Poslovni broj Gž-837/2026-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Tajani Polić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, OIB 68419124305, Prisavlje 3, zastupanog po punomoćnici Đini Lukac Novaković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice MDJ, OIB [osobni identifikacijski broj], nepoznatog prebivališta, boravište u [adresa], radi isplate , odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pl-2172/2025 od 27. svibnja 2026., 12. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pl-2172/2025 od 27. svibnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja podnijet protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe pod posl. br. Pl-2172/2025-5 od 9. lipnja 2025. kojim je tužitelj obvezan na plaćanje sudske pristojbe na tužbu od 6,64 eur te rješenje o izdavanju platnog naloga u iznosu od 6,64 eura, odnosno ukupno iznos od 13,28 eura.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje ZPP). Predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da se prihvati njegov prigovor.
3 .U žalbi tužitelj u bitnom navodi da je osoba sa javnim ovlastima i da predmetni postupak proizlazi iz obavljanja njegovih javnih ovlasti sukladno odredbama Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" broj 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22, 20/23, 18/24, dalje Zakon o HRT-u), pa da sukladno odredbi čl. 11. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23 - dalje ZSP) ne podliježe obvezi plaćanja sudske pristojbe.
4. Žalba nije osnovana.
5. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje da se predmetni postupak vodi radi naplate RTV pristojbe, da u takvim postupcima tužitelj ne obavlja javne ovlasti, pa da se na njega u konkretnom slučaju ne primjenjuje odredba čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a.
6. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Također je činjenično stanje pravilno utvrđeno i materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je odbijen prigovor tužitelja protiv rješenja kojim je obvezan na plaćanje sudske pristojbe.
8. U konkretnom slučaju tužitelj zahtjeva od tuženice kao vlasnice, odnosno posjednice radijskog i televizijskog prijamnika, na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom, naplatu mjesečne pristojbe u smislu čl. 34. i 35. Zakona o HRT-u.
9. Odredbom čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a propisano je da su od plaćanja pristojbi oslobođene osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti.
10. Hrvatska radiotelevizija je prema čl. 1. Zakona o HRT-u pravna osoba koja ima status javne ustanove kojoj je osnivač Republika Hrvatska, a obavlja djelatnost pružanja javnih radiodifuzijskih usluga, te joj Republika Hrvatska za to osigurava samostalno i neovisno financiranje sukladno tom Zakonu i pravilima o državnim potporama za javne radiodifuzijske usluge. Nadalje definicija sadržaja i funkcije javnih usluga Hrvatske radiotelevizije određeni su odredbom čl. 9. Zakona o HRT-u prema kojoj se javna usluga HRT-a sastoji u pružanju programskih obveza koje ispunjavaju demokratske, socijalne i kulturne potrebe hrvatskog društva, jamče pluralizam, uključujući kulturnu i jezičnu raznolikost.
11. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da tužitelju nije povjereno obavljanje javnih ovlasti, već usluga, niti je u propisane javne usluge tužitelja uvrštena naplata mjesečne pristojbe, već ista predstavlja jedan od izvora prihoda (pored komercijalnih) kojima tužitelj financira navedene programske javne usluge tj. obveze i to na temelju ugovora sa Vladom RH sukladno odredbi čl. 13. Zakona o HRT-u.
12. Dakle, iako je tužitelj pravna osoba koja obavlja javne usluge, odnosno usluge koje su od interesa za zajednicu, navedeno ne znači da time ima i javnu ovlast jer ista podrazumijeva obavljanje određenog oblika javne vlasti.
13. Ukazuje se i na odredbu čl. 33. Zakona o HRT-u prema kojoj se djelatnost tužitelja financira, pored javnih prihoda i komercijalnim prihodima. Isto tako obveza plaćanja RTV pristojbe ne nastaje automatski za sve građene Republike Hrvatske, niti je ista izravno vezana za vlasništvo RTV prijamnika, već za pristup javnim radiodifuzijskim uslugama jer obveza plaćanja mjesečne pristojbe tereti samo one građane koji kupnjom prijamnika ostvaruju mogućnost pristupa onim radiodifuzijskim uslugama koje se obavljaju kao javni interes, odnosno kao usluga od općeg interesa.
14. Kako tužitelj pruža navedenu uslugu to se postupak radi naplate RTV pristojbe ne može smatrati postupkom proizašlim iz obavljanja javne ovlasti, pa je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se na tužitelja ne primjenjuje naprijed citirana odredba čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a, zbog čega je pobijanim rješenjem pravilno odbijen njegov prigovor podnesen protiv rješenja o pristojbi.
15. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci, 12. lipnja 2026.
Sutkinja
Tajana Polić