REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2449/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja HELION GROUP d.o.o., OIB: 11687985331, Osijek, Martina Divalta 184, zastupan po punomoćniku Tomislavu Dumančiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv protivnika osiguranja KOSTAK-GRADITELJSTVO TEHNOLOGIJA SIROVINE d.o.o., OIB: 26217610387, Buzin, Bani 75, zastupan po punomoćniku Damiru Sajku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Anić i partneri, radi radi osiguranja nenovčane tražbine, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-77/2026 od 21. svibnja 2026., 12. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-77/2026 od 21. svibnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere od 1. travnja 2026. ispravljen podneskom od 13. travnja 2026. koji glasi:

„Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja, HELION GROUP d.o.o., Osijek, Martina Divalta 184, OIB: 11687985331, prema protivniku osiguranja, KOSTAK-GRADITELJSTVO TEHNOLOGIJA SIROVINE d.o.o., Buzin, Bani 75, OIB: 26217610387, koja se sastoji u obvezi protivnika osiguranja da odustane od naplate Garancije br. 2504005698 za uredno ispunjenje ugovora od 6. 10. 2025., koju je izdala Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 za iznos od 127.149,53 EUR. se privremena mjera kojom se zabranjuje protivniku osiguranja, KOSTAK-GRADITELJSTVO TEHNOLOGIJA SIROVINE d.o.o., Buzin, Bani 75, OIB: 26217610387, zatražiti naplatu temeljem Garancije br. 2504005698 za uredno ispunjenje ugovora od 6.10.2025.,koju je izdala Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, za iznos od 127.149,53 EUR, i to odmah po primitku rješenja privremena mjera.

Zabranjuje se Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, po nalogu protivnika osiguranja ili bilo koje treće osobe postupati po Garanciji br. 2504005698 za uredno ispunjenje ugovora od 06.10.2025.g. i protivniku osiguranja ili bilo kojoj trećoj osobi isplatiti iznos naznačen u navedenoj bankarskoj garanciji, i to odmah po primitku rješenja kojim se određuje ova privremena mjera. Privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka kojeg će predlagatelj osiguranja pokrenuti radi opravdanja mjere u roku od 15 dana ili do drugačije odluke suda.

Privremena mjera smatra se provedenom dostavom protivniku osiguranja, KOSTAK GRADITELJSTVO TEHNOLOGIJA SIROVINE d.o.o., Buzin, Bani 75, OIB: 26217610387, i Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473.

Žalba ne odgađa provedbu određene privremene mjere.

Nalaže se protivniku osiguranja, KOSTAK-GRADITELJSTVO TEHNOLOGIJA SIROVINE d.o.o., Buzin, Bani 75, OIB: 26217610387, naknaditi predlagatelju osiguranja, HELION GROUP d.o.o., Osijek, Martina Divalta 184, OIB: 11687985331, troškove ovog postupka osiguranja sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ovoga rješenja do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), za svako polugodište, stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.“

2. Protiv rješenja pravovremenu žalbu je podnio predlagatelj osiguranja zbog svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnome navodi da sud nije ocijenio, odnosno pogrešno je ocijenio činjenično stanje u postupku, čime je pogrešno primijenio odredbe Ovršnog zakona na štetu predlagatelja osiguranja te nije dao jasne i valjane razloge u obrazloženju rješenja prijedloga. Dopisom br. 2026-HEL-001 od 26. ožujka 2026. protivnik osiguranja je jednostrano izjavio raskid. Bitno je uočiti kako protivnik osiguranja dovodi u vezu Ugovor sklopljen između stranaka ovog postupka i prijeti naplatom bankarske Garancije br. 2504005698 za uredno ispunjenje ugovora od 6. listopada 2025. koju je izdala Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, za iznos od 127.149,53 EUR, radi naplate ugovorne kazne u iznosu od 63.574,76 EUR s pravnim poslom kojega predlagatelj osiguranja nije stranka. Spomenuti Sporazum radi kojega je protivnik osiguranja raskinuo ugovorni odnos s predlagateljem osiguranja i zaprijetio naplatom bankarske garancije, predstavlja pravni posao sklopljen između protivnika osiguranja i treće osobe pa predlagatelj osiguranja ni po kojoj osnovi ne može biti odgovoran za obveze protivnika osiguranja i umjesto njega po osnovi koja njega ne obvezuje. Navedeni propust u pravilnom utvrđenju činjeničnog stanja te povredi odredaba parničnog postupka, koje se sukladno odredbi čl. 21. Ovršnog zakona na odgovarajući način primjenjuju u ovom postupku, važnosti za donošenje pobijanog rješenja na štetu predlagatelja osiguranja. Donošenjem pobijanog rješenja prvostupanjski sud je povrijedio pravo predlagatelja osiguranja na osiguranje svoje nenovčane tražbine koju je dokazao suprotno pogrešnom pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, kao što je dokazao i da bi bez donošenja predložene privremene mjere protivnik osiguranja podnio na naplatu bankarsku garanciju koju je predlagatelj osiguranja predao kao jamstvo za uredno izvršenje posla, odnosno ugovornih obveza, a ne obveza proizašlih iz pravnog posla sklopljenog između protivnika osiguranja i treće osobe. Navodi kako je dokazao i da je donošenje privremene mjere nužno da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti aktiviranjem bankarske garancije u situaciji kada je izjavljeni raskid neosnovan, i očito sporan, a protivnik osiguranja duguje predlagatelju osiguranja plaćanje po dvije ovjerene privremene situacije u ukupnom iznosu od 105.004,38 EUR. Ukazuje da se prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja nije osvrnuo na navode predlagatelja osiguranja o primjeni materijalnog prava iz čl. 352. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; u daljnjem tekstu: ZOO) prema kojem u situaciji kada je raskinut Ugovor, prestala vrijediti i odredba o ugovornoj kazni, jer prema odredbi čl. 352. st. 1. ZOO-a, sporazum o ugovornoj kazni dijeli pravnu sudbinu obveze na čije se osiguranje odnosi. Poziva se na odluku ovog suda poslovni broj Pž-4329/2015 od 18. lipnja 2018. Ističe da je suprotno pogrešnom pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda sadržanog u pobijanom rješenju, dokazao sve pretpostavke sadržane u odredbi propisanoj čl. 346. st. 1., te odredbi iz čl. 344. Ovršnog zakona, odnosno da je dokazao svoju tražbinu i nužnost određivanja privremene mjere na način da se zabrani protivniku osiguranja da poduzima radnje koje mogu nanijeti štetu predlagatelju osiguranja, naplatom temeljem Garancije br. 2504005698 za uredno ispunjenje ugovora od 6. listopada 2025. koju je izdala Zagrebačka banka d.d. Zagreb, za iznos od 127.149,53 EUR. Odredbom čl. 344. st. 2. Ovršnog zakona, normirano je da predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz st. 1. čl. 344. Ovršnog zakona, ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu. Tvrdi da protivnik osiguranja ne bi pretrpio nikakvu štetu donošenjem privremene mjere na način kako ju je predložio jer je protivnik osiguranja raskinuo Ugovor pa mu više niti ne pripada pravo na ugovornu kaznu zbog ugovornog odnosa koji više ne postoji. S druge strane, predlagatelju osiguranja bi nastala nesaglediva šteta neosnovanom naplatom bankarske garancije radi ugovorne kazne – temelja koji više ne postoji u iznosu od 63.574,76 EUR. Smatra da prvostupanjski sud olako ocjenjuje navedeni iznos nedovoljno nesagledivom štetom, tim više što de facto i de iure daje za pravo protivniku osiguranja protupravno naplatiti navedenu svotu naime temelja koji je otpao i koji je sporan jer predlagatelj osiguranja osporava osnovanost izjavljenog raskida i to jednostranim postupanjem i voljom protivnika osiguranja, odnosno jednostranim raskidom Ugovora. Navodi da je dokazao da bi mu bez donošenja privremene mjere nastala nenadoknadiva, odnosno teško nadoknadiva šteta. Smatra da je dovoljno je zamisliti kompleksnost i dugotrajnost postupka radi rješavanja spora između stranaka ovog postupka te koliko bi vremena predlagatelj osiguranja morao čekati da ishodi pravomoćnu sudsku odluku radi povrata neosnovano naplaćenog iznosa od 63.574,76 EUR temeljem bankarske garancije, a i to pod uvjetom da mu nadležni sudovi priznaju pravo na povrat osnovano stečenog. Pritom bitno je ne zanemariti činjenicu kako protivnik osiguranja nije platio račune predlagatelju osiguranja po dvije ovjerene privremene situacije u ukupnom iznosu od 105.004.38 EUR, odnosno po 6. privremenoj situaciji i 7. privremenoj situaciji, a račune za navedene situacije je protivnik osiguranja prihvatio i proknjižio. Navodi da je prvostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja povrijedio odredbu čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i odredbe čl. 346., čl. 347. te čl. 344. Ovršnog zakona, koji se primjenjuje pri određivanju privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina, a na štetu predlagatelja osiguranja. Slijedom navedenog predlaže usvojiti žalbu preinačiti rješenje na način da donese rješenje kojim se određuje privremena mjera, podredno, ukinuti rješenje i predmet vratiti na ponovan postupak i odlučivanje drugom sucu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijano rješenje ispitano je sukladno odredbama čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj : 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; : u daljnjem tekstu: ZPP)., u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; u daljnjem tekstu: OZ) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a). Ovaj sud je utvrdio da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

6. Iz isprava u spisu proizlazi:

- da su predlagatelj osiguranja, kao izvršitelj i protivnik osiguranja, kao naručitelj 27. kolovoza 2025. sklopili Ugovor br. 17/2025 – P Izrada projektno- tehničke dokumentacije te pružanje projektantskih i geodetskih usluga tokom izgradnje Regionalnog Centra za gospodarenje otpadom Piškornica, a prema upitu i specifikaciji Naručitelja, Lokacija: RCGO Piškornica (str. 9. - 13. spisa).

- da je u skladu s odredbom čl. 14. st. 4. Ugovora predlagatelj osiguranja predao protivniku osiguranju bankarsku garanciju Zagrebačke banke d.d. br. 2504005698 do visine od 127.149,53 EUR, što predstavlja 10% vrijednosti Ugovora, a kao jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora.

- da je dopisom br. 2026-HEL-001 od 26. ožujka 2026. protivnik osiguranja jednostrano izjavio raskid Ugovora navodeći da je predlagatelj osiguranja počinio teške povrede Ugovora, odnosno da je u kontinuiranom zakašnjenju i to 195 dana od dana uvođenja u posao te da zaostatke neće moći nadoknaditi niti u nekom naknadnom, dodatnom primjerenom roku od 8 ili 15 dana, te da će naplatiti ugovornu kaznu utvrđenu odredbom čl. 15. Ugovora u iznosu od 63.574,76 EUR, uz napomenu da će potraživati i eventualnu stvarnu štetu preko iznosa ugovorne kazne.

- da iz Tablice 2 (str. 136. spisa) u kojoj je dan presjek stanja izvršenosti po Prioritetima projektiranja od 8. rujna 2025. na dan raskida ugovora 26. ožujka 2026., proizlazi kako niti jedan od rokova za svaku pojedinu stavku projektiranja do dana raskida ugovora nije ispoštovan, odnosno da su svi rokovi znatno prekoračeni.

7. Prema odredbi čl. 346. st. 1. OZ-a za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine (konkretno zabranom naplate po garanaciji) moraju biti kumulativno ispunjene dvije pretpostavke, i to: 1.) predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnim postojanje neke svoje tražbine u odnosu prema protivniku osiguranja prema kojem se privremena mjera izriče, te mora 2.) učiniti vjerojatnom opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili učiniti vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati postojanje ove opasnosti samo ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu (čl. 346. st. 2. u vezi s čl. 344. st. 2. OZ-a).

8. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio prijedlog za određivanje predložene privremene mjere podnesene sukladno čl. 346. i čl. 347. st. 2. OZ -a uz obrazloženje da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine kao opću pretpostavku za određivanje privremene mjere sukladno čl. 346. OZ-a, kao ni postojanje posebnih pretpostavki za određivanje privremene mjere iz čl. 346. OZ-a u vidu opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Sud je ujedno utvrdio nije ispunjena ni opća pretpostavka za određivanje regulacijske mjere iz čl. 347. st. 2. OZ-a koja se sastoji u vjerojatnosti postojanja spornog pravnog odnosa među strankama kao objekta osiguranja, pa posljedično tome niti posebna pretpostavka za određivanje regulacijske mjere na koju se poziva predlagatelj osiguranja, a to je nužnost uređenja spornog odnosa radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

9. Suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje nije zahvaćeno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a, na koju se žalitelj poziva u žalbi. Pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima rješenja, rješenje ima razloge o odlučnim činjenicama i o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

10. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da prijedlog za određivanje predložene privremene mjere nije osnovan te je pravilno primijenio odredbe čl. 346. i čl. 347. st. 2. OZ-a.

11. Naime, i po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju predlagatelj osiguranja navodima iznesenim u prijedlogu nije učinio vjerojatnim postojanje nenovčane tražbine prema protivniku osiguranja zabranu naplate po garanciji odnosno nije učinio vjerojatnim postojanje spornog pravnog odnosa po toj osnovi koji bi trebalo privremeno urediti. Osim toga, predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnom ni opasnost iz čl. 346. st. 1. OZ-a, kao ni opasnost iz čl. 347. st. 2. OZ-a. Paušalni navodi o poremećaju likvidnosti i otežanog financiranja tekućeg poslovanja izvršenja preuzetih obveza odnosno isplate plaća kod predlagatelja osiguranja i povezanog društvo GREEN LINE d.o.o. i drugi redoviti mjesečni troškovi koji terete predlagatelja nisu dovoljni za zaključak o postojanju opasnosti iz čl. 346. st. 1. OZ-a. U odnosu na opasnost iz čl. 347. st. 2. OZ-a, predlagatelj nije naveo nijednu tvrdnju iz koje bi proizlazila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Žalitelj smatra da bi mu šteta nastala zbog dugotrajnost postupka radi rješavanja spora između stranaka te zbog proteka vremena u kojem bi ishodio pravomoćnu sudsku odluku radi povrata neosnovano naplaćenog iznosa. Međutim, cilj regulacijskih mjera nije rješavanje spora među strankama već osiguranje konkretnog odnosa iz kojeg mogu proizlaziti tražbine koje se mogu prisilno ostvariti.

12. Da bi sud privremenom mjerom intervenirao u postupak naplate po bankarskoj garanciji, predlagatelj osiguranja mora, prije svega, učiniti vjerojatnom svoju nenovčanu tražbinu usmjerenu na vraćanje garancije, odnosno učiniti vjerojatnim da prema protivniku osiguranja nema neispunjenih obveza, što po mišljenju ovog suda nije učinio.

13. Prema odredbi čl. 1039. ZOO-a bankarska garancija na poziv je svaka pisana obveza na plaćanje određenog novčanog iznosa, kojom se banka na pisani zahtjev korisnika obvezuje isplatiti mu novčani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz Garancije (st. 1. čl. 1039. ZOO-a), a prema stavku 2. toga članka - bankarska garancija je samostalna obveza banke neovisna o osnovnom poslu u vezi kojeg je izdana. Bankarska garancija složeni je pravni posao u kojemu se, bez obzira na vrstu garancije i vrstu ugovorne obveze za čije se ispunjenje njome jamči, u odnosima vezanim za bankarsku garanciju pojavljuju najmanje tri osobe u konkretnom slučaju (str. 22. spisa) HELION GROUP d.o.o. je (nalogodavac) Zagrebačka banka d.d. (banka) i KOSTAK-GRADITELJSTVO TEHNOLOGIJA SIROVINE d.o.o. (korisnik garancije). Bankarska garancija predstavlja poseban i specifičan instrument osobnog pojačanja odgovornosti za ispunjenje ugovorom preuzete obveze propisane odredbom čl. 1039. ZOO-a. Bankarskom se garancijom obvezuje banka prema korisniku garancije, pod uvjetima iz garancije, da će mu namiriti obvezu u slučaju ako treća osoba ne ispuni svoju ugovorenu obvezu kada ona bude dospjela. Nadalje, bankarska garancija je ugovor kod kojeg banka ne ispunjava obveze glavnog dužnika iz osnovnog posla, već se njome banka obvezuje korisniku garancije da će mu, u granicama iznosa navedenog u garanciji, naknaditi „štetu“ koju korisnik garancije trpi zbog izostanka dužne činidbe dužnika iz osnovnog odnosa. Prema tome, u slučaju neispunjena nalogodavčeve obveze, banka ispunjava svoju obvezu korisniku garancije.

14. Je li jednostrani raskid Ugovora osnovan ili ne i je li protivnik osiguranja platio račune predlagatelju osiguranja po dvije ovjerene privremene situacije u ukupnom iznosu od 105.004.38 EUR bit će predmet ispitivanja u parničnom postupku koji se vodi ili će se voditi među strankama.

15. Svojim žalbenim navodima predlagatelj osiguranja nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

16. Stoga je na temelju odredaba iz čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a valjalo potvrditi pobijano rješenje.

Zagreb, 12. lipnja 2026.

Sudac

Tatjana Kujundžić Novak

.