REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2556/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika CROTIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi isplate iznosa od 5.567,00 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1462/2025-36 od 15. travnja 2026., 12. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1462/2025-36 od 15. travnja 2026., u točki I. i u dijelu točke II. izreke kojom je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 204,24 EUR.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1462/2025-36 od 15. travnja 2026., u dijelu točke II. izreke kojom je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 265,45 EUR i sudi:
Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 265,45 EUR kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom poslovni broj P-1462/2025-36 od 15. travnja 2026. Trgovački sud u Zagrebu odbio je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da mu tuženik plati iznos od 5.567,22 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke), naložio je tužitelju da isplati tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 469,69 EUR (točka II. izreke), odbio je tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 0,15 EUR (točka III. izreke), te je odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 33,75 EUR (točka IV. izreke).
2. Protiv točaka I. i II. izreke navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da presudu u ukine uz naknadu troškova žalbenog postupka. U žalbi je, u bitnom, ukazao na pogrešnu primjenu odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13; dalje: ZOOP) te osporio odluku o troškovima postupka u odnosu na provedeno knjigovodstveno - financijsko vještačenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke o troškovima postupka.
5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. i čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Predmet spora je isplata iznosa od 5.567,22 EUR na ime naknade za invalidsku mirovinu priznato tužiteljevom osiguraniku UB rješenjem tužitelja broj IN-613302 od 8. srpnja 1991. zbog ozlijede na radu u omjeru od 50%, isplaćenu za razdoblje od 1. veljače 2018. do 31. kolovoza 2020., po osnovi ozljede na radu u omjeru od 50%, i bolesti u omjeru od 50%, a koju je tužiteljev osiguranik zadobio u prometnoj nezgodi koju je prouzročio tuženikov osiguranik.
7. Tužitelj je tužbeni zahtjev zasnovao na tvrdnji da je njegov osiguranik ŽB ozlijeđen je u prometnoj nesreći koju je skrivio GB, upravljajući osobnim automobilom osiguranim kod tuženika, za što je pravomoćno proglašen krivim u kaznenom postupku vođenim pred Općinskim sudom u Zaboku pod poslovnim brojem K-52/87. Istaknuo je da mu je tužitelj priznao pravo na invalidsku mirovinu po osnovi ozlijede na radu u omjeru od 50% te da mu je u razdoblju od 1. veljače 2018. do 31. kolovoza 2020., po navedenoj osnovi isplatio naknadu za invalidsku mirovinu u utuženom iznosu.
8. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, svoju odgovornost kao osiguratelja, te postojanje uzročno posljedične veze između ozljeda zadobivenih u predmetnoj nezgodi i prava na invalidsku mirovinu u omjeru od 50%, no osporio je visinu tužbenog zahtjeva istaknuvši da bi tužiteljeva osiguranica s navršenih 65 godina starosti (rođena je **.**.1947.) ostvarila pravo na starosnu mirovinu koju bi tužitelj bio u obvezi isplaćivati, stoga da tužitelj ne trpi štetu.
9. Prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku nakon ukidne odluke ovog suda poslovni broj Pž-2708/23 od 27. svibnja 2025. utvrdio da tužitelj nije dokazao da mu je nastala stvarna šteta primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221. ZPP-a odbio je tužbeni zahtjev kao neosnovan.
10. U žalbenoj fazi postupka ostala je i dalje sporna primjena materijalnog prava.
11. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odlučujući o tužiteljevom pravu na naknadu štete odlučio primjenom Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.
12. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
13. Stvarnom štetom u smislu odredbe stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.).
14. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.). Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
15. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu.
16. Kako je prema rješenju tužitelja, osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu koja je prouzročena povredom na radu, u konkretnom slučaju valjalo je primijeniti upravo odredbu čl. 27. ZOOP-a. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da trpi štetu jer se invalidska mirovina isplaćuje na temelju povrede na radu, a u tom slučaju ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju. Pritom ovaj sud ima potrebu napomenuti da iz knjigovodstveno-financijskog vještačenja provedenog u prvostupanjskom postupku, prije ukidne odluke ovog suda, proizlazi da je tužitelj isplatio s osnove starosne mirovine svojoj osiguranici ukupno iznos od 43.097,88 kn, a kako je tužitelj navedenoj na ime invalidske mirovine isplatio iznos od 41.946,22 kn jasno je da tužitelj ne trpi štetu.
17. Odluka o naknadi parničnog troška pravilno je zasnovana na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pravilna je do iznosa od 204,24 EUR. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio navedenu odredbu čl. 155. ZPP -a kada je tuženiku dosudio trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR jer taj trošak tuženiku nije niti nastao budući da je tužitelj predložio izvođenje tog dokaza i podmirio tako nastali trošak.
18. S obzirom na navedeno, valjalo je na osnovi odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u dijelu kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude, te primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a preinačiti je u dijelu kako je to navedeno u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.
Zagreb, 12. lipnja 2026.
Sudac
Ružica Omazić
