REPUBLIKA HRVATSKA UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5 Poslovni broj: 2 Us I-2113/2023-15

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke
Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja M. L., iz V., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, 16. siječnja 2024.,

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih
poslova, KLASA: UP/I-224-02/22-01/3310, URBROJ: 511-01-203-23-26. od 28. rujna

2023. godine.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-224-02/22-01/3310, URBROJ: 511-01-
203-23-26. od 28. rujna 2023., donesenim u ponovnom postupku, odbijen je zahtjev
tužitelja, državljanina R. F., za primitak u hrvatsko državljanstvo po osnovi
privilegirane naturalizacije (prirođenja) iz članka 12. stavka 1. Zakona o hrvatskom
državljanstvu ("Narodne novine" br. 53/91, 70/91, 28/92, 113/93, 4/94, 130/11, 110/15,
102/19 i 138/21, u nastavku teksta: ZHD). Rješenje je doneseno u izvršenju ovosudne
presude, poslovni broj: 5 Us I-283/2023-7 od 12. svibnja 2023. godine. Tom je
presudom poništeno ranije rješenje tuženika doneseno u ovome predmetu, zbog
nedostatnog obrazloženja prijašnjeg mišljenja Ministarstva..

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće.
Dvojbeno je da li je osporavano doista potpisao ministar unutarnjih poslova, a rješenju
nedostaje službeni pečat. Tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u postupku.
Ministarstvo turizma i sporta svoje mišljenje nije iznijelo u propisanom roku. Rješenje
nije doneseno u propisanom roku. Tužitelj sa suprugom i maloljetnom kćeri već više
od pet godina živi u Republici Hrvatskoj i ostvaruje važne turističke projekte. Tužitelj
predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i
dodaje sljedeće. Tužitelj je tužbu podnio prije negoli mu je uopće dostavljeno
osporavano rješenje, koje mu nije dostavljeno unatoč tome što je radi toga dvaput
pozvan od strane Policijske postaje Poreč – Parenzo. Sa sadržajem rješenja tužitelj se
upoznao uvidom u sudski spis predmeta, u kojem se nalazi arhivski primjerak rješenja,

2 Poslovni broj: 2 Us I-2113/2023-15

koji primjerak se ne ovjerava pečatom. Tuženik predlaže odbaciti tužbu kao prijevremenu, jer još uvijek nije obavljena uredna dostava osporavanog rješenja.

4. Sud nije odbacio tužbu, unatoč tome što se tužitelj sa sadržajem
osporavanog rješenja upoznao uvidom u spis predmeta, a ne urednim preuzimanjem
rješenja, koje mu je omogućeno. Moguće je da je riječ o zlorabećem / manipulirajućem
postupovnom manevru tužitelja, ali nesporno je da je tužitelju sadržaj tog rješenja
poznat i da osporava njegovu zakonitost tužbom u ovome sporu. Pri takvom stanju
stvari nije bilo nužno ni učinkovito odbaciti tužbu. Odlukom da podnese tužbu nakon
što se na rečeni način upoznao sa sadržajem osporavanog rješenja tužitelj se ujedno
lišio pravne mogućnosti da zakonitost toga rješenja ponovno osporava bude li mu
kasnije dostavljen njegov primjerak osporavanog rješenja.

5. Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim
sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u
nastavku teksta: ZUS, vezano uz čl. 8. toga Zakona). Uz to, tužitelj je u tužbi naveo da
ne inzistira na provedbi rasprave. Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Mjerodavne odredbe članka 12. stavaka 1. i 3. ZHD-a glase:

„Stranac čije bi primanje u hrvatsko državljanstvo predstavljalo interes za
Republiku Hrvatsku, može prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava
pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 1-4. ovoga zakona.
(…)

Na zahtjev Ministarstva unutarnjih poslova, nadležno ministarstvo odnosno
središnji državni ured daje obrazloženo mišljenje iz kojeg nedvojbeno proizlazi
postojanje interesa Republike Hrvatske za primitak u hrvatsko državljanstvo stranca iz
stavka 1. ovoga članka.“

7. Ključni dio obrazloženja tuženikova rješenja glasi:

„Ministarstvo …nas je dopisom, KASA: 224-01/22-01/513; URBROJ: 529-03-02„02/2-23-4 od 11.09.2023. godine, izvijestilo da je M. L. u svom zahtjevu za stjecanje hrvatskog državljanstva po pravnoj
osnovi članka 12. stavka 1 Zakona naveo da je suvlasnik tvrtke B. s. d.o.o„ OB: .., koju vodi zajedno sa suprugom A. A. (…), kroz koju već četiri godine razvijaju uspješan turističko informativni portal T., koji
promovira regije Republike Hrvatske i informira turiste o raznim prirodnim i kulturnim
ljepotama s preporukama zanimljivih mjesta, ruta, restorana i atrakcija. Prema
navodima podnostelja zahtjeva navedeni portal ima više od sto tisuća posjetitelja
mjesečno i preko 11 000 recenzija. Gosp. M. L. navodi da mu je
odobren privremeni boravak u svrhu rada u Republici Hrvatskoj, te je na taj način,
zajedno sa suprugom, mogao neometano poslovati kao strani državljanin u Republici
Hrvatskoj.

Uzimajući u obzir sve navedeno u predmetnom zahtjevu, Ministarstvo turizma i
sporta je utvrdilo da ne raspolaže informacijama i dokazima iz kojih nedvojbeno
proizlazi postojanje interesa Republike Hrvatske za primitak gosp. M. L. u hrvatsko državljanstvo. Također, nakon provjere informacija koje je
gosp. M. L. naveo u svom zahtjevu, a koje su ukazivale na moguće
postojanje gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku, Ministarstvo turizma i sporta
u okviru svog djelokruga ne može nedvojbeno utvrditi postojanje takvog interesa. U

3 Poslovni broj: 2 Us I-2113/2023-15

cilju prikupljanja informacija, zatraženo je i očitovanje Hrvatske turističke zajednice, od
koje je zaprimljen odgovor kako Hrvatska turistička zajednica nije poslovno surađivala
s gosp. M. L. niti tvrtkom čiji je gosp. M. L. vlasnik.
Sukladno navedenoj odredbi članka 12. stavku 3. Zakona o hrvatskom
državljanstvu, potrebno je nedvojbeno utvrditi postojanje interesa Republike Hrvatske
za primitak stranca u hrvatsko državljanstvo, a ne osobni interes podnositelja zahtjeva.
S obzirom na sve navedeno, Ministarstvo turizma i sporta iz činjenice da
podnositelj zahtjeva ima tvrtku koja između ostalog obavlja djelatnost turističke
agencije i promidžbe, a koja neometano posluje u Republici Hrvatskoj i ostvaruje
pozitivne poslovne rezultate, kao i drugih navedenih činjenica i dostupnih informacija,
ne može u ovom upravnom postupku, nedvojbeno potvrditi postojanje interesa
Republike Hrvatske za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem sukladno
odredbi članka 12. Zakona o hrvatskom državljanstvu podnositelja zahtjeva.
Slijedom utvrđenog, M. L. ne ispunjava zakonske pretpostavke
za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem, propisane odredbom članka 12.
stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, budući da Ministarstvo turizma i sporta
Republike Hrvatske nije mišljenja da bi njegovo primanje u hrvatsko državljanstvo
predstavljalo interes za Republiku Hrvatsku.“

8. Netom citirani dio obrazloženja rješenja tuženika ima podlogu u sadržaju spisa predmeta upravnog postupka.

9. Osnova iz članka 12. ZHD-a najpovlašteniji je način primitka u hrvatsko
državljanstvo prirođenjem, što upućuje na potrebu iznimnosti primjene tog instituta. Po
svojim bitnim pravnim obilježjima, ova osnova primitka u hrvatsko državljanstvo ne
predstavlja subjektivno pravo stranke, te razumijeva vrlo visoki stupanj diskrecije
nadležnoga javnopravnog tijela (ovdje tuženika) prilikom odlučivanja o zahtjevu. K
tomu, člankom 12. stavkom 3. ZHD-a propisan je vrlo strog standard nedvojbenog
postojanja interesa Republike Hrvatske za primitak konkretnog stranca u hrvatsko
državljanstvo.

10. Da je u predmetnom slučaju riječ o nedvojbenom interesu Republike
Hrvatske za primitak tužitelja u hrvatsko državljanstvo ne proizlazi iz mišljenja
nadležnog ministarstva, ali ne proizlazi ni iz navoda sâmog tužitelja i upravnom
postupku i upravnome sporu. Naime, poslove aktivnosti koje je opisao tužitelj ne
upućuju na dosizanje propisanog praga nedvojbenog interesa Republike Hrvatske.

11. Sud, stoga, utvrđuje da je tuženik, pri rješavanju ove upravne stvari,
slobodnu ocjenu primijenio u okviru svoje zakonske ovlasti i u skladu sa svrhom te
ovlasti, u svjetlu članka 5. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne
novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP), u kontekstu posebnosti ove vrste
predmeta i pravnih implikacija razine povlaštenosti spomenutog načina prirođenja.

12. Usto, status hrvatskog državljanina nije nužan za boravak i rad (poslovanje) stranca u Republici Hrvatskoj.

13. Što se tiče postupovnih prigovora tužitelja, Sud utvrđuje sljedeće. Tužitelj je
u upravnom postupku sudjelovao podnošenjem zahtjeva, a svoje primjedbe imao je
mogućnost iznijeti i u upravnome sporu. Tuženik je u odgovoru na tužbu osnovano
otklonio prigovor tužitelja u pogledu (ne)postojanja otiska pečata na arhivskom
primjerku osporavanog rješenja. Ako je sudskom odlukom utvrđeno da je ranije

4 Poslovni broj: 2 Us I-2113/2023-15

mišljenje drugog tijela (ovdje: Ministarstva turizma i sporta) nepotpuno, nema zapreke
da tijelo nadležno za rješavanje stvari (ovdje: tuženik) od drugog tijela zatraži novo
mišljenje (štoviše, dužno je to učiniti, kako bi izvršilo sudsku odluku). Ako rješenje nije
doneseno u propisanom roku, to kasnije doneseno rješenje ne čini nezakonitim, već,
u razdoblju do donošenja rješenja, ovlašćuje stranku da aktivira pravnu zaštitu zbog
tzv. šutnje uprave. Podredno, odluka o upravnoj stvari sadržana je u izreci rješenja (čl.

98. st. 3. ZUP-a), a pri nedvojbenom utvrđenju Suda da je izreka osporavanog rješenja
zakonita, tužbeni zahtjev potrebno je odbiti unatoč možebitnim procesnim nedostacima
ako ti nedostaci nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka (čl. 57. st. 2. ZUS-a).

14. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se
zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. Zakona o upravnim sporovima
(„Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), tužbeni zahtjev
odbiti kao neosnovan.

U Rijeci 16. siječnja 2024.

Sudac

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike
Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od
dana primitka prijepisa ove presude.