REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1755/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Nikoline Mišković, suca izvjestitelja i Draženke Deladio, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, protiv tuženika ARIS 2000 d.o.o. u stečaju, [adresa], OIB 06571045637, kojeg zastupaju osporavatelji ZG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Katja Jajaš, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Jajaš & Vukelić d.o.o. u Zagrebu te CG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Valentina Božiček, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Dragičević i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine, odlučujući o tuženikov im žalbama protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-369/2025-26 od 5. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-369/2025-26 od 5. ožujka 2026. i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se osnovanom tražbina Republike Hrvatske u iznosu od 107.437,35 EUR (sto sedam tisuća četiristo trideset sedam eura i trideset pet centi), kao tražbina I. višeg isplatnog reda, koju ima prema dužniku ARIS 2000 d.o.o. u stečaju iz Zagreba.“

2. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 10.417,23 EUR, dok se odbija kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 4.040,00 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je utvrdio osnovanom tužiteljevu tražbinu prema tuženiku u iznosu od 107.437,35 EUR kao tražbinu I. višeg isplatnog reda (točka I. izreke). Tuženikovim zastupnicima NG i CG naloženo je naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 6.472,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke).

2. Prvostupanjski sud je u ponovnom postupku, uzimajući u obzir upute iz rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2132/2025 od 5. studenoga 2025. te primjenom odredbi Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20; dalje: OPZ/16), odnosno odredbi Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16; dalje: OPZ/08), zaključio da tužiteljeva tražbina, koja je predmet ovog spora, nije u zastari. Zato je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim.

3. O zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

4. Protiv ove presude, žalbe su podnijeli tuženikovi zastupnici, osporavatelji ZG i CG (dalje: žalitelji), zbog povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da je drugostupanjski sud ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Žalitelji su u žalbama ponovili razloge koje su iznosili tijekom trajanja postupka pred prvostupanjskim sudom. Oni su tako ponovno iznijeli razloge zašto je (prema njihovom mišljenju) tužiteljeva tražbina u zastari.

6. U odgovoru na žaliteljeve žalbe, tužitelj je osporio osnovanost žalbenih navoda.

7. Žalbe žalitelja su osnovane.

8. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ona nije pravilna i zakonita.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje osnovanosti tužiteljeve tražbinu prema tuženiku u iznosu od 107.437,35 EUR, kao tražbine I. višeg isplatnog reda.

10. Stanje u spisu u ovoj pravnoj stvari upućuje na to da je tužitelj u stečajnom postupku koji se kod prvostupanjskog suda vodi nad dužnikom Aris 2000 d.o.o. u stečaju, Zagreb, ovdje tuženik (poslovni broj St-264/24) prijavio, između ostalog, tražbinu u iznosu od 107.437,35 EUR po osnovi poreza i prireza na dohodak, doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje te doprinosa za zapošljavanje, za razdoblje od 2009.-2011. godine. Tužiteljeva tražbina temelji se na računima broj 1406, 2003, 8109, 8400 i 8702. Tužitelj je kao prilog prijave tražbine dostavio liste iz svoje evidencije Uvid u stanje računa poreznog obveznika te preslike ID obrazaca i ovjerenih izlista iz ISPU za tuženika za razdoblje od 2009. -2011. godine (list 43.-88. spisa).

11. Zatim, stanje u spisu upućuje i na to da je nad tuženikom već ranije bio otvoren stečajni postupak. Taj postupak je bio pokrenut još 2011. godine pred Trgovačkim sudom u Zagrebu (poslovni broj St-1696/2011). Rješenjem tog prvostupanjskog suda poslovni broj St-1696/2011 od 27. ožujka 2013., nad tuženikom je otvoren stečajni postupak; to je rješenje (o otvaranju stečaja), rješenjem ovog suda poslovni broj Pž-4573/2013 od 23. srpnja 2013., ukinuto. U međuvremenu taj stečajni postupak je bio prekinut rješenjem poslovni broj St-1696/2011 od 3. srpnja 2014., a nastavljen 31. kolovoza 2023. U konačnici taj stečajni postupak je obustavljen (pravomoćnim) rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-2405/2023 od 5. listopada 2023. I u tom stečajnom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem St-1696/2011, tužitelj je prijavio novčanu tražbinu koja je predmet i ovog postupka (prijava od 3. svibnja 2013., list 151. -154. spisa).

12. U stečajnom postupku koji se sada vodi nad tuženikom (poslovni broj St-264/24), tužiteljevu novčanu tražbinu u iznosu od 107.437,35 EUR priznao je tuženikov stečajni upravitelj, ali su je osporili vjerovnici ZG i CG, ovdje žalitelji, isticanjem prigovora zastare. Uz to, vjerovnici ZG i CG su tvrdili da se tužiteljeva tražbina ne temelji na ovršnoj ispravi (zapisnik s ispitnog i izvještajnog ročišta prvostupanjskog stečajnog suda od 4. prosinca 2024.; list 31. -51. spisa). Dužnikov stečajni upravitelj prihvatio je tvrdnju vjerovnika ZG i CG te utvrdio da se tužiteljeva tražbina u iznosu od 107.437,35 EUR doista ne temelji na ovršnoj ispravi. Posljedično, tužitelj je rješenjem prvostupanjskog stečajnog suda poslovni broj St-265/2024 od 9. prosinca 2024. upućen u ovu parnicu radi utvrđenja osporene tražbine u kojoj osporavatelji ZG i CG, ovdje žalitelji , nastupaju u ime i za račun stečajnog dužnika (list 36. -38. spisa).

13. Na temelju izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljeva novčana tražbina nije u zastari te utvrdio osnovanom tužiteljevu tražbinu prema tuženiku u iznosu od 107.437,35 EUR. Primjenom odredbe čl. 108. st. 6 OPZ/16, odnosno čl. 94. st. 7. OPZ/08, prvostupanjski sud je zauzeo stav da za prijavljenu novčanu tražbinu u iznosu od 107.437,35 EUR, nije tekla zastara i to od 3. svibnja 2013., tj. od dana kada je tužitelj prvi puta prijavio tu tražbinu u stečajnom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem St-1696/2011 do dana pravomoćnosti rješenja o obustavi tog stečajnog postupka, 8. studenoga 2023. Posljedično, prvostupanjski sud je zaključio da od 8. studenoga 2023. pa do prijave tražbine u stečajnom postupku poslovni broj St-164/2024, nije nastupila apsolutna zastara.

14. Međutim, cijeneći sve okolnosti ovog slučaja, ovaj sud ocjenjuje osnovanima žalbene navode žalitelja o tome da su zaključci prvostupanjskog suda o nenastupanju apsolutne zastare u ovom slučaju, pogrešni. Ovdje je po ocjeni ovog suda nastupila apsolutna zastara na utvrđivanje porezne obveze i kamata i na naplatu poreza.

15. Za ocjenu prigovora zastare u ovom slučaju odlučne su odredbe Općeg poreznog zakona/08. Naime, postupci pokrenuti do stupanja na snagu Općeg poreznog zakona/16 dovršit će se prema odredbama Općeg poreznog zakona/08 (čl. 197. st. 1. OPZ/16). Tek iznimno od toga, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona/08, u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općeg poreznog zakona/08, dovršit će se prema odredbama Općeg poreznog zakona/16 (čl. 197. st. 2. OPZ/16; tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-761/2024 od 8. srpnja 2025.), ali to prema podacima iz spisa ovdje nije slučaj.

16. Odredbom čl. 94. st. 2. OPZ/08 propisano je da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate.

17. Apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći (čl. 96. st. 1. OPZ/08).

18. Prema odredbama Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“ broj: 177/04, 90/05 i 57/06) prijava poreza na dobit podnosi se Poreznoj upravi najkasnije četiri mjeseca nakon isteka razdoblja za koje se utvrđuje porez na dobit (čl. 35. st. 2.), dok je porezni obveznik dužan utvrditi poreznu obvezu i platiti porez s danom podnošenja porezne prijave (čl. 32. st. 2.).

19. Prema odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost ( „Narodne novine“ broj: 47/95, 106/96, 164/98, 105/99, 54/00, 73/00, 127/00, 48/04, 82/04, 90/05 i 76/07) porezni obveznik mora za obračunsko razdoblje sam utvrditi obvezu poreza na dodanu vrijednost i iskazati je u poreznoj prijavi (čl. 18. st. 1.), dok konačni obračun poreza na dodanu vrijednost porazni obveznik mora predati nadležnoj ispostavi Porezne uprave do kraja travnja, a porezni obveznik iz čl. 17. st. 3. ovog Zakona do kraja veljače tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu (čl.18. st. 2.).

20. Polazeći od sadržaja citiranih zakonskih odredaba, kao i od sadržaja tužiteljeve evidencije - Uvida u stanje računa za tuženika te ID obrazaca i ovjerenih izlista iz ISPU za tuženika, ovaj sud zaključuje da je nastupila apsolutna zastara tužiteljevog prava na utvrđenje tuženikove porezne obveze. Konkretno, apsolutna zastara prava na utvrđivanje porezne obveze za 2009. godinu nastupila je 1. siječnja 2017., za porezne obveze za 2010. godinu nastupila je 1. siječnja 2018., a za porezne obveze za 2011. godinu nastupila je 1. siječnja 2019.

21. Tužitelj je pokušao osnažiti svoj pravni položaj u ovom sporu pozivajući se na to da je u ovom slučaju došlo do zastoja zastare. Međutim, kada je riječ o apsolutnoj zastari niti eventualni zastoj niti eventualni prekid zastare, nemaju pravnog učinka. To upravo zbog činjenice što je odredbom čl. 96. OPZ/08 propisano da apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi puta teći. Apsolutna zastara je zakonom propisani krajnji rok nakon kojeg se gubi pravo na naplatu duga. Zato za nastupanje apsolutne zastare, prekidanje tijeka zastare ni nema pravnog učinka. Ovakav stav o jednakom pravnom pitanju već je zauzela sudska praksa u svojim brojnim odlukama (primjerice, odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-779/2025, Rev-761/2024, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5182/2018 i Pž-2145/2024).

22. Kod takvog stanja stvari, tužbeni zahtjev je, suprotno odluci prvostupanjskog suda, ocijenjen neosnovanim. Od tuda i odluka iz izreke (čl. 373. ZPP-a).

23. Uvažavajući uspjeh u parnici, tuženik ima pravo na naknadu parničnih troškova, prema vrijednosti predmeta spora. Tuženiku je tako primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT) priznat slijedeći (traženi) parnični trošak: za sastav odgovora na tužbu iznos od 1.616,00 EUR (Tbr. 8.1. OT), za zastupanje na ročištu od 20. ožujka 2025. iznos od 1.616,00 EUR (Tbr. 9.1. OT), za sastav žalbe protiv ranije presude iznos od 2.020,00 EUR (Tbr. 10.1. OT), sve uvećano za PDV u iznosu od 1.313,00 EUR. Tuženiku je dosuđen i trošak predmetne žalbe u iznosu od 2.020,00 EUR s PDV-om od 505,00 EUR te pristojba za žalbu u iznosu od 1.327,23 EUR, što sveukupno iznosi 10.417,23 EUR Ostali zahtijevani parnični trošak, preko dosuđenog, se odbija kao neosnovan. Od tuda i odluka o parničnim troškovima iz izreke (čl. 154. st. 1. i čl. 166. ZPP-a).

24. U odnosu na odluku o parničnim troškovima u ovoj pravnoj stvari, za ukazati je da su u ovom slučaju oba žalitelja, odnosno oba tuženikova zastupnika/osporavatelja, i ZG i CG, zahtijevali da im tužitelj naknadi parnične troškove. Međutim, tuženik je samo jedan. Zato okolnost što ga zastupaju dvije različite osobe ne znači da svaka od njih ima pravo na naknadu troškova kao da je riječ o dvije osobe koje sve imaju svojstvo stranke ili umješača u postupku. Kako je u ovoj parnici tuženik samo jedna osoba - stečajni dužnik kojeg osporavatelji tražbine zastupaju u njegovo u ime i za njegov račun, to se ne može primijeniti ni pravilo da se nagrada za zastupanje više stranaka u parnici određuje uvećanjem osnovne nagrade kako je to propisano Tbr. 36 . OT. Uostalom ni Zakon o parničnom postupku ni Stečajni zakon ne predviđaju mogućnost naknade troškova svakom od zastupnika stečajnog dužnika. Prema odredbi čl. 271. st. 3. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24; dalje: SZ) vjerovnici koji su vodili parnicu bez sudjelovanja stečajnoga upravitelja mogu zahtijevati naknadu svojih troškova iz stečajne mase ako je vođenje parnice bilo korisno za masu. Prema tome, svoje pravo na naknadu troškova postupka, vjerovnici (osporavatelji tražbine drugog stečajnog vjerovnika) ne mogu ostvarivati samostalno u parnici radi utvrđivanja osporene tražbine, nego u okviru stečajnog postupka, ako su za to ispunjene propisane pretpostavke.

25. Uz to ne bi bilo pravično naložiti tužitelju da svakom od tuženikovih zastupnika nadoknadi posebne troškove koje su oni imali sudjelujući u ovoj parnici i angažirajući posebne odvjetnike za poduzimanje parničnih radnji, samo zato što su njegovu tražbinu u stečajnom postupku osporili dva vjerovnika.

Zagreb, 12. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac