K-1650/2012

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu dr. sc. Miji Galiotu kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Martine Banovac kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenika DF, zbog kaznenog djela iz članka 233. stavka 2. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18,126/19, 84/21, 114/22, 144/23 i 36/24 dalje u tekstu: Kazneni zakon), nakon održane glavne rasprave dna 11. lipnja 2026. u nazočnosti okrivljenika osobno uz branitelja Borisa Miloševića odvjetnika u Splitu, zamjenika punomoćnika oštećenika Vedrana Lambaše odvjetnika u Splitu, te zamjenice ODO-a u Splitu OF, te nakon objave odluke dana 12. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

OKRIVLJENIK: BF OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. D i pok. JF, rođen **.**.1967. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], upravni referent sa završenom SSS, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta, vojsku služio 1988.g., sudionik Domovinskog rata 1992.-1993.godine, suvlasnik stana na adresi prebivališta,

k r i v  j e

što je u razdoblju od početka siječnja 2009. do kraja prosinca 2009. u Splitu, kao sindikalni povjerenik Podružnice Sindikata policije Republike Hrvatske na razini Policijske uprave splitsko-dalmatınske, u nakani da se neosnovano znatno materijalno okoristi, zadužen da upravlja novčanim sredstvima i imovinom Podružnice Sindikata, sa žiro-računa Podružnice podigao i neosnovano zadržao za sebe ukupno 74.250,00 kuna (protuvrijednosti 9.854,66 eura), za koji iznos je oštetio navedenu Podružnicu Sindikata policije Republike Hrvatske,

dakle, protupravno prisvojio novac koji mu je povjeren na radu a pronevjerena je velika svota novca i počinitelj je postupao s ciljem prisvajanja takve vrijednosti,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine - pronevjerom - djelo opisano i kažnjivo po članku 233. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18,126/19, 84/21, 114/22, 144/23 i 36/24 dalje u tekstu: Kazneni zakon).

Temeljem odredbe članka 233. stavak 2. Kaznenog zakona (KZ/11) okrivljeni

BF se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

te se istom temeljem odredbe čl. 56. Kaznenog zakona (KZ/11) izriče

UVJETNA OSUDA

te kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen, neće se izvršiti ukoliko isti u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem odredbe čl. 62. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 56. st. 4. Kaznenog zakona (KZ/11) dužan je okrivljenik kao posebnu obvezu u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti presude popraviti nastalu štetu počinjenjem kaznenog djela na način da oštećeniku Podružnici Sindikata policije Republike Hrvatske naknadi nastalu štetu u iznosu od 74.250,00 kuna (protuvrijednosti 9.854,66 eura) i dokaze o tome dostavi sudu. U protivnom, sud će temeljem odredbe čl. 58. st. 5. Kaznenog zakona (KZ/11) donijeti odluku kojom se opoziva uvjetna osuda i određuje izvršenje izrečene kazne.

Temeljem odredbe čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) dužan je okrivljenik na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva, oštećeniku Podružnici Sindikata policije Republike Hrvatske naknadi nastalu štetu u iznosu od 74.250,00 kuna (protuvrijednosti 9.854,66 eura).

Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. i članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08 dužan je okrivljenik na ime troškova kaznenog postupka naknaditi troškove u ukupnom iznosu od 1.597,88 Eura, od čega trošak vještaka Stjepana Kolovrata u iznosu od 566,99 Eura, trošak vještakinje Matije Trogrlić u iznosu od 530,89 Eura, te na ime paušalnog troška iznos od 500,00 Eura.

II.

Temeljem odredbe članka 452. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'', broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19, 130/20 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24) spram

OKRIVLJENIKA: DF (o.u.s.)

ODBIJA SE OPTUŽBA

da bi u vremenu od 11. lipnja do 14. lipnja 2010. u Splitu, u cilju prikrivanja radnji opisanih pod točkom 1. iz ureda Podružnice Sindikata policije Hrvatske pri Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, uzeo i sakrio dva registratora knjigovodstvenog servisa Podružnice sa isplatnicama novčanih iznosa za slučaj smrti ili rođenja djeteta u obitelji člana sindikata te smrtnim i rodnim listovima sa označenim datumima isplate od 2005. godine do 2010. godine, isprave o administrativnim zabranama djelatnika koji su vraćali pozajmicu osobno bez obustave na plaću sa blok uplatnicama za istu svrhu, blokove uplatnica i isplatnica od 2009. i 2010. godine i druge isprave o financijskim transakcijama Podružnice u spornom razdoblju, koje je bio dužan čuvati sukladno čl. 8. i 11. Uredbe o računovodstvu neprofitnih organizacija (NN 10/08 i 7/09),

dakle, prikrio poslovne knjige i isprave koje je obvezan čuvati,

čime da bi počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – povreda obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga – djelo opisano i kažnjivo po članku 248. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18,126/19, 84/21, 114/22, 144/23 i 36/24 dalje u tekstu: Kazneni zakon).

Obrazloženje:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj K-DO-2499/2010 od 27. studenog 2012. protiv okrivljenika DF, da bi radnjom opisanom pod točkom 1. počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti -- pronevjerom - djelo opisano u čl. 345. st. 3. u svezi st. 1. a kažnjivo po čl. 345. st. 3. Kaznenog zakona (NN br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - u daljnjem tekstu: KZ/97), a radnjom opisanom pod točkom 2. kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - povredom obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga - djelo opisano i kažnjivo po čl. 287. Kaznenog zakona (KZ/97), sve u svezi čl. 60. Kaznenog zakona (KZ/97).

2. Kazneno djelo protiv službene dužnosti -- pronevjerom - djelo opisano u čl. 345. st. 3. u svezi st. 1. a kažnjivo po čl. 345. st. 3. Kaznenog zakona (KZ/97) ima svoj pravni kontinuitet u kaznenom djelu protiv imovine - pronevjerom - djelo opisano i kažnjivo po članku 233. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18,126/19, 84/21, 114/22, 144/23 i 36/24 dalje u tekstu: Kazneni zakon).

3. Kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - povredom obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga --djelo opisano i kažnjivo po čl. 287. Kaznenog zakona (KZ/97) ima svoj pravni kontinuitet u kaznenom djelu protiv gospodarstva – povreda obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga – djelo opisano i kažnjivo po članku 248. Kaznenog zakona (KZ/11).

4. Tijekom postupka sud je primarno analizirao pravnu kvalifikaciju kaznenog djela te postojanje procesnih pretpostavki za daljnje vođenje kaznenog postupka. Sukladno ustavnom i zakonskom načelu retroaktivne primjene blažeg zakona (članak 3. stavak 2. Kaznenog zakona), sud je dužan po službenoj dužnosti ispitati koji je zakon povoljniji za okrivljenika ako se zakon izmijenio nakon počinjenja djela. U vrijeme počinjenja djela, 2009. godine, na snazi je bio Kazneni zakon iz 1997. godine (KZ/97), koji je u članku 345. stavku 3. (pronevjera s pribavljenom znatnom imovinskom koristi) propisivao kaznu zatvora od jedne do deset godina. Prema tadašnjoj sudskoj praksi, iznos od 74.250,00 kuna prelazio je tadašnji prag znatne koristi (30.000,00 kuna), čime su bila ostvarena obilježja tog teškog oblika djela. Za navedeno djelo apsolutni rok zastare iznosio je 20 godina, što znači da bi prema starom zakonu zastara nastupila tek 2029. godine. Međutim, stupanjem na snagu novog Kaznenog zakona (KZ/11), u članku 233. stavku 2. za teži oblik pronevjere propisana je kazna zatvora od jedne do osam godina. Budući da je maksimalna kazna smanjena s deset na osam godina, kasniji zakon (KZ/11) je u pogledu zapriječene kazne nedvojbeno blaži za počinitelja. Prema pravnom pravilu, ako se primjenjuje kasniji zakon kao blaži, on se mora primijeniti u cijelosti, uključujući i njegove imovinske cenzuse. Člankom 87. stavkom 29. KZ /11 propisano je da se znatnom imovinskom koristi smatra korist koja prelazi iznos od 60.000,00 kuna. Budući da inkriminirani iznos od 74.250,00 kuna doseže taj zakonski prag, predmetno djelo se i dalje može kvalificirati kao teži oblik iz stavka 2. Stoga je sud u skladu s navedenim i korigirao pravnu kvalifikaciju kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret.

5. Pozvan da se izjasni kakav stav zauzima spram navoda iz optužnice, okrivljenik je izjavio kako se ne smatra krivim.

6. Predmetnom optužnicom okrivljeniku se stavlja na teret da bi tijekom 2009. godine kao sindikalni povjerenik Podružnice Split Sindikata policije Republike Hrvatske, sa računa Podružnice podigao određeni iznos novca, čijim je upravljanjem inače bio zadužen, te ga neovlašteno zadržao za sebe a pritom sastavljao fiktivne isplatnice kojima je prikazivao određene isplate novca iz blagajne radi pravdanja prethodno podignutog novca sa žiro-računa Podružnice, kao i da je u vremenu od 11. lipnja do 14. lipnja 2010. prikrio poslovne knjige i isprave Podružnice u cilju prikrivanja prethodno opisanih radnji.

7. Iznoseći obranu okrivljenik je negirao počinjenje predmetnih kaznenih djela. Okrivljenik ne spori da je bio sindikalni povjerenik Podružnice Sindikata policije Republike Hrvatske na razini PUSD u razdoblju od 3. prosinca 2007. do lipnja 2010. Ističe da je njegov rad pratio knjigovodstveni servis gđe. ČF koji je uredno slao izvješća središnjici Sindikata. Neposredno prije nego li je izbačen iz Sindikata da je pozvao nadzorni odbor Sindikata koji je izvršio nadzor svih knjiga i dokumenata i nije imao primjedbi na dotadašnji njegov rad. Napominje da je u Sindikatu došlo do neslaganja karaktera čelnih ljudi Sindikata pri čemu da je on na neki način izvukao "deblji kraj". Svoju pogrešku vidi jedino u nastanku dugovanja u Podružnici koji je svjesno napravio u korist članova Sindikata. Pojašnjava da su novčanu potporu Sindikata imali svi članovi kojima bi se dogodio smrtni slučaj u obitelji, rođenje djeteta i tome slično. Član bi prikazao smrtovnicu ili rodni list nakon čega bi on podigao novac i predao ga tajnici TF kod koje bi član Sindikata preuzeo novac, uz izdavanje isplatnice. Izvješća o isplatnicama kao i same isplatnice da je preuzimao i nosio u knjigovodstveni servis. Kod toga da nije bio apsolutno ažuran pa bi sa zaostatkom od mjesec do tri ili četiri mjeseca nosio isplatnice na servis. Ovu neažurnost pravda činjenicom da je u servisu radila osoba koja je bila bolesna i radila od 7,30 do 10,30 pa on zbog redovnih obveza u Policijskoj upravi ne bi mogao stići do servisa u to vrijeme. Napominje da je jednostavno nemoguće da bi novčanu potporu Sindikata dobile neke osobe koje nisu članovi Sindikata, dodajući tome da bi mogao optužiti neke ljude za to ali da neće iz razloga što za to nema dokaza. Sjeća se da je nekoliko mjeseci prije njegove smjene od knjigovodstvenog servisa dobio 20-ak registratora zbog toga što su na neki način zauzimali prostor u servisu a odnosili su se na ranije godine, pa je te registratore odnio u ured Sindikata. Ključ ureda da su imali samo tajnica Sindikata TF i on. Ističe da je smijenjen na sastanku središnjice Sindikata u Zagrebu kada mu je rečeno da je promijenjena brava na Uredu sindikata Podružnice pa više nije mogao koristiti ured niti u njega zalaziti. Kada je to točno bilo ne može se sjetiti a negira da bi iz ureda odnio bilo kakvu dokumentaciju. Osim jednom 2008. godine kada je istu nosio u Zagreb na uvid Nadzornom odboru po zahtjevu središnjice. Dodao je kako su registratorima imali pristup on i tajnica, oni su imali ključ, ne zna da li ga je još netko imao, lako je izraditi ključ, o tome ne zna ništa.

8. U dokazne svrhe suglasnošću stranaka pregledani su i pročitani iskazi svjedoka EF, (list 213), ĆF (list 214 i 326 i 389), MF, (list 215 i 333), ČF (list 216 i 327 i 367), AF (list 217), TF (list 218 i 332), UF (list 219 i 334 i 389), LF (list 220), DFH (list 221), ŽF (list 222), ŠF (list 223), HF (list 224), OFH (list 225), VF (list 226), GF (list 227), NF (list 228), KF (list 229), FF (list 230), PF (list 231), CF (list 232), ĐF (list 233), RF (list 234), ZF (list 235), SF (list 236), IF (list 237), DJ (list 238), OJ (list 239), BJ (list 240), JJ (list 241), ČJ (list 242), BFH (list 243), TJ (list 146), EJ (list 247) podnesak DF od 21. siječnja 2011. dostavljen Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu s kopijama pet isplatnica Sindikata policije Hrvatske podružnice Split iz 2005. i 2007. godine (list 13- 21 spisa), zapisnik sa sastanka predsjedništva SPH Podružnice Split održanog 11. lipnja 2010. (list 123-124 spisa), zapisnik sa izvanrednog sastanka predsjedništva SPH od 30. lipnja 2010. (list 125-127), preliminarno izviješće v.d. nadzornog odbora Sindikata policije Hrvatske podružnice Splitsko-dalmatinske o poslovanju Podružnice (list 142-143). analitičke konto kartice

-Glavna knjiga (evidencija o isplatnicama) za 2008., 2009. i 2010. godinu i temeljnice kojima je knjižen mjesečni promet blagajne s oznakama od BLD 1 nadnevka 31. siječnja 2009. do BLD 12 nadnevka 31. prosinca 2009. (list 144-178 spisa), dopis povjerenika Sindikata policije Hrvatske Podružnice Split upućen knjigovodstvenom servisu ČF od 8. lipnja 2010. (list 181), dopis SPH od 16. lipnja 2010. (list 182), dopis SPH od 24. lipnja 2010. (list 183). analitičke konto kartice (list 184 – 186) potvrdu SPH Podružnice Split od 18. lipnja 2010. (ist 187), pisanu izjavu TF - tajnice SPH Podružnice Split (list 188), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj: 362525 (list 189), blok isplatnica broj: I (list 191), rješenje MUP-a RH od 4. siječnja 2008. (list 192), dopis SPH od 30. studenog 2007. MUP-u RH (list 193), odluku predsjednika SPH od 23. lipnja 2010. (list 210), izvješće o financijsko- knjigovodstvenom vještačenju u kaznenom predmetu sačinjeno po stalnom sudskom vještaku za financije i bankarstvo Zoranu Kastropilu (list 249-280 spisa), financijsko-knjigovodstveno vještačenje vještaka mag.oce. Stjepana Kolovrata od 30. travnja 2020. (list 371-376 spisa), nalaz i mišljenje vještaka mag.oce. Stjepana Kolovrata sa zapisnika od 03. studenog 2020. (list 393- 395 spisa), knjigovodstveno financijsko vještačenje po vještaku Matiji Trogrlić od 24. veljače 2021. (list 402-408), podnesak vještaka Matije Trogrlić od 28. siječnja 2025. (list 455-456 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Matije Trogrlić sa zapisnika od 12. ožujka 2025. (list 459-460 spisa), te na koncu izvadak iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenika.

9. O krivnji okrivljenika za kazneno djelo pod točkom 1. za koje je isti proglašen krivim, a nakon savjesne i kritičke ocjene svakog pojedinog dokaza zasebno te svih provedenih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti, sukladno članku 9. ZKP-a, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo pronevjere opisano pod točkom I. izreke presude.

10. U svojstvu svjedoka ispitana je ČF, vlasnica knjigovodstvenog servisa ,,MTV koji je obavljao usluge za Sindikat PH, Podružnicu Split, koja navodi da je za vrijeme kada je povjerenik Sindikata bio BF uočila da su sa žiro- računa Sindikata podizani određeni novčani iznosi koji nisu bili potkrijepljeni isplatnicama. Potom je nazvala ĆJ koji joj je na upit što je sa isplatnicama koje nedostaju odgovorio da on o tome sve zna i da se ona ne brine. Nakon toga da joj je osobno donio u kuverti više isplatnica na kojima su bila ispisana određena imena, pretpostavlja članova Sindikata, a isplatnice su bile potpisane. Tek kasnije je saznala da neke od tih osoba nisu dobile novčanu pomoć a neke da nisu ni članovi Sindikata. Nadalje navodi da ju je BF zamolio da mu preda registratore radi moguće kontrole, što je i učinila, a on joj ih više nikada nije vratio. Po sjećanju navodi da se radilo o dva registratora. Nakon toga da je došla kontrola iz centrale Sindikata PH, koja je utvrdila stanje u knjigama. Ističe da je nepokriveni dug bio negdje oko 60.000,00 kn. Dok je povjerenik bio ĆF, s novcem se postupalo tako da bi oni – Sindikat donijeli odluku, koju ona nije dobivala, a na temelju te odluke ĆF je sačinjavao isplatnice i po istima su se sredstva fizički isplaćivala primateljima, a ona je na temelju isplatnica razduživala podignuti novac sa žiro računa. Novac sa žiro –računa je podizao ĆF jer je on jedini imao karticu i bio jedini ovlašteni potpisnik. Kada je optuženik BF stupio na dužnost, on je u više navrata došao do nje i ona mu je to sve "objasnila", kako oni nemaju osnovnih sredstava, on je jedino mogao preuzeti stanje blagajne, sjeća se da je bilo 26,00kn u gotovini, i stanje žiro računa, ne sjeća se stanja. Nakon što je BF preuzeo ovu dužnost, počelo je nešto "štekati" te je zaključila da se tu vjerojatno radilo o isplatama preko reda i kako nije na vrijeme dobivala isplatnice, kako bi se prikrile ove prekoredne isplate. Nakon što je napravila tromjesečni obračun, upozorila ga je i kazala da joj "u blagajni vise novci". Naime, ovo "štekanje" provlačilo se tijekom cijele godine. Na kraju godine, joj je 160.000,00 kn bilo podignuto s računa Sindikata, a nije imala isplatnice da taj iznos razduži-pravda. Potom joj je optuženik donio dio isplatnica za iznos od oko 80.000,00 kn i ona je te isplatnice imala najkasnije do 28. veljače 2010. godine jer je tada morala predati izvještaj. Kada je taj izvještaj poslala u Zagreb, njoj je došao nadzor iz PU Splitsko- dalmatinske i iz Zagreba. Dakle, dan danas joj još stoji nerazdužen iznos od 82.13,25 kn jer joj nisu donesene isplatnice. Nakon što je kontrola već bila ona je napravila pogrešku i jednu nedjelju popodne zamolila djelatnicu iz servisa da preda optuženiku dva registratora. Pogriješila je jer je mislila da je u pitanju "lov na čovjeka". U nazad dvije-tri godine Sindikat vrši isplate isključivo s računa na račun. Prilikom primopredaje ĆF optuženiku, sve isplate iz blagajne su bile razdužene i potkrijepljene isplatnicama. Svaka isplatnica bila je sačinjena u skladu s važećim propisima i zakonima i imala je potpis primatelja, osim jedne na iznos od 10.000,00 kn, ali je ona to potkrijepila i napisala da je riječ o pokojnom policajcu iz Imotskog. Sjeća se povrata pozajmice MJ (list 20) i dopušta mogućnost da ista nije bila potpisana. Nije moguće da se isplatnica iz 2003. godine evidentira 2011. godine jer su pratili redoslijed isplatnica i po broju i po datumu, a program u računalu na to upozorava. Može se dogoditi da je optuženik naknadno, dakle, sa zakašnjenjem donio isplatnicu, ja nisam imala druge, pod uvjetom da je to u tekućoj godini, nego tu isplatnicu knjižiti. Osim nje, na ovim poslovima u servisu radila je AF.

11. Svjedokinja AF. zaposlenica navedenog knjigovodstvenog servisa, navodi da je za vrijeme kada je BF bio povjerenik Sindikata saldo Sindikata u početku bio uredan ali je s vremenom primijetila da stanje u blagajni nije pokriveno računima ili isplatnicama, o čemu je izvijestila gospodu ČF koja je nazvala ĆJ, a osim gospođe ČF da ga je i ona nazvala i to mu kazala, na što joj je on kazao da je sve u redu. Kada se približila Nova godina tražila je od BF da sanira saldo, nakon čega je on došao i donio isplatnice koje je proknjižila. Nadalje navodi da ju je jedne subote ili nedjelje nazvao BF i zatražio kompletnu dokumentaciju tj. registratore koji sadrže izvatke, račune, isplatnice i ostalu dokumentaciju, s obrazloženjem da su mu registratori u svezi isplata potrebni radi pisanja određenih odluka. Po odobrenju gospođe ČF okrivljeniku da je predala registratore a on ih više nikada nije vratio. Misli da se radilo o više registratora. Obzirom na protek vremena ne može se sjetiti koliki je bio negativni saldo prije nego li je pred Novu godinu okrivljenik donio isplatnice kojima je pokriven saldo. Ističe da su uplatnice koje je BF donio bile potpisane s njegove strane, a ne sjeća se da li su bile potpisane i od strane primatelja.

12. Svjedokinja TF, tajnica Sindikata PH Podružnice Split, navodi da u njene poslove spada i isplata novčanih iznosa članovima Sindikata po osnovi tzv. kase uzajamne pomoći ili pozajmice, u slučajevima smrti, rođenja djeteta i sl. Svaki mjesec da bi joj povjerenik dao spisak osoba za isplatu novčanih iznosa, kao i iznos isplate, nakon čega bi ona pozvala tu osobu, potpisala se na mjestu blagajnika a ta osoba bi potpisala primitak novca, s tim da se radilo isključivo o gotovini koja se davala stranci na ruke. Sve to bilo je uredno negdje do svibnja 2010. kada su nastali određeni problemi i kada je u Zagrebu održan sastanak predsjedništva Sindikata. U lipnju 2010. iz njene kancelarije da su nestali registratori u kojima su se nalazili rodni listovi za djecu, smrtni listovi, isplatnice, zahtjevi za pozajmice i drugi dokumenti koji se odnose na pozajmice ili jednokratne novčane pomoći, a nestali su tijekom vikenda. između 11. i 14. lipnja 2010. O nestanku registratora nije obavijestila ĆJ jer je bio na bolovanju ali je o tome izvijestila povjerenika Sindikata PH ĆF, nakon čega je promijenjena brava na uredu Podružnice i to 17. lipnja 2010. Napominje da nepravilnosti financijske prirode nije primijetila jer o tome nije ništa znala. Prije lipnja 2010. godine, povjerenik Podružnice Split je bio optuženik BF, a u lipnju je na tu dužnost imenovan v.d. ĆF. Ovi registratori su se nalazili u njenom uredu, ured se zaključavao, imali su ključ ona i optuženik. Međutim, ormar u kojem su registratori bili nije bio zaključan. Njoj bi BF donio svotu jednom mjesečno, te bi joj dao usmeni nalog kome treba isplatiti koji iznos i ona bi tako postupila po njegovom usmenom nalogu, pozvala primatelje novca, a oni bi potvrdili primitak novca potpisom na isplatnici. Ova isplatnica se sačinjavala u tri primjerka, original je išao primatelju, jedna kopija u registrator, a druga kopija u knjigovodstvo. Registratore je doslovno jednom mjesečno otvarala, pa je slučajno otkrila da ih nema kada ih je htjela uzeti. Nema saznanja da li je količina skupljene članarine bila dostatna za isplatu svih naknada. Ključeve ureda uvijek je nosila kući. ĆF je imao ključ dok je obavljao dužnost povjerenika, a zna da je izvršena primopredaja ključa, nakon što je ĆF imenovan za v.d. povjerenika, promijenjena je brava i ona mu je dala novi ključ, o čemu je sačinjen zapisnik.

13. Tijekom postupka provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Zoranu Kastropilu u čijem nalazu vještak navodi da je usporedbom analitičkih konto kartica glavne blagajne Sindikata PH Podružnice Split, iz kojih proizlazi stanje novca u blagajni u inkriminiranom razdoblju, sa temeljnicama kojima je knjižen mjesečni promet blagajne (koje prileže spisu) od nadnevka 31. siječnja 2009. do 31. prosinca 2009. utvrdio da je stvarni promet blagajne u 2009. godini bio veći od onog proknjiženog na kontu Glavna blagajna. Kao razlog navodi naknadu dostavu isplatnica od strane sindikalnog povjerenika DF za razne sindikalne pomoći kojima je pravdao podignuti novac sa žiro-računa. S motrišta knjigovodstvene struke vještak nalazi neprijepornim da je okrivljeni podigao novac sa žiro-računa Podružnice, knjigovodstvenom servisu dostavio na knjiženje isplatnice kojima je prikazao isplate, a koje prilikom ispitivanja u svojstvu svjedoka u potpunosti negiraju osobe koje su navedene kao korisnici isplaćenih sindikalnih sredstava. Pregledom glavne knjige Podružnice Split SPH i propisanih financijskih izviješća predanih Državnom uredu za reviziju i Financijskoj agenciji za inkriminirano razdoblje te iskaza svjedoka koji su naznačeni u raspoloživo knjigovodstvenoj dokumentaciji kao korisnici isplaćenih sredstava, vještak je mišljenja da je okrivljenik tijekom 2009. sastavio fiktivne isplatnice kojima je prikazao određene isplate novca iz blagajne u ukupnom iznosu od 74,250,00 kn te iste dostavio knjigovodstvenom servisu na knjiženje radi pravdanja ovog prethodno nesporno podignutog novca sa žiro-računa Podružnice, čime je Podružnicu oštetio za ovaj iznos.

14. Saslušani svjedok ĆF naveo je kako je imenovan za v.d. povjerenika Podružnice sindikata policije RH, nakon što je tu dužnost prestao obavljati optuženik BF. Što se tiče knjigovodstva za Sindikat je to radila ČF i dokumentacija se nalazila u knjigovodstvenom servisu vlasništvo ČF. Kada je preuzimao dužnost 2011. godine u svojstvu v.d. -a nije bilo potrebe za primopredajom gotovine jer takva sredstva nisu postojala, sve je bilo evidentirano na kartici. U tri navrata je isplatio jednokratnu pomoć, za te slučajeve je bila donesena odluka predsjedništva Sindikata kao podloga za te isplate. Uvijek je bila riječ o hitnim situacijama, tj. "smrti". U slučaju rođenja djeteta, kolega bi u Sindikat predao rodni list i broj svog računa. Tada bi on nazvao ČF ili bi joj pak u pisanom obliku naložio da tom kolegi isplati odgovarajući iznos i to na račun koji je dostavljen od strane kolege, a rodni list je uvijek bio osnova za isplatu. U svakom slučaju, on je morao potpisati "nalog za prijenos sredstava" koje bi prethodno ČF ispunila. Račun Sindikata je bio doslovno posrednik, a tako se radilo i prilikom npr. kupnje drva, te bi po njegovom nalogu ČF isplatila dobavljače. Ne sjećam se kada je MJ pozajmio Sindikatu ovaj novac, ali svakako to je bilo na moju inicijativu, a on je u to vrijeme zastupao neke naše kolege u postupcima. Oni su osnovali i "kasu uzajamne pomoći" nakon tri – četiri godine od osnivanja Sindikata, u koju su se uplaćivala sredstva koja su bila "višak", točnije ono što se nije potrošilo, iz tih sredstava su se temeljem zahtjeva policajcima isplaćivala sredstva i oni su ta sredstva morali vratiti Sindikatu, a temeljem administrativne zabrane iznosi su im se skidali s mjesečnog dohotka. Nakon što je BF imenovan za povjerenika on je pozajmio Sindikatu svoja sredstva, i to iznos od 30.000,00 kn, u svrhu isplate sredstava iz "kase uzajamne pomoći". Sredstva su mu vraćena.

15. Iz financijsko-knjigovodstvenog vještačenja vještaka mag.oce. Stjepana Kolovrata od 30. travnja 2020. (list 371-376 spisa) i nalaza i mišljenja vještaka mag.oce. Stjepana Kolovrata sa zapisnika od 03. studenog 2020. (list 393-395 spisa) proizlazi kako u spisu nije pronašao primopredajni zapisnik o stanju blagajne s danom 30.06.2010. između dotadašnjeg predsjednika podružnice Sindikata DF i v.d. predsjednika ĆF tako da ne može utvrditi je li bilo manja s obzirom da je saldo po knjigovodstvenoj evidenciji iznosio 78.993,95 kuna, a stvarno stanje nije utvrđeno.

16. Iz knjigovodstveno financijskog vještačenja po vještaku Matiji Trogrlić od 24. veljače 2021. (list 402-408), podneska vještaka Matije Trogrlić od 28. siječnja 2025. (list 455-456 spisa), nalaza i mišljenja vještaka Matije Trogrlić sa zapisnika od 12. ožujka 2025. (list 459-460 spisa), proizlazi kako je u razdoblju od 01. siječnja 2009. do 30. lipnja 2010. u poslovnim knjigama Sindikata na kontu 1420 "Glavna blagajna" i broj 14201 "Gl. blagajna O" evidentirano 77.269,25 kn saldo 01. siječnja 2009. tj. donos iz 2008. godine, 628.550,00 kn uplate na blagajnu, 626.825,30 kn isplate sa blagajne, 78.993,95 kn saldo na dan 30. lipnja 2010. godine. Vještakinja je navela kako spisu ne prileži zapisnik o popisu sredstava na blagajni na dan kada je okrivljenik počeo obnašati dužnost povjerenika Sinikata niti na dan kada je razriješen te dužnosti. Da li su sve isplate u 2009. izvršene osobama u iznosima navedenim u blagajničkom dnevniku, iz knjigovodstvenih evidencija nije moguće utvrditi. Iz izjava ispitanih svjedoka koji su u Blagajničkom dnevniku navedeni kao primatelji gotovine, proizlazi da je u 2009. iz blagajne isplaćeno 66.250,00 kn za što su svjedoci izjavili da im ti iznosi nisu isplaćeni. Dodatno saslušana vještakinja je navela kako je prilikom izrade nalaza imala na uvidu vještačenje koje je sačinio sudski vještak Stjepan Kolovrat i uspoređujući iznose navedene u izjavama svjedoka sa iznosima koje je utvrdio kao neisplaćene u svom nalazu spomenuti vještak, utvrdila je u nalazu navedeno pod BLD od 31. listopada 2009. uzeto kao isplatu 8.000,00 HRK na ime B. za što spisu ne prileži izjava radi čega se iskazuje razlika u iznosu utvrđenom u njenom nalazu i nalazu vještaka Kolovrata. Postoji iskaz na stranici 5 nalaza u posljednjem retku pregleda na kojem su iskazane isplate za koje su izjave osoba na koje isplata glasi izjavili da nisu ista sredstva primili, iskazan je iznos od 8.000,00 HRK evidentiran na konto kartici 4607 na dan 31. prosinca 2009. godine. Točno je da je isplata iskazana 31. prosinca 2009. godine u iznosu od 8,000,00 HRK u opisu BLD navedeno "isp-607 J.". Da li ovaj opis znači da je isplata izvršena u 2007. godini, s obzirom da su ostale isplate iskazane sve kao "09", a ne "07" nije iz pregledane dokumentacije mogla utvrditi. Ukoliko se u tijeku postupka utvrdi da isplata nije izvršena na navedeni datum već da se odnosi na isplatu izvršenu 2007. godini tada bi iznos isplata za koje su primatelji izjavili da nisu primili iste iznosila 58.250,00 HRK (66.250-8.000), odnosno ako se iznos od 58.250,00 HRK preračuna u EUR-e tada proizlazi da isti iznosi 7.731,10 EUR-a. Iz pregledane dokumentacije navodi kako nije mogla utvrditi da li se sporna isplata odnosi na 2007. godinu, s obzirom da u opisu blagajničkog dnevnika "isp-607 J." ili je prilikom evidencija došlo do omaške u pisanju.

17. Iz ovako pribavljenih podatak i dokaza nespornim proizlazi da je okrivljenik BF kao sindikalni povjerenik Podružnice Sindikata policije RH u Splitu, zadužen za upravljanje novcem i drugom imovinom Podružnice Sindikata, kroz inkriminirano razdoblje podigao sa žiro-računa Podružnice ukupni iznos novca od 74.250,00 kn koji je neosnovano zadržao za sebe, čime su se u njegovom postupanju ostvarila obilježja kaznenog djela pronevjere. Iz naprijed navedenih dokaza, posebice financijskog-knjigovodstvenog vještačenja, nespornim proizlazi da je okrivljenik podizanje ovog iznosa novca za žiro-računa Podružnice, kojeg je neosnovano zadržao za sebe, pravdao fiktivno sastavljenim isplatnicama kojima je prikazao određene isplate novca iz blagajne članovima sindikata u svrhu pomoći, kao i da je predmetne isplatnice, koje je prethodno dostavio knjigovodstvenom servisu na knjiženje, kasnije preuzeo od knjigovodstvenog servisa, o čemu svjedoče svjedokinje ČF i AF, a da je registratore odnio u ured Sindikata potvrđuje i okrivljeni u svojoj obrani. Iz zapisnika sa sastanka Predsjedništva SPH Podružnice Split održanog dana 11. lipnja 2010. razvidno je da je istom nazočio okrivljeni BF i da je na sastanku donesena odluka da će Nadzorni odbor u suradnji s tajnicom Podružnice izvršiti nadzor nad poslovanjem Podružnice radi cjelokupnog uvida u financijsko stanje Podružnice, dok je iz zapisnika sa izvanrednog sastanka predsjedništva SPH-Podružnice Split održanog 30.lipnja 2010. razvidno da su nazočni bili izvješteni o nestanku službenih dokumenata Podružnice u svezi spornih isplata i druge službene dokumentacije Podružnice i to u vremenu od petka 11. lipnja do ponedjeljka 14. lipnja 2010. Medu nestalim dokumentima navode se blokovi isplatnice 2009. 2010. godine, uplatnice, administrativne zabrane, registratori knjigovodstvenog servisa u Kaštelima i dr. Nestanak knjigovodstvene dokumentacije Podružnice primijetila je tajnica Podružnice TF i o tome obavijestila novog povjerenika Sindikata što ispitana svjedoči. Iz obrane okrivljenika DF nespornim proizlazi da su samo on i tajnica TF imali ključeve ureda Podružnice sindikata, pa kod činjenice da tajnica TF nema nikakav opravdani motiv za prikrivanje navedene dokumentacije, logičnim je za zaključiti da je predmetnu dokumentaciju uzeo i prikrio okrivljeni BF tim više što se među nestalom dokumentacijom nalaze i sporne fiktivne isplatnice kojima je okrivljenik pravdao novac podignut sa žiroračuna Podružnice, a temeljem kojih je knjigovodstveni servis knjižio isplate članovima Sindikata koje stvarno nisu izvršene. Uzimanjem fiktivnih isplatnica i ostale poslovne dokumentacije Podružnice okrivljenik je očito namjeravao onemogućiti pravilno i potpuno izvršenje nadzora nad poslovanjem Podružnice i cjelokupni uvid u financijsko stanje kojim bi se otkrila njegova odgovornost za manjak novca u blagajni koji je rezultat njegovog prethodno opisanog protupravnog postupanja. Dakle, poslovna dokumentacija nesporno je nestala u razdoblju od 11. lipnja do 14. lipnja 2010. nakon što je na sastanku Predsjedništva Podružnice donesena odluka o potrebi nadzora poslovanja Podružnice i uvida u cjelokupno financijsko stanje, a okrivljeni BF je imao pristup u ured Podružnice u kojem se dokumentacija nalazila jer je jedini, pored tajnice TF, imao ključeve ureda.

18. Nije sporno da je okrivljenik, kao sindikalni povjerenik Podružnice Sindikata policije Republike Hrvatske za Policijsku upravu splitsko-dalmatinsku, bio osoba kojoj je bilo povjereno raspolaganje novčanim sredstvima Podružnice uključujući podizanje gotovine sa žiro-računa te organiziranije isplate jednokratnih pomoći članovima Sindikata. Time je između njega i oštećenika postojao odnos posebnog povjerenja koji predstavlja bitno obilježje predmetnog kaznenog djela.

19. lz bankovne i knjigovodstvene dokumentacije, čiju vjerodostojnost niti obrana nije osporavala, proizlazi da je okrivljenik tijekom inkriminiranog razdoblja podigao sa žiro-računa Podružnice ukupno 74.250,00 kuna. Sama činjenica podizanja novca među strankama nije bila sporna. Sporno je bilo pitanje je li taj novac zakonito utrošen za potrebe Sindikata ili ga je okrivljenik protupravno prisvojio.

20. Sud prihvaća nalaze i mišljenja provedenih financijsko-knjigovodstvenih vještačenja kao stručne, logične i međusobno suglasne u njihovim bitnim zaključcima. Vještačenja proizlaze iz iste knjigovodstvene dokumentacije te zaključuju da je podignuta gotovina naknadno pravdana isplatnicama koje ne predstavljaju vjerodostojnu osnovu za evidentirane isplate. lako su vještaci ukazali da zbog nepostojanja zapisnika primopredaji blagajne nije moguće sa sigurnošću rekonstruirati fizičko stanje gotovine na određene dane, ta okolnost nije od odlučnog značaja za postojanje kaznenog djela Predmet dokazivanja nije bio utvrđivanje blagajničkog manjka kao računovodstvene kategorije, nego zakonitost raspolaganja sredstvima koja su okrivljeniku bila povjerena.

21. Upravo u tom dijelu sud odlučnim smatra iskaze većeg broja svjedoka koji su u knjigovodstvenoj dokumentaciji navedeni kao primatelji pojedinih novčanih pomoći. Ti su svjedoci, saslušani neposredno pred sudom, uvjerljivo, jasno i međusobno suglasno iskazivali da predmetne novčane iznose nisu primili niti su potpisivali isplatnice koje im se pripisuju. Njihovi iskazi u bitnim su dijelovima potvrđeni materijalnom dokumentacijom i nalazima vještaka te ih sud prihvaća kao vjerodostojne. Sud nije pronašao nikakav razuman motiv zbog kojeg bi tako velik broj međusobno nepovezanih osoba neistinito teretio okrivljenika. Njihovi iskazi međusobno se podudaraju u svim bitnim okolnostima te nalaze potvrdu u rezultatima financijsko-knjigovodstvenih vještačenja. Posebnu dokaznu vrijednost sud pridaje iskazima djelatnica knjigovodstvenog servisa koje su opisale način knjiženja predmetnih isplata, naknadno dostavljanje isplatnica te uočene nepravilnosti u poslovanju. Njihovi iskazi u bitnim su dijelovima potvrđeni materijalnom dokumentacijom i nalazima vještaka.

22. Sud je cijenio i činjenicu da je nakon donošenja odluke o provođenju nadzora nad financijskim poslovanjem Podružnice nestao dio poslovne dokumentacije, uključujući registre i isplatnice koje su bile od neposrednog značaja za provjeru zakonitosti poslovanja. lako sama ta okolnost ne predstavlja dokaz pronevjere, u povezanosti s ostalim izvedenim dokazima predstavlja snažnu indiciju usmjerenu upravo na prikrivanje prethodno poduzetih nezakonitih radnji jer je sud imao u vidu da je okrivljenik imao pristup predmetnoj dokumentaciji te da nije ponudio razumno i životno uvjerljivo objašnjenje njezina nestanka.

23. Obranu okrivljenika sud nije prihvatio. Njegovo objašnjenje da su sve isplate doista izvršene ostalo je bez objektivne potvrde. Takva obrana nije sukladna iskazima brojnih svjedoka koji su kategorički zanijekali primitak evidentiranih novčanih sredstava niti nalazima vještaka koji su utvrdili da su upravo predmetne isplatnice korištene za pravdanje prethodno podignute gotovine. Obrana se pretežito temelji na pretpostavka mogućim alternativnim objašnjenjima, ali nije ponudila nijedan vjerodostojan dokaz kojim bi dovela u pitanje cjelokupnu dokaznu konstrukciju optužbe.

24. Sud nije prihvatio ni prigovor obrane da zbog nepostojanja zapisnika o primopredaji blagajne nije moguće utvrditi odgovornost okrivljenika. Ta okolnost eventualno otežava utvrđivanje točnog fizičkog stanja blagajne na određeni datum, ali ne dovodi u pitanje činjenicu da je upravo okrivljenik podigao predmetni novac te ga naknadno opravdavao ispravama čija je vjerodostojnost tijekom postupka ozbiljno i uvjerljivo dovedena u pitanje.

25. Polazeći od ukupnosti izvedenih dokaza, sud nalazi da oni čine zatvoren i logično povezan dokazni sustav iz kojega proizlazi sama jedan razuman zaključak, a to je da je okrivljenik novac koji mu je bio povjeren radi obavljanja poslova sindikalnog povjerenika protupravno zadržao za sebe, nastojeći naknadnim sastavljanjem i korištenjem nevjerodostojnih isplatnica prikriti njegovo stvarno raspolaganje tim sredstvima Slijedom toga sud smatra da su u njegovom postupanju ostvarena sva objektivna i subjektivna pravna obilježja kaznenog djela pronevjere.

26. Sud nije prihvatio prigovor branitelja da bi se iz ukupnog iznosa protupravno prisvojenih sredstava trebalo isključiti isplatu evidentiranu pod oznakom "6/07" slijedom čega bi ukupni iznos iznosio 58.250,00 kuna. što bi prema stajalištu obrane, dovelo do primjene blažeg zakonskog oblika kaznenog djela i nastupa zastare kaznenog progona. Naime, navedeni prigovor temelji se isključivo na pretpostavci obrane da oznaka "07" nedvojbeno označava kalendarsku 2007. godinu te da predmetna isplatnica stoga potječe iz razdoblja koje prethodi stupanju okrivljenika na dužnost sindikalnog povjerenika. Međutim iz provedenog dokaznog postupka takav zaključak ne proizlazi s potrebnim stupnjem izvjesnosti.

26.1. Prije svega, sud ima u vidu iskaz stalne sudske vještakinje Matije Trogrlić, koja je pojasnila da iz same knjigovodstvene oznake nije moguće sa sigurnošću zaključiti na koju se godinu pojedina isplatnica odnosi, osobito imajući u vidu način vođenja poslovne dokumentacije naknadno dostavljanje isplatnica knjigovodstvenom servisu te činjenicu da je dio izvorne dokumentacije tijekom vremena nestao. Sama numerička oznaka na isplatnici izdvojena iz cjelokupnog knjigovodstvenog konteksta, nije dostatan dokaz da bi se nedvojbena utvrdilo kako je predmetna isplata izvršena upravo 2007. godine.

26.2. Nadalje, sud posebno ističe kako je obrana tijekom postupka ostala samo na razini mogućnosti i pretpostavke, ne ponudivši nijedan objektivan dokaz kojim bi potvrdila da predmetna isplatnica doista pripada 2007. godini. Nije predočena odgovarajuća poslovna dokumentacija, blagajnički dnevnik, konto kartica, knjigovodstvena evidencija niti drugi materijalni dokaz iz kojeg bi takav zaključak proizlazio. Sama činjenica da pojedina oznaka može upućivati na određenu godinu nije dovoljna da bi se oborila dokazna snaga ostalih provedenih dokaza. Štoviše, sud je ovu okolnost ocjenjivao u povezanosti s ostalim izvedenim dokazima. Iz nalaza i mišljenja financijsko- knjigovodstvenih vještaka, iskaza djelatnica knjigovodstvenog servisa te iskaza svjedoka koji su navedeni kao primatelji spornih isplata proizlazi jedinstven i logički povezan slijed događaja prema kojem su upravo tijekom inkriminiranog razdoblja sačinjavane i naknadno korištene isplatnice radi pravdanja prethodno podignute gotovine. Niti jedan od tih dokaza ne potvrđuje tvrdnju obrane da bi predmetna isplatnica predstavljala autentičnu isplatu iz 2007. godine.

26.3. Sud također nalazi da ni eventualna dvojba oko pojedinačne isplatnice sama za sebe ne dovodi u pitanje zaključak o kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika. Kaznena odgovornost nije utemeljena na jednoj jedinoj isplatnici, već na ukupnosti međusobno podudarnih osobnih i materijalnih dokaza koji potvrđuju obrazac postupanja okrivljenika, odnosno podizanje gotovine i njezino naknadno opravdavanje nevjerodostojnim spravama. Stoga sud nije prihvatio prijedlog obrane da se iz ukupnog iznosa izuzme sporna stavka i da se posljedično izvrši prekvalifikacija dijela na blaži oblik kaznenog djela. Takav zaključak ne nalazi uporište u rezultatima provedenog dokaznog postupka, već predstavlja hipotetsku mogućnost koja nije potkrijepljena dokazima. U kaznenom postupku sud odluku temelji na dokazanim činjenicama, a ne na pretpostavkama ili mogućim alternativnim objašnjenjima koja nisu potvrđena izvedenim dokazima.

27. U odnosu na ubrojivost okrivljenika, ovaj sud smatra kako je isti bio u potpunosti ubrojiv, jer tijekom postupka nitko nije uputio na postojanje takvih smetnji koje bi mogle utjecati na njegovu potpunu ubrojivost. Ovaj sud smatra da okrivljenik kao odrasla i duševno zdrava osoba ima svijest o protupravnosti svog ponašanja.

28. Što se tiče subjektivnog odnosa okrivljenika prema kaznenom djelu može se kazati da je okrivljenikova nakana bila za sebe pribaviti protupravnu imovinsku korist te doveo oštećenika lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavao u zabludi, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist, dakle, da je postupao sa izravnom namjerom i na taj način ostvario obilježje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, pa je stoga i proglašen krivim za isto.

29. Nakon što je na ovaj način utvrđena kaznena odgovornost okrivljenika bilo je potrebno donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije koju je potrebno izreći, a imajući u vidu sve one okolnosti koje su tijekom postupka utvrđene, a koje su od značaja kod donošenja odluke o vrsti i visini kaznene sankcije.

30. Kao olakotne okolnosti okrivljeniku sud je cijenio okrivljenikovu dosadašnju neosuđivanost, sudioništvo u Domovinskom ratu, te protek vremena od počinjenja kaznenog djela, dok otegotnih okolnosti sud nije našao.

31. Uzimajući u obzir sve okolnosti, zapriječenu stupanj krivnje, procjenu ličnosti okrivljenika, a vodeći računa o ciljevima kažnjavanja ovaj sud je temeljem odredbe članka 233. stavak 2. KZ/11 okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a potom se spram istog temeljem odredbe čl. 56. Kaznenog zakona (KZ/11) primijenio uvjetnu osudu, te kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen, neće se izvršiti ukoliko isti u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Po ocjeni ovog suda ovako odmjerene sankcije mogu ostvariti ciljeve kako generalne tako i specijalne prevencije.

32. Temeljem odredbe čl. 62. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 56. st. 4. Kaznenog zakona (KZ/11) dužan je okrivljenik kao posebnu obvezu u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti presude popraviti nastalu štetu počinjenjem kaznenog djela na način da oštećeniku Podružnici Sindikata policije Republike Hrvatske naknadi nastalu štetu u iznosu od 74.250,00 kuna (protuvrijednosti 9.854,66 eura) i dokaze o tome dostavi sudu. U protivnom, sud će temeljem odredbe čl. 58. st. 5. Kaznenog zakona (KZ/11) donijeti odluku kojom se opoziva uvjetna osuda i određuje izvršenje izrečene kazne.

33. Temeljem odredbe čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) dužan je okrivljenik na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva, oštećeniku Podružnici Sindikata policije Republike Hrvatske naknadi nastalu štetu u iznosu od 74.250,00 kuna (protuvrijednosti 9.854,66 eura).

34. Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. i članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08 dužan je okrivljenik na ime troškova kaznenog postupka naknaditi troškove u ukupnom iznosu od 1.597,88 Eura, od čega trošak vještaka Stjepana Kolovrata u iznosu od 566,99 Eura, trošak vještakinje Matije Trogrlić u iznosu od 530,89 Eura, te na ime paušalnog troška iznos od 500,00 Eura.

II. 35. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. izreke. Kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - povredom obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga --djelo opisano i kažnjivo po čl. 287. Kaznenog zakona (KZ/97) ima svoj pravni kontinuitet u kaznenom djelu protiv gospodarstva – povreda obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga – djelo opisano i kažnjivo po članku 248.

Kaznenog zakona (KZ/11).

36. Sukladno ustavnom i zakonskom načelu retroaktivne primjene blažeg zakona (članak 3. stavak 2. Kaznenog zakona), sud je dužan po službenoj dužnosti ispitati koji je zakon povoljniji za okrivljenika ako se zakon izmijenio nakon počinjenja djela. U vrijeme počinjenja djela, 2009. godine, na snazi je bio Kazneni zakon iz 1997. godine (KZ/97), koji je u članku 287. (povreda obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga) propisivao kaznu zatvora do pet godina. Za navedeno djelo apsolutni rok zastare iznosio je 15 godina, što znači da bi prema starom zakonu zastara nastupila 2024. Međutim, stupanjem na snagu novog Kaznenog zakona (KZ/11), u članku 248. za kazneno djelo povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga propisana je kazna zatvora do tri godine. Budući da je maksimalna kazna smanjena s pet na tri godine, kasniji zakon (KZ/11) je u pogledu zapriječene kazne nedvojbeno blaži za počinitelja.

37. Člankom 81. stavkom 1. podstavkom 5. KZ/11 propisano je da kazneni progon zastarijeva nakon proteka 10 godina za kaznena djela s propisanom kaznom zatvora težom od jedne godine (ovdje maksimalno tri godine). Za razliku od prijašnjeg zakonodavstva, KZ/11 ne poznaje institute prekida i dvostrukog produljenja (apsolutne zastare), već propisuje jedinstveni, fiksni rok zastare koji teče od dana počinjenja kaznenog djela. Uzimajući u obzir da je predmetno kazneno djelo počinjeno u tijeku 2009. godine, a da zakonom propisani rok zastare od 10 godina teče bez prekida, sud utvrđuje da je zastara kaznenog progona za kazneno djelo pod točkom 2. optužnice nastupila 2019. godine. Budući je zastara kaznenog progona nastupila nakon 01. siječnja 2013.godine kada je na snagu stupio novi Kazneni zakon (KZ/11) trebalo je primijeniti odredbu o zastarnim rokovima iz čl. 81.

Kaznenog zakona (KZ/11).

38. Budući da je zastara kaznenog progona apsolutna zapreka za daljnje vođenje postupka, sud više nije ovlašten meritorno odlučivati o krivnji niti izricati kaznenopravne sankcije. Slijedom toga, a na temelju članka 452. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (ZKP), sud je donio presudu kojom se optužba odbija za kazneno djelo pod točkom 2., a kako je to odlučeno pod točkom II. Izreke presude.

U Splitu, 12. lipnja 2026.

S U D A C

dr.sc. Mijo Galiot

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje Županijski sud u Splitu.

DNA:

- okrivljeniku

- branitelju

- ODO u Splitu

- punomoćniku oštećenika

- u spis