Poslovni broj: P-1169/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari I. tužitelja Grifon Gradnja d.o.o. Zagreb, Ulica Mate Ujevića 7, OIB: 73392916020; i II. tužiteljice IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Frano Štura, odvjetnik u Zagrebu, protiv I. tuženika Stečajna masa iza Creation d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 27, OIB: 44646843272, koju zastupa stečajna upraviteljica Lidija Bertol; II. tuženika ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Hlevnjak, odvjetnik u Zagrebu; i III. tuženika ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Svjetlana Klobučar, odvjetnica u Zagrebu, radi poništaja ugovora, nakon održane glavne rasprave zaključene 05.05.2026., dana 12. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

„Poništavaju se Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 26.09.2022. sklopljen između tužitelja Grifon Gradnja d.o.o. i IH kao prodavatelja te I. tuženika Creation d.o.o. Zagreb kao kupca, kao i Ugovor o kupoprodaji od 11.10.2022. sklopljen između I. tuženika Creation d.o.o. kao prodavatelja te II. tuženika ZH i III. tuženika ĆH kao kupaca, za nekretnine:

− kčbr. [katastarska čestica] oranica Draga u Čakovici površine 5158 m2, koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

− kčbr. [katastarska čestica] stambena zgrada br. 96B Konščica i dvorište površine 3165 m2 te kčbr. [katastarska čestica] voćnjak Konščica površine 2434 m2, koje su upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

− kčbr. [katastarska čestica] dvorište, livada, kuća, kuća br. 15 i kuća br. 16 [adresa] površine 1303 m2, koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

− kčbr. [katastarska čestica] pašnjak Osredek u Čakovici površine 60 m2, koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

− kčbr. [katastarska čestica] neplodno i pašnjak [adresa] površine 2652 m2, koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

− kčbr. [katastarska čestica] pašnjak Draga u Čakovici površine 738 m2, koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

− kčbr. [katastarska čestica] vinograd Osredek u Čakovici površine 560 m2, koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Određuje se u zemljišnoknjižnim ulošcima opisanima u točki I. izreke ove presude uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o kupoprodaji od 26.09.2022. i Ugovora o kupoprodaji od 11.10.2022., tako da se na tim nekretninama briše pravo vlasništva II. tuženika ZH i III. tuženika ĆH uz istovremeni upis vlasništva tih nekretnina za korist I. tužitelja Grifon Gradnja d.o.o. i II. tužiteljice IH, u roku 15 dana. Nalaže se tuženicima da tužiteljima isplate prouzročeni parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.“

II. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 26.09.2022. između tužitelja Grifon Gradnja d.o.o. i IH kao prodavatelja te I. tuženika Creation d.o.o. Zagreb kao kupca, kao i Ugovor o kupoprodaji od 11.10.2022. između I. tuženika Creation d.o.o. kao prodavatelja te II. tuženika ZH i III. tuženika ĆH kao kupaca, za nekretnine:

− kčbr. [katastarska čestica] oranica Draga u Čakovici površine 5158 m2, koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

− kčbr. [katastarska čestica] stambena zgrada br. 96B Konščica i dvorište površine 3165 m2 te kčbr. [katastarska čestica] voćnjak Konščica površine 2434 m2, koje su upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

− kčbr. [katastarska čestica] dvorište, livada, kuća, kuća br. 15 i kuća br. 16 [adresa] površine 1303 m2, koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

− kčbr. [katastarska čestica] pašnjak Osredek u Čakovici površine 60 m2, koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

− kčbr. [katastarska čestica] neplodno i pašnjak [adresa] površine 2652 m2, koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

− kčbr. [katastarska čestica] pašnjak Draga u Čakovici površine 738 m2, koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

− kčbr. [katastarska čestica] vinograd Osredek u Čakovici površine 560 m2, koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

nisu sklopljeni.

Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 26.09.2022. i Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 11.10.2022. sa ponovnim upisom prava vlasništva na predmetnim nekretninama za korist I. tužitelja Grifon Gradnja d.o.o. i II. tužiteljice IH, to jest uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe ugovora u zemljišnim knjigama.

Nalaže se tuženicima da tužiteljima isplate prouzročeni parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

II. Nalaže se I. tužitelju Grifon Gradnja d.o.o. i II. tužiteljici IH da II. tuženiku ZH naknade trošak parničnog postupka u iznosu 93.110,00 EUR, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12.06.2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

III. Nalaže se I. tužitelju Grifon Gradnja d.o.o. i II. tužiteljici IH da III. tuženiku ĆH naknade trošak parničnog postupka u iznosu 93.047,50 EUR, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12.06.2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 25.05.2023. tužitelji Grifon Gradnja i IH zatražili su donošenje presude kojom bi se poništili Ugovor o kupoprodaji od 26.09.2022. sklopljen između njih kao prodavatelja i I. tuženika Creation d.o.o. kao kupca te Ugovor o kupoprodaji od 11.10.2022. sklopljen između I. tuženika Creation d.o.o. kao prodavatelja te II. tuženika ZH i III. tuženika ĆH kao kupaca, u bitnom navodeći da im I. tuženik nije isplatio kupoprodajnu cijenu po Ugovoru o kupoprodaji od 26.09.2022., već su mu na prijevaru izdali Tabularnu izjavu, a on je odmah potom nekretnine prodao II. i III. tuženicima, koji su morali znati za prijevarnu namjeru I. tuženika. Stoga tužitelji tvrde da su navedeni kupoprodajni ugovori ništetni jer su sačinjeni prijevarno, a osim toga da su tuženici kod tužitelja izazvali zabludu da će isplatiti kupoprodajnu cijenu, pa da se ugovori mogu poništiti.

2. I. tuženik Creation d.o.o. u tijeku postupka nije podnio odgovor na tužbu, dok su II. tuženik ZH i III. tuženik DH u odgovorima na tužbu osporili osnovanost tužbenog zahtjeva u bitnom navodeći da nisu imali nikakvih saznanja o međusobnim odnosima između tužitelja i I. tuženika, da su predmetne nekretnine stekli u dobroj vjeri postupajući sa povjerenjem u potpunosti i istinitost zemljišnih knjiga te da su I. tuženiku u cijelosti isplatiti kupoprodajnu cijenu.

3. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to Ugovor o kupoprodaji od 26.09.2022. (str. 9-13 spisa), Ugovor o kupoprodaji od 11.10.2022. (str. 14-19 spisa), Tabularna izjava od 27.09.2022. (str. 20-22 spisa), zk izvadci (str. 23-30 spisa), Potvrda o izvršenoj transakciji od 11.10.2022. (str. 41 spisa), Potvrda o primitku dijela kupovnine od 12.10.2022. (str. 47-48 spisa), ispis transakcije (str. 49 spisa) te su saslušani svjedoci GH (str. 103-105 spisa), HH (str. 105-106 spisa), direktor I. tužitelja (str. 87-89 spisa), II. tužiteljica (str. 106-107 spisa), direktor I. tuženika (str. 107-109 spisa), II. tuženik (str. 89-90 spisa) i III. tuženik (str. 90-92 spisa),

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet parnice su zahtjevi tužitelja za poništenje Ugovora o kupoprodaji od 26.09.2022. i Ugovora o kupoprodaji od 11.10.2022. (glavni tužbeni zahtjev) odnosno za utvrđenje da ti ugovori nisu sklopljeni (eventualno kumulirani tužbeni zahtjev), sve sa daljnjim zahtjevima za uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

6. Iz Ugovora o kupoprodaji od 26.09.2022. (str. 9-13 spisa) proizlazi da su tužitelji Grifon Gradnja d.o.o. i IH prodali I. tuženiku Creation d.o.o. nekretnine kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za ukupnu kupoprodajnu cijenu od 1.200.000,00 EUR, pri čemu je ugovoreno da se I. tuženik Creation d.o.o. kao kupac može uknjižiti na temelju tog ugovora i dokaza o plaćanju kupoprodajne cijene (čl. 7.). Iz sadržaja tog Ugovora ujedno proizlazi da je između istih ugovornih strana ranije bio sklopljen Predugovor od 29.07.2022., po kojem je I. tuženik bio dužan u roku 7 dana tužiteljima isplatiti kaparu od 240.000 EUR.

7. Iz Tabularne izjave od 27.09.2022. (str. 20-22 spisa) proizlazi da su tužitelji Grifon Gradnja d.o.o. i IH kao prodavatelji dozvolili I. tuženiku Creation d.o.o. uknjižbu prava vlasništva na kupljenim nekretninama, s time da je tu Tabularnu izjavu potpisao (i ovjerio potpis) samo AH, kao direktor I. tužitelja i punomoćnik II. tužiteljice.

8. Iz Ugovora o kupoprodaji od 11.10.2022. (str. 14-19 spisa) proizlazi da je I. tuženik Creation d.o.o. navedene nekretnine prodao II. tuženiku ZH i III. tuženiku ĆH, svaku česticu u različitim omjerima, i to za ukupnu kupoprodajnu cijenu od 200.000,00 EUR, od čega se 66.666,67 EUR cijene odnosilo na III. tuženika, a 133.333,33 EUR na II. tuženika. Iz čl. 2. proizlazi da je III. tuženik na dan sklapanja tog Ugovora prodavatelju (I. tuženiku) isplatio 5.000,00 EUR u gotovini, dok mu se preostalih 61.666,67 EUR obvezao isplatiti u roku 3 dana uplatom na bankovni račun, a iz čl. 3. proizlazi da je II. tuženik na dan sklapanja tog Ugovora prodavatelju (I. tuženiku) isplatio 10.000,00 EUR u gotovini, dok mu se preostalih 123.333,33 EUR obvezao isplatiti u roku 3 dana uplatom na bankovni račun.

9. Iz Potvrde o izvršenoj transakciji (str. 41 spisa) proizlazi da je III. tuženik dana 11.10.2022. izvršio I. tuženiku uplatu u iznosu 61.666,66 EUR (464.627,50 HRK), sa opisom plaćanja „uplata kupovnine – kupoprodaja nekretnina“

10. Iz Potvrde o primitku dijela kupovnine od 12.10.2022. (str. 47-48 spisa) proizlazi da je I. tuženik dana 12.10.2022. od II. tuženika u gotovini primio 26.544,56 EUR (200.000,00 HRK) na temelju Ugovora o kupoprodaji od 11.10.2022., dok će mu ostatak od 96.788,77 EUR (729.255,00 HRK) uplatiti na bankovni račun.

11. Iz Ispisa transakcije (str. 49 spisa) i Potvrde od 14.01.2025. (str. 101 spisa) proizlazi da je 12.10.2022. II. tuženik izvršio I. tuženiku uplatu u iznosu 96.788,77 EUR (729.255,00 HRK), sa opisom „Placanje po kupoprodajnom ugovorunekeetnina“.

12. Iz zk izvadaka (str. 23-30 spisa) proizlazi da su II. i III. tuženik u zemljišnim knjigama uknjiženi kao vlasnici predmetnih nekretnina.

13. Po iskazu I. tužiteljevog direktora AH (str. 87-89 spisa) I. tužitelj je predmetne nekretnine stekao prilikom rješavanja poslovnog odnosa sa I te je za njih dao ukupno 420.000,00 EUR, a u posjed je stupio u srpnju 2021.; da se radi o zemljištu površine 16.300 m2 sa jednom velikom zgradom i nekoliko kuća, u građevinskoj zoni sa poslovno-stambenom namjenom; da se u srpnju 2022. našao I. tuženikovim direktorom TH i posrednikom GH te da su dogovorili kupoprodajnu cijenu od 530.000,00 EUR ali je na prijedlog I. tuženika u ugovor stavljena cijena 1.200.000,00 EUR kako bi dobio veći kredit; da je u kolovozu 2022. sklopljen predugovor, u kojem su nedostajale neke čestice pa su nakon desetak dana sklopili aneks koji je I. tuženiku bio potreban da bi u švicarskoj banci dobio novčana sredstva za 20% predujma; da su u rujnu 2022. sklopili glavni ugovor; da su nakon toga počeli problemi jer je I. tuženik počeo spominjati tabularku, da su ga I. tuženik i posrednik GH uvjeravali da se nema čega bojati; da mu nije plaćeno ništa; da direktoru I. tuženika nikada nije predao ključeve, već ih je jednom prilikom dao posredniku GH da može prodavati; da je u veljači ili ožujku 2023. shvatio da je nekretnina preprodana; da ne vjeruje da su II. i III. tuženici na bilo koji način sudjelovali tijekom sklapanja ugovora između tužitelja i I. tuženika te da ne zna da bi II. i III. tuženik bili u bilo kakvim odnosima sa I. tuženikom.

14. Po iskazu II. tužiteljice (str. 106-107 spisa) ona je pregovaranje oko ugovora prepustila svoje ocu AH (direktoru I. tužitelja), bila je prisutna potpisivanja tabularne izjave kada je prvi puta vidjela I. tuženikovog direktora TH; sjeća se da je njen otac stalno očekivao isplatu, što se na kraju izjalovilo; da je kupoprodajna cijena bila dogovorena u iznosu 450.000,00 EUR, a koliko zna ništa nije plaćeno; da je tabularna izjava potpisana kako bi I. tuženikov direktor lakše dobio kredit; da ne zna tko je imao ključeve nekretnine i ne zna je li I. tuženik ušao u posjed, a kasnije je čula da je nekretnina preprodana.

15. Po iskazu tadašnjeg I. tuženikovog direktora TH (str. 107 -109 spisa) on je direktora I. tužitelja AH upoznao preko posrednika GH, dok je II. i III. tuženike po prvi puta vidio na sudu; da je tražio smještaj za radnu snagu pa ga je posrednik GH obavijestio o tome da se predmetna nekretnina prodaje; da se našao da I. tužiteljevim direktorom i posrednikom GH te da su dogovorili skidanje zabilježbi i okvirnu cijeni od oko 500.000,00 EUR; da je imao firmu za uvoz radne snage u Švicarskoj, gdje je mogao dobiti povoljan kredit; da su se zabilježbe očistile te je potpisao predugovor i sklopio policu osiguranja, ali ga je onda posrednik GH obavijestio da nije sve tako jednostavno jer je I. tužiteljev direktor dao više zadužnica I, Z i još nekome te da će nakon isplate sigurno sjesti te zadužnice; da se u kafiću našao sa Z, I. tužiteljevim direktorom AH i posrednikom GH, gdje je Z rekao da će sigurno ići zadužnica ako mu AH ne plati, a nekretnina je u tom vrijeme imala još neku zabilježbu; da nije nikada platio kaparu jer je sve trebalo ići preko banke; da mu banka nije odobrila kredit jer je stalno bila neka zabilježba, a njemu nitko nije mogao garantirati povrat novca ako sjednu zadužnice; da ga je I. tužiteljev direktor AH molio da mora maknuti nekretninu sa sebe zbog zadužnica i zbog toga je potpisao tabularnu izjavu; da je I. tužiteljevom direktoru AH rekao da to više ne može financirati, na što mu je on odgovorio da će uskoro sjesti zadužnica na 50.000,00 EUR, pa je rekao posredniku GH da mu treba 230.000 EUR te ga je on spojio sa II. i III. tuženicima sa kojima je potpisao ugovor o kupoprodaji jer su oni tako htjeli radi osiguranja; da je III. tuženika vidio tek kod javnog bilježnika, dok II. tuženika nije nikada vidio; da mu je na račun sjelo 750.000 HRK te je odmah dao 300 ili 400.000 HRK da se uništi jedna zadužnica te 30.000,00 EUR za porez na promet nekretnina; da su nakon toga gospodin GH, Z i NH rekli da ne žele novac na tekući račun nego u gotovini pa su potpisali primitak novca na jednoj potvrdi; da je nakon toga NH zvao da će transakcija ipak ići preko računa, da je transakcija teško prolazila te je zbog toga potvrda ostala ili kod GH, ili kod Ć ili kod NH; da je idući dan nazvao I. tužiteljevog direktora AH i rekao mu da su svi u krugu izigrani; da je predmetnu nekretninu vidio jednom, da nije imao ključ niti je u nju ulazio, samo je jednom preskočio ogradu; da nikada nije tražio da se objekt prepiše na njega, nego mu je I. tužiteljev direktor AH nudio sve samo da se to što prije riješi, a kada su II. i III. tuženici potpisali kupoprodajni ugovor odmah su nekretninu prebacili na sebe; da tužiteljima nije isplatio ništa od kupoprodajne cijene, a kada je sa II. i III. tuženicima potpisivao kupoprodajni ugovor namjera mu je bila premosnica od 2 mjeseca dok mu banka ne isplati kredit, a GH mu je rekao da II. i III. tuženici kupoprodajni ugovor traže kao osiguranje; bio je dogovor da nakon 2 mjeseca vrati taj iznos, ali je objekt već nakon par dana prepisan na II. i III. tuženika; nikada nije oglašavao nekretninu za prodaju; o svemu je obavijestio I. tužiteljevog direktora AH; da nije primio gotovinske uplate koje se spominju u čl. 2. i čl. 3. Ugovora o kupoprodaji od 11.10.2022., niti je potpisao primitak 200.000,00 HRK; da je o pozajmici pregovarao sa GH i NH, dok sa II. i III. tuženicima nikada nije pregovarao o pozajmici; da je nakon prebacivanja nekretnine na II. i III. tuženika kredit jednostavno otpao, javio je banci da je došlo do problema te je stopirao kredit i od svega odustao.

16. Po iskazu II. tuženika ZH (str. 89-90 spisa) njega je krajem 2022. prijatelj i poslovni partner III. tuženik obavijestio da se prodaje jedna kuća u dosta lošem stanju, provjerili su stanje u gruntovnici, sve je bilo u redu, odlučili su se na kupnju te su isplatili određeni iznos vlasniku; da je njegov dio cijene bio 130.000 EUR, a III. tuženikov oko 60-70.000 EUR; da su ugovor o kupoprodaji zaključili sa I. tuženikom Creation d.o.o. i u cijelosti platili kupovninu, od čega je jedan dio plaćen u gotovini; da I. tužiteljevog direktora AH nije poznavao prije pokretanja ove parnice, niti je prije sklapanja kupoprodajnog ugovora poznavao I. tuženikovog direktora; ne zna tko ih je pustio u posjed predmetne nekretnine jer je često bio izvan Zagreba te je brigu o tome vodio III. tuženik; da nije imao nikakvih saznanja u poslovnim odnosima između I. tužitelja i I. tuženika; da su pregovori o kupoprodaji trajali kratko, nekoliko dana, i da su u tom periodu pregledali nekretninu i provjerili zk stanje, da je vidio da je nekretnina nedavno kupljena ali da mu to nije bilo sporno; da je u adaptaciju nekretnine uložio 100.000,00 EUR.

17. Po iskazu III. tuženika ĆH (str. 90-92 spisa) on je krajem rujna 2022. od svojeg prijatelja NH saznao za prodaju predmetne nekretnine, da ju je s njim otišao pogledati, a prezentirana cijena je bila 200.000 EUR; nakon toga je nekretninu otišao pogledati sa svojom sestrom koja je inženjer građevine te su pregledali sve projekte za zgradu; u to vrijeme prodao je dva broda ali mu je nedostajalo novca pa je pitao svojeg prijatelja II. tuženika bi li uložio u predmetnu nekretninu, na što je on pristao; da su u gruntovnici pregledali aktivno i povijesno stanje i vidjeli da nema nikakvih zabilježbi sporova, a za firmu koja je prodavala su preko dostupne dokumentacije utvrdili da nema dugova i da nije u predstečaju niti stečaju, pa su potpisali kupoprodajni ugovor, što je bilo možda desetak dana od prve informacije o prodaji; da su morali brzo reagirati jer su čuli da ima puno zainteresiranih, a vidjeli su potencijal u toj nekretnini; znali su da postoji mogućnost prenamjene u hotel ali nisu imali novaca za to; da je on u kupnji sudjelovao sa 1/3 dijela, a II. tuženik sa 2/3 dijela; da su kasnije u adaptaciju nekretnine uložili on 50.000,00 EUR, a II. tuženik 100.000,00 EUR; od ranije nije poznavao ni tužitelje ni I. tuženika; da je vidio kupoprodajni ugovor između tužitelja i I. tuženika kao i tabularnu izjavu te nije imao razloga posumnjati da je I. tuženik zaista isplatio tužitelje; da nije imao nikakvih saznanja o poslovnim odnosima između I. tužitelja i I. tuženika osim vezano uz kupoprodaju predmetne nekretnine; da je kupoprodajnu cijenu koju su tužitelji ugovorili sa I. tuženikom smatrao nerealno visokom, ali od I. tuženika nije tražio nikakva pojašnjenja već je smatrao da je potencijalno u poslovnim poteškoćama kada prodaje za niži iznos; da je nekretnina bila u lošem stanju pa je cijena za koju su on i II. tuženik kupili bila realna, što je potvrđeno i rješenjem Porezne uprave koja je nekretninu procijenila na 200.000 EUR; da su nekretninu kupili prvenstveno za daljnju preprodaju nakon uređenja, ali su promijenili mišljenje i odlučili ju dati u kratkoročni ili dugoročni najam; da su nekretninu početkom 2023. prodavali za 600.000,00 EUR, ali su se kasnije predomislili.

18. Po iskazu svjedoka GH (str. 103-105 spisa) on se bavi posredovanjem u prometu nekretninama te su tužitelji i I. tuženik ugovor o kupoprodaji sklopili njegovim posredovanjem; da je I. tužitelj imao jednu nekretninu u [adresa], dok se I. tuženik tražio prostor za smještaj radnika; da je na nekretnini bilo nekoliko zabilježbi koje je trebalo ukloniti da bi I. tuženik dobio kredit; da je proces kupnje trajao nekoliko mjeseci, nekretnina je bila u lošem stanju te je dogovor bio da će iz kupoprodajne cijene prodavatelj urediti nekretninu; da su tijekom ljeta izbrisane zabilježbe, a na jesen je sklopljen ugovor po kojem je I. tuženik plaćanje trebao izvršiti kreditom švicarske banke; da po njegovim saznanjima I. tuženik nikada nije dobio kredit; da mu je I. tužiteljev direktor AH kasnije rekao da je potpisao tabularnu izjavu, i to kako bi I. tuženik lakše dobio kredit, a između njih je bilo još nekih sporazuma; da nije imao nikakav kontakt sa II. i III. tuženikom; da je ugovorena cijena bila 1.200.000,000 EUR jer je I. tuženik namjeravao urediti nekretninu pa su dogovorili već iznos kako bi od banke za to mogao dobiti kredit; da je realna tržišna vrijednost nekretnine u tom vrijeme bila oko 450.000 EUR; da ŽH nema nikakve veze sa kupnjom predmetne nekretnine već je on sa njime i I. tužiteljem bio u kontaktu glede druge nekretnine u Kostreni; da su I. tužitelj i I. tuženik intenzivno komunicirali 6 mjeseci nakon sklapanja ugovora te da su imali više dogovora, da misli da je nekretnina I. tuženiku predana u posjed; da su nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora i izdavanja tabularne izjave I. tužitelj i I. tuženik potpisali sporazum kojim su pojasnili svoje obveze, a u kojem je konstatirano da kupoprodajna cijena ustvari iznosu 530.000 EUR te da će se do punog iznosa na ugovoru obaviti radovi, a sjeća se da su se davala sredstva osiguranja, i to 3 zadužnice po milijun kuna; da su tužitelji predmetnu nekretninu stekli od I, prilikom čega su I i I. tužitelj rješavali neke svoje probleme od ranije te je bilo i prijeboja za oko 30% cijene.

19. Po iskazu svjedoka KH (str. 105-106 spisa) on se bavi građevinom te je sa I. tužiteljevim direktorom bio na predmetnoj nekretnini jer je trebao procijeniti koliko bi koštalo da se sve to uredi i dovede u prvobitno stanje; po njegovoj procjeni trebalo je uložiti oko 400.000 EUR, a nema nikakvih saznanja o kupoprodajnom ugovoru između I. tužitelja i I. tuženika, ali je od I. tužiteljevog direktora čuo da su bili neki problemi sa isplatom kupoprodajne cijene i da je nekretnina prenesena na tre će osobe.

20. Sud prihvaća kao istinite tvrdnje tužitelja o tome da im I. tuženik za predmetne nekretnine nije platio niti jedan dio kupoprodajne cijene od 1.200.000 EUR po Ugovoru o kupoprodaji od 26.09.2022., kao niti kaparu od 240.000 EUR, jer je tu činjenicu u svojem iskazu priznao tadašnji I. tuženikov direktor TH.

21. Iz svih iskaza proizlazi da su I. tužitelj i I. tuženik, svaki za sebe a i međusobno, imali složene poslovne odnose, pa su tako tužitelji predmetne nekretnine stekli u sklopu rješavanja ranijih poslovnih odnosa I. tužiteljevog direktora AH sa izvjesnim D (djelomičnim prijebojem); na predmetnim nekretninama je bilo više zabilježbi; I. tuženik je kupnju namjeravao financirati iz kredita švicarske banke, a u predugovor i ugovor su svjesno stavili više nego dvostruko veću cijenu od one koja je dogovorena (bila je dogovorena cijena od 530.000 EUR, a u ugovor je stavljena cijena od 1.200.000 EUR) kako bi I. tuženik dobio veći kredit, a tom razlikom bi se financiralo renoviranje tih nekretnina. Kako bi se I. tuženik osigurao da će mu tužitelji vratiti navedenu razliku iznosa iznad 530.000 EUR (očigledno je banka isplatu kredita mogla izvršiti isključivo na račun prodavatelja, dakle ovdje tužitelja, a po njihovom dogovoru taj iznos preko 530.000 EUR je trebao onda biti vraćen I. tuženiku), I. tužiteljev direktor mu je čak „prepisao“ nekretninu svoje punice (što je sam potvrdio u svojem iskazu). Dakle, i kod I. tužitelja i kod I. tuženika se očigledno radilo o vrlo složenom, a moglo bi se reći i dubioznom načinu poslovanja i stupanja u pravne odnose. Imajući u vidu sve navedeno, a polazeći od sadržaja njihovih iskaza, sud samo djelomično vjeruje iskazima I. tužiteljevog direktora AH i tadašnjeg I. tuženikovog direktora TH te zaključuje da niti jedan od njih u svojem iskazu pred sudom nije rekao punu istinu, već su i jedan i drugi, svaki u svojem segmentu, djelomično iskazivali neistinito radi otklanjanja ili umanjivanja svoje odgovornosti za izvršene postupke.

21.1. Tako sud ne vjeruje iskazu I. tužiteljevog direktora AH o tome da je Tabularnu izjavu od 27.09.2022. izdao nakon nagovaranja i uvjeravanja I. tuženika da mu je to potrebno radi realizacije kredita u švicarskoj banci. Sud jednostavno ne može prihvatiti kao istinito takvo pojašnjenje I. tužiteljevog direktora AH jer je to apsolutno neživotno, nelogično i neuvjerljivo, kada je I. tužiteljev direktor prema vlastitom iskazu imao iskustva u poslovanju nekretninama, radilo se o nekretninama ogromne vrijednosti te I. tuženik već u tom trenutku nije bio ispunio svoju obvezu plaćanja kapare od čak 240.000 EUR. Ugovor o kupoprodaji je sklopljen 26.09.2022., a tužitelji su Tabularnu izjavu izdali već idućeg dana 27.09.2022., što također ukazuje na neživotnost, nelogičnost i neuvjerljivost iskaza I. tužiteljevog direktora AH o tome da ga je I. tuženikov direktor uporno nagovarao i uvjeravao da mu izda tabularnu izjavu. K tome, I. tužiteljev direktor AH je iskazao da ga je i posrednik GH također nagovarao i uvjeravao da I. tuženiku može izdati tabularnu izjavu, no da je sa njim i dalje nastavio surađivati jer s njim nije imao problema . Da su istinite tvrdnje tužitelja o okolnostima izdavanja tabularne izjave, a s obzirom na posljedice koje su tužitelji pretrpjeli (nije im isplaćen niti jedan dio kupoprodajne cijene) potpuno je neživotno, nelogično i neuvjerljivo da bi I. tužiteljev direktor i dalje nastavio surađivati sa posrednikom koji ga je navodno nagovarao na izdavanje te tabularne izjave prije primitka kupoprodajne cijene. Imajući u vidu vrijednost nekretnine, zaista je nevjerojatno da tužitelji protiv I. tuženikovog direktora TH ne bi podnijeli barem kaznenu prijavu, da je do izdavanja tabularne izjave došlo onako kako to tužitelji tvrde. S obzirom na izloženo, sud ne vjeruje iskazima I. tužiteljevog direktora i II. tužiteljice o tome da su Tabularnu izjavu od 26.09.2022. izdali zbog nagovaranja i uvjeravanja I. tuženikovog direktora.

21.2. Koji je stvarni razlog zbog kojeg je I. tužiteljev direktor AH (kao osoba ovlaštena za zastupanje I. tužitelja te punomoćnik II. tužiteljice, svoje kćeri) i prije primitka kupoprodajne cijene I. tuženiku izdao Tabularnu izjavu od 27.09.2022., to se na temelju provedenih dokaza zaista ne može sa potrebnom razinom sigurnosti utvrditi, no sud iz prethodno izloženih razloga utvrđuje da to nikako nije bilo iz onog razloga kojeg tužitelji pokušavaju prikazati u ovoj parnici (nagovor I. tuženikovog direktora). I. tužiteljev direktor AH je evidentno bio sklon ulascima u složene poslovne odnose, pa stvarne razloge takvog postupanja zna samo on (ne treba isključiti ni mogućnost da je zbog prijetećih ovrha nekretninu htio što prije prebaciti na drugu osobu pa ju je onda prebacio na I. tuženikovo ime jer je sa njim već imao dogovorenu kupoprodaju, u kojem smjeru je iskazivao I. tuženikov direktor TH). I. tužiteljev direktor AH se zasigurno nadao i očekivao da će I. tuženik, kojem je nekretnina trebala za smještaj stranih radnika, u konačnici uspjeti realizirati kredit u Švicarskoj i isplatiti kupoprodajnu cijenu, međutim njegova se procjena pokazala pogrešnom, a I. tuženik očigledno iskoristio priliku i nekretninu dalje otuđio, bez da je tužiteljima isplatio bilo koji dio kupoprodajne cijene. U ovoj parnici je na tužiteljima bio teret dokazivanja prijevarnog postupanja I. tuženika, pa su stoga tužitelji bili dužni dokazati da su mu tabularnu izjavu prije isplate kupoprodajne cijene izdali na prijevaru, što tužitelji nisu napravili jer iz prethodno obrazloženih razloga sud ne prihvaća da je do izdavanja tabularne izjave došlo zbog nagovaranja I. tuženika, dok tužitelji nikakvo drugo prijevarno postupanje I. tuženika nisu konkretizirali. Budući da je I. tužiteljev direktor AH u svojem iskazu potvrdio da mu je I. tuženikov direktor TH pokazivao pismo na njemačkom jeziku kojeg je dobio od banke, što znači da je bio u komunikaciji sa bankom u Švicarskoj, to se na temelju provedenih dokaza ne može se utvrditi da je I. tuženikov direktor TH od samog početka postupao sa prijevarnom namjerom prema tužiteljima.

21.3. I. tužiteljev direktor AH je kroz svoj iskaz u vezu sa cjelokupnom spornom situacijom pokušao dovesti izvjesnog NH, sa kojim je ranije surađivao (kada je stjecao predmetne nekretnine, jer je od njega je namjeravao pozajmiti novčana sredstva ili prodati mu nekretninu u Kostreni, što se nije realiziralo), a kasnije je vidio da on oglašava prodaju predmetnih nekretnina, zbog čega I. tužiteljev direktor AH upravo njega (NH) smatra stvarnim vlasnikom predmetnih nekretnina, a ne II. i III. tuženike. Međutim, istinitost takvih navoda I. tužiteljevog direktora AH nije potvrđena niti jednim drugim dokazom u ovoj parnici.

21.4. Sud ne vjeruje iskazu I. tuženikovog direktora TH o tome kako je došlo do daljnje preprodaje predmetnih nekretnina II. i III. tuženicima (da je on ustvari od II. i III. tuženika samo htio pozajmiti novac, što je napravljeno u formi kupoprodaje zbog toga što su se oni tako htjeli osigurati; da je novčana sredstava koje su mu II. i III. tuženik isplatili iskoristio za plaćanje zadužnica kojima su raspolagali GH, NH i Z, a čije aktiviranje je prijetilo na predmetnim nekretninama) jer je u tom dijelu iskazivao konfuzno i neuvjerljivo te takav njegov iskaz nije potvrđen, makar posredno, niti jednim drugim izvedenim dokazom. I. tuženik u ovoj parnici uopće nije podnio odgovor na tužbu, a njegov tadašnji direktor TH se odazvao tek na ročište radi saslušanje stranaka te je za svoje postupanje iznosio nerazumljiva, nelogična i neživotna opravdanja, pa sud njegov iskaz ocjenjuje isključivo usmjerenim na pokušaj relativiziranja nezakonitosti njegovog vlastitog postupanja i izb jegavanja osobne odgovornosti. Sud ne vjeruje iskazu ovog svjedoka ni u dijelu da od II. tuženika nije primio gotovinsku isplatu od 200.000,00 HRK, kada upravo suprotno proizlazi iz Potvrde o primitku dijela kupovnine od 12.10.2022. (str. 47-48 spisa) na kojoj se nalazi pečat I. tuženika i potpis tadašnjeg direktora TH.

21.5. Sud vjeruje iskazu svjedoka GH jer je istinitost njegovog iskaza u bitnom potvrđena iskazima I. tužiteljevog direktora AH te II. tuženika i III. tuženika, dok iz iskaza svjedoka KH proizlazi kako on nema osobnih saznanja o okolnostima koje bi mogle biti relevantne za ovu parnicu.

21.6. Sud vjeruje iskazima II. i III. tuženika da nisu bili upoznati sa međusobnim odnosima tužitelja i I. tuženika, kao i da nisu znali da I. tuženik nije isplatio kupoprodajnu cijenu tužiteljima. Naime, i sam je I. tužiteljev direktor AH iskazao kako on smatra da II. i III. tuženici nisu bili upoznati sa radnjama I. tuženika. U tom smislu su bez značaja i tvrdnje tužitelja kojima ukazuju na razlike između kupoprodajne cijene od 1.200.000 iz prvog ugovora i kupoprodajne cijene od 200.000 EUR iz drugog ugovora (pa da su iz tog razloga II. i III. tuženici trebali posumnjati u nešto), kada su sami tužitelji potvrdili da je u prvi ugovor stavljena više nego 100% veća cijena, a predmetne nekretnine su bile u lošem stanju te je u njih trebalo dosta uložiti .

21.7. Konačno, sud također utvrđuje da su II. i III. tuženik u cijelosti isplatili kupoprodajnu cijenu I. tuženiku za predmetne nekretnine sukladno sklopljenom Ugovoru o kupoprodaji od 11.10.2022., i to u ukupnom iznosu od 200.000 EUR, jer je na temelju potvrda o bankovnim transakcijama utvrđeno bez ikakve sumnje da su II. i III. tuženici na račun I. tuženika isplatili čak 158.455,43 EUR, dok su mu preostalih 41.544,56 EUR isplatili u gotovini kako je to potvrđeno u Ugovoru o kupoprodaji od 11.10.2022. (za 15.000 EUR) i Potvrdi o primitku dijela kupovnine od 12.10.2022. (za 26.544,56 EUR). Na prethodni zaključak ne utječe I. tuženikov Financijski izvještaj za 2023. godinu (str. 70-72 spisa) kojeg je tužitelj predao na glavnoj raspravi od 19.06.2024., prije svega iz razloga što je kupoprodaja predmetnih nekretnina izvršena u 2022., a ne u 2023. godine na koju se odnose ti financijski izvještaji. Iako priloženi Financijski izvještaj sadrži rubriku „prethodna godina“, što bi se dakle odnosilo na relevantnu 2022. godinu, valja istaknuti da su tužitelji u trenutku dostavljanja tog dokaza (19.06.2024.) u skladu sa čl. 299. ZPP bili prekludirani u dostavljanju I. tuženikovih financijskih izvještaja za 2022. godinu, koji su već bili objavljeni u trenutku zaključenja prethodnog postupka u ovoj parnici (19.03.2024.). U svakom slučaju, na temelju tih Financijskih izvještaja sud niti ne može utvrditi da I. tuženik od II. i III. tuženika nije primio ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 200.000 EUR, kada upravo suprotno proizlazi iz bankovnih potvrda o izvršenim transakcijama (kako je plaćeno čak 158.455,43 EUR) te potpisanog Ugovora o kupoprodaji od 11.10.2022. (kojim je potvrđeno plaćanje 15.000 EUR u gotovini) i potpisane Potvrde o isplati dijela kupovnine od 12.10.2022. (kojom je potvrđeno plaćanje 26.544,56 EUR u gotovini).

22. Dovodeći u vezu sadržaj pisanih isprava u spisu sa iskazima stranaka i svjedoka u dijelu u kojem su prihvaćeni, sud utvrđuje sljedeće odlučne činjenice:

− direktor I. tužitelja Grifon Gradnje d.o.o. je AH, a II. tužiteljica IH je njegova kćerka;

− I. tužitelj i II. tužiteljica su predmetne nekretnine tijekom 2021. godine stekli od osobe prezimena D, pravnim poslom kojim su se između ostaloga rješavali i raniji odnosi između D i I. tužiteljevog direktora IH;

− predmetne nekretnine imaju ukupnu površinu oko 16.000 m2 te je na njima sagrađeno više objekata koji su bili u jako lošem stanju te je u njih trebalo uložiti značajna novčana sredstva;

− tužitelji su 2022. godine odlučili prodati predmetne nekretnine, s time da je II. tužiteljica sve oko prodaje prepustila svojem ocu AH, ujedno direktoru I. tužitelja;

− na predmetnim nekretninama bilo je upisano više zabilježbi;

− I. tužitelj je za prodaju predmetnih nekretnina kao posrednika angažirao svjedoka GH (sa kojim je surađivao i ranije), koji je doveo u vezu I. tužiteljevog direktora AH sa I. tuženikovim direktorom TH, koji je pak tražio nekretninu za smještaj stranih radnika;

− I. tužiteljev direktor AH i I. tuženikov direktor TH su dogovorili kupoprodajnu cijenu od 530.000 EUR, ali su sklopili predugovor na 1.200.000,00 EUR kako bi I. tuženik od banke dobio veći kredit s obzirom da je u predmetne nekretnine trebalo uložiti velika novčana sredstva radi renovacije;

− I. tuženik je novčana sredstva za plaćanje kupoprodajne cijene trebao osigurati putem kredita kod švicarske banke te je u tom pogledu bio pokrenuo proceduru kod banke;

− nakon sklapanja predugovora došlo je do uklanjanja zabilježbi sa predmetnih nekretnina;

− I. tuženik je po Predugovoru od 29.07.2022. tužiteljima trebao platiti kaparu od 240.000 EUR, i to u roku 7 dana od sklapanja Predugovora, s time da I. tuženik nikada nije platio tu kaparu;

− do sklapanja glavnog ugovora je došlo 26.09.2022., a njime je u čl. 7. bilo ugovoreno da se I. tuženik može uknjižiti na temelju potvrde o isplati kupoprodajne cijene;

− tužitelji su I. tuženiku izdali Tabularnu izjavu od 27.09.2022. kojom su mu dali bezuvjetnu dozvolu uknjižbe, iako im kupoprodajna cijena nije bila plaćena; − I. tuženik nije realizirao kredit kod švicarske banke niti je tužiteljima isplatio bilo koji dio kupoprodajne cijene (ni kaparu);

− I. tuženik je predmetne nekretnine na temelju Ugovora o kupoprodaji od 11.10.2022. prodao II. tuženiku i III. tuženiku za ukupni iznos od 200.000,00 EUR, kojeg su mu oni u cijelosti platili, i to djelomično putem bankovnog računa, a djelomično u gotovini (preko računa je plaćeno 158.455,43 EUR, a u gotovini 41.544,56 EUR);

− II. i III. tuženik su se na temelju navedenog Ugovora o kupoprodaji od 11.10.2022. odmah uknjižili kao vlasnici predmetne nekretnine.

23. Po čl. 280. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023; dalje: ZOO) zabluda je bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor (st. 1.), s time da strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude (st. 2.).

23.1. Po čl. 284. ZOO ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora (prijevara), druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna (st. 1.), a ako je prijevaru učinila treća osoba, prijevara utječe na sam ugovor ako je druga ugovorna strana u vrijeme sklapanja ugovora znala ili morala znati za prijevaru (st. 3.).

23.2. Po čl. 331. st. 1. ZOO ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može zahtijevati da se ugovor poništi.

24. U konkretnom slučaju, iako se tužitelji pozivaju na zabludu u sklapanju Ugovora o kupoprodaji od 26.09.2022. iz njihovih činjeničnih navoda uopće ne proizlazi da su bili u bitnoj zabludi glede objekta ugovora ili njegova bitna svojstva, osobu s kojom se ugovor sklapa ili okolnosti koje su bile odlučne kako to propisuje čl. 280. st. 1. ZOO. Očekivanje tužitelja da će I. tuženik isplatiti kupoprodajnu cijenu, što on nikada nije napravio, po prirodi stvari ne može predstavljati bitnu zabludu u smislu čl. 280. st. 1. ZOO, jer kod sklapanja svakog ugovora uvijek postoji rizik da jedna od ugovornih strana neće ispuniti svoju obvezu, zbog čega vjerovnik ima na raspolaganju zahtijevati raskid ili ispunjenje ugovora, pa u tom kontekstu neispunjeno očekivanje vjerovnika da će mu dužnik ispuniti obvezu samo po sebi ne može predstavljati bitnu zabludu kako je ona definirana u čl. 280. st. 1. ZOO.

25. Tužitelji se u odnosu na Ugovor o kupoprodaji od 26.09.2022. pozivaju i na prijevaru, što bi u smislu čl. 284. ZOO podrazumijevalo da ih je I. tuženik namjerno naveo na sklapanje ugovora o kupoprodaji, iako nikada nije imao namjeru isplatiti im kupoprodajnu cijenu. Iako I. tuženik tužiteljima zaista nikada nije isplatio niti jedan dio kupoprodajne cijene, kako je već obrazloženo iz izvedenih dokaza se ne može sa sigurnošću utvrditi da je on od početka imao prijevarnu namjeru prema tužiteljima, jer je bio u postupku ishođenja kredita od banke u Švicarskoj. Ugovorom o kupoprodaji od 26.09.2022. tužitelji i I. tuženik su ugovorili da će se I. tuženik moći uknjižiti tek po isplati cjelokupne kupoprodajne cijene (čl. 7.), što znači da tužitelji prilikom sklapanja samog kupoprodajnog ugovora nisu bili navedeni na dozvoljavanje uknjižbe I. tuženiku bez obzira na to je li im isplaćena kupoprodajna cijena, već su u tom pogledu samim ugovorom bili zaštićeni. Stoga je do I. tuženikove prijevare moglo eventualno doći tek kod izdavanja Tabularne izjave od 27.09.2022., kada su mu oni dozvolili uknjižbu bez obzira što im nije isplatio kupoprodajnu cijenu, međutim to bi onda povlačilo pobojnost tabularne izjave kao jednostranog pravnog posla (čl. 14. st. 3. ZOO), a ne samog Ugovora o kupoprodaji od 26.09.2022.

25.1. Stoga sud utvrđuje da Ugovor o kupoprodaji od 26.09.2022. nije pobojan zbog mana volje na koje se tužitelji pozivaju – bitne zablude i prijevare, pa nije osnovan tužbeni zahtjev za njegovo poništavanje i posljedičnu uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

26. U odnosu na Ugovor o kupoprodaji od 11.10.2022. koji je sklopljen između I. tuženika s jedne strane te II. tuženika ZH i III. tuženika ĆH s druge strane, valja istaknuti da tužitelji nisu ugovorna strana tog ugovora, pa budući da po čl. 331. ZOO kod pobojnosti poništaj ugovora može zahtijevati samo onaj koji je ugovorna strana takvog (pobojnog) ugovora, onda u tom dijelu ne postoji aktivna legitimacija tužitelja u ovoj parnici. No neovisno o tome, valja istaknuti da iz ničeg u provedenom postupku ne proizlazi da je kod I. tuženika, II. tuženika i III. tuženika pri sklapanju tog ugovora postojala bilo kakva bitna zabluda ili prijevara (tužitelji ni ne obrazlažu u čemu bi se one sastojale u odnosu na ovaj drugi ugovor).

26.1. Stoga već zbog nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje Ugovora o kupoprodaji od 11.10.2022. i posljedičnu uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

27. Time je glavni tužbeni zahtjev je u cijelosti neosnovan, pa ga je valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke.

28. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelji zahtijevaju utvrđenje da isti ugovori o kupoprodaji „nisu sklopljeni“. U skladu sa čl. 7. i čl. 219. ZPP sud o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučuje samo u okviru istaknutih činjeničnih navoda. U konkretnom slučaju tužitelji su se činjenično pozvali samo na bitnu zabludu i prijevaru (što bi predstavljalo razlog pobojnosti) te nisu iznosili nikakve konkretne činjenice koje bi – kada bi bile istinite – opravdavale tvrdnju da predmetni ugovori „nisu sklopljeni“.

28.1. Stoga, odlučujući u okviru istaknutog činjeničnog supstrata, sud utvrđuje da je u cijelosti neosnovan i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje da Ugovor o kupoprodaji od 26.09.2022. i Ugovor o kupoprodaji od 11.10.2022. nisu sklopljeni te za posljedičnu uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, pa ga je valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke.

29. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja (str. 63 spisa) za pribavljanje službenim putem rješenja Porezne uprave o razrezu poreza na promet nekretninama po Ugovoru o kupoprodaji od 26.09.2022., kao i pribavljanje podatka od I. tuženika jesu li u njegovim poslovnim knjigama evidentirane predmetne nekretnine, jer se tim dokazima ne bi mogla utvrditi niti jedna od odlučnih činjenica u ovoj parnici.

30. Tužitelji su u cijelosti izgubili parnicu pa su na temelju čl. 154. st. 1. ZPP dužni tuženicima naknaditi troškove postupka. Sud je povodom primjedbi II. i III. tuženika u skladu sa čl. 40. st. 3. ZPP raspravnim rješenjem od 14.01.2025. (str. 92 spisa) kao vrijednost predmeta spora utvrdio iznos 750.000,00 EUR, i to imajući u vidu da se radi o poništaju 2 kupoprodajna ugovora i brisanju zemljišnoknjižnog stanja za nekretnine koje su prema stanju spisa prvim ugovorom prodane za iznos 530.000 EUR, a drugim ugovorom su prodane za iznos 200.000 EUR. II. i III. tuženike su zastupali punomoćnici odvjetnici pa im je na temelju čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023) priznat trošak za:

a) u odnosu na II. tuženika

- sastav odgovora na tužbu – 13.292,50 EUR (Tbr. 8/1);

- sastav podneska od 09.07.2025. – 62,50 EUR (Tbr. 8/4);

- zastupanje na ročištima od 19.03.2024., 14.01.2025., 14.05.2025., 18.06.2025. i 05.05.2026. – po 13.292,50 EUR (Tbr. 9/1);

- zastupanje na ročištima od 19.06.2024. i 08.10.2024. – po 6.646,25 EUR (Tbr. 9/2);

što ukupno iznosi 93.110,00 EUR (sa uračunatim PDV), dok II. tuženiku u skladu sa čl. 155. st. 1. ZPP nije priznat trošak podneska od 13.02.2025. jer je njime dostavio ispravu koju je mogao i trebao dostaviti u ranijem tijeku postupka. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

b) u odnosu na III. tuženika

- sastav odgovora na tužbu – 13.292,50 EUR (Tbr. 8/1);

- zastupanje na ročištima od 19.03.2024., 14.01.2025., 14.05.2025., 18.06.2025. i 05.05.2026. – po 13.292,50 EUR (Tbr. 9/1);

- zastupanje na ročištima od 19.06.2024. i 08.10.2024. – po 6.646,25 EUR (Tbr. 9/2);

što ukupno iznosi 93.047,50 EUR (sa uračunatim PDV), dok III. tuženiku u skladu sa čl. 155. st. 1. ZPP nije priznat trošak podneska od 16.08.2023. (taj podnesak ne postoji), podnesaka od 13.09.2023. i 14.12.2023. (požurnice) te podneska od 16.09.2024. (radi se o ponavljanju ranijih navoda). Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

U Zagrebu 12. lipnja 2026.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. odvjetnik Frano Štura;

2. stečajna upraviteljica Lidija Bertol;

3. odvjetnik Zoran Hlevnjak;

4. odvjetnica Svjetlana Klobučar.