Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 1 Kžzd-92/2023-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež
sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te
Gordane Mihela Grahovac i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje
zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog H. H. zbog
kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolnom zlouporabom
djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 2. Kaznenog zakona
(„Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. –
dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i
optuženog H. H. podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu,
broj: 27. Kzd-266/2021-35. od 7. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja

2024.,

p r e s u d i o j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog H. H. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: 27. Kzd-
266/2021-35. od 7. siječnja 2022., optuženi H. H. proglašen je krivim zbog počinjenja
kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolnom zlouporabom
djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 2. KZ/11., kaznenog djela
protiv spolne slobode – bludnom radnjom iz članka 155. stavka 1. u vezi sa člankom

153. stavkom 1. KZ/11. te kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom
djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanih u izreci
pobijane presude te mu je na temelju članka 158. stavka 2. KZ/11. utvrđena kazna
zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 155. stavka 1.
KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, a na temelju
članka 177. stavka 2. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 1 (jedne)

2 Poslovni broj: 1 Kžzd-92/2023-4

godine. Na temelju članka 51. KZ/11. optuženi H. H. je osuđen na jedinstvenu kaznu
zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 57. stavka 1.
i 2. KZ/11. optuženom H. H. je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od
kazne zatvora na koju je osuđen izvršava 1 (jedna) godina kazne zatvora, a dio
izrečene kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci se neće izvršiti
ako optuženi H. H. u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo
kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za
vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

2. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečeni, neuvjetovani dio kazne u trajanju
jedne godine je optuženom H. H. uračunato vrijeme uhićenja i dovođenja u pritvorsku
jedinicu i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. rujna 2021. do 7. siječnja

2022.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne
novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13.,
145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi H. H. je dužan
naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 6., 7. i 8.
ZKP/08., a koji troškovi se odnose na paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kuna
(tisućukuna) te na nagradu i nužne izdatke postavljenog opunomoćenika maloljetne
oštećenice o čijim visinama će se odlučiti posebnim rješenjem.

4. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog odluke o
kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u dijelu odluke o kazni na način
da se optuženiku izrekne bezuvjetna kazna zatvora u duljem trajanju.

5. Žalbu je podnio i optuženi H. H. iz svih „žalbenih osnova iz člana 353. stav. 1.
točka 1. do 4. Zakona o kaznenom postupku te odluke o troškovima krivičnog
postupka“ s prijedlogom da se njegova žalba prihvati, ukine pobijana presuda i
predmet vrati na ponovni postupak ili da se pobijana presuda preinači i da mu se
primjenom odredaba o ublažavanju kazne izrekne uvjetna osuda.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. U skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je, prije dostave
sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

8. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

9. Pobijajući presudu iz svih žalbenih razloga optuženi H. H. se poziva na
odredbe članka 353. stavka 1. točka 1. do 4. Zakona o kaznenom postupku koje ne
odgovaraju članku ZKP/08. kojim su propisane žalbene osnove.

10. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu
povredu odredaba kaznenog postupka propustivši zaštitu identiteta maloljetnika i
maloljetne osobe označavati inicijalima. Sadržajno ovi žalbeni navodi ne odgovaraju
niti jednoj odredbi iz članka 468. ZKP/08. kojom su propisane bitne povrede
odredaba kaznenog postupka. Za napomenuti je da dijete kao žrtva ima u skladu s
odredbama članka 43.a i 44. ZKP/08., između ostalog, pravo na tajnost osobnih
podataka, što žrtva tijekom postupka nije tražila kako to proizlazi iz Obrasca o
provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom koji se nalazi

3 Poslovni broj: 1 Kžzd-92/2023-4

u spisu na listu 13. Stoga su osobni podaci žrtve poznati sudionicima postupka,
međutim, u daljnjoj manipulaciji pobijanom odlukom, ista je anonimizirana i kao takva
dostupna u pregledniku sudske prakse.

11. Dodatan propust prvostupanjskog suda žalitelj nalazi u ocjeni vjerodostojnosti
iskaza žrtve, pobijajući tako presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja,
tvrdeći da je prvostupanjski sud samo reproducirao iskaz žrtve bez da se kritički
osvrnuo na isti. Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud
detaljno analizirao iskaz žrtve te ocijenio da žrtva iskazuje na uvjerljiv, siguran i
dosljedan način, njezin je iskaz u bitnim dijelovima suglasan s iskazom njezine majke
Đ. H. te SMS komunikacijom iz koje proizlazi da je u inkriminiranom razdoblju
optuženik komunicirao s maloljetnom žrtvom na način kako je to žrtva A. H. i opisala.

12. Nastavno, osporavajući vjerodostojnost iskaza žrtve A. H., optuženik tvrdi da
ju je viša stručna savjetnica – socijalna pedagoginja Matea Babić ispitivala na krajnje
tendenciozan način postavljajući joj niz sugestivnih, zabranjenih pitanja s ciljem
dobivanja, odnosno iznuđivanja željenog odgovora, a koje tvrdnje su potpuno
neosnovane jer iz zapisnika o ispitivanju svjedoka žrtve mlt. A. H. broj 14. Kir-d-
143/21 sastavljenom u Županijskom sudu u Zagrebu 14. listopada 2021. to ne
proizlazi. Osim toga, treba naglasiti da je ispitivanju svjedoka žrtve mlt. A. H.
prisustvovao optuženi H. H. i njegov branitelj odvjetnik N. A. koji tijekom ispitivanja
nisu imali primjedbe na način ispitivanja žrtve.

13. Nadalje, nije u pravu optuženik kada osporavajući vjerodostojnost iskaza
ostalih ispitanih svjedoka, majke žrtve Đ. H. i oca žrtve I. H., navodi da je
prvostupanjski sud propustio raspraviti odnos majke malodobne žrtve Đ. H. i
optuženog H. H., tvrdeći da su bili u ljubavnoj vezi, kao i je li žrtva znala za tu vezu i
je li njezin svjedočki iskaz pod utjecajem majke. U odnosu na ovu žalbenu tvrdnju
treba istaći da niti iz jednog provedenog dokaza, osim iskaza optuženika, ne proizlazi
da bi bili u ljubavnoj vezi zbog koje bi bio razveden i brak roditelja žrtve. Optuženik,
ako je smatrao da se radi o bitnoj činjenici, mogao je na tu okolnost upitati žrtvu na
dokaznom ročištu, ili svjedoke na raspravi, a što nije. Prema ocjeni ovog
drugostupanjskog suda eventualna, ranija opstojnost ljubavne veze optuženika s
majkom žrtve nije od utjecaja na utvrđivanje bitnih činjenica u ovom postupku.
Posebno kada se analiziraju iskazi žrtve A. H. i njezine majke Đ. H., njihovi su iskazi
dosljedni, uvjerljivi i podudarni, a potvrđuju ih i SMS poruke, dok je svjedok I. H. na
poziv Đ. H. odmah reagirao i pozvao policiju, što ukazuje da nije sumnjao da bi
optuženik kao njegov prijatelj bio u stanju napasti žrtvu. Svjedokinja Đ. H. je potvrdila
kako joj je maloljetna žrtva ispričala, a vezano uz događaj koji se zbio 24. rujna 2021.
kada je zatekla optuženika u ranim jutarnjim satima u kući sa žrtvom, kako je
optuženik kroz dvije godine dolazio u kuću dok je bila sama, dirao ju je rukama po
grudima, nogama, cijelo vrijeme mu je davala do znanja da ne želi imati ništa s njim,
da ne želi da ju dodiruje, ne želi se viđati s njim, tražila je da ju ostavi na miru te ga
odgurivala od sebe, a on ju je ucjenjivao da ako ne bude s njim, da će reći njezinim
roditeljima da je bila s nekim drugim te da će im nešto učiniti, ako žrtva ne odgovara
na njegove poruke, a upućivao joj je i uvredljive riječi, primjerice da je govno. Dio
događaja, odnosno optuženikovo nasrtanje i diranje žrtve 24. rujna 2021. je i sama
vidjela. Preslika SMS komunikacije optuženika s maloljetnom žrtvom potvrđuje
neprimjerene kontakte optuženika sa žrtvom. Uvjerljivost iskaza žrtve A. H.,
svjedokinje Đ. H. i svjedoka I. H., potkrijepljenost istih preslikom SMS komunikacije

4 Poslovni broj: 1 Kžzd-92/2023-4

ukazuje da su iskazi žrtve i naznačenih svjedoka vjerodostojni, a niti jedna okolnost
ne ukazuje da bi žrtva bila instruirana od strane majke, da bi žrtvin iskaz bio
iskonstruiran s ciljem lažnog terećenja optuženika. Previše je detalja koji se
podudaraju, primjerice intenzitet dolazaka u kuću žrtve, način ophođenja, prateće
SMS poruke, a koji ukazuju na životnost iskaza žrtve, odnosno da je žrtva doista
doživjela ono što se optuženiku stavlja na teret.

14. Žalitelj u žalbi tvrdi da su njegove radnje bezazlene, ne navodeći koje su to
radnje, što je nejasno kada se ima u vidu da niti jednu od inkriminiranih radnji ne
priznaje. U svojoj obrani navodi da nikakvu komunikaciju nije imao sa žrtvom prilikom
njegovih posjeta njezinoj kući niti se s njom viđao izvan kuće, vidio ju je u dva navrata
s oženjenim muškarcem čiji identitet ne otkriva, iako ga vjerojatno zna s obzirom da
zna da je oženjen.

15. Suprotno istaknutim tvrdnjama optuženika, prvostupanjski sud je u odnosu na
svako kazneno djelo za koje je optuženika proglasio krivim, utvrdio egzistenciju svih
bitnih sastavnica kaznenog djela. Iz iskaza žrtve A. H. i svjedokinje Đ. H. proizlazi da
je inkriminirano ponašanje optuženika prema žrtvi trajalo dvije godine od trenutka
kada ih je svjedokinja Đ. H. zatekla u kući žrtve 24. rujna 2021., žrtva je sama navela
da ju je optuženik prvi puta uhvatio za grudi, dok je bila sama u kući kada je imala 14
godina. S obzirom da je žrtva A. H. rođena 19. siječnja 2005., ponašanje optuženika
prema žrtvi do njezinog petnaestog rođendana kvalificirano je kao kazneno djelo
spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 2.
KZ/11., a ono nakon petnaeste godine žrtve kao bludne radnje iz članka 155. stavka

1. u vezi sa člankom 153. stavkom 1. KZ/11., dok je učestalo telefonsko kontaktiranje
žrtve i slanje SMS poruka žrtvi, u kojim ju je kontaktima optuženik vrijeđao, govorio
da je glupača, govno, lažljivica, da se goni, da će nešto napraviti njezinim roditeljima
ako ne stupi u vezu s njim, kvalificirano kao kazneno djelo povrede djetetovih prava
iz članka 177. stavak 2. KZ/11.

16. Diranje djeteta rukama preko odjeće po grudima i nogama, privlačenje
maloljetne žrtve i skidanje njezinih hlača, a kako je to opisala žrtva, uz negodovanje
žrtve, je poduzeto jedino i isključivo u cilju zadovoljenja tjelesne pohote. Optuženik je,
nesumnjivo, bio svjestan dobi žrtve, poznavao je njezine roditelje i obiteljsku situaciju
tako da je sigurno znao i koliko je stara, međutim, unatoč toj svijesti poduzimao je
inkriminirane radnje kako bi zadovoljio svoj spolni nagon, izazvavši kod žrtve osjećaj
srama, neugode te povrede njezinog spolnog integriteta.

17. Prvostupanjski je sud u odlomku 16. jasno razlučio kojim radnjama je optuženi
H. H. ostvario obilježja kojeg od terećenih kaznenih djela za kojeg ga je proglasio
krivim, stoga je potpuno neutemeljena žalbena teza da nije jasno u prvostupanjskoj
presudi obrazloženo kojim radnjama je optuženik počinio koje od kaznenih djela zbog
kojeg je proglašen krivim.

18. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni, državni odvjetnik u
bitnome ističe da nije bilo osnova za izricanje djelomične uvjetne osude i izvršenja
samo jedne godine zatvora, već je trebalo optuženika osuditi na kaznu zatvora u
dužem trajanju jer je optuženik iskazao izrazitu ustrajnost koja nadilazi uobičajenu
količinu kriminalnog postupanja te učestalo dolazio do oštećenog djeteta, dirao ju po
grudima i nogama protivno njezinoj volji, zvao ju, pisao poruke, pratio njezino
kretanje, iznosio neprimjerene komentare, što je sve trajalo dvije godine.

5 Poslovni broj: 1 Kžzd-92/2023-4

19. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik ističe da nije počinio terećena
kaznena djela, da je jedinstvena kazna neprimjerena, prestroga i na „štetu
okrivljenog“.

20. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski
sud pravilno utvrdio okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. odlučne za proces
individualizacije kazne, a potom ih i ispravno vrednovao. U pobijanoj presudi
osnovano je optuženom H. H. kao olakotno cijenio da je u dobi od 58 godina, otac je
troje odrasle djece, oduvijek je radio i uzdržavao svoju obitelj i sebe, a prema
izvodima iz kaznene evidencije i prekršajne evidencije nije osuđivan, što pokazuje da
se radi o osobi koja do počinjenja kaznenih djela nije dolazila u sukob sa zakonom i
živio je socijalno prihvatljivim načinom života, dok je kao otegotno cijenio upornost u
protupravnom postupanju, a s obzirom da je u razdoblju od gotovo dvije godine
uporno dolazio u kuću kod maloljetne žrtve kada bi bila sama te ju, unatoč njezinom
odbijanju bilo kakvog kontakta i veze s njim svaki puta dirao po grudima i nogama pa
bi ona, a kako bi to prekinula i spriječila ga u tome te udaljila iz kuće, lagala da joj
dolaze roditelji i on bi tek tada otišao. Dvogodišnje seksualno zlostavljanje maloljetne
žrtve od strane optuženika prekinuto je prijavom policiji, a nakon što ga je majka
maloljetne žrtve zatekla u kući i vidjela kako žrtvu dodiruje po grudima o čemu je
obavijestila svojeg bivšeg supruga koji je sve prijavio. Nadalje, otegotnim je cijenjena
i okolnost da se radi o kućnom prijatelju koji je maloljetnu žrtvu poznavao još dok je
bila manja i koji je godinama dolazio u njezinu obitelj, oni su mu pomagali, prali mu
rublje, kod njih je jeo i pio, a očito je da je optuženik iskoristio povjerenje njezinih
roditelja, osobito njezinog oca koji je optuženika smatrao dobrim kućnim prijateljem.

21. Cijeneći istaknute olakotne i otegotne okolnosti, a imajući u vidu da je za
kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158.
stavka 2. KZ/11. propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina, za
kazneno djelo bludnih radnji iz članka 155. stavka 1. KZ/11. kazna zatvora do dvije
godine, a za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11.
kazna zatvora u trajanju od jedne do pet godina, osnovano je prvostupanjski sud
optuženom H. H. za kazneno djelo iz članka 158. stavka 2. KZ/11. utvrdio kaznu
zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, za kazneno djelo iz članka 155. stavka

1. KZ/11. kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 177.
stavka 2. KZ/11. kaznu zatvora u trajanju jedne godine. Imajući u vidu ličnost
optuženika, posebno način na koji je upoznao žrtvu, iskoristivši povjerenje njezinih
roditelja i ukupnost kaznenih djela, odnosno činjenicu da je sva tri kaznena djela
počinio u kontinuitetu, prema istoj žrtvi, da su od toga dva kaznena djela istovrsna,
osnovano ga je prvostupanjski sud osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju
dvije godine i šest mjeseci.

22. Slijedom navedenog, pojedinačno utvrđene kazne i jedinstvena kazna
primjereni su jačini povrede zaštićenog dobra, pobudama iz kojih je optuženik
postupao, načinu počinjenja kaznenih djela, prijašnjem životu optuženika, njegovim
osobnim i imovinskim prilikama, njegovom ponašanju nakon počinjenja kaznenog
djela, odnosu prema žrtvi i njezinoj obitelji te svakako pogodni za ostvarivanje svrhe
kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

23. Optuženik je do ovog kaznenog postupka, kao osoba u dobi od 58 godina
živio urednim socijalnim i obiteljskim životom, nije kršio propise, ovaj postupak i
boravak u istražnom zatvoru mu je prvo takvo iskustvo, a što sve ukazuje na

6 Poslovni broj: 1 Kžzd-92/2023-4

egzistenciju visokog stupnja vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik
neće ubuduće činiti kaznena djela i da mu je primjereno izreći djelomičnu uvjetnu
osudu. Dio kazne koji će izvršiti, kao i dio kazne koji je uvjetovan s utvrđenim rokom
provjeravanja, primjereni su utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela.

24. Okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere kazne koje državni odvjetnik navodi u
žalbi su adekvatno cijenjene pri utvrđivanju pojedinačnih kazni, a ličnost optuženika i
ukupnost kaznenih djela pri izricanju jedinstvene kazne, dok neka teža kazna za koju
se zalaže državni odvjetnik ili neka blaža kazna za koju se zalaže optuženik, ne bi
bile primjerene istaknutim i utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima. Nadalje, i
prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, dosadašnji neporočan život optuženika
dostatna je garancija da će se i bez izvršenja cjelokupne kazne zatvora, a protivno
tvrdnji državnog odvjetnika, optuženik ubuduće kloniti činjenja kaznenih djela.

25. Optuženik je zaposlen i prema vlastitom kazivanju je dobrog imovnog stanja
tako da ga je prvostupanjski sud ispravno pozivajući se na odredbu članka 148.
stavka 1. obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2.
točka 6., 7. i 8. ZKP/08., a koji troškovi se odnose na paušalnu svotu odmjerenu u
iznosu od 1.000,00 kuna te nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti i
na nagradu i nužne izdatke postavljenog opunomoćenika maloljetne oštećenice o
čijim visinama će se odlučiti posebnim rješenjem. Optuženik tvrdi da je nezaposlen i
slabog imovnog stanja što ničim nije argumentirao tako da je njegova žalbena tvrdnja
neosnovana, time da uvijek postoji mogućnost ukoliko se naknadno utvrdi da zbog
lošeg imovinskog stanja optuženik ne bi mogao platiti troškove kaznenog postupka iz
članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08. bez ugrožavanja vlastite egzistencije i
egzistencije osoba koje je dužan uzdržavati, da predsjednik vijeća posebnim
rješenjem oslobodi optuženika obveze naknade troškova postupka. Napominje se da
je optuženika moguće osloboditi obveze plaćanja samo troškova iz članka 145.
stavka 2. točka 6. ZKP/08.

26. Slijedom navedenog, kako navodi žalbi državnog odvjetnika i optuženika nisu
osnovani, a ispitivanjem pobijane presude ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio
povrede na koje u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po
službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove
presude.

U Zagrebu 16. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Jasna Smiljanić