REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-604/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Stjepanu Šporčiću, odvjetniku u Vukovaru, protiv tuženika FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], VA 7, Blackrock, Republika Irska, zastupanog po punomoćniku Borisu Hlatki, odvjetniku u Vukovaru, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P- 419/2023-19., od 20. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja TA i tuženika FA kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P- 419/2023-19., od 20. svibnja 2024.

II. Tuženik FA odbija se sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P- 419/2023-19., od 20. svibnja 2024., u točki I. izreke odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom na utvrđenje da je pravnim poslom – kupoprodajnim ugovorom stekao pravo vlasništva nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] vinograd i oranica sa 3545 m2 , što mu je tuženik FA, dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva temeljem ove presude nakon njezine pravomoćnosti, u roku 15 dana.

1.1. U točki II. izreke odbijen je tužitelj s daljnjim tužbenim zahtjevom na utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] vinograd i oranica sa 3545 m2 , što mu je tuženik FA, dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva temeljem ove presude nakon njezine pravomoćnosti, u roku 15 dana.

1.2. U točki III. izreke odbijen je tužitelj s daljnjim tužbenim zahtjevom na utvrđenje da je građenjem stekao pravo vlasništva nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] vinograd i oranica sa 3545 m2 , što mu je tuženik FA, dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva temeljem ove presude nakon njezine pravomoćnosti, u roku 15 dana.

1.3. U točki IV. izreke odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 1375,73 eura.

1.4. U točki V. izreke naloženo je tužitelju TA da tuženiku FA naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 688,23 eura, u roku 15 dana.

2. Protiv presude žalbe su uložili i tužitelj i tuženik.

3. Tužitelj je uložio žalbu protiv presude u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti i tuženika obveže na naknadu troškova postupka. ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3.1. Da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st.1. i 2. t.11. Zakona o parničnom postupku tužitelj smatra iz razloga jer prvostupanjski sud ne obrazlaže zbog čega ne prihvaća iskaz svjedokinje NA koja je jedina prisustvovala dogovorima između tužitelja i sada pok. ČA i koja je iskazala kako je dogovor među njima bio da se prodaje čitav posjed koji ima nešto manje od 1 kj, kao i zbog toga što je odbio prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka LA, ranije JA jer je greškom u pisanju predloženo saslušanje „JA“ umjesto MA, te da je pri tome pogrešno primijenjena odredba čl. 299. ZPP-a.

3.2. U sadržaju žalbe se dodatno elaboriraju razlozi na kojima tužitelj temelji svoje zahtjeve, sa posebnim naglaskom na činjenici da iz iskaza samog tuženika proizlazi kako je on dopustio tužitelju posjed spornih nekretnina jer da mu je on sam rekao da „nastavi raditi bez ikakve nadoknade“, pa kako je pravni posao kupoprodaje zaključen 6.07.2011. a tužba podnesena 9.11.2023.g., ispunjeni su uvjeti da sud utvrdi kako je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na spornim nekretninama temeljem odredbe čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer je njegov posjed i zakonit i istinit i pošten.

4. Tuženik je uložio žalbu u odnosu na odluku o troškovima postupka sadržanu u točki V. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom drugostupanjski sud uvaži žalbu tuženika i preinači odluku u pogledu troškova parničnog postupka na način da tuženiku prizna sav prouzročeni parnični trošak, uz obvezu tužitelju da naknadi trošak tuženiku i trošak sastava žalbe.

4.1. U sadržaju žalbe tuženik posebno ističe da tuženiku neopravdano nije priznat trošak sastava odgovora na tužbu po punomoćniku od 12.02.2024. , troškove sastava podneska tuženika od 9. veljače 2024. uz koji podnesak je tuženik dostavio punomoć za zastupanje i trošak za sastav podneska od 20. veljače 2024.

5. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik ističe da su svi žalbeni navodi žalitelja u cijelosti pravno i činjenično neosnovani i ne dovode u pitanje zakonitost i osnovanost pobijane presude pa predlaže da se žalba odbije kao neosnovana. Smatra da je pravilno prvostupanjski sud zaključio kako tuženik nije stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini temeljem pravnog posla kupoprodaje, te da je isti prilikom sačinjavanja kupoprodajnog ugovora morao posumnjati da u vlasništvo ne dobiva onu površinu koja je kupoprodajom pogođena. Isto tako tužitelj nema pravo na posjed jer predmetnom kupovinom nije stekao spornu nekretninu, te nije kvalificirani posjednik i protekom 10 godina nije mogao niti steći dosjelošću pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23. 146/25; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između navoda u presudi i sadržaja dokumenata i iskaza svjedoka.

9. U ovom drugostupanjskom postupku nije sporno da je tužitelj od oca tuženika kupoprodajnim ugovorom kupio nekretninu označenu kao kč. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća i dvor u ul. V. Đurđevića površine 700 m2. , a sporno je da li je tom prilikom kupio i nekretninu označenu kao kč. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 3545 m2, odnosno, da li je tužitelj stekao vlasništvo na toj nekretnini dosjelošću ili građenjem.

10. Iz utvrđenog činjeničnog stanja temeljem dokumentacije u spisu proizlazi:

- da su tužitelj TA kao kupac i otac tuženika ČA kao prodavatelj, kod javnog bilježnika Bore Arambašića iz Vukovara, 6. srpnja 2011., sačinili kupoprodajni ugovor kojim je tuženikov otac ČA kao prodavatelj tužitelju prodao nekretninu označenu kč. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća i dvor u ul. V. Đurđevića, površine 700 m2.

- da je člankom 1. Ugovora navedeno da je predmet kupoprodaje kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća i dvor u ul. V. Đurđevića, površine 700 m2.

- da je člankom 4. ugovora navedeno da je kupac isplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti i da je stupio u posjed predmetnih nekretnina, te da se prethodno na licu mjesta uvjerio što je predmet kupoprodaje.

11. U postupku je saslušana OA prisjednica kod javnog bilježnika Bore Arambašića, koja je u vrijeme zaključenje predmetnog ugovora o kupoprodaji bila zaposlena u javnobilježničkom uredu, koja je iskazala da je od zaključenja ugovora prošlo gotovo 13 godina pa se ne sjeća niti stranaka niti bilo čega vezano za kupoprodaju. Ponijela je na saslušanje i spis u kojem se nalazi samo izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

12. Svjedok NA iskazala je da se predmetna kupoprodaja dogovarala u njenoj kući i da su ČA i TA dogovorili kupoprodaju nekretnine koja se nalazi ispred njene kuće i da je tužitelj kupio ne samo kuću i dvorište označeno kč. br. [katastarska čestica] već da su dogovorili kupoprodaju tuženikovih nekretnina od ulice pa sve do poljskog puta (lenije), jer je tužitelj isticao da na kupljene nekretnine traktorom želi ući sa poljskog puta, a ne kroz kolni ulaz u dvorištu.

13. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je kupio cjelokupni posjed od pokojnog ČA i da prije sačinjavanja kupoprodajnog ugovora tužitelj nije primijetio da navedeno zemljište sa kućom predstavlja znatno veći broj metara kvadratnih i da se sastoji od dvije katastarske čestice. U posjed cjelokupnog zemljišta stupio je u posjed nakon izvršene kupoprodaje. Iz poreznog rješenja vidio da je kupio 700 m2 ali da je mislio da je u tome sadržana cijela površina koju je kupio.

14. Tuženik je naveo da ga je otac obavijestio da je prodao kuću, ali da smatra da sporna parcela nije prodana. Tužitelj je nakon smrti oca, došao kod njega u listopadu 2023. i rekao mu da ga je otac doveo u zabludu prilikom kupoprodaje, a on mu je tada rekao da tu parcelu može obrađivati bez naknade jer je smatrao da je to bolje nego da parcela zaraste.

15. Analizom provedenih dokaza, drugostupanjski sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan glede dijela zahtjeva da je tužitelj stekao pravo vlasništva sporne nekretnine temeljem pravnog posla.

15.1. Naime, stranke su kupoprodajni ugovor zaključile kod javnog bilježnika i za stjecanje prava vlasništva temeljem tog ugovora relevantno je ono što su stranke kod javnog bilježnika ugovorile i unijele u pismeni ugovor. Tom prilikom u ugovor je unesena samo kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i samo je za tu česticu priložen izvadak iz zemljišne knjige u spisu koji je donijela svjedok OA prisjednica kod javnog bilježnika Bore Arambašića. Osim toga, neuvjerljiv je iskaz tužitelja da nije znao da ugovorom nije obuhvaćena i kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 3545 m2, dakle, pet puta veća parcela i da to nije primijetio za života prodavatelja ČA.

16. Što se tiče zahtjeva tužitelja da je stekao pravo vlasništva sporne nekretnine dosjelošću iz kupoprodajnog ugovora proizlazi da je tužitelj stupio u posjed sporne nekretnine 6. srpnja 2011.

16.1. U tom smislu valja napomenuti da je prvostupanjski sud pravilno postavio pravnu osnovu spora i da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 i 38/09, 153/09 i 143/12, 152/14; dalje: ZV), kojom je propisano da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

- Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed).

- Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno, ili prijevarom, ni zloupotrebom povjerenja (vi, clam, praecario).

- Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

17. Analizom cjelokupnog dokaznog postupka drugostupanjski sud u potpunosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj bez obzira što koristio predmetnu nekretninu, nije imalo, kao što je ranije navedeno zakonit posjed, a nije imao ni samostalni pošteni posjed te parcele.

17.1. Da se nije radilo o samostalnom posjedu tužitelja nego o radilo o prekariju (uživanju stvari do opoziva), što znači da posjed nema potrebnu kvalitetu da bi bio osnov za stjecanje prava vlasništva, govore konkretne činjenice potkrijepljene dokumentacijom. Prije svega tužitelj za života ČA nije poduzimao nikakve pravne radnje u cilju realizacije priznanja prava vlasništva, a od 2023. godine predmetnu parcelu obrađivao je po odobrenju tuženika.

18. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije stekao pravo vlasništva sporne parcele niti građenjem jer je štalu izgradio na nekretnini označenoj kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a ne na nekretnini označenoj kč. br. [katastarska čestica] na kojoj tužitelj prema vlastitom iskazu nije gradio objekte već je samo tu nekretninu iskrčio.

19. Neosnovano tužitelj da bi činjenično stanje bilo u bitnom drugačije i da je saslušan svjedok saslušanjem svjedoka BA, ranije MA, jer kao što je ranije navedeno za stjecanje prava vlasništva temeljem tog ugovora (pravni posao), kao i za stjecanje zakonitog posjeda, relevantno je ono što su stranke kod javnog bilježnika ugovorile i unijele u pismeni ugovor.

20. Nisu osnovane žalbe stranaka ni glede odluke o troškovima parničnog postupka, koju je prvostupanjski sud donio primjenom članka 155. i 154. stavak 1. ZPP-a.

20.1. Prvostupanjski sud pravilno je prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka, uzeo u obzir opravdane troškove tuženika koji se sastoji se od troškova zastupanja u postupku po punomoćniku, a određeni su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

20.2. Troškovi zastupanja odnose se na trošak pristupa na ročište 23.2.2024. u iznosu od 200,00 eura, ročište 29.4. 2024. u iznosu od 200,00 eura, ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, ili ukupno 500,00 eura uvećano za PDV od 125,00 eura i sudsku pristojbu na odgovor na tužbu 63,23 eura, ili ukupno 688,23 eura.

20.3. Pravilno je odbijen zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na tužbu po punomoćniku od 12.02.2024., troškove sastava podneska tuženika od 9. veljače 2024. uz koji podnesak je tuženik dostavio punomoć za zastupanje i trošak za sastav podneska od 20. veljače 2024., jer i drugostupanjski sud smatra da se ne radi o podnescima relevantnim za postupak.

20.4. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer po ocijeni drugostupanjskog suda troškovi odgovora na žalbu nisu bili relevantni za drugostupanjski postupak.

21. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. st. 1. ZPP-a, odbijena su žalbe tužitelja i tuženika, a prvostupanjska presuda potvrđena je u cijelosti.

U Požegi 11. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić