REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-559/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Draženke Deladio, sutkinje izvjestiteljice i Nikoline Mišković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TISA-GRADNJA d.o.o., Zlatar-Bistrica, Sportski prolaz 3, OIB 03095558672, kojeg zastupa punomoćnik Mićo Ljubenko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubenko i partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika FILUM d.o.o., Zlatar Bistrica, Sportski prolaz 10, OIB 91132787575, kojeg zastupa punomoćnica Vedrana Jurić, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja i činidbe, vrijednost predmeta spora 53.089,12 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-613/2018 od 27. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-613/2018 od 27. prosinca 2024. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke Trgovački sud u Zagrebu odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev da se utvrdi da je prestala i da ne postoji pravna osnova za naplatu na temelju zadužnice OV-4641/15 od 17. studenog 2015. solemnizirane po javnom bilježniku u Zlataru Zvonimiru Bartoleku, koja je izdana na iznos od 400.000,00 kn uvećano za 3% godišnje sa zateznom kamatom od 10,14% godišnje, da se utvrdi se da je prestalo i ne postoji pravo tuženika da traži ovrhu, pljenidbu i prijenos novčanih sredstava te naplatu na temelju predmetne zadužnice, da se utvrdi da predmetna zadužnica ne proizvodi nikakve pravne učinke prema tužitelju niti prema trećim osobama, da se utvrdi da ne postoji pravni posao niti pravni odnos radi čijega osiguranja je izdana predmetna zadužnica, da se naloži tuženiku u roku od 8 dana predati tužitelju predmetnu zadužnicu i da se trajno zabrani tuženiku da protiv tužitelja kao dužnika i protiv ĐP kao jamca platca traži ovrhu, pljenidbu i prijenos novčanih sredstava i naplatu na temelju predmetne zadužnice. U točki II. izreke naloženo je tužitelju u roku od 8 dana nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 11.562,50 EUR i u točki III. izreke odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 EUR.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pročitao isprave priložene u spis, izvršio uvid u predmete toga suda poslovni broj R1-324/2017 i P-79/2018, saslušao svjedoke i zastupnike po zakonu stranaka te utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o građenju od 4. studenog 2014., da je tužitelj kao izvođač radova predao tuženiku kao naručitelju predmetnu zadužnicu kao sredstvo osiguranja da će primljeni avans uračunati u ukupno ugovorenu cijenu, a nakon završetka izgradnje da su stranke ugovorile da će tuženik predmetnu zadužnicu zadržati kao osiguranje naplate po osnovi nedostataka izgrađene građevine u jamstvenom roku. Građevina je tehnički pregledana 28. kolovoza 2016. i desetogodišnji rok za vraćanje predmetne zadužnice još nije protekao. Odluka se temelji na odredbi čl. 633. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) i čl. 214. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ), a odluka o troškovima parničnog postupka na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tbr… OT).

3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 138/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Ponavlja tvrdnje iz prvostupanjskog postupka da stranke nisu ni usmeno ni pisano ugovorile da će zadužnicu koja je dana kao sredstvo osiguranja za povrat primljenog avansa prenamijeniti kao sredstvo osiguranja za otklanjanje nedostataka u razdoblju od 10 godina od završetka radova u iznosu od 40% od vrijednosti izvedenih radova. Smatra da je prvostupanjski sud nepravilno ocijenio izvedene dokaze. Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari pogrešna je i odluka o troškovima postupka. Navodi da tuženik nije pristupio na ročište za objavu presude. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.162,50 EUR.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je sukladno odredbi čl. 365. ZPP -a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. toga zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka.

7. Pobijana presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa ni povredom iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj u svojoj žalbi. Pobijana presuda može se ispitati, izreka presuda je razumljiva, ne proturječni sama sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni valjani i jasni razlozi o odlučnim činjenicama.

8. Iz stanja proizlaze sljedeće odlučne činjenice:

- stranke su bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o građenju od 4. studenog 2014. i to tužitelj kao izvođač radova – izgradnje građevine za uzgoj peradi (pilićarnik), a tuženik kao naručitelj tih radova,

- ugovorena cijena radova iznosila je 957.348,99 EUR (ranije: 7.213.146,00 kn) bez PDV-a,

- stranke su usmeno ugovorile plaćanje predujma u iznosu od 390.205,06 EUR (ranije: 2.940.000,00 kn),

- stranke su usmeno ugovorile da će tužitelj kao sredstvo osiguranja za povrat uplaćenog predujma predati tuženiku dvije zadužnice: jednu zadužnicu u iznosu od 337.115,93 EUR (ranije: 2.540.000,00 kn) uvećano za 3% godišnje sa zateznim kamatama po stopi od 10,14% godišnje solemniziranu po javnom bilježniku Zvonimiru Bartoleku iz Zlatara poslovni broj OV-4588/15 od 12. studenog 2015. i drugu zadužnicu u iznosu od 53.089,12 EUR (ranije: 400.000,00 kn) uvećana za 3% godišnje sa zateznim kamatama po stopi od 10,14% godišnje, solemniziranu po javnom bilježniku Zvonimiru Bartoleku iz Zlatara poslovni broj OV-4641/15 od 17. studenog 2015. koja je predmet ovoga parničnog postupka (dalje: predmetna zadužnica),

- jamac platac u navedenim zadužnicama je ĐP iz [adresa]

(tada zastupnica po zakonu tužitelja)

- građevina je predana tuženiku 29. kolovoza 2016. (kad je obavljen tehnički pregled),

- tuženik je isplatio tužitelju ugovorenu cijenu za izvedene radove,

- tužitelj po izvršenom poslu nije zahtijevao od tuženika povrat predmetnih zadužnica

- tuženik tvrdi da su stranke usmeno dogovorile da predmetne zadužnice tuženik zadrži kao sredstvo osiguranja s osnove tužiteljeve odgovornosti za nedostatke u izvršenim radovima u jamstvenom roku iz čl. 11. Ugovora od 4. studenog 2014.: 10 godina od dana primopredaje za uvjete bitne za građevinu, a za ostale radove 2 godine od dana primopredaje, što tužitelj osporava,

- pred prvostupanjskim sudom proveden je postupak osiguranja dokaza pod poslovnim brojem R1-124/17 u kojem je stalni sudski vještak za graditeljstvo utvrdio da je za otklanjanje nedostataka na građevini potreban iznos od oko 132.122,81 EUR (ranije 1.000.000,00 kn),

- tuženik je 21. studenog 2017. FINA-i podnio zahtjev za izravnu naplatu putem zadužnice OV-4588/15, tužitelj je iz ovršnog postupka upućen pokrenuti parnicu koja se pred prvostupanjskim sudom vodila pod poslovnim brojem P-79/2018 u kojoj je 7. srpnja 2021. donesena presuda poslovni broj P-79/2018 kojom je proglašena nedopuštenom pljenidba, prijenos i ovrha novčanog iznosa od 203.494,12 EUR (ranije: 1.540.000,00 kn), a odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se proglašava nedopuštena pljenidba, prijenos i ovrha novčanog iznosa od 132.722,81 EUR (ranije: 1.000.000,00 EUR) sa zateznim kamatama koje teku od 17. studenog 2017. i troškovima temeljem zadužnice broj OV-4588/15 od 12. studenog 2015. (potvrđeno presudom ovoga suda poslovni broj Pž-4913/2021 od 23. studenog 2022.),

- predmetna zadužnica OV-4641/15 od 17. studenog 2015. nije predana na naplatu, ali ju tuženik odbija predati tužitelju smatrajući da se radi o sredstvu osiguranja za otklanjanje bitnih nedostataka građevine čiji jamstveni rok iznosi 10 godina (čl. 11. Ugovora) koji još nije istekao.

9. Tužitelj temelji žalbu na tvrdnji da stranke nisu usmeno ugovorile da je predmetna zadužnica izdana kao sredstvo osiguranja za nedostatke na građevini već da je izdana samo kao sredstvo osiguranja za povrat avansa i da ju je tuženik po povratu avansa bio dužan vratiti tužitelju.

10. Sukladno odredbi čl. 214. st. 1. OZ-a zadužnica ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi. U konkretnoj pravnoj stvari, tužitelj je nesporno predao tuženiku predmetnu zadužnicu solemniziranu po javnom bilježniku Zvonimiru Bartoleku iz Zlatar – Bistrice poslovni broj OV-4641/15 u iznosu od 53.089,12 EUR (ranije: 400.000,00 kn). Ugovorom o građenju od 4. studenog 2014. stranke nisu pisanim putem ugovorile za koju svrhu izvođač radova predaje predmetnu zadužnicu tuženiku kao naručitelju. Između stranaka je nesporno da su usmeno ugovorile da je predmetna zadužnica predana tuženiku kao sredstvo osiguranja za povrat uplaćenog avansa. Sporno je, jesu li stranke nakon predaje izgrađenog objekta, usmeno ugovorile da tuženik zadržava predmetnu zadužnicu kao sredstvo osiguranja za otklanjanje nedostataka na preuzetoj građevini.

11. Prema stavu ovoga suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su stranke usmeno ugovorile da predmetna zadužnica služi i kao sredstvo osiguranja troškova za otklanjanje nedostataka izvedenih radova u ugovorenim jamstvenim rokovima. Naime, iz stanja u spisu proizlazi da tužitelj po završetku izvedenih radova, preuzimanju građevine od strane tuženika i isplate cijene za izvedene radove, od tuženika nije zahtijevao povrat predmetne zadužnice. Stranke su u čl. 11. Ugovora od 4. studenog 2014. ugovorile jamstvene rokove za izvedene radove (10 godina od dana primopredaje za bitne zahtjeve za građevinu i 2 godine od dana primopredaje za ostale radove) te obvezu tužitelja da u roku od 8 dana od dana primjene obveze otkloni nedostatke, a ako to ne učini, naručitelj ima pravo nedostatke otkloniti na račun izvoditelja. Iz postupanja tužitelja, koji po završetku radova i povratu predujma nije od tuženika zahtijevao povrat predmetne zadužnice niti ju je tuženik vratio tužitelju, ukazuje na postojanje dogovora da predane zadužnice ostanu kod tuženika kao sredstvo osiguranja za otklanjanje nedostataka u smislu čl. 11. Ugovora od 4. studenog 2014. Kod ugovora o građenju uobičajeno je da izvoditelji radova predaju naručitelju zadužnicu ili bankarsku garanciju kao sredstvo osiguranja za dobro izvedene radove kojima se osiguravaju sredstva za otklanjanje nedostataka na građevini u slučaju kad izvođač radova te nedostatke odbija otkloniti. Pravni stav da su stranke ugovorile da se zadužnice koje su predane kao sredstvo osiguranja za povrat predujma koriste kao sredstvo za osiguranje naplate tuženikovih tražbina prema tužitelju po osnovi nedostataka izgrađene građevine u jamstvenom roku zauzet je i u parničnom predmetu koji se vodio pred prvostupanjskom sudom pod poslovnim brojem P-79/2018 za drugu izdanu zadužnicu broj OV-4588/15 od 12. studenog 2015., koja je djelomično naplaćena radi podmirenja troškova otklanjanja nedostataka radova na predmetnom objektu.

12. Neosnovano tužitelj tvrdi da predmetna zadužnica u iznosu od 53.089,12 EUR predstavlja preko 40% vrijednosti ugovorenih radova (957.348,99 EUR). Radi se od 5,55% od vrijednosti ugovorenih radova.

13. Iz stanja u spisu proizlazi da je do primopredaje radova došlo 29. kolovoza 2016., a desetogodišnji ugovoreni (i zakonski rok iz čl. 633. ZOO -a) jamstveni rok za nedostatke građevine koji se tiču ispunjavanja zakonom određenih bitnih zahtjeva za građevinu ističe 30. kolovoza 2026.

14. Slijedom navedenog, u vrijeme zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom (15. studenog 2024.) tuženik osnovano drži predmetnu zadužnicu kao sredstvo osiguranja za otklanjanje nedostataka na predmetnoj građevini.

15. Sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a, tužiteljevu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u točki I. izreke.

16. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je tuženiku neosnovano priznata naknada troškova za pristup na ročište za objavu presude zato što tuženik nije pristupio na to ročište. Iz zapisnika o održanom ročištu za objavu i uručenje presude odo 27. prosinca 2024. proizlazi da je na tom ročištu bila punomoćnica tuženika Vedrana Jurić (str. 302. spisa). Tužitelj u žalbi ne navodi koji su iznosi i radnje krivo obračunati, a ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a po službenoj dužnosti ne ispituje odluku o troškovima parničnog postupka.

17. Tužitelj nije uspio u predmetnoj pravnoj stvari pa je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan nadoknaditi tuženiku potrebne troškove parničnog postupka.

18. Sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a, tužiteljevu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki II. izreke presude.

Zagreb, 12. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac