Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2098/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Adžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, iz Splita, Domovinskog rata 62, zastupanog po punomoćnici Sanji Vuk ina, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-741/2025-11 od 30. siječnja 2026., dana 11. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-741/2025-11 od 30. siječnja 2026., u pobijanom dijelu pod toč. V. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 531,25 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2026. do isplate.
II. Djelomično se uvažava žalba tuženika i preinačuje ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. V. izeke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od 531,25 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2026. do isplate, te se zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbija kao neosnvan.
III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 47,84 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredba čl. 5. Ugovora o [broj kredita] od 14. studenog 2006. koji je sklopljen između prednika tuženika Societe Generale – Splitske banke d.d., kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita, u dijelu kojim je ugovorena obveza tužiteljice da plati tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 2,00% (dva posto) od iznosa odobrenog kredita, koja se naplaćuje jednokratno odmah po potpisu Ugovora (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 285,37 EUR sa zakonskom zateznim kamatama tekućim od 16. studenog 2006. do isplate (toč. II. izreke). Utvrđena je ništetom i odredba čl. 11. istog Ugovora o [broj kredita] od 14. studenog 2006. koji je sklopljen između prednika tuženika Societe Generale – Splitske banke d.d., kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita, kojim je ugovorena obveza tužiteljice da plati naknadu za prijevremenu otplatu kredita u dijelu u kojem je ugovoreno da kredit može otplatiti i prije ugovorenog roka, time da je dužna platiti naknadu u iznosu određenim aktom kreditora (toč. III. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 241,33 EUR sa zakonskom zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2012. do isplate (toč. IV. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.062,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2026. do isplate (toč. V. izreke).
2. Protiv odluke o troškovima postupka sadržane u toč. V. prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda u tom dijelu preinači u skladu s navodima žalbe, uz naknadu troškova žalbe I sudske pristojbe na žalbu.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbi o jednokratnoj naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita iz ugovora o potrošačkom kreditu zaključenog između stranka i zahtjev za povrat iznosa plaćenog temeljem tih ništetnih odredbi.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti .
6. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
7. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su nepoštene, a time i ništetne odredbe čl. 5. i 11. Ugovora o kreditu od 14.11.2006., jer su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača , te je primjenom odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/2003) i čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23 – dalje: ZOO) prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku kao nesavjesnom stjecatelju da tužiteljici temeljem stečenog bez osnove (čl. 1115. ZOO) vrati isplaćene iznose naknada sa zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja do isplate.
8. Tuženik žalbom pobija odluku o troškovima postupka navodeći da je vrijednost predmeta spora pogrešno utvrđena prema zbroju deklaratornih zahtjeva i zahtjeva za isplatu, umjesto prema vrijednosti zahtjeva za isplatu i da su posljedično tome pogrešno utvrđen cjelokupni trošak i trošak svake pojedine parnične radnje. Nadalje tvrdi da podnesak tužiteljice od 31.3.2025. nije bio potreban za postupak, jer u njemu ponavlja navode već iznijete u tužbi, da nema pravo na naknadu troškova za ročište 8.7.2025., jer je odgođeno krivnjom tužitelja i da nema pravo na naknadu troškova ročišta od 27.10.2025., jer se na njemu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, a ne o meritumu spora.
9. U pravu je žalitelj da je prvostupanjski sud odlučujući o troškovima postupka djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je vrijednost predmeta spora utvrdio prema iznosu od 1.612,60 EUR, koji je tužiteljica naznačila u tužbi, zbrajajući deklaratone (nenovčane) zahtjeve za utvrđenje sa kondemnatornim (novčanim) zahtjevima. Naime, u situaciji kada je deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za činidbu, on se ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Deklaratorne nenovčane zahtjeve za utvrđenje ništetnosti u ovom postupku treba smatrati kao deklaratorni preambul zahtjevu za isplatu, te se vrijednost predmeta spora deklaratornog preambula ne uzima u obzir, već, obzirom da je riječ o sporu o utvrđenju ništetnosti dijelova ugovora (čl. 5. i 11. Ugovora o kreditu) koji za posljedicu ima ostvarivanje prava na restituciju – odnosno povrat novčanih iznosa od 285,37 EUR i 241,33 EUR, to je zahtjev tih dvaju zahtjeva za isplatu koji zajedno iznose 526,7 EUR trebalo utvrditi kao vrijednost predmeta spora.
10. Iz navedenih razloga tužiteljici je prema vrijednosti predmeta spora od 526,7 EUR pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – dalje: Tarifa) za sastav tužbe trebalo priznati 50 bodova (Tbr. 7./1. Tarife), za sastav dvaju obrazloženih podnesaka od 31.3.2025. i 7.7.2025. – svaki po 50 bodova (Tbr. 8/1. Tarife), za zastupanje po odvjetniku na ročištu održanom 27.10.2025. – 50 boodva (Tbr. 9/1. Tarife) i za ročište održano 8.7.2025. – 12,5 boda (Tbr. 9./5 Tarife), ili ukupno 212,5 boda, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR i uvećano za trošak PDV-a od 25%, čini ukupni trošak tužitelja u iznosu od 531,25 EUR.
11. Suprotno navodima žalbe podneskom od 31.3.2025. tužiteljica se očitovala na navode odgovora na tužbu i isti je bio potreban za postupak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, a pripada joj i trošak zastupanja po odvjetniku za pripremno ročište od 8.7.2025. po Tbr. 9./5. Tarife, koje je odgođeno zbog nemogućnosti pristupa tužiteljice uslijed bolesti supruga, kao i trošak ročišta od 27.20.2025., po Tbr. 9./1. Tarife, jer je na tom ročištu glavna rasprava zaključena.
12. Kako je pobijnom presudom tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.062,50 EUR, valjalo je temeljem odredbi čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP žalbu tuženika djelomično odbiti kao neosnvoanu i potvrditi odluku o troškovima sadržanu u toč. V. izreke pobijane presude za iznos od 531,25 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja do isplate, a djelomično uvažiti i tužiteljicu odbiti s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 531,25 EUR sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
13. Tuženiku je primjenom Tbr. 10./5. Tarife priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 25 boda, uvećano za trošak PDV-a od 25% i sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 33,18 EUR, što razmjerno usmjehu u žalbenom postupku od 50%, iznosi 47,84 EUR.
U Zagrebu, 11. lipnja 2026.
Sutkinja:
Ksenija Grgić
