Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: K-207/2023-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Krešimiru Pavloviću, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika EE, iz [adresa], kojeg brani braniteljica Lidija Rukavina, odvjetnica iz Đurđevca, radi kaznenog djela protiv braka obitelji i djece – nasiljem u obitelji, opisano i kažnjivo po čl. 179a. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 65/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje: KZ/11) i kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom, opisano po čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11, sve uz primjenu čl. 51. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-258/2022-1 od 26. srpnja 2022., sada optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici broj KO-DO- 199/2023, u nazočnosti zastupnice optužbe ŠE, okrivljenika EE, osobno, braniteljice okrivljenika Lidije Rukavine, odvjetnice u Đurđevcu, osobno, žrtve ŽE, osobno i zamjenika punomoćnika žrtve TE, odvjetnika u [adresa], osobno, nakon završene javne rasprave dana 9. lipnja 2026., a presude objavljene na ročištu za objavu presude dana 12. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

l. Na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine” br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26) - dalje u tekstu: ZKP/08),

Okrivljenik ME

OIB: [osobni identifikacijski broj], sina E i CE, rođene Š, rođenog **.**.1990. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa završenom srednjom školom, zaposlen u vlastitom obrtu za cestovnom prijevoz, sa mjesečnim primanjima u iznosu od 1.500,00 eura do 1.800,00 eura , rastavljen, otac jednog djeteta u dobi od 5 i pol godina, vlasnik automobila marke VW Polo, godina proizvodnje 2005., i Citroen Jumper, godina proizvodnje 2013., nije vlasnik nepokretne imovine, nije u tijeku drugi kazneni postupak, ostali podaci nepoznati,

k r i v  j e

što je:

u razdoblju od 11. srpnja 2020. do 04. veljače 2022., u obiteljskoj kući u [adresa], protivno odredbi čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17, 126/19 i 84/21.), učestalo omalovažavao i vrijeđao suprugu ŽE, govoreći joj da je kurva, da nije normalna, da nije točna, da je psihopat, odbijao da ju tijekom trudnoće vozi ginekologu iako joj je liječnica savjetovala da ne vozi sama jer nalazi nisu u redu, a nakon rođenja djeteta govorio joj da nije otac njihovom djetetu, te ju više puta i fizički napadao udarajući ju rukama i nogama po glavi i tijelu, uslijed čega je višestruko zadobila modrice, svjestan da ju na opisani način dovodi u ponižavajući položaj i da time vrijeđa njezino dostojanstvo i pristajući na to, a što je kod imenovane izazvalo osjećaj straha i poniženosti, a što je kulminiralo 22. lipnja 2021., kada je u cilju da ŽE tjelesno ozlijedi, više puta ju nogom udarao u njezinu desnu nogu, s posljedicom da je ŽE zadobila hematom na desnoj nozi, ozljedu lake naravi,

dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bliske osobe izazvao strah za njezinu sigurnost te ju doveo u ponižavajući položaj, a pritom nije počinjeno teže kazneno djelo, kao i drugoga tjelesno ozlijedio, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji, opisano i kažnjivo po čl. 179.a KZ/11 i kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom opisano u čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11, sve uz primjenu čl. 51. KZ/11.

II. Na temelju čl. 179.a. KZ/11 uz primjenu čl. 48. st. 2. KZ/11 i čl. 49. st. 1. točka 4. KZ/11, okrivljeniku EE

utvrđuje se

kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

III. Na temelju čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11, uz primjenu čl. 48. st. 2. KZ/11 i čl. 49. st. 1. točka 4. KZ/11, okrivljeniku EE

utvrđuje se

kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

IV. Na temelju čl. 179. a KZ/11 uz primjenu čl. 48. st. 2. KZ/11 i čl. 49. st. 1. točka 4. KZ/11 i čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11, uz primjenu čl. 48. st. 2. KZ/11 i čl. 49. st. 1. točka 4. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11, okrivljenik ME

o s u đ u j e s e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci.

V. Na temelju čl. 55. st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci zamjenjuje se radom za opće dobro, s time da se u smislu čl. 55. st. 2. KZ/11 jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

VI. Na temelju čl. 55. st. 7. KZ/11 ako okrivljenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku koji odredi tijelo za probaciju, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu. Ako okrivljenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produžit će rok iz čl. 55. st. 5. KZ/11.

VII. Na temelju članka 148. st. 1. u svezi članka 145. st. 1. i 2. t. 1. do 6. ZKP/08. okrivljenik ME dužan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura (stoeura), u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, te nužne izdatke oštećenice i nužne izdatke njezina opunomoćenika o kojima će biti odlučeno posebnim rješenjem ukoliko u zakonskom roku podnesu zahtjev za nadoknadom troškova kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je optužnicu broj KO-DO- 258/2022-1 od 26. srpnja 2022. protiv okrivljenika EE, radi kaznenih djela činjenično, zakonski i pravno opisanih u izreci ove presude.

2. Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj Kov-191/2022-8 od 7. rujna 2022. potvrđena je u uvodu citirana optužnica.

3. Upitan kakav stav zauzima prema navodima podignute optužnice okrivljenik ME očitovao se da se smatra krivim te je iznio obranu.

4. Okrivljenik ME prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika sukladno čl. 208. a. Zakona o kaznenom postupku, negirao je učin kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret, pojašnjavajući da se nisu dovoljno upoznali jer su bili zajedno svega 3 mjeseca, nakon čega je ŽE ostala trudna. Ističe da između njih nije bilo ljubavi, te da su se u braku znali svađati, ali nasilja nije bilo. Nije želio živjeti s žrtvom i to joj je rekao, već je htio da se mirno raziđu. Napominje da tijekom zajedničkog života nije vrijeđao niti upućivao pogrdne riječi supruzi, niti je istu ikada udario. Također, vozio je ŽE doktoru i ginekologu, dok je dijete vozio u vrtić i na pregled u Zagreb. Navodi da nije točno da bi govorio da dijete nije njegovo, jer se brine o djetetu i vezano uz to prilaže materijalnu dokumentaciju.

5. Iznoseći obranu na raspravi dana 9. veljače 2026., okrivljenik ME u cijelosti je priznao počinjenje djela činjenično i pravno stavljen ih mu na teret podignutom optužnicom. Nije ostao kod iskaza kojeg je iznio prilikom prvog ispitivanja jer je tim iskazom želio umanjiti svoju kaznenu odgovornost. Na daljnja pitanja vezana za počinjenje predmetnih kaznenih djela nije želio odgovarati. Nije prihvatio prijedlog kazneno-pravne sankcije iz optužnice. Na daljnja pitanja nije želio odgovarati već isključivo na pitanja izabrane braniteljice. Kao olakotne okolnosti istaknuo je priznanje počinjenja kaznenih djela, žaljenje radi počinjenje kaznenih djela, te se ujedno ispričao i žrtvi kaznenih djela. Sa žrtvom je razveo brak unazad 4,5 godina te se zajedno sa žrtvom brine o kćerki Ž. Bivšoj supruzi dao je suglasnost za dijete radi upisa u vrtić, a isto tako radi odlaska u Austriju. Sa T se druži svaki drugi vikend te jedan mjesec u vrijeme godišnjih odmora. Druženje sa djetetom je organizirano na način da dijete bude kod njega od četvrtka do nedjelje. Za dijete redovito plaća alimentaciju u iznosu od 250,00 eura mjesečno. Naveo je da je u jako dobrim odnosima sa svojom kćerkom T, a odlaskom na izdržavanje bezuvjetne kazne zatvora taj odnos bi bio narušen. Trenutno živi sa partnericom i njezinim maloljetnim sinom, a zajedno sa T crtaju i odlaze na izlete, a M nema posebnih potreba. Kako je nedavno otvorio vlastiti obrt, odlaskom na izdržavanje bezuvjetne kazne zatvora izgubio bi zaposlenje te ne bi mogao brinuti i plaćati uzdržavanje za svoje maloljetno dijete.

6. U dokaznom postupku, po suglasnom prijedlogu stranaka razgledane su fotografije tjelesnih ozljeda sadržane u žutoj omotnici (stranica 30), pročitan je dokumentacijski list pregleda u ambulanti (stranica 31), razgledane su fotografije pohranjene u žutoj omotnici (stranica 46), pročitane su SMS poruke (stranica 47), izvršen je uvid u fotografiju (stranica 48), pročitane su SMS poruke (stranica 49-53), izvršen je uvid u fotografiju (stranica 54), pročitane su SMS poruke (stranica 55 -56), izvršen je uvid u fotografiju (stranica 57), pročitane su SMS poruke (stranica 58-60), razgledane su fotografije (stranica 61-81), izvršen je uvid u sadržaj pohranjen na USB stick-u (stranica 82), po suglasnom prijedlogu stranaka pročitan je iskaz žrtve ŽE (stranica 91-95), izvršen je uvid u fotografije (stranica 108), po suglasnom prijedlogu stranaka pročitan je iskaz svjedoka UE (stranica 118-120), LE (stranica 121-123) i CE (stranica 125-127), a na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz prekršajne i iz kaznene evidencije za okrivljenika.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da su okrivljenik ME počinitelj inkriminiranih kaznenih djela na način kako mu je to podignutom optužnicom stavljeno na teret.

8. Obzirom da se okrivljenik u smislu čl. 459. st. 7. ZKP/08. izjasnio da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu je podignutom optužnicom stavljeno na teret, a njegovo priznanje u suglasju je s svim ostalim provedenim dokazima, sud će postupiti u smislu čl. 459. st. 6. ZKP/08 te u nastavnom obrazloženju presude navesti podatke glede odluke o kaznenopravnoj sankciji obzirom čl. 459. st. 7. ZKP/08 propisuje da ukoliko se okrivljenik smatra krivim obrazloženje presude sadržava samo podatke iz čl. 459. st. 6. ZKP/08., a to je obrazlaganje kazneno – pravne sankcije.

9. Naime, okrivljenik ME u cijelosti je priznao počinjenje kaznenih djela na način kako je ono opisano u optužnici, a sadržaj materijalnih i personalnih dokaza izvedenih na raspravi, potvrđuju okrivljenikovo priznanje.

10. Odlučujući o vrsti i visini kaznene sankcije koja bi bila adekvatna kaznenoj odgovornosti okrivljenika EE, sud je cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je uzeo u obzir vrstu i visinu kazne koja je previđena za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret i to kazneno djelo protiv braka obitelji i djece – nasiljem u obitelji, opisano i kažnjivo po čl. 179a. KZ/11 (kazna zatvora u trajanju od 1 do 3 godine) i kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom, opisano po čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11 (kazna zatvora u trajanju od 1 do 3 godine). Kao olakotnim, sud je cijenio na strani okrivljenika EE da je isti u cijelosti priznao počinjenje kaznenih djela, dajući na taj način i svoj doprinos bržem i jasnijem utvrđenju činjenica u ovom postupku , izraženo kajanje i žaljenje zbog počinjena kaznenog djela, da se ispričao žrtvi kaznenih djela, da je otac jednog maloljetnog djeteta u dobi od 5 godina kojeg je dužan uzdržavati te da je isti prema izvatku iz kaznene evidencije neosuđivana osoba i da je nakon počinjenja kaznenog djela uskladio svoje ponašanje sa zakonom budući da prema izvatku iz kaznene evidencije nije evidentiran kao počinitelj novih kaznenih djela.

11. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio na strani okrivljenika EE upornost kriminalne volje i modalitete počinjenja inkriminiranih kaznenih djela odnosno da je u dužem vremenskom razdoblju bio verbalno i fizički nasilan prema bivšoj supruzi. U konkretnom slučaju, kaznena djela nisu počinjenja kao izolirani incidenti ili trenutni ekscesi već se radi o kontinuiranom zlostavljanju koje se protezalo kroz duže vremensko razdoblje od 19 mjeseci (od srpnja 2020. do veljače 2022.). U tom razdoblju odvijalo se psihičko nasilje žrtve kroz korištenje krajnje vulgarnih i ponižavajućih izraza pobliže opisanih u činjeničnom opisu kaznenog djela, a okrivljenik je zlostavljao suprugu tijekom trudnoće i neposredno nakon poroda u kojem je žrtva bila u stanju posebne tjelesne i emotivne ranjivosti te je trebala pojačanu skrb i zaštitu obitelji te je došlo do svjesnog zanemarivanja zdravstvenih potreba žrtve i izlaganja opasnosti kako trudne supruge tako i njihova još nerođena djeteta. Uz to, okrivljenik je uporabio i izravnu fizičku silu i više puta bivšu suprugu fizički napadao udarajući je rukama i nogama u glavu i tijelo, a što sve upućuje na visoku agresivnost jer joj je nanio višestruke modrice i hematome pa se radi o jačem intenzitetu upotrjebljene fizičke sile, pretrpljenom strahu i boli žrtve.

12. Međutim, prema ocjeni ovog suda, otegotne okolnosti nužno je dovesti u svezu s naprijed pobrojanim nizom olakotnih okolnosti koje u svojoj ukupnosti predstavljaju osobito olakotne okolnosti na temelju kojih se može primijeniti u konkretnom slučaju institut ublažavanje kazne ispod zakonskog minimuma prema članku 48. i 49. KZ/11. (kazna zatvora za svako pojedino kazneno djelo može se ublažiti do 6 mjeseci zatvora). Prije svega, okrivljenik je neosuđivana osoba, a od počinjenja djela proteklo je četiri godine tijekom kojih okrivljenik nije počinio nikakvo novo kazneno djelo niti je bio u sukobu sa zakonom, a što upućuje na visoku vjerojatnost uspješne resocijalizacije okrivljenika. Kao olakotnu okolnost sud je posebno cijenio okrivljenikovo priznanje kaznenih djela, a iskazano žaljenje dobiva puni smisao kroz činjenicu da se okrivljenik ispričao žrtvi (bivšoj supruzi). Kod odluke o kazneno-pravnoj sankciji kao posebno olakotnu okolnost sud je uzeo u obzir i da okrivljenik vodi vlastiti obrt u kojem je jedini zaposlenik te da ostvarenim prihodima uzdržava maloljetno dijete. Stoga izricanjem kazne u granicama zakonskog minimuma (bezuvjetne kazne zatvora u trajanju od 1 godine za svako inkriminirano kazneno djelo) dovelo bi do automatskog zatvaranja obrta, gubitka radnog mjesta i potpunog gubitka prihoda, a takva kazna imala bi nerazmjerno i štetne posljedice za egzistenciju zajedničkog maloljetnog djeteta žrtve i okrivljenika u dobi od 5 godina koje ima zakonsko pravo na uzdržavanje.

13. Slijedom navedenog, imajući pritom u vidu otegotne okolnosti na strani okrivljenika i ocjenjujući ukupnost olakotnih okolnosti na strani okrivljenika kroz dosadašnju neosuđivanost okrivljenika uz činjenicu da u dugom razdoblju od 4 godine nakon počinjenja kaznenih djela nije bio u sukobu sa zakonom, njegovo priznanje kaznenih djela i ispriku žrtvi, kao i činjenicu da bi strožim kažnjavanjem bila ugrožena egzistencija maloljetnog djeteta kojeg uzdržava radom u vlastitom obrtu, sud je našao da sve ove okolnosti u svojoj ukupnosti imaju karakter osobito olakotnih okolnosti.

14. Naposljetku, imajući u vidu sve naprijed navedene olakotne i otegotne okolnosti, koje je sud cijenio kod okrivljenika kao i okolnosti koje se tiču djela i to njegovu težinu i stupanj krivnje, a radi se o najtežem obliku krivnje – izravnoj namjeri, sud je okrivljeniku EE radi počinjenja kaznenog djela protiv braka obitelji i djece – nasiljem u obitelji, opisano i kažnjivo po čl. 179a. KZ/11 uz primjenu čl. 48. st. 2. KZ/11 i čl. 49. st. 1. točka 4. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina i radi počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom, opisano po čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11 uz primjenu čl. 48. st. 2. KZ/11 i čl. 49. st. 1. točka 4. KZ/11, sud je okrivljeniku EE utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a primjenom odredbe Kaznenog zakona o realnom stjecaju kaznenih djela, sud je okrivljenika EE osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, a koja jedinstvena kazna zatvora je zamijenjena radom za opće dobro na slobodi. U konkretnom slučaju, sud je primijenio institut ublažavanja kazne, a odmjerenom kaznom, po ocjeni ovog suda, poslana jasna društvena osuda, te će se njome u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja, bez nanošenja štete novoj zajednici okrivljenika u kojoj živi i djetetu okrivljenika.

15. Nadalje, uzimajući u obzir naprijed navedeno ovaj sud smatra da se svrha kažnjavanja okrivljenika EE zamjenom izrečene kazne zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, radom za opće dobro, na način da se jedan dan zatvora mijenja s dva sata rada, budući su ispunjene sve zakonske pretpostavke iz članka 55. KZ/11, a koje omogućavaju takvu zamjenu.

16. Naime, zamjenom izrečene kazne zatvora radom za opće dobro s jedne strane će se u dovoljnoj mjeri okrivljeniku uputiti prijekor za počinjena kaznena djela, te da osobnim radom i odnosom prema posljedicama izazvanim počinjenim djel ima razvije svijest o štetnosti i odgovornosti za počinjena kaznena djela te neprihvatljivosti činjenja kaznenih djela. To tim više što se svrha kažnjavanja može ostvariti zamjenom kazne zatvora radom za opće dobro budući da je okrivljenik ME u obvezi uzdržavati maloljetno dijete, a odlaskom na izdržavanje bezuvjetne kazne zatvora izgubio bi stalno zaposlenje i u tom slučaju ne bi mogao ispunjavati roditeljske dužnosti prema zajedničkom djetetu.

17. Na temelju u izreci citiranih propisa ukoliko se okrivljenik ME u roku od 8 (osam) dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju, ili mu se poziv ne može dostaviti na adresu koju je dao sudu, ili ukoliko okrivljenik ne da pristanak za rad za opće dobro, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja.

18. Isto tako, temeljem u izreci citiranog propisa ukoliko okrivljenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrše rad za opće dobro u roku koji će odrediti nadležno tijelo za probaciju, biti će donesena odluka kojom će se odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora u cijelosti ili u neizvršenom dijelu.

19. Ovakvu sankciju sud smatra primjerenom i za ostvarivanjem generalne prevencije, odnosno da će se ovakvim sankcijama ukazati i svima ostalima na štetnost i neprihvatljivost takvog ponašanja i na pogibeljnost činjenja kaznenih djela.

20. Na temelju članka 148. st. 1. u svezi članka 145. st. 1. i 2. t. 1. do 6. ZKP/08. okrivljenik ME dužan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura (stoeura), u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, te nužne izdatke oštećenice i nužne izdatke njezina opunomoćenika o kojima će biti odlučeno posebnim rješenjem ukoliko u zakonskom roku podnesu zahtjev za nadoknadom troškova kaznenog postupka. Paušalna svota utvrđena je imajući u vidu trajanje i složenost ovog kaznenog postupka.

21. Slijedom iznijetog, presuđeno je kao u izreci presude.

Koprivnica, 12. lipnja 2026.

Sudac

Krešimir Pavlović

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pismenog otpravka ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti

1. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici, broj: KO-DO-199/2023

2. ME, [adresa]

3. Odvjetnica Lidija Rukavina, Đurđevac

4. ŽE, [adresa]

5. Odvjetnik Tomislav Strniščak, Čakovec

Po pravomoćnosti:

Probacijski ured Bjelovar