REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-864/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženog Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplati, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj P-839/2024-13 od 24. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj P-839/2024-13 od 24. travnja 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I/. Utvrđuje se da je ništetna odredba:
- iz čl. 6. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist Banke, sklopljenog dana 8. lipnja 2007. godine između tužitelja i prednika tuženika, potvrđenog dana 13. lipnja 2007. godine po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem: OV-17136/07, u dijelu odredbe koji glasi:
„…prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 2,00% jednokratno, unaprijed…“
II/. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonske avenije 6, OIB: 14036333877, da tužitelju OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 209,22 EUR ( slovima: dvjesto devet eura i dvadeset dva centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 25.09.2007. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01. 2024. godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III/. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonske avenije 6, OIB: 14036333877, da tužitelju OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 359,38 eura (slovima: tristo pedeset devet eura i trideset osam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 24.4.2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“
2. Pravovremenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja , te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu, a podredno je ukinuti i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud je utvrdio ništetn im članak 6. stavak 1. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist Banke, sklopljenog 8. lipnja 2007. između tužitelja i prednika tuženika, potvrđenog 13. lipnja 2007. po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem: OV-17136/07, u dijelu odredbe koji glasi: „…prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 2,00% jednokratno, unaprijed…“ te je naložio tuženiku da plati tužitelju 209,22 eura, jer se radilo o nepoštenoj odredbi iz članka 81. stavka 1. i 2. te članka 82. Zakona o zaštiti potrošača, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
6. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio niti jednu bitnu povredu parničnog postupka, na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, pa ni onu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
7. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, odnosno da se o njoj nije moglo pregovarati, jer je ta odredba bile unaprijed formulirana standardnim ugovorom tuženika.
8. Također je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare tuženika pozivom na pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj 1/20 od 30. siječnja 2020., po kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Naime, primjena citiranog pravnog shvaćanja na isticanje zahtjeva za povrat obračunate i isplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita proizlazi i iz rješenja Vrhovnog suda poslovni broj Revd-1882/2020 od 1. rujna 2020. S obzirom na navedeno, u ovome slučaju nije nastupila zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja za povrat isplaćene naknade, budući da je tek u ovome postupku utvrđena ništetnost predmetne odredbe ugovora o kreditu.
9. Tuženik neosnovano u žalbi ističe da predmetna ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita nije ništetna i da je o njoj tužitelj mogao raspravljati, koji žalbeni navod nije osnovan. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio ništetnom navedenu odredbu ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita ocijenivši tu ugovornu odredbu nepoštenim i posljedično ništetnom sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003. i 79/2007.) (članak 81. i članak 87.) jer je utvrdio da tuženik nije dokazao da se o toj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, a tužitelju nije bilo obrazloženo na što se konkretno odnosi ta naknada te takva ugovorna odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, a cijeneći pri tome da je tužitelj platio na ime naknade za korištenje kredita utuženi iznos, a s druge strane tuženik temeljem tih ugovornih odredbi nije imao nikakvu obvezu prema tužitelju. Uz to tuženik nije niti obrazložio koji mu je i u kojem iznosu trošak nastao koji bi trebao biti eventualno namiren ugovorenom naknadom.
10. Također je pravilno, suprotno žalbenim navodima tuženika , utvrđeno da nije nastupila zastara potraživanja tužiteljice s obzirom na zaključak sa sjednice Građanskopravnog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj 1/20 od 30. siječnja 2020.
11. Među strankama nije bila sporna visina tužbenog zahtjeva koja je sukladna visini plaćene naknade od 209,22 eura.
12. Slijedom navedenog odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda po članku 368. stavku 1. ZPP-a.
U Puli-Pola 12. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Biljana Bojanić
