REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-829/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Biljani Bojanić, u pravnoj stvari tužitelja ŽN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d., Split, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1019/2024-13 od 12. veljače 2026., 12. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba tuženice i preinačava presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1019/2024-13 od 12. veljače 2026., tako da preinačena u cijelosti glasi:

„1. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 37,16 eura (tridesetsedameuraišesnaestcenti) sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena do 30. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 37,84 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, odbija zahtjev tužitelja, kao neosnovan.

2. U preostalom dijelu žalba tuženice odbija se kao neosnovana.“

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 75,00 €, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 26. studenog 2012. godine pa do 31. srpnja 2015.godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1.kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022.godine, po stopi koja se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1.siječnja 2023.godine pa do 29.12.2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu od dosuđenog tužbeni zahtjev odbija.

II Svaka stranka snosi svoje troškove.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u dosuđujećm dijelu pobija tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 467. u vezi odredbe članka 353. stavka 1. točke 3. i 1. te odredbi članka 354. stavka 2. točke 8., 11. i 14. Zakona o parničnom postupku . Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i naloži mu plaćanje parničnog troška tuženici, podredno istu ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

5. Prije svega, s obzirom na vrijednost predmeta spora od 345,29 eura, riječ je o postupku u sporu male vrijednosti, na koji se primjenjuju odredbe članka od 457. do 467.a ZPP-a.

6. Prema odredbi članka 467. stavka 1. i 2. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe članka 370. ZPP - a. Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe, valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa stoga u ovom dijelu postupka o osnovanosti žalbenih navoda parničnih stanaka valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a.

8. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP a, jer je presuda u dovoljnoj mjeri razumljiva i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena pravilnost i zakonitost.

9. Nije osnovan žalbeni navod tuženice da je u predmetnom slučaju počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 14. ZPP -a, jer prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ostvarivanja prava u odnosu na dio zahtjeva tužitelja u iznosu od 278,93 eura, pa da je tužbu u tom dijelu trebalo odbaciti, što da je sud prvoga stupnja propustio učiniti. Naime, iz stanja predmeta proizlazi nespornim da je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora, kojeg je podnio Ministarstvu pravosuđa i uprave, za svaki dan koji je proveo u pritvoru zatražio isplatu iznosa od 66,36 eura, dok tužbom potražuje iznos od 345,29 eura.

10. Odredba članka 495. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/1997., 27/1998., 58/1999., 112/1999., 58/2002., 143/2002., 178/2004., 115/2006., 152/2008., 76/2009., 80/2011. i 143/2012. - dalje: ZKP), na koju se tuženica poziva, propisuje da je prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik dužan obratiti se sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete, te vrsti i visini naknade.

11. Međutim, prethodno navedenu odredbu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Revr-530/2007) ne treba tumačiti kao procesnu pretpostavku za pokretanje parnice, kao što je to u slučaju odredbe članka 186.a stavka 1. i stavka 6. ZPP-a (na koju odredbu se tuženica također poziva), kojom je izričito propisano da će se u tom slučaju tužba odbaciti. Naime, tu odredbu ZKP -a treba tumačiti kao zakonom predviđeni način rješavanja spora bez intervencije suda, pri čemu propust oštećenika da se obrati nadležnom ministarstvu može imati nekih drugih posljedica u postupku npr. pitanje prava tužitelja za naknadu parničnog troška ako tuženik prizna tužbeni zahtjev i dr. Prema tome, kada se oštećenik prije podnošenja tužbe ne obrati Ministarstvu pravosuđa u smislu odredbe članka 495. stavka 2. ZKP-a radi postizanja nagodbe o postojanju štete, nema mjesta odbacivanju tužbe.

12. U konkretnom slučaju to znači da, neovisno o činjenici što je svoj tuženi zahtjev za naknadu štete tužitelj postavio u iznosu koji je viši od onog kojim se obratio nadležnom Ministarstvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, odnosno zahtjevom za postizanje nagodbe u pogledu štete, isto nema za posljedicu odbacivanje tužbe u dijelu zahtjeva za iznos od 278,93 eura.

13. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kojim od tuženice potražuje naknadu štete (zbog povrede prava osobnosti, prava na slobodu, čast i ugled, te prava na uživanje u obiteljskom životu) koju je pretrpio zbog neutemel jenog boravka u pritvoru dana 25. studenog 2012. u iznosu od 345,29 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 26. studenog 2012. do isplate.

14. Dokazima provedenim tijekom postupka utvrđeno je činjenično stanje (članak 8. ZPP) bitno za donošenje odluke u predmetu, a koje konačno i nije sporno, i to:

- da je protiv tužitelja vođen kazneni postupak pred Županijskim sudom u Splitu u predmetu poslovni broj K-13/2018, radi počinjenja kaznenog djela ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/1997., 27/1998., 50/2000., 129/2000., 84/2005., 51/2001., 111/2003., 190/2003., 105/2004., 71/2006. i 110/2007. - dalje: KZ), te da je presudom istog suda od 16. listopada 2018. tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe,

- da je tužitelj sveukupno bio u pritvoru 1240 dana,

- da se tužitelj prije utuženja obratio Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske da mu u skladu s odredbom članka 480. stavka 1. točke 1. ZKP -a i članka 25. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010. i 5/2014.), nadoknadi štetu koju je trpio za vrijeme dok je bio lišen slobode i dok se nalazio u istražnom zatvoru,

- da je Ministarstvo pravosuđa i uprave u predmetu klasa UP/I-702-03/20-01/52 dopisom od 2. veljače 2023., našlo pravno osnovanim zahtjev tužitelja, te mu ponudilo isplatu iznosa od 46.078,40 eura, uslijed naknade štete zbog povrede prava osobnosti zbog neosnovanog lišenja slobode, a ovo „obzirom na trajanje uhićenja, narav i težinu kaznenog djela, kao i ostale okolnosti slučaja“, i

- da je tužba u ovom predmetu podnesena 28. ožujka 2024.

15. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, te cijeneći iskaz tužitelja dan u predmetu poslovni broj Pn-269/2023 i medicinsko vještačenje u predmetu poslovni broj Pn-359/2024 (u odnosu na koji su se parnične stranke suglasile da se koristi za potrebe ovog postupka), prvostupanjski je sud zahtjev tužitelja djelomično prihvatio kao osnovan, te je naložio tuženici naknaditi tužitelju neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 75,00 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 26. studenog 2012. pa do isplate, dok ga je s preostalim dijelom zahtjeva odbio kao neosnovanim. Pritom, sud je tuženičin prigovor zastare potraživanja tužitelja ocijenio neosnovanim.

16. Prema sadržaju žalbe tuženice sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu štete zbog istaknutog prigovora zastare potraživanja.

17. Prema odredbi članka 477. stavka 1. ZKP-a pravo na naknadu štete zastarijeva u roku od tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višega suda.

18. Tužitelj je odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž -679/2018 7 od 17. prosinca 2019. nesporno primio 3. siječnja 2020., pa je sukladno odredbi članka 478. stavka 1. ZKP-a tada i počeo teći zastarni rok. Zastarni rok je prestao teći 10. travnja 2020. kada se tužitelj obratio nadležnom ministarstvu radi postizanja nagodbe o postojanju štete i njenoj visini, u kom trenutku je nastupio zastoj postupka koji je trajao tri mjeseca, odnosno koji je trajao do 10. srpnja 2020.

19. Naime, prema odredbi iz članka 478. stavak 1. ZKP-a ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu iz čega proizlazi da tada, kada su ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje tužbe, zastarni rok počinje teći iznova, pa je u konkretnoj pravnoj situaciji zastarni rok za podnošenje tužbe računajući od 10. srpnja 2020. istekao s danom 10. srpnja 2023. Iz stanja spisa proizlazi da je tužba u predmetu podnesena 28. ožujka 2024., kada je zastara već nastupila.

20. Međutim, iz stanja spisa proizlazi (što među strankama nije sporno) da je tuženica dopisom od 2. veljače 2023. utvrdila da je zahtjev tužitelja pravno osnovan te mu je ponudila plaćanje iznosa od 46.078,40 eura s osnova naknade štete, što znači da je priznala zahtjev tužitelja za iznos od 37,16 eura po danu. Upravo za taj iznos koji je tuženica priznala došlo je do prekida zastare (članak 240. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) koja je ponovo počela teći od dana priznanja, odnosno od 2. veljače 2023. (članak 245. stavak 2. ZOO-a), a kako je tužba podnesena 28. ožujka 2024., za taj iznos tražbina tužitelja nije u zastari, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja u zastari.

21. Slijedom navedenoga, tužitelju pripada s osnova naknade štete iznos od 37,16 eura u kojem je dijelu žalba tuženice neosnovana, dok je u preostalom dijelu, onom koji se odnosi na plaćanje iznosa od 37,84 eura (sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. isplate) žalba tuženice osnovana, pa je odluku u tom djelu valjalo preinačiti i odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan (članak 373. stavak 1. točka 3. ZPP - a), obzirom je potraživanje tužitelja, suprotno pravnom shvaćanju suda prvoga u tom dijelu u zastari.

22. U okolnostima konkretnog slučaja, kada je tuženica tužitelju ponudila platež iznosa od 46.078,40 eura s osnova naknade štete, na koji je način utvrdila postojanje štete i njenu visinu, te mu priznala na ime novčane satisfakcije po danu iznos od 37,16 eura, irelevantan je žalbeni navod tuženice da potraživanje naknade štete za svaki dan proveden u pritvoru ne može egzistirati kao samostalna cjelina.

23. Prvostupanjski sud, nije pravilno odredio tijek zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos obzirom iste teku od 10. travnja 2020. Prema članku 1103. ZOO-a zatezna kamata na pravičan iznos naknade štete teče od dana kada je postavljen zahtjev za mirno rješenje spora, a to je u predmetnom slučaju upravo dan 10. travnja 2020., kada se tužitelj tuženici obratio zahtjevom za mirnim rješenjem spora i teče sve do isplate, obzirom da iz stanja spisa ne proizlazi da je po tuženici isplaćen novčani iznos od 37,16 eura. Dakle, tužitelj s uspjehom ne može potraživati zateznu kamatu za razdoblje od 26. studenog 2012. do 9. travnja 2020.

24. Međutim, prvostupanjski sud nije stopu zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice odredio u cijelosti sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO -a, pa je pravilnom primjenom materijalnoga prava valjalo presudu preinačiti na način da na iznos glavnice od 37,16 eura zatezna kamata ima teći i od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

25. Preinakom odluke o glavnoj stvari valjalo je preinačiti i odluku o parničnim troškovima sukladno članku 166. stavku 2. ZPP-a. Tužitelj je uspio s osnovom svog zahtjeva dok je djelomično uspio s visinom, pa je prema ocjeni ovog suda uspjeh stranaka podjednak, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (članak 154. stavak 4. ZPP-a).

26. Slijedom iznijetog valjalo je prema odredbi članka 373. točke 3. ZPP -a odlučiti kao u izreci.

U Puli-Pola 12. lipnja 2026.

Sutkinja:

Biljana Bojanić