Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl. br. Gž 1498/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i članice vijeća Kristine Vukelić Aničić, u pravnoj stvari tužiteljice IZ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz OD Zekanović, Bitanga i partneri d.o.o. odvjetnicima iz Zadra, protiv tuženika Grada Nina, Nin, Višeslavov trg br.1., OIB: 55065959531, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Zoriću odvjetniku iz Zadra, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P 119/2025 od 5. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Uvažava se žalba tuženika Grad Nin, preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P 119/2025 od 5. rujna 2025. u točkama I. i II. izreke u sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice FZ koji glasi:

“I.Utvrđuje se da je tužiteljica FZ pok. I iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnika nekretnina katastarske oznake [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo i realnog dijela nekretnine katastarske oznake čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je na skici sudskog očevida od 20. siječnja 2023. stalnog sudskog vještaka iznačen likom i slovima A-B-C-D-E-F-G-A površine 1316 m2 pa se ovlašćuje na temelju ove presude po pravomoćnosti i po provedenoj parcelaciji zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo uz istovremenu uknjižbu brisanja toga prava s imena tuženika.

II.Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parničnit rošak u iznosu od ukupno 2.860,52 eura, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče počevši od dana donošenja odluke pa do isplate, po stopi koja se određuje sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postonih poena.”.

II.Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.599,96 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P 842/2022 od 26. travnja 2024., točkom I. izreke utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica nekretnine kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u cijelosti, te realni dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označen na skici vještaka slovima A-B-C-D-E-F-G-A, površine 316 m2, te da je ista ovlašćena da po pravomoćnosti presude i po provedenoj parcelaciji, zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, uz istovremenu uknjižbu brisanja tog prava sa imena tuženika, točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.110,52 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2.Ovosudnim rješenjem poslovni broj Gž 940/2024 od 18. prosinca 2024., ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3.Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P 119/2025 od 5. rujna 2025., točkom I. izreke utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica nekretnine kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u cijelosti, te realnog dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označen na skici vještaka slovima A-B-C-D-E-F-G-A, površine 1316 m2, te da je ista ovlašćena da po pravomoćnosti presude i po provedenoj parcelaciji, zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, uz istovremenu uknjižbu brisanja tog prava sa imena tuženika, točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2860,52 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4.Protiv citirane presude, žalbu izjavljuje tuženik iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

5.Odgovor na žalbu nije podnesen.

6.Žalba tuženika je osnovana.

7.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP -a.

8.Nisu osnovani navodi tuženika u dijelu u kojem upire na ostvarenje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da su utvrđene sve pravno odlučne činjenice. No, u pravu je tuženik kada smatra da je na tako utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja pogrešno primijenio mjerodavno materijalno pravo, iz razloga koji će se nastavno pojasniti.

9.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva na uvodno opisanim nekretninama, pri čemu ista svoj tužbeni zahtjev temelji na institutu dosjelosti sukladno čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996 i dr., dalje: ZV-a), ističući da su njeni prednici bili pošteni, zakoniti i istiniti posjednici utuženih nekretnina, te isto tako i na nasljeđivanju iza pok. oca HZ, koji da je te nekretnine stekao nasljeđivanjem iza svog pok. oca SZ pok. ĆZ, te diobom sa ostalim nasljednicima.

10.1.Donoseći pobijanu presudu, prvostupanjski sud, analizirajući dokumentaciju koja prileži spisu (vlasnički list, povijesni posjedovni list, presudu Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2757/2019 od 15. listopada 2020., rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Zadru poslovni broj O-846/47 od 25. lipnja 1957. i Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-534/2006 od 14. studenog 2006.), kao i utvrđenja koja proizlaze iz provedenog očevida na licu mjesta, te iskaze svjedoka RZ, PZ, ČZ i SZ, zaključuje da su isti suglasno iskazivali da su pravni prednici tužiteljice, a zatim i sama tužiteljice, bili u posjedu prijepornih nekretnina i to u utuženoj površini, da je tužiteljica u posjedu prijepora računajući posjed svojih prednika, više od 100 godina, da je nasljeđivanjem iza svog pok. oca I ustupom sestre ŠZ, nastavila uživati nesmetan, dugotrajan i miran vlasnički posjed. Pri tome sud uzima u obzir da se radi o svjedocima starije životne dobi, koji od rođenja žive u blizini spornih lokacija, da nisu u relaciji sa strankama, da su im činjenice posjeda i vlasništva prijepora dobro poznate, te da ti iskazi nisu dovedeni u dvojbu drugim provedenim dokazima.

10.2.Nadalje, sud prvog stupnja, temeljem rezultata dokaznog postupka, prvostupanjski sud zaključuje da su prijeporne nekretnine pripadale još pradjedu tužiteljice ĆZ, da se njegov najstariji sin i djed tužiteljice LZ morao brinuti o mlađoj braći F i H, da je stoga SZ pripala polovica naslijeđene imovine, a F i H zajedno druga polovica; da su nakon smrti djeda tužiteljice LZ predmetne nekretnine za cijelo pripale ocu tužiteljice HZ jer je njegov brat S otišao u laštvo, a brat Ć u kolonizaciju, dok su sestre također dale svoj dio bratu I. Nakon smrti oca I da je tužiteljica ustupom svoje sestre ŠZ koja živi u [adresa] dobila predmetne nekretnine za cijelo.

Isto tako, sud utvrđuje da je čest. zem. [katastarska čestica] zv. [adresa] sa svih strana ograđena, suhozidom i plotom, dio suhozida da je odnesen za gradnju ceste 1960-ih, da su na toj nekretnini bila dva vinograda koja je zasadio otac tužiteljice HZ i jedan vinograd koji je zasadio djed tužiteljice ĆZ, te su ti vinogradi zapušteni prije Domovinskog rata, a kada su zapušteni radilo se o starim vinogradima. Nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] zv. [adresa] da je bila davno vrt, a nakon što je zapuštena je niknula hrastova šuma i tu šumu je obitelj tužiteljice sjekla i koristila kao ogradu za ovce jer je ograđena sa svih strana, dijelom suhozidom, a dijelom plotom i nalazi se uz guvno koje je pripadalo obitelji tužiteljice. Nitko nikada nije smetao tužiteljicu i njezine prednike u posjedu i vlasništvu predmetnih nekretnina.

U prilog prednjue navedenom, sud prvog stupnja poziva se na iskaz svjedoka LZ, te na skicu sačinjenu prilikom očevida na licu mjesta.

10.3.Vezano za spornu okolnost da li su nekretnine koje su bile predmet ostavinske imovine iza pok. HZ identične onima koje su predmet spora, stajalište je prvostupanjskog suda da je nedvojbeno utvrđeno da se radi o istim nekretninama, te taj stav sud temelji na iskazima saslušanih svjedoka , koji da su iskazali da je isti te nekretnine držao u vlasničkom posjedu HZ i potom da ih je tužiteljica stekla nasljeđivanjem, te da su se na svim okolnim nekretninama uknjižile fizičke osobe kao vlasnici, a da su djedovi današnjih vlasnika okolnih nekretnina držali jednako velike površine koje potražuje i tužiteljica koja je samostalno stekla površinu koju je uživao njezin djed, te iz činjenice da su svjedoci istaknuli da su prednici tužiteljice ogradili upravo utuženu površinu. Ujedno se poziva sud i na identifikaciju predmetnih nekretnina u nalazu vještaka geometra, ističući da ni tuženik nije dokazao tvrdnje da bi se evidencija katastra u korist prednika tužiteljice odnosila na neku drugu nekretninu.

U odnosu na daljnju spornu okolnost - na koji je način sada pok. otac tužiteljice HZ stekao prijeporne nekretnine, a obzirom na utvrđenja iz parnice koja se vodila pod poslovnim brojem P-747/2018, prvostupanjski sud smatra da je tužiteljica dokazala da je njezin otac HZ te nekretnine stekao nasljeđivanjem svoga oca LZ, te ustupom svojih sunasljednika.

Glede činjenice da se predmetne nekretnine ne navode u rješenju o nasljeđivanju iza smrti LZ pok. ĆZ, djeda tužiteljice, ocjena je suda prvog stupnja da se to može jedino protumačiti općepoznatom činjenicom da evidencije na ovom području često ne odgovaraju stvarnom stanju na terenu .

10.5.Neosnovanim prvostupanjski sud drži tuženikov prigovor presuđene stvari iz razloga jer da se u ovoj pravnoj stvari tužiteljica poziva na dosjelost kao osnov stjecanja vlasništva, dok da se u pravomoćno okončanom predmetu pozivala na stjecanje agrarom, tako da ne postoji identičnost zahtjeva .

10.6.Obzirom na rezultate dokaznog postupka, ocjena je suda da tuženik nije dokazao da bi samostalan i miran posjed tužiteljice i njezinih prednika bio nepošten. Kako je prema uvjerenju prvostupanjskog suda utvrđeno da je tužiteljica posjedovala predmetne nekretnine i prije 8. listopada 1991. i to znatno duže od 40 godina računajući posjed svojih prednika, a tuženik nije tvrdio, a ni dokazivao da posjed tužiteljice i njezinih prednika ne bi bio pošten, sukladno čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/1996 I dr., dalje: ZV-a), te kako u postupku nije utvrđeno postojanje drugog suprotstavljenog pravnog interesa trećih osoba, sud pozivom na čl. 388. st. 4. ZV-a, prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice, držeći da je ista stupanjem na snagu tog Zakona, dosjelošću stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina.

U svezi toga, a napose činjenice da se kod dosjelosti u obzir uzima i vrijeme do 8. listopada 1991., sud se poziva na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda poslovni broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018., kao I pravno shvaćanje izraženo u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi .

10.7.Budući da je prema uvjerenju prvostupanjskog suda, u konkretnom slučaju vrijeme potrebno za dosjelost započelo teći najkasnije 1950 -tih, dakle za vrijeme važenja Općeg građanskog zakonika, točnije pravnog pravila 1472. istog, zatim čl. 28. st. 4. i 5. u vezi s čl. 21. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine”, broj: 53/1991.), te čl. 159. st. 4. u vezi s čl. 129. st. 1. i čl. 114. ZV-a, prosudba je suda da tužiteljica nije bila dužna dokazati zakonit naslov stjecanja nekretnine svoga oca, već je tuženik bio dužan dokazati da je posjed tužiteljice i njezinog oca bio nepošten.

Kako je dakle po ocjeni suda prvog stupnja tužiteljica stekla pravo vlasništva dosjelošću, odnosno samostalnim neprekidnim poštenim posjedom koji traje najkasnije od 1955., s obzirom na upis posjeda u katastru nekretnina i računajući posjed njezinih prednika, to isti usvaja tužbeni zahtjev iste, te odlučuje kao u točki I. izreke, dok odluku o trošku temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a.

11.1.Na žalbene navode tuženika u dijelu u kojem ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice za podnošenje predmetne tužbe, odnosno vođenje ovog postupka, upirući pri tome na Zaključak Vrhovnog suda RH poslovni broj Su -IV- 246/2015 od 17. rujna 2015., valja odgovoriti da prema ocjeni ovog suda ovaj prigovor nije osnovan.

Ovo iz razloga jer je iz stanja u spisu razvidno posred ostalog da je tužiteljica sa svojom sestrom ŠZ sudjelovala u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, između ostalog i u odnosu na nekretnine koje su predmet spora, u kojem je postupku tuženik uknjižen kao vlasnik i utuženih nekretnina rješenjem poslovni broj Z 6461/2008/110 od 14. travnja 2009.; da je protiv tog rješenja povodom prigovora tužiteljice, vođen ispravni postupak pod poslovnim brojem Z 17636/2015, koji je bio odbijen; da je nakon toga podnijela tužbu radi ispravka pogrešnog upisa kč. br. [katastarska čestica] u [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], poslovni broj P 288/2016, koji je postupak okončan povlačenjem tužbe.

11.2.Osim toga, iz ranije spomenutog Zaključka, razvidno je da se samo točka 3.2. odnosi na čl. 197. ZZK-a, te ista glasi:

„Rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK pa u prethodno navedenoj situaciji kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan. U situaciji kada se tužba temelji na drugačijem činjeničnom stanju (npr. takva stranka je naknadno tj. nakon okončanja zemljišnoknjižnog postupka stekla pravo vlasništva) uspjeh tužitelja ovisit će prvenstveno o tome je li ili ne dokazao tužbenu osnovu.“

Slijedom prethodno izloženog, za istaknuti je da Vrhovni sud nije iznio stajalište što u situaciji kada parnicu pokrene osoba koja je sudjelovala u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga, izjavila prigovor, a taj je prigovor bio odbijen, pa takva stranka pokrene parnicu tužbom za ispravak odnosno za utvrđenje prava vlasništva nekretnina koje su bile i predmet ovog preoblikovanja u situaciji kada se tužba temelji na istom činjeničnom stanju, a što ako se tužba temelji na drugačijem činjeničnom stanju. Iz tog razloga, protivno tumačenju tuženika, ovaj sud drži da ranije citirani Zaključak nije pravno relevantan u ovoj parnici.

Nastavno tome, nameće se zaključak da nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice za vođenje ovog postupka.

12.Također ovome sudu nisu prihvatljive ni tvrdnje tuženika u dijelu u kojem ustraje na prigovoru presuđene stvari.

To iz razloga jer da bi se radilo o navedenom prigovoru, potrebno je da budu ispunjene određene pretpostavke, točnije neophodno je da postoji subjektivni i objektivni identitet spora, da se radi o identičnom tužbenom zahtjevu i da se taj zahtjev temelji na istoj činjeničnoj osnovi.

Shodno prednjem, skreće se tuženiku pažnja na to da su tužiteljice u parnici koja se vodila pod poslovnim brojem P 747/2018, bile DZ i ZZ, da se u ovoj parnici kao tužiteljica pojavljuje isključivo DZ. Nadalje kad se pomno analiziraju tužbeni zahtjevi postavljeni u spomenutoj parnici i u ovoj parnici, prema uvjerenju ovog suda, nedvojbeno se nameće zaključak da se ne radi o identičnim zahtjevima, unatoč tome što su predmet oba sporna cijela kč. br. [katastarska čestica] i dio kč. br. [katastarska čestica], upisane u k. o. [katastarska općina].

Već u kontekstu prethodno iznesenog, odnosno ne ulazeći u daljnju analizu činjeničnih tvrdnji na kojima se temelje predmetni tužbeni zahtjev, proizlazi da u konkretnom slučaju ipak nema govora o osnovanosti prigovora presuđene stvari, kako to pogrešno tumači tuženik.

13.1.Međutim, neovisno o prednje navedenom, stajalište je ovog suda da je prvostupanjski sud temeljem rezultata dokaznog postupka ponajprije pogrešno zaključio da bi nekretnine pobliže navedene u rješenju o nasljeđivanju iza pok. oca tužiteljice, bile identične utuženim nekretninama, za koje je tužiteljica tvrdila da ih je nekad posjedovao njen sada pok. otac HZ.

13.2.Ovo iz razloga, jer kao što je vidljivo iz predmetnog rješenja, odnosno točke I.B. istog, kao ostavinska imovina ostavitelja, navedene su određene nekretnine kao izvanknjižno vlasništvo ostavitelja, upisane u posljedovni [broj] Područni ured Zadar i to između ostalih: 1) kat. čest. [katastarska čestica] dio, Ograda, oranica, 1300 m2, 2) kat. čest. [katastarska čestica] dio, Ograda, vinograd, 2500 m2, 3) kat. čest. [katastarska čestica] dio, Ograda, pašnjak, 750 m2, 4) kat. čest. [katastarska čestica] dio, Ograda, pašnjak, 15000 m2, 5) kat. čest. [katastarska čestica] dio, Ograda, šuma, 1500 m2, 6) kat. čest. [katastarska čestica] dio, Ograda, šuma, 5000 m2, 7) kat. čest. [katastarska čestica] dio, Ograda, šuma, 8000 m2, 8) kat. čest. [katastarska čestica] dio, Ograda, neplodno zemljište, 600 m2, 9) kat. čest. [katastarska čestica] dio, Ograda, mocira, gromača, 300 m2.

Nadalje, iz preslike Izvoda iz posjedovnog [broj] proizlazi da je kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ukupne površine 35550 m2, da iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], proizlazi da se kat. čest. [katastarska čestica], sastoji od šume površine 1631 m2, a kat. čest. [katastarska čestica] od pašnjaka površine 1580 m2 i pašnjaka površine 25066 m2, da je iz preslike Zapisnika od 14. travnja 2009., sačinjenog u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga, razvidno da je čest. nove izmjere [katastarska čestica], odgovara dijelu stare čest. [katastarska čestica], upisane u z k.ul. [broj ZK uloška], kao i da čest. nove izmjere [katastarska čestica] odgovara dijelu stare čest. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška].

13.3.Obzirom na prethodno izneseno, ponajprije se nameće zaključak da površine utuženih nekretnina, ne odgovaraju površinama ranije navedenih dijelova nekadašnje kč. br. [katastarska čestica].

Pored toga, ne manje bitno je to da spisu ne prileži ni jedan dokument iz čijeg bi sadržaja nepobitno bilo razvidno koji dio sadašnje čest. zem. [katastarska čestica] odgovara kojem dijelu čest. zem. [katastarska čestica], kao ni kojem dijelu (realni) dio sadašnje čest. zem. [katastarska čestica], utvrđen prilikom očevida na licu mjesta (za koji je tužiteljica ustvrdila da je u posjedu nje i njenih pravnih prednika) odgovara kojem dijelu čest. zem. [katastarska čestica].

Konačno kada se analiziraju iskazi tužiteljice i saslušanih svjedoka, razvidno je da su napose svjedoci iskazivali o posjedovanju nekretnina oznake čest. [katastarska čestica], načinu korištenja istih, kulturama koje su na tim parcelama bile.

13.4.No, polazeći od toga da je tijekom postupka bilo sporno da li su nekretnine koje su bile predmet ostavinskog postupka iza pok. oca tužiteljice, upravo one koje su predmet ovog spora, to u kontekstu svega prethodno rečenog, ovaj sud drži da tužiteljica dokazima koje je predložila i koje je proveo sud prvog stupnja ipak u konačnici nije nedvojbeno dokazala da su upravo ove nekretnine, za koje tvrdi da su u dugogodišnjem posjedu nje i njene obitelji, istovjetne onima koje su bile predmet ostavinske imovine, jer to protivno tumačenju prvostupanjskog suda, ničim nije nedvojbeno utvrđeno.

Vezano za spomenutu identifikaciju, glede koje se sud poziva na ranije pomenuti Zapisnik, da suprotno ocjeni suda, prema uvjerenju ovog suda, iz sadržaja istog nigdje nije izrijekom navedeno koji dio novoformirane čest. [katastarska čestica], kao ni čest. zem. [katastarska čestica] (u smislu površine) odgovara nekadašnjoj čest. zem. [katastarska čestica], odnosno kojem od nekadašnjih 9 dijelova navedenih u rješenju o nasljeđivanju iza sada pok. oca tužiteljice, dakle da taj Zapisnik ne predstavlja dokaz na način kako je to pogrešno utvrdio sud prvog stupnja.

13.5.Ujedno se ovdje valja osvrnuti i na to da spisu ne prileži ni Izvod iz katastarskog plana sa prikazom nekadašnje čest. zem. [katastarska čestica], već samo Izvodi sa sadašnjim česticama, uključujući i ove koje su predmet spora, slijedom čega nije bilo moguće izvršiti bilo kakvu usporedbu, a time ni sa sigurnošću utvrditi kojim dijelovima nekadašnje čest. zem. [katastarska čestica] odgovaraju sadašnja čest. zem. [katastarska čestica], te realni dio čest. zem. [katastarska čestica], koje su predmet ovog spora. Iz tog razloga, ovaj sud drži da je pogrešno sud prvog stupnja predmetnu dokumentaciju protumačio, dakle pogrešno zaključio da je tužiteljica dokazala identitet prijepornih nekretnina.

Podredno svakako treba reći i to da je iz stanja u spisu vidljivo i da su svjedoci iskazivali o nekretninama za koje tužiteljica traži utvrđenje prava vlasništva prema sadašnjim oznakama, a ne po starim oznakama navedenim u ranije spomenutom rješenju o nasljeđivanju, pa se ni na taj način nije moglo provjeriti da li se doista radi o istim nekretninama.

14.1.Nadalje, pogrešnim drži ovaj sud stajalište prvostupanjskog suda koji je temeljem rezultata dokaznog postupka utvrdio da bi posjed pravnih prednika tužiteljice bio pošten, a što prema uvjerenju ovog suda ima za posljedicu da ni na strani tužiteljice također nema poštenja kao jednog od kumulativno potrebnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

Ujedno valja dodati da se dosjelost ne može zasnivati na proizvoljnom ili nezakonitom posjedu.

14.2.Ponajprije se ovdje ukazuje na to da je iz historijata tužbe, kao i cjelokupnog prvostupanjskog postupka razvidno da tužiteljica predmetni zahtjev temelji na tvrdnji da je dosjelošću, dakle faktičnom posjedovanjem, kako svojim, ali isto tako i uračunavanjem posjeda njenih pravnih prednika prijepornih nekretnina, stekla pravo vlasništva istih.

To po ocjeni ovog suda znači da je posjed i pravnih prednika tužiteljice, kao i same tužiteljice, sukladno relevantnim materijalno pravnim odredbama trebao biti zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, te je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da tužiteljica nije ta koja treba dokazivati da je njen posjed pošten (savjestan), već je tuženik taj na kojem je teret dokaza da je njen posjed nepošten (nesavjestan). Obzirom na prednje, ovaj sud smatra da je u konkretnom slučaju, za osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice bilo potrebno da se temeljem rezultata dokaznog postupka utvrdi da su posjed ne samo tužiteljice, već i njenog pravnog prednika (sada pok. oca) bio barem pošten. Ujedno valja reći da ukoliko se utvrdi da pravni prednik tužitelja nije bio pošten posjednik određene nekretnine da to može imati za posljedicu odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog, budući da je za valjano stjecanje vlasništva dosjelošću, neophodno da i pravni prednik tužitelja treba biti pošten posjednik, jer se na temelju njegovog posjeda računa vrijeme potrebno za dosjelost.

14.3.Vezano za prednje, ovaj je sud vodio računa o tome da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da prednike tužiteljice (ni sada pok. djeda, kao ni sada pok. oca), a zatim i samu tužiteljicu nitko nikad nije ometao u posjedovanju nekretnina koje su predmet spora, a što utvrđuje i sud prvog stupnja.

No, prosudba je ovog suda, da je prvostupanjski sud zauzimajući prednje iznesen stav, zanemario utvrđenja koja proizlaze iz ranije pomenutog postupka poslovni broj P 747/2018. Ovaj je sud cijenio da je tužiteljica u tom postupku zahtjev za utvrđenje prava vlasništva istih nekretnina, temeljila na drugom pravnom osnovu – agraru, no polazeći od toga da je iz obrazloženja pobijane presude razvidno da je prvostupanjski sud pored ostalog izvršio uvid i u presudu poslovni broj Gž 2757/19, to se nameće zaključak da se za potrebe ovog postupka mogu koristiti i utvrđenja koja proizlaze iz tog postupka.

Nastavno navedenom, skreće se pažnja sudu prvog stupnja da je upravo iz tog postupka razvidno između ostalog da je nekadašnja čest. zem. [katastarska čestica] prema podacima iz 1883. bila evidentirana kao posjed tadašnjeg veleposjednika obitelji R, da je pravni prednik tužiteljice, sada pok. LZ bio upisan u agrarnom zapisniku iz 1931. kao prijavitelj, te da je također bio upisan kao težak kod vlasnika R, P i ĐZ. Ovi podaci, prema stajalištu ovog suda, nepobitno upućuju na zaključak da je pravni prednik tužiteljice, itekako dobro znao, odnosno da je bio svjestan da prijeporne nekretnine nisu njegove, dakle da mu ne pripadaju, a posljedično tome da njegov posjed istih nije bio pošten, neovisno o tome koji je dio nekadašnje čest. zem. [katastarska čestica] posjedovao.

14.4.Kako dakle iz do sada izloženog proizlazi da pravni prednik tužiteljice nije bio pošten posjednik, to se prema uvjerenju ovog suda, a protivno utvrđenjima prvostupanjskog suda nameće zaključak da na strani tužiteljice nema poštenja kao jedne od kumulativno potrebnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

15.Također, kad se analizira cjelokupni postupak, točnije svi provedeni dokazi, ovaj sud drži da iz istih nije vidljivo ni to temeljem čega je njen sada pok. otac HZ, posjedovao predmetnu nekretninu, dakle koji je bio pravni temelj tog posjedovanja, slijedom čega proizlazi da tužiteljica nije dokazala kvalitetu zakonitosti odnosno valjani pravni temelj posjedovanja prijepora.

16.1.Što se tiče same tužiteljice, iz stanja u spisu razvidno je također da je uz dosjelost kao pravni osnov stjecanja prava vlasništva, navela i nasljeđivanje. Međutim, najprije je za reći da je rješenja o nasljeđivanju iza pok. SZ, vidljivo je da je isti imao 7 nasljednika, uključujući i oca tužiteljice, te da su ga svi naslijedili za po 3/24 dijela, a da su predmet ostavine bile nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno drugim riječima da ostavinsku imovinu nije činila nekadašnja čest. zem. [katastarska čestica].

Nadalje, iz dosadašnjeg dijela obrazloženja je razvidno da prema uvjerenju ovog suda, nije nedvojbeno utvrđena istovjetnost nekretnina navedenih u točki IB. izreke rješenja o nasljeđivanju iza sada pok. HZ i onih koje su predmet spora.

16.2.Nadalje, ne manje odlučno je i to da iz sadržaja navedenog rješenja, proizlazi i to da je tužiteljica sve nekretnine navedene u toj točki izreke, naslijedila sa sestrom ŠZ. Iako spisu prileži Ugovor o darovanju 6. rujna 2024., na koji se tužiteljica također pozivala tijekom ove parnice, sklopljen između ŠZ kao darodavca i FZ kao daroprimca, treba naglasiti da je iz čl.1. istog, vidljivo da su predmet darovanja nekretnine koje su bile predmet nasljeđivanja iza sada pok. HZ, bez ikakve daljnje specifikacije odnosno identifikacije. Budući da iz ranije iznesenih razloga prema prosudbi ovog suda nije nedvojbeno utvrđeno da su nekretnine navedene u tom rješenju o nasljeđivanju identične onima koje su predmet ovog postupka, slijedom toga se nameće zaključak da nema valjanog uporišta temeljem kojeg bi se moglo sa sigurnošću utvrditi da bi predmet darovanja bile upravo nekretnine koje su predmet ovog spora.

17.Stoga, rukovodeći se svime prethodno izloženim, protivno utvrđenjima suda prvog stupnja, uvjerenje je ovog suda da na strani tužiteljice nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na prijepornim nekretninama ni kroz institut dosjelosti, kao ni temeljem nasljeđivanja, zbog čega je pravilnom primjenom mjerodavnih odredaba valjalo preinačiti pobijanu presudu, te odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim.

18.Kako je povodom žalbe tuženika, preinačena prvostupanjska presuda, to je sukladno čl. 166. st.1. ZPP-a, valjalo odlučiti o parničnom trošku tuženika primjenom čl. 154. st.1. ZPP-a.

Dosuđeni trošak odnosi se na nagradu za rad odvjetnika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012 i dr.), a odnosi se na nagradu za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 150,00 eur, nagrade za sastav 1 podneska u iznosu od 150,00 eur, nagrade za pristup na 5 ročišta u iznosu od 750,00 eur (r. od **.**.2022., 20.01.2023., 24.01.2024., 26.02.2025., 16.07.2025.), nagrade za sastav žalbe u iznosu od 187,50 eur, odnosno ukupno 1.237,50 eur, što uvećano za PDV iznosi 1.546,87 eur, te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eur.

19.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je uvažiti žalbu tuženika, preinačiti pobijanu presudu, te pozivom na čl. 373. t.3. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

U Rijeci, 12. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković