od strane OU, supruga porezne obveznice te je temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-9656/10-12 od 1. ožujka 2012. utvrđeno da je OU vlasnik 2/3 (4/6) idealnog dijela predmetne nekretnine po osnovi bračne stečevine. Temeljem navedene presude je 2. listopada 2014. pod brojem Z- 41517/14 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] provedena uspostava zk stanja prije provedbe rješenja Z-32276/04 (kojim je bio proveden upis prava vlasništva na tužitelje temeljem darovnog ugovora sklopljenog 28.09.2004.), na način da je OU upisan kao vlasnik na 4/6 dijela nekretnine. Iza smrti OU, temeljem rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-7798/14, UPP-OS-88/14-5 od 8. prosinca 2014., tužitelji su naslijedili svaki po 2/6 idealnog dijela. Tvrde kako se postupak naplate poreza može voditi samo protiv poreznog obveznika ĐU, koja je u međuvremenu preminula, a nastupila je apsolutna zastara za naplatu poreza i doprinosa prije podnošenja tužbe protiv poreznog obveznika ĐU, a porezna dugovanja u odnosu na koje su tužitelji tražili utvrđenje porezne zastare nisu niti obuhvaćena tužbom od 30.03.2007. koja je podnesena samo protiv tužitelja kao trećih osoba, a ne i poreznog obveznika.

2.7. Nadalje, tužitelji tvrde da je potpuno pogrešan i nesnovan navod tuženika iz obrazloženja pobijanog rješenja da je na darovanoj nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, proveden upis založnog prava radi osiguranja novčane tražbine Porezne uprave na temelju prijedloga za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini. Na predmetnoj nekretnini nije upisano prisilno založno pravo za korist Republike Hrvatske, Porezne uprave, a što je razvidno i iz povijesnog i aktivnog zk izvatka koji tužitelji dostavljaju uz tužbu. Prijedlog za upis prisilnog založnog prava koji tuženik navodi u obrazloženju nije se odnosio na tužitelje niti su ga tužitelji ikad primili, niti je proveden u zemljišnim knjigama. Dodaju kako je OPZ-om propisano da se u vrijeme zastare računa i vrijeme koje je proteklo u korist prednika poreznog obveznika, kao i da ne zastarijevaju porezne obveze koje su osigurane založnim pravom ili hipotekom ako su upisani u javnu knjigu. S obzirom da nije proveden upis založnog prava radi osiguranja novčane tražbine Porezne uprave na predmetnoj nekretnini, tvrde da je tražbina zastarjela. Predlažu poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troškova upravnog spora sa zateznim kamatama.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže sudu da odbije tužbu kao neosnovanu.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu.

6. Sud je raspravu 12. svibnja 2026. proveo u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji izostanak nije opravdao, na temelju članka 91. stavka 3. u vezi članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, 39/26, dalje ZUS). Tužitelji na raspravi ističu da predmetni dug nikada nije bio osiguran založnim pravom, a što je razvidno iz priloženog zk izvatka te je u odnosu na poreznu obveznicu ĐU donesena pravomoćna presuda kojim je odbijen tužbeni zahtjev Ministarstva financija, Porezne uprave radi pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika i naplate, a koja presuda je priložena uz tužbu. Dodaje kako se u predmetnom slučaju primjenjuje stari Opći porezni zakon, jer se porezne obveze odnose na razdoblje od 2001. do 2003. godine te se ne primjenjuju izmjene Općeg poreznog zakona iz 2011. kako je obrazloženo u tužbi.

7. Prije svega, u odnosu na navode tužitelja o zastari utvrđenja porezne obveze iz točke 2.4. obrazloženja ove presude, sud napominje da je predmetni upravni postupak započet zahtjevom tužitelja od 20. studenoga 2017. za otpis duga po osnovi zastare prava na naplatu poreza, slijedom čega je predmet postupka zastara naplate, a ne zastara utvrđenja. Naime, nakon što je postupak utvrđenja porezne obveze okončan, prigovor zastare utvrđenja više nije relevantan.

8. U odnosu na navod tužitelja da oni nisu porezni obveznici niti su naslijedili bilo kakvu imovinu iza porezne obveznice ĐU, a da je darovni ugovor od 28. rujna 2004. osporen od strane OU, supruga porezne obveznice te je temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-9656/10-12 od 1. ožujka 2012. utvrđeno da je OU vlasnik 2/3 (4/6) idealnog dijela predmetne nekretnine po osnovi bračne stečevine, sud nalazi da je u tom slučaju nejasno zašto su tužitelji podnijeli predmetni zahtjev za otpis duga, u kojem izričito navode da zahtjev podnose kao pravni sljednici poreznog dužnika, čime opravdavaju svoj pravni interes za podnošenje zahtjeva.

8.1. Nadalje, iz zk izvatka za nekretninu koja je predmet darovnog ugovora od 28. rujna 2004. (koju je porezna obveznica darovala tužiteljima), upisanu ranije u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sada u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], je razvidno da je temeljem pravomoćne i ovršne presude na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-9656/10-12 od 1. ožujka 2012. uspostavljeno zk stanje prije provedbe rješenja pod posl. br. Z-32276/04 te je na istoj uknjiženo pravo vlasništva za korist TU u 4/6 suvlasničkog dijela. Međutim, također je razvidno da su tužitelji upisani svaki u 1/6 suvlasničkog dijela temeljem pravomoćne i ovršne presude na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-9656/10-12. od 1. ožujka 2012. i darovnog ugovora od 28. rujna 2004., iz čega slijedi da darovni ugovor nije osporen u cijelosti, nego samo djelomično. Nakon toga tužitelji su stekli i svaki po 2/6 suvlasničkog dijela temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju br. O-7798/14, UPP-OS88/14-5 od 8. prosinca 2014. (nakon smrti TU kako tužitelji navode u tužbi), pri čemu to stjecanje nasljeđivanjem nije relevantno za predmetni spor.

9. Nije relevantan prigovor tužitelja da se prema čl. 69. ZOO-a, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. i koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe (30.03.2007.), tužba za pobijanje podnosi protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija. Naime, prijelaznom odredbom članka 1163. stavka 1. ZOO-a propisano je da se odredbe toga Zakona neće primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije njegovog stupanja na snagu. Budući da se tužbom pod posl. br. P-3493/07 pobija ugovor o darovanju od 28. rujna 2004., temeljem kojeg je zatražena uknjižba 14. listopada 2004. (kada je pravna radnja koja se pobija okončana), na taj obvezni odnos odnosno njegovo pobijanje se ne primjenjuje čl. 69. ZOO-a, bez obzira na datum podnošenja tužbe, nego se primjenjuje čl. 283. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01), koji je bio na snazi u vrijeme poduzimanja pobijane pravne radnje. Prema članku 283. stavku 2. toga Zakona tužba za pobijanje podnosi se protiv treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih univerzalnih pravnih sljedbenika.

9.1. Prema očitovanju Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 29. prosinca 2014., koje prileži spisu tuženika, upravo iz navedenog razloga je tužba, koja je prvotno podnesena protiv ĐU, ŽU i IU, povučena samo u odnosu na ĐU. Navedeni parnični postupak pod posl. br. P-3493/07 još uvijek nije meritorno riješen, budući da je raspravnim rješenjem od 9. studenoga 2020., koje je postalo pravomoćno 10. studenoga 2020., određen prekid parničnog postupka do pravomoćnog okončanja postupaka koji se vode pred Ministarstvom financija, Poreznom upravom, klasa: UP/I-416-02/2018-06/0473 ur. broj: 513-07-01/2019-09 i broj klasa: UP/I-416-02/2018-06/0473 ur. broj: 513-07-01/2019-10 (utvrđeno uvidom kroz aplikaciju e-spis).

10. Osnovano tužitelji tvrde da nije točan navod tuženika iz obrazloženja pobijanog rješenja da je na darovanoj nekretnini proveden upis založnog prava radi osiguranja novčane tražbine Porezne uprave, budući da iz zk izvatka založno pravo nije vidljivo. Nadalje, prema očitovanju Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Službe za naplatu i ovrhu od 28. kolovoza 2017., koje prileži spisu tuženika, Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu je podnijelo prijedlog za osnivanje založnog prava na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], radi osiguranja novčane tražbine utvrđene rješenjem od 29. rujna 2005., ali je navedeni prijedlog odbijen rješenjem Općinskog suda u Zagrebu posl.br. Ovr-3124/05-4 od 21. veljače 2006., jer ovršenica (porezna obveznica) nije bila upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica predmetne nekretnine, a iz kojeg razloga je 30. ožujka 2007. i podnesena tužba radi pobijanja pravnih radnji dužnika poduzetih na štetu vjerovnika pod posl. br. P-3493/07.

11. Nije od utjecaja pozivanje tužitelja na pravomoćnu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-888/2022 od 28. travnja 2022. (ranije posl. br. P-15124/2010), kojom je odbijen tužbeni zahtjev Republike Hrvatske protiv porezne obveznice ĐU (tužba za pobijanje pravnih radnji podnesena 20. listopada 2010.) zbog proteka zakonskog roka za podnošenje tužbe od tri godine (čl. 71. st. 1. ZOO-a), kraj činjenice da postoji ranija tužba za pobijanje pravnih radnji (P-3493/07), koja je pravilno podnesena protiv trećih osoba s kojima i u čiju korist je poduzeta pravna radnja koja se pobija (ovdje tužitelji), a koji parnični postupak još nije riješen.

12. Iz osporenog rješenja proizlazi da je u ponovnom postupku porezno tijelo odbilo zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastara prava na naplatu poreznog duga , koji je utvrđen u 2001. i 2002. godini, za koji je zastara prava na naplatu počela teći od 01.01.2002. odnosno 01.01.2003., a zastara je tekla do 30.03.2007. kada je nastupio zastoj zastare pokretanjem postupka pred sudom zbog pobi janja dužnikovih pravnih radnji i naplate poreznog duga, koji zastoj još uvijek traje, s obzirom da o navedenoj tužbi još nije odlučeno. Iz navedenoga proizlazi da do 30.03.2007. nije pretekao rok zastare prava na naplatu poreznog duga od šest godina od dana od kada je zastara počela teći, sukladno odredbama čl. 108. st. 1. i 4. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 115/16, dalje OPZ). Naime, prema čl. 108. st. 6. OPZ-a ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče.

12.1. Sud napominje da je predmetni upravni postupak započet zahtjevom tužitelja od 20. studenoga 2017. za otpis duga po osnovi zastare prava na naplatu, pa se imajući u vidu prijelazne odredbe čl. 197. OPZ-a, na predmetni postupak koji je pokrenut nakon stupanja na snagu OPZ-a 1. siječnja 2017., primjenjuje taj Zakon, a ne ranije važeći Opći porezni zakon na koji se tužitelji pozivaju.

12.2. Tome treba dodati kako u razdoblju od 1. siječnja 2002. (kada je zastara naplate počela teći za obveze utvrđene u 2001.) do 30. ožujka 2007. (kada je nastupio zastoj zastare) nije nastupila relativna zastara prema ranijem Općem poreznom zakonu, jer je iz očitovanja Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Službe za naplatu i ovrhu od 28. kolovoza 2017. razvidno da su u tom razdoblju poduzimane službene radnje poreznog tijela usmjerene na naplatu poreza, čime je tijek zastare prava na naplatu prekidan (nakon čega zastarni rok počinje ponovno teći), i to sastavljen je zapisnik o popisu pokretnina 14. rujna 2004., čime je na istima stečeno založno pravo, objavljen je oglas o javnoj prodaji 23. studenoga 2004., sastavljen je zapisnik o javnoj prodaji popisanih pokretnina 30. studenoga 2004. i prihvaćena je ponuda kupca TU od 4.700,00 kn, koja uplata je izvršena 6. prosinca 2004. Nakon toga je 21. listopada 2005. podnesen prijedlog za uknjižbu založnog prava, nakon odbijanja kojeg je 30. ožujka 2007. podnesena tužba za pobijanje pravnih radnji.

13. Iz priložene tužbe u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-3493/07 je razvidno da se ista poziva na rješenje o ovrsi od 25. svibnja 2001. i rješenje Porezne uprave od 29. rujna 2005. (kojim je utvrđeno stanje duga na dan 29. rujna 2005.), koja rješenja također prileže spisu tuženika. Iz navedenih rješenja je razvidno da su njima obuhvaćena, između ostaloga, dugovanja po osnovi PDV-a, predujma poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada, poreza i prireza na dohodak po godišnjoj prijavi, poreza na tvrtku odnosno naziv, članarine turističkim zajednicama, doprinosa u paušalnom iznosu-H.O.K., doprinosa od dohotka, dobiti ili plaće-H.O.K., dakle, upravo one vrste javnih davanja koje se navode u predmetnom prvostupanjskom rješenju i za koje je odbijen zahtjev za otpis, i to u istim ili većim iznosima duga nego što je navedeno u prvostupanjskom rješenju. Nadalje, u rješenjima od 25. svibnja 2001. i 29. rujna 2005. navedene su i ovršne ili vjerodostojne isprave kojima su navedena dugovanja utvrđena. Za one vrste javnih davanja za koja se u rješenjima od 25. svibnja 2001. i 29. rujna 2005. navode veći iznosi dugovanja nego u predmetnom prvostupanjskom rješenju, razvidno je da su navedeni ukupni iznosi koji obuhvaćaju i ranije razdoblje (dugovanja utvrđena prije 2001. godine), na koje se predmetno prvostupanjsko rješenje ne odnosi, zbog čega su i navedeni iznosi veći. Stoga sud ocjenjuje da nisu osnovani prigovori tužitelja iz točke 2.3. obrazloženja ove presude, odnosno prigovor da tužbom RH protiv tužitelja u postupku pred OGS Zagreb posl.br. P-3493/07 nisu obuhvaćena dugovanja poreznog obveznika ĐU koja se navode u predmetnom prvostupanjskom rješenju.

14. Slijedom svega navedenoga, prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, jer su prema ocjeni suda spisu priložene isprave dostatne za zaključak da zastara naplate nije nastupila.

15. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. Odluka o trošku temelji se na članku 147. stavku 1. ZUS-a.

U Zagrebu 12. lipnja 2026.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnica Helena Sjauš, Đorđićeva 5, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Koturaška 43/IV, [adresa] Zagreb

3. U spis