Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1909/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, te Milene Vukelić-Margan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Vodovod Dubrovnik d.o.o., OIB:00862047577, Vladimira Nazora 19, 20000 Dubrovnik, kojeg zastupaju punomoćnici LČ i SČ iz [adresa], protiv tuženika Viam .d.o.o., OIB:61581848671, [adresa], kojeg zastupa zakonski zastupnik ČČ, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Povrv-7/2025 od 3. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Povrv-7/2025 od 3. listopada 2025. u točkama I i III izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stipe Mustapića iz Stona, poslovni broj Ovrv- 4907/2024 od 20. studenog 2024. u dijelu u kojemu je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.867,23 eura sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose specificirane u točki I izreke, od dospijeća do isplate, zatim je isti platni nalog ukinut u dijelu u kojemu je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 12,50 eura(točka II izreke) te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.012,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 3. listopada 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv presude je žalbu podnio tuženik, iznoseći kao žalbeni razlog povredu prava na pravično suđenje.

3. U žalbi priznaje da je u obvezi plaćanja isporučene vode, ali da je tijekom postupka ukazao da s tužiteljem vodi dva spora, da je tužitelj u jednom od tih sporova "napravio štetu prema tuženiku" u iznosu desetak puta većem od tražbine tužitelja prema njemu, s tim što je spor u tijeku. Naglašava da je zakonski zastupnik tuženika jedan od tužitelja u sporu u kojemu tužitelji pokušavaju ukinuti rješenje o izvlaštenju za vodospremu u [adresa] pa da tuženik ne postupa poslovno, budući da cijelo vrijeme uskraćuje međusobno prebijanje obveza.

4. Predlaže pobijanu presudu ukinuti("odbaciti") i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet ovog spora je isplata iznosa od 2.867,23 eura za isporučenu vodnu uslugu na adresi u [adresa] za razdoblje od ožujka do kolovoza 2024.

7. Na temelju provedenih dokaza je utvrđeno da je tuženik korisnik vodnih usluga na mjernom mjestu na narečenoj adresi u [adresa], da tražbinu tužitelja nije podmirio te da je do nastanka duga došlo zbog stajališta tuženika da prema tužitelju ima tražbinu koja bi se trebala kompenzirati. Glede primjene mjerodavnog materijalnog prava, sud prvog stupnja ocjenjuje da se obveza tuženika temelji na Zakonu o vodnim uslugama("Narodne novine" broj 66/19), prema kojem propisu je korisnik vodnih usluga dužan plaćati cijenu vodnih usluga isporučitelju, a na temelju računa koji su ispostavljeni u skladu s Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga tužitelja(dalje Opći uvjeti), prema kojima se količina pružene usluge opskrbe vodom i odvodnje otpadnih voda utvrđuje vodomjerom a izražava u metrima kubičnim, u skladu sa Zakonom o vodama i Zakonom o financiranju vodnog gospodarstva.

8. Kako je tužitelj priložio u spis Opće uvjete te Odluku o cijeni vodnih usluga kao dokaz o visini tražbine, sud prvog stupnja primjenom narečenih propisa obvezuje tuženika na isplatu duga. Glede tvrdnje o kompenzaciji, upućuje na primjenu čl. 56. Zakona o obveznim odnosima("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) te zaključuje da tuženik nije dokazao da je dao tužitelju izjavu o preboju, a što je pretpostavka da bi se moglo raspravljati o postojanju eventualne obveze tužitelja prema tuženiku. Stoga obvezuje tuženika na isplatu glavnice te zatezne kamate primjenom čl. 29. ZOO-a, od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate, a o troškovima odlučuje na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a te tužitelju priznaje troškove zastupanja odvjetnika, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika("Narodne novine" broj 138/2023-dalje Tarifa) te trošak javnog bilježnika, odnosno ukupno 1.012,50 eura.

9. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio mjerodavno materijalno pravo na činjenično stanje koje između stranaka nije sporno te pritom nije počinio neku od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje ZPP), na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Tuženik i u žalbi ponavlja da ima tražbinu prema tužitelju koja je veća od tražbine tužitelja u ovom sporu te da u svezi s tim vodi parnični postupak, međutim, takvi žalbeni navodi nisu od utjecaja na zakonitost pobijane presude. Naime, prijeboj (kompenzacija) je jedan od načina prestanka obveza, a opće pretpostavke za prijeboj su propisane čl. 195. ZOO-a. Tako dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Prema čl. 196. ZOO-a prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju(st. 1. ), a nakon izjave o prijeboju se smatra da je učinak prijeboja nastao onog trenutka kada su se ispunile pretpostavke za to(st. 2. ). Dakle, da bi nastao prijeboj, prije svega je potrebno da jedna strana(dužnik) izjavi drugoj da vrši prijeboj određene tražbine s tražbinom druge strane, a tuženik ni ne tvrdi da je takvu izjavu dao u odnosu na tražbinu tužitelja iz ovog postupka. Utoliko su bez utjecaja tvrdnje tuženika o postojanju njegove tražbine prema tužitelju.

11. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja u točkama I i III izreke potvrditi, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, dok je presuda u točki II izreke kao nepobijana ostala neizmijenjena.

U Rijeci 12. lipnja  2026.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov-Kozomara