Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ob-49/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan u izvanparničnom postupku predlagatelja osiguranja RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri iz Rijeke i po punomoćnici Nataši Pećarević, odvjetnici iz Zagreba, protiv protivnice osiguranja RŠJ iz [adresa], O|B:86676073302, zastupane po punomoćnici Lenki Banjanin, odvjetnici iz Rijeke, uz sudjelovanje mlt. NŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnoj skrbnici NŠJ, dipl. pravnici s položenim pravosudnim ispitom zaposlenici Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Rijeka, radi donošenja privremene mjere s kojim će roditeljem mlt. dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa sa djetetom, odlučujući o žalbama predlagatelja osiguranja te mlt. NŠ, podnesenim protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 Ob-614/2025-40 od 10. ožujka 2026.,12. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbi predlagatelja osiguranja i mlt. NŠ preinačuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 Ob-614/2025-40 od 10. ožujka 2026. na način da se odbija kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Rijeci.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja se rješenjem oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu te je odlučio po pravomoćnosti rješenja spis ustupiti nadležnom Općinskom sudu u Šibeniku.

2. Protiv rješenja su žalbe podnijeli predlagatelj osiguranja, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje ZPP), koji propis se na odgovarajući način primjenjuje u ovom postupku na temelju čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 - dalje ObZ) te mlt. NŠ zastupan po posebnoj skrbnici, zbog istih žalbenih razloga.

3. Predlagatelj osiguranja u žalbi navodi da dijete stranaka mlt. NŠ ima prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa], da je presudom suda prvog stupnja poslovni broj P Ob-13/2024 od 24. srpnja 2025. odlučeno da će mlt. NŠ živjeti s majkom na adresi u [adresa], gdje je dijete živjelo od rođenja te je upisano u vrtić, da se majka odselila sa te adrese i sa sobom odvela dijete postupivši protivno pravomoćnoj presudi pa smatra da je za vođenje ovog postupka mjesno nadležan sud u Rijeci. Naglašava da dijete nije u [adresa] steklo uobičajeno boravište niti su se protupravnim ponašanjem majke djeteta promijenile okolnosti na kojima se temelji mjesna nadležnost, da su u nazočnom slučaju Zavod za socijalni rad u Rijeci i Zavod za socijalni rad u Šibeniku izvršili potrebne obrade, da je posebni skrbnik proveo razgovor s djetetom te da su bile ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja po prijedlogu žalitelja. Na takav način da sud podržava protupravno postupanje protivnice osiguranja, što da je protivno mjerodavnim odredbama Obiteljskog zakona te Konvencije o pravima djeteta.

4. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, radi donošenja rješenja o prijedlogu za određivanje privremene mjere.

5. U žalbi protiv prvostupanjskog rješenja mlt. NŠ, zastupan po posebnoj skrbnici , navodi da je pred Općinskim sudom u Rijeci vođen postupak razvoda braka stranaka u kojemu je donesena presuda kojom je odlučeno da će nastaviti živjeti s majkom AŠJ na adresi u [adresa], da je nedugo nakon donošenja te odluke protivnica osiguranja samoinicijativno preselila s djetetom na drugi kraj Hrvatske, a da o tome nije obavijestila oca djeteta, čime da je nezakonito i protivno pravomoćnoj sudskoj odluci dijete istrgnuto iz sredine u kojoj se rodilo, živjelo, pohađalo vrtić i ostale aktivnosti, te da je drugom roditelju uskratila roditeljska prava, a djetetu pravo na obiteljski život. Smatra da je sud prvog stupnja pogrešno odlučio o mjesnoj nenadležnosti, jer da je nadležnost prvostupanjskog suda zasnovana na čl. 530. ObZ-a. Tvrdi da je na području Općinskog suda u Rijeci nastala potreba za određivanjem privremene mjere, pri čemu da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje u dijelu u kojem je navedeno da dijete ima uobičajeno boravište na adresi boravišta majke. Naglašava da pojam uobičajenog boravišta nije definiran propisima koji u ovom postupku dolaze u primjenu, a da se u nazočnom slučaju nisu promijenile okolnosti na kojima se temelji mjesna nadležnost. Ukazuje na sadržaj očitovanja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Rijeka od 13. siječnja 2026. u kojemu je naglašeno da institucionalno "legaliziranje" učinjenih jednostranih promjena ne doprinosi smanjen ju konflikta, već ga produbljuje.

6. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i odrediti da je Općinski sud u Rijeci mjesno nadležan za postupanje, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

7. Žalbe su osnovane.

8. Predmet ovog spora je odlučivanje o zahtjevu predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere prema kojoj će mlt. NŠ stanovati s ocem te radi ostvarivanja osobnih odnosa između majke i djeteta, koja mjera bi trajala do pravomoćnog okončanja postupka radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi.

9. Iz utvrđenja suda prvog stupnja bi proizlazilo da je presudom tog suda poslovni broj P Ob-13/2024-60 od 24. srpnja 2025. razveden brak stranaka te je odlučeno da će zajedničko dijete stranaka mlt. NŠ, rođen **.**.2020. nastaviti živjeti s majkom na adresi u [adresa], određeni su i osobni odnosi između oca i mlt. djeteta te je određen doprinos za uzdržavanje kojeg će plaćati otac za uzdržavanje sina. Iz podataka u spisu bi proizlazilo da je rješenjem istog suda poslovni broj P Ob-13/2024-69 od 12. rujna 2025. ukinuta potvrda pravomoćnosti i ovršnosti iste presude, budući da je sud propustio presudu dostaviti posebnoj skrbnici maloljetnog djeteta, a nema podataka o tome je li u međuvremenu presuda postala pravomoćna. Također proizlazi da je u rujnu 2025. protivnica osiguranja s djetetom, bez suglasnosti predlagatelja osiguranja, preselila u [adresa], u kuću svojih roditelja.

10. Odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Rijeci, kojeg je istaknula protivnica osiguranja u odgovoru na prijedlog, sud prvog stupnja zauzima stajalište da je za suđenje u ovom predmetu nadležan sud koji je općemjesno nadležan za dijete u skladu s čl. 530. ObZ-a pa primjenom čl. 488. i čl. 435. ObZ-a donosi odluku o nenadležnosti i o ustupanju spisa Općinskom sudu u Šibeniku kao mjesno nadležnom sudu.

11. Prije svega treba navesti da se mjesna nadležnost u nazočnom slučaju ne određuje primjenom članka 488. ObZ-a, budući da se ne radi o izvanparničnom postupku izricanja neke od mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta iz članka 485. istog zakona, međutim, pravilan je zaključak da je za vođenje ovog postupka mjesno nadležan sud koji je općemjesno nadležan za dijete.

12. Naime, posebni postupci osiguranja su propisani člankom 529. ObZ-a, na način da je propisana mogućnost određivanja dviju vrsta privremenih mjera i to privremene mjere o tome s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom te privremene mjere radi uzdržavanja. U odnosu na pitanje mjesne nadležnosti za određivanje privremene mjere, članak 530. ObZ-a propisuje da je za donošenje takve odluke nadležan sud koji je nadležan za odlučivanje o pravu koje se privremenom mjerom osigurava (st. 1.). U žurnim slučajevima privremenu mjeru može odrediti i onaj sud na čijem je području nastala potreba za određivanjem privremene mjere ili na čijem području se nalazi osoba na koju će se privremena mjera odnositi ( st. 2. ).

13. Dakle, radi ocjene koji bi sud bio mjesno nadležan za određivanje privremene mjere, prije svega treba utvrditi koji bi sud bio nadležan za odlučivanje o pravu koje se privremenom mjerom osigurava. S obzirom na činjenicu da je presudom suda prvog stupnja odlučeno da će zajedničko dijete stranaka nastaviti živjeti s majkom AŠJ na adresi u [adresa], te s obzirom na sadržaj prijedloga za određivanje privremene mjere, valja zaključiti da predlagatelj osiguranja namjerava pokrenuti postupak radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi u smislu čl. 408. ObZ-a, glede pitanja s kojim će roditeljem dijete stanovati te o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem . Prema čl. 409. st. 4. ObZ-a za suđenje u takvom sporu nadležan je sud koji je općemjesno nadležan za dijete, a to je sud na području kojeg maloljetno dijete ima prebivalište.

14. Iz podataka u spisu bi proizlazilo da maloljetno dijete stranaka ima prijavljeno prebivalište u [adresa] , pri čemu treba navesti da se ni prebivalište niti boravište djeteta ne mogu mijenjati bez suglasnosti drugog roditelja . Prema članku 100. ObZ-a zastupanje u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta odnose se na promjenu djetetova osobnog imena, promjenu prebivališta, odnosno boravišta djeteta i izbor ili promjenu vjerske pripadnosti (stavak 1.), a zastupanje u vezi s djetetovim pravima iz stavka 1. tog članka je valjano ako roditelj koji zastupa dijete ima pisanu suglasnost drugog roditelja koji ima pravo zastupati dijete (stavak 2.).S obzirom na izraženo protivljenje predlagatelja osiguranja promjeni djetetova prebivališta i boravišta, evidentno je da dijete još uvijek ima prijavljeno prebivalište u [adresa] pa je za određivanje privremene mjere po prijedlogu predlagatelja osiguranja nadležan Općinski sud u Rijeci, što znači da je pogrešno primijenjena odredba čl. 20. st. 1. ZPP-a kada se sud prvog stupnja oglasio mjesno nenadležnim i ustupio predmet Općinskom sudu u Šibeniku.

15. Još treba navesti da prema članku 5. ObZ-a sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta , moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit. Takva obveza sadržana je i u Konvenciji o pravima djeteta ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" broj 12/93-dalje Konvencija), tako što je u članku 3. Konvencije propisano da se u svim akcijama koje u svezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora prvenstveno voditi računa o interesima djeteta. U nazočnom slučaju nesumnjivo je u interesu maloljetnog djeteta da se u najmanjoj mogućoj mjeri izlaže stresnim situacijama vezanim za provođenje dokaza koji su bitni za donošenje zakonite odluke o prijedlogu. U tom kontekstu treba navesti da je u ovom postupku provedeno više dokaza, pa su tako pribavljena mišljenja stručnih timova Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Rijeka i Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Šibenik, da je priloženo Izvješće Centra za pružanje usluga u zajednici „ Tić“ Rijeka te da je posebna skrbnica djeteta razgovarala s djetetom na način koji je primjeren njegovoj dobi. Stoga bi proizlazilo da su provedeni svi bitni dokazi za donošenje odluke o mjeri osiguranja, pa nisu ispunjene pretpostavke ni za primjenu članka 435.ObZ-a kojim je propisana mjesna nadležnost u izvanparničnim postupcima u slučaju kada se tijekom postupka promijene okolnosti na kojima se mjesna nadležnost temeljila niti za primjenu članka 530. stavak 2. ObZ-a.

16. Zbog izloženog je valjalo žalbe uvažiti i rješenje suda prvog stupnja preinačiti primjenom čl. 380. t. 3. ZPP-a.

U Rijeci 12. lipnja 2026.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan