Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6115/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Roberta Završkog i Renate Popović kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe AUTO CENTAR FLORIJANIĆ d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe SF, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 3. i stavka 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22), članka 172. stavka 1. i 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22), članka 150. stavaka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 20. svibnja 2026., broj: Pp-1020/2026, na sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I U povodu žalbe I-okr. pravne osobe AUTO CENTAR FLORIJANIĆ d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe SF, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u točkama 2. i 3. izreke u pravnoj oznaci djela na način da se djelo okrivljenika pod točkom 2. pravno označava kao prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22), te se djelo pod točkom 3. pravno označava kao prekršaj iz članka 150. stavaka 1. podstavka 2. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23).
II. Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe AUTO CENTAR FLORIJANIĆ d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe SF te se potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu.
III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) - svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu, okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni i to I-okr. pravna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 2.500,00 eura, te II-okr. odgovorna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 165,00 eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 3. i stavka 2. Zakona o radu, članka 172. stavka 1. i 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, te članka 150. stavaka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura, te 2,58 eura troškova svjedoka - svaki.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, navodeći u bitnom da na ponovljenu raspravu uredno su pozvani okrivljenici, koji su radi službenog putovanja bili spriječeni u određeni dan pristupiti na raspravu te su pisanim putem zatražili odgodu ročišta. Sud se o prijedlogu za odgodu ročišta nije izjasnio, već je 20. svibnja 2026. donio novu presudu bez izvođenja bilo kakvih novih dokaza ili utvrđenih novih odlučnih činjenica na temelju kojih bi odluka o krivnji u novoj presudi mogla biti drugačija od prvotne presude. S obzirom da je presuda donesena nakon rasprave na kojoj nisu prisustvovali niti ovlašteni predstavnik okrivljene pravne osobe niti okrivljena odgovorna osoba pravne osobe niti su bili izvedeni novi dokazi, sud nije mogao na temelju istovjetnog činjeničnog stanja i istih dokaza donijeti presudu koja se bitno razlikuje od prve presude kojom je presuđeno u istoj stvari. Time je povrijedio pravo okrivljenika da budu prisutni na raspravi, te je pogrešno primijenio materijalno pravo na način da je na temelju istog činjeničnog stanja donio dvije potpuno različite presude.
4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski sud u Varaždinu točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djela pod točkom 1. izreke, dok je omaškom u okviru pravne oznake djela za prekršaj pod točkom 2. izreke pogrešno naveden stavak 1. članka 172. Zakona o mirovinskom osiguranju, kao i za djelo pod točkom 3. izreke omaškom nije u cijelosti navedena pravna oznaka prekršaja, iako je vidljivo da je prvostupanjski sud pravilno primijenio kao blaži propis Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 33/23), koji je stupio na snagu dana 1. travnja 2023., pa je stoga u navedenom dijelu preinačena izreka prvostupanjske presude.
7. Nadalje, prvostupanjski sud je na temelju provedenog prekršajnog postupka, i to iskaza svjedoka ĐF, kao i uvida u priloženu dokumentaciju, imao valjane osnove zaključiti da se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 3. i stavka 2. Zakona o radu, članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, te članka 150. stavaka 1. podstavka 2. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.
8. U vezi navoda žalitelja da na ponovljenu raspravu uredno su pozvani okrivljenici, koji su radi službenog putovanja bili spriječeni u određeni dan pristupiti na raspravu te su pisanim putem zatražili odgodu ročišta, a Sud se o prijedlogu za odgodu ročišta nije izjasnio, već je 20. svibnja 2026. donio novu presudu bez izvođenja bilo kakvih novih dokaza ili utvrđenih novih odlučnih činjenica na temelju kojih bi odluka o krivnji u novoj presudi mogla biti drugačija od prvotne presude, ističe se da kako okrivljenici molbu za odgodu ročište glavne rasprave nisu valjano dokumentirali, pravilno prvostupanjski sud istu nije prihvatio, te se sud nije dužan posebno očitovati o navedenom, već je dovoljno u zapisniku o glavnoj raspravi konstatirati da nije prihvaćen razlog za odgodu glavne rasprave.
9. Nadalje, kako je odlukom ovog Suda ukinuta presuda Općinskog suda u Varaždinu od 16. siječnja 2026., broj: Pp-817/2024, jer prvostupanjski sud na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja nije izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljenika, to nije bilo potrebno utvrđivati neke nove činjenice i provoditi nove dokaze, pa neosnovano ističu žalitelji da s obzirom da je presuda donesena nakon rasprave na kojoj nisu prisustvovali niti ovlašteni predstavnik okrivljene pravne osobe niti okrivljena odgovorna osoba pravne osobe niti su bili izvedeni novi dokazi, sud nije mogao na temelju istovjetnog činjeničnog stanja i istih dokaza donijeti presudu koja se bitno razlikuje od prve presude kojom je presuđeno u istoj stvari.
10. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravne oznake djela, ovaj Sud je našao da su utvrđene novčane kazne okrivljenicima za navedene prekršaje u granicama zakona i nisu prestroga, time više što su ublažene znatno ispod zakonom propisanih minimuma.
11. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
12. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 12. lipnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić v.r.
Tomislav Tomašić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
