Pp-6208/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Damiru Pleše, uz sudjelovanje Helene Kašaj kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice SŽ, zbog prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, postupajući po prigovoru okrivljenice na prekršajni nalog PUZ, I PP Zagreb, klasa: 211-07/25-

1/5711, od 14.4.2025. godine, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 8.6.2026. godine, u prisutnosti okrivljenice, dana 11.6.2026. godine, javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

Temeljem čl.182.t.3. Prekršajnog zakona,

Okrivljenica: SŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći S i O, rođena **.**.1991. godine u [adresa], državljanka RH, sa prebivalištem u [adresa], VSS, zaposlena, mjesečna primanja oko 1.400,00 eura, neudana, bez djece,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi dana 14.04.2025. u 17,00 sati na Glavnom željezničkom kolodvoru, na peronu 6, u Zagrebu, bila zatečena kako na sav glas viče: „Ora–Ora, Free Palestina“ i iste riječi je u više navrata ponavljala, te je pozivala uhićene osobe, koje je isto vikale nazad, čime je narušavala javni red i mir,

pa da bi time počinila prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,

Temeljem čl. 140. st.2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl.138. st.2. toč. 2. do 7. Prekršajnog zakona, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

Policijska uprava zagrebačka, I PP Zagreb izdala je prekršajni nalog protiv okrivljenice zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

Na nalog je okrivljenica u zakonskom roku uložila prigovor, pa je sud nalog stavio izvan snage i proveo je prekršajni postupak.

Okrivljenica je u svojoj obrani navela da u cijelosti ostaje kod navoda iz svoje pisane obrane koju je dostavila u spis, Ovim navodima još dodaje da kada je saznala da je toga dana tih 15 ljudi privedeno i smješteno u taj mali kavez, veličine 4 kvadratna metra, odnosno pritvor i da su tamo već satima držani, osjetila je da je njena moralna dužnost i da ima pravo mirno prosvjedovati i zato je iza zgrade te policijske postaje, gdje nije bilo prisutne javnosti osim privedenih osoba u pritvoru u policijskoj postaji, a koje osobe njenim znakom podrške nisu bile uznemirene, već su bili zahvalni na podršci.

Okrivljenica je u svojoj pisanoj obrani navela da je u ovom predmetu bez oštećenika, već iz činjeničnog opisa predmetne optužbe vidljivo da okrivljenicu valja osloboditi - optužbu odbiti. Naime, iako se činjenični opis osporava u cijelosti, pri čemu se naglašava da se okrivljenica kritične zgode nije našla ni na kakvom "peronu 6", već najmanje 200 metara od dijela kolodvora koji se tek iznimno i vrlo rijetko koristi za putnički prijevoz odnosno kraj pruge u ravnini I. PP, u kojoj se u tom trenutku punih šest sati, u kavezu površine 4m2 nalazilo 15-tero uhićenih prosvjednika (ljudi, ne životinja), dakle, okrivljenica je bila na bučnom mjestu oko kojeg nije bilo nikakvih građana, tj. oštećenika nema, a ako oštećenika nema, ne može biti ni prekršaja, već iz same inkriminacije (sadržaja uzvika) očito proizlazi da se okrivljenica koristila svojim pravom na individualni politički prosvjed te na slobodu izražavanja misli. Sukladno ustaljenoj i sigurnoj praksi Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda Republike Hrvatske te obvezujućim tumačenjima Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, u slučajevima zadiranja u naznačena prava, tužitelj je dužan dokazati da je kažnjavanje okrivljenice, unatoč tome, u slobodom i demokratskom društvu – nužno. Drugim riječima, potrebno je provesti test razmjernosti, a on se ne može provesti ako tužitelj ne napravi ono osnovno: iznese (inkriminirajuće) činjenice kao premise za zaključak da je kažnjavanje u slobodnom i demokratskom društvu nužno. Tek nakon što obrana bude upoznata s time, ona se na to može očitovati odnosno braniti. U slobodnom i demokratskom društvu obrani mora biti omogućeno da se učinkovito brani, a kako će to napraviti ako debatira s utvarama koje se eventualno pojavljuju tek u presudama, koje tužitelji nisu ni spomenuli i za koje obrana ne zna, već su to za tužitelje napravili sudovi. Ako pak o tužba šuti, onda optužbi ne smijemo imputirati da tvrdi i da dokazuje ono što optužba ne tvrdi i ne dokazuje. Okrivljenici moraju biti upoznati sa svim činjenicama koje ih terete. Toga ovdje evidentno nema. Osim toga, obrana navodi da ovdje tužitelj nije naveo doslovno nijednu premisu za svoj tautološki zaključak da bi okrivljenica remetila mir, stvarala nemir i uznemirenost. Nema nijednog fantomskog uznemirenog građana, niti uopće najobičnije indicije da bi takvih građana i bilo. Nije dovoljno reći "okrivljenica je vikala". Postoji prag razgraničenja između onoga što prekršaj jest i onoga što prekršaj nije (v. i čl. 1. Zakona o prekršajima za definiciju prekršaja protiv javnog reda i mira). Člankom 28. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2 14) te dl. 6. st. 2. Europske konvencije o ljudskim pravima (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03 9/05, 1/06, 2/10) utemeljena je presumpcija nedužnosti svakog od nas, što pak pretpostavlja dužnost tužitelja da u svakom kaznenom postupku (i prekršajni postupci s obzirom na svoju suštinu u pravilu ulaze u doseg ä. 6. EK te se smatraju kaznenim postupcima i dokaže osnovanost optužbe. Ta presumpcija štiti svakog od nas i njezinim kršenjem ugrožavamo ne samo individualna prava, već i same temelje našeg pravnog poretka zasnovanog na vladavini prava. Obrana stoga smatra da je već na temelju ovakve optužbe (okrivljenica je vikala "Free Palestine", dobacivala uhićenicima..) u kojoj, iako se radi o prijedlogu za zadiranje u temeljna ljudska prava, nema nijedne činjenice iz koje proizlazi da je okrivljenicu u slobodnom i demokratskom društvu nužno kazniti, jasno da je stvar zrela za presuđenje, odnosno za donošenje odluke kojom se okrivljenica oslobađa optužbe. Stoga se sve dalje iznosi tek opreza radi:

U toč. I. obrana ukazuje na to da je jedna okrivljenica nepravomoćno oslobođena odlukom ovog suda posl. br. Pp-5680/25 od 13. 5. 2025. i to vezano za povezan 'teži" događaj od istog dana i "težu" inkriminaciju, tako da se obrana primarno poziva na vrlo opsežno i kvalitetno obrazloženje iz navedene odluke, a iz koje odluke, u bitnom, proizlazi da predmetna optužba trpi neotklonjive nedostatke: ovdje se radi o javnom, političkom i mirnom prosvjedu kojeg je policija dužna štititi temeljem Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine" — Međunarodni ugovori, br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) te Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. S obzirom na to i kao što je uvodno rečeno, predmetnoj optužbi nedostaju brojne činjenice, tako da je na temelju ovakve optužbe jedino moguća odbijajuća ili oslobađajuća presuda. Konačno, obrana ukazuje i na to da su okrivljenici u bitno "težim" situacijama od ove, pravomoćno oslobođeni od optužbi za identične inkriminacije i odlukama Naslovnog suda i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, slijedom čega daljnja rasprava o osnovanosti optužbe uistinu uopće nije potrebna, a svako daljnje očitovanje se iznosi opreza radi. U toč. II. obrana ukazuje na mjerodavna i obvezujuća tumačenja Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima od strane Komiteta za ljudska prava Ujedinjenih naroda iz kojih proizlazi da u konkretnom slučaju okrivljenica uživa osobitu zaštitu zajamčenu čl. 21. Pakta, jer se radi o mirnom (nenasilnom) okupljanju, da je predmetna zapovijed za razilaženje protivna- međunarodnom pravu, da nikakvog prekršaja ovdje nema i da je policija grubo prekršila pravo okrivljenika na javno okupljanje i miran prosvjed i to na svim zamislivim razinama, za što je propisana odgovornost Republike Hrvatske temeljem međunarodnog prava, čime važnost ovog predmet nadilazi pitanje povreda temeljnih ljudskih prava ovdje okrivljenice, jer se izravno same vladavine prava kao najviše ustavne kategorije. Obrana u toj točki također ukazuje na dio brojne relevantne prakse Europskog suda za ljudska prava kojom je utvrđena povreda čl. 11. EK u znatno ozbiljnijim i većim prosvjedima.

U toč. III. obrana ukazuje na kontekst važan za razumijevanje okrivljenika, odnosno na to da je okrivljenica kritične zgode, potaknuta golim minimumom osnovne ljudske suosjećajnosti, ne samo da se pobunila protiv mučenja svojih kolegica i kolega kojih je 15- toro strpano u kavez površine 4 m2 kao da su životinje, već je tom prilikom ispunjavala svoju građansku, moralnu i zakonsku dužnost odnosno dužnost svih nas - nakon 22 mjeseci genocida i nakon 20 mjeseci uzaludnih apela, pobunila protiv onoga što suhoparno, formalno i bezosjećajno možemo najblaže kvalificirati kao teško kršenje međunarodnog prava od strane Republike Hrvatske, a što uistinu u svojoj biti predstavlja nešto što se ne da izraziti nikakvim riječima. Stoga će okrivljenica upućivanjem na brojne vjerodostojne izvore ukratko dokazati da je u Palestini, prema konsenzusu mjerodavnih organizacija kao i mnogih država, u tijeku genocid - masovno ubojstvo i mučenje LJUDI (uključujući i 17000 ubijene djece!), da je Republika Hrvatska sukladno međunarodnom pravu obvezna poduzeti mjere radi sprječavanja i kažnjavanja zločina genocida, da Republika Hrvatska krši tu svoju obvezu svih obveza i da su prethodni apeli ostali jalovi, čime je inkriminiran čin moralan i častan i predstavlja obvezu svih nas, a ne nekakav "prekršaj“.

Ispunjavanje minimuma moralne dužnosti bune protiv trpanja ljudi u kavez u Republici Hrvatskoj u 2025- te protiv masovnog ubojstva ljudi, kao jedan moralan čin, nije podložno kažnjavanju nigdje osim u državama i društvima u kojima vlada 'ranija i slava brutalnog nasilja jedne skupine ljudi nad drugom.

Kao što je uvodno rečeno okrivljenica se poziva na opsežno i kvalitetno obrazloženje presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl. broj. Pp-5680/25 od 13. 5. 2025. u kojem je tamo okrivljenica oslobođena teže inkriminacije za identičan događaj, i to napose na toč.27. - 41., koje ovdje neće nepotrebno ponavljati. Nadalje, okrivljenica se iznova poziva na e pravomoćne presude Naslovljenog suda PpJ-1879/10, PpJ-1904/10 i 114-1903/10, kao i na presudu Ustavnog suda Republike Hrvatske U-111-3846/2012 od 10. 9. 2013., odnosno na obrazloženja odluka u tim predmetima. lako branitelj okrivljenika smatra da je daljnja rasprava zapravo suvišna s obzirom na to da je evidentno da okrivljenica ima Ustavom, Europskom konvencijom i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima zagarantirano pravo na slobodu izražavanja mišljenja pravo na okupljanje - a nema ni (fantomskih) indicija da je u provođenju testa razmjernosti nužno kazniti ovdje okrivljenika u ovom društvu kojeg smatramo demokratskim i slobodnim i to iz prostog razloga što takvih tvrdnji u optužnom aktu nema. Naime, tamo su okrivljenici napravili znatnu i stvarnu disrupciju – stvarno i faktički je onemogućena službena policijska radnja pružanja pomoći tijelu lokalne samouprave u prometovanju i prolazu teretnim vozilima, građevinskim strojevima, kao i službenim vozilima policije. Drugim riječima, zaustavljen je promet i građenje, te je zaustavljena i sama policija u pokušaju asistencije tijelima vlasti. Ovdje nikakve disrupcije nije bilo. U predmetu U- III-3846/2012 tamo okrivljenik je lupao po metalnoj ogradi. Ne sam. Zajedno s još 200 prosvjednika. Ne slabo. Jako. Koliko jako? Toliko da je golema metalna ograda srušena te je pala u gradilište. A Ustavni sud RH je u tom predmetu rekao:

Iz izreka osporenih presuda uopće nije vidljivo da je inkriminirani događaj počinjen u posebnim okolnostima – tijekom prijavljenog, zakonitog i mirnog prosvjeda, koji uživa zaštitu Ustava i Konvencije, a koja činjenica je bitna u konkretnom slučaju, osobito stoga što se kod razgraničenja koja ponašanja ulaze u sferu prekršaja u "redovnim" okolnostima i u okolnostima mirnog prosvjeda ne primjenjuju isti kriteriji. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj odluci broj U-I-295/2006, U-I-4516/2007 od 06.srpnja 2011. navedeno:

Procjena karaktera pojedinog okupljanja provodi se po naravi stvari od slučaja do slučaja (case by case basis) u pravno reguliranom postupku, zajedno s procjenom prihvatljivosti konkretnog okupljanja s aspekta članka 16. Ustava, a osobito s aspekta državne sigurnosti i svih drugih sigurnosnih aspekata, uključujući opasnost od terorizma, ali i s aspekta opasnosti od povreda prava i sloboda drugih ljudi te opasnosti od ugrožavanja najdragocjenije kulturne i povijesne baštine... ovlasti policije redovito obuhvaćaju i mogućnost izricanja odgovarajućih naloga i uvjeta ovisno o okolnostima svakog konkretnog slučaja, ali i mogućnost sudskog nadzora njezine konačne odluke. ”

Lupanje po ogradi stvara buku, koja se smatra uobičajenom na javnim okupljanjima, odnosno prosvjedima. Takvo postupanje podnositelja samo po sebi ne predstavlja neprikladno i neprimjereno ponašanje u sklopu mirnog prosvjeda, pa se ne može smatrati ni prekršajem.Sukladno tome, osporenim odlukama došlo je do povrede podnositeljeva prava na javno okupljanje i mirni prosvjed iz članka 42. Ustava zasebno i zajedno s člankom 16. Ustava.

Ovdje okrivljenica imala je i dalje ima, kap što i svi mi imamo, Ustavom, Europskom konvencijom, Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, kao i Zakonom o javnom okupljanju, zagarantirano pravo na slobodu misli, slobodu izražavanja mišljenja i pravo na mirni prosvjed, čime se i koristila.

Time je kao i uslijed drugih grubih neotklonjivih nedostataka predmetne optužbe, jasno da je daljnja rasprava nepotrebna, da djela nema i da ovdje okrivljenicu valja osloboditi optužbe, sve kako je to pravomoćno riješeno u nizu dostavljenih odluka Naslovljenog suda te Ustavnog suda RH.

II. S obzirom na važnost predmetne stvari, okrivljenica ukazuje i na sljedeće; ČI. 115. Ustava Republike Hrvatske (Ustav Republike Hrvatske ("Narodne novine” br. 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 55/01. - službeni pročišćeni tekst, 5/14., 85/10. - službeni pročišćeni tekst) određeno je da sudovi sude na temelju Ustava, zakona- međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava. ČI. 134. Ustava propisano je da međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona.

Čl. 21. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, koji je usvojen na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, 16. prosinca 1966. godine (rezolucija br. 2200 A /XXI/) svakome je zajamčeno pravo a javno okupljanje i ono ne može biti ograničeno, osim ako je to prijeko potrebno radi interesa državne ili javne sigurnosti zdravlja i ako je propisano zakonom.

Odbor za Ijudska prava Ujedinjenih naroda je u svojem Općem komentaru br. 37 0 pravu na mirno okupljanje (Članak 21.) CCPR/C/GC/37, 2020, , medu ostalim, naveo i sljedeće;

6. Članak 21. Pakta štiti mirna okupljanja bez obzira na to gdje se odvijaju: na otvorenom, u zatvorenom prostoru ili na, internetu; na javnim i privatnim prostorima; ili u njihovoj kombinaciji. Takva okupljanja mogu imati različite oblike, uključujući demonstracije, prosvjede, sastanke, povorke, skupove, sjedeće prosvjede, bdijenja uz svijeće i flash mobove. Zaštićena su prema članku 21. bez obzira na to jesu li statična, poput prosvjeda na jednom mjestu, ili pokretna, poput povorki ili marševa.

15. ”Mirno” okupljanje stoji u suprotnosti s onim koje je obilježeno raširenim i ozbiljnim nasiljem. Pojmovi ”mirno” i ”n nasilno” u ovom se kontekstu koriste kao sinonimi. Pravo na mirno okupljanje, po definiciji, ne može se ostvarivati uporabom nasilja. ”Nasilje” u kontekstu članka 21. obično podrazumijeva uporabu fizičke sile od strane sudionika protiv drugih osoba, koja vjerojatno može rezultirati ozljedama, smrću ili ozbiljnom materijalnom štetom. Samo guranje, naguravanje ili ometanje prometa ili svakodnevnih aktivnosti ne predstavlja nasilje.

1 Republika Hrvatska stranka je Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima od 06.listopada 1991. godine prema Odluci o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora koji je Republika Hrvatska na temelju notifikacija o sukcesiji. Tu odluku donijela je Vlada Republike Hrvatske 30. rujna 1993. godine (Narodne novine –Međunarodni ugovori broj 12/1993). Prema odredbi II. te Odluke, "Tekstovi mnogostranih međunarodnih ugovora iz točke I. ove Odluke , objavljeni u službenim glasilima država slijednica, važe i primjenjuju se kao službeni tekstovi do objave službenih tekstova tih međunarodnih ugovora na hrvatskom jeziku u Narodnim novinama – Međunarodni ugovori." Službeni tekst Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima objavljen je u Službenom listu SFRJ, broj 7/1971 i još uvijek je jedini službeni prijevod.

2 Usvojen od strane Komiteta na svojoj 129toj sjednici (29 lipanj—24 srpanj 2020). U skladu s međunarodnim pravom, tumačenja Odbora za ljudska prava Ujedinjenih naroda (UN Human Rights Committee — HRC) predstavljaju autoritativna objašnjenja Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravim (ICCPR) i obvezuju države stranke u smislu poštivanja i provedbe prava sadržanih u Paktu . U praksi, države stranke su dužne uzeti u obzir tumačenja HRC-a prilikom implementacije odredbi ICCPR-a u svom nacionalnom zakonodavstvu i praksi. Ignoriranje ovih tumačenja, pored povrede temeljnih ljudskih prava, može dovesti do međunarodne odgovornosti države i negativno utjecati na njezin ugled u međunarodnoj zajednici.

16. Ako je ponašanje sudionika okupljanja mirno, sama činjenica da određeni domaći pravni zahtjevi u vezi s okupljanjem nisu ispunjeni od strane organizatora ili sudionika ne isključuje te sudionike iz zaštite koju pruža članak 21. Kolektivna građanska neposlušnost ili kampanje izravne akcije također jesu obuhvaćene člankom 21., pod uvjetom da su nenasilne.

21. Pakt nameće obvezu državama strankama da "poštuju i osiguraju” sva prava sadržana u Paktu (čl. 2. st. 1); da poduzmu pravne i druge mjere kako bi ostvarile tu svrhu (čl. 2 st. 2); te da osiguraju odgovornost i pruže učinkovite pravne lijekove za kršenja prava iz Pakta (čl. 2. st. 3). Obveza država stranaka u vezi s pravom na mirno okupljanje stoga obuhvaća sve ove elemente, iako se to pravo u nekim slučajevima može ograničiti prema kriterijima navedenima u članku 21.

23. Obveza poštivanja i osiguravanja prava na mirna okupljanja nameće državama negativne i pozitivne dužnosti prije, tijekom i nakon okupljanja. Negativna dužnost podrazumijeva da ne smije biti neopravdanog miješanja u mirna okupljanja. Države su na primjer, dužne da ne zabranjuju, ne ograničavaju, ne blokiraju , ne rastjeruju niti ometaju mirna okupljanja bez uvjerljivog i osobito važnog opravdanja, niti da sankcioniraju sudionike ili organizatore bez legitimnog razloga.

32. S obzirom na to da mirna okupljanja često imaju izražajnu funkciju, te da politički govor uživa osobitu zaštitu kao oblik izražavanja, proizlazi da okupljanja s političkom porukom trebaju uživati višu razinu prihvaćanja i zaštitite.

40. Članak 21. propisuje da svaka ograničenja moraju biti „nužna u demokratskom društvu". Stoga ograničenja moraju biti nužna i razmjerna u kontekstu društva utemeljenog na demokraciji, vladavini prava, političkom pluralizmu i Ijudskim pravima, a ne samo razumna ili praktična. Takva ograničenja moraju biti primjerena reakcija na hitnu društvenu potrebu koja se odnosi na jedan od dopuštenih osnova navedenih u članku 21. Također moraju biti najmanje nametljiva mjera među onima koje mogu služiti relevantnoj zaštitnoj svrsi. Osim toga, moraju biti razmjerna, što zahtijeva procjenu vrijednosti, odnosno vaganje prirode i štetnog utjecaja ograničenja na ostvarivanje prava naspram koristi koja se time postiže u odnosu na dopušteni cilj. Ako šteta premašuje korist, ograničenje je nerazmjerno i stoga nedopušteno.

44. „Javni red” odnosi se na skup pravila koji osiguravaju pravilno funkcioniranje društva, odnosno na skup temeljnih načela na kojima društvo počiva, a što također uključuje poštivanje Ijudskih prava, uključujući pravo na mirno okupljanje. Države stranke ne bi se smjele pozivati na nejasno definirani pojam „javnog reda" kako bi opravdale preširoka ograničenja prava na mirno okupljanje. Mima okupljanja mogu u nekim slučajevima biti po svojoj prirodi ili namjerno ometajuća i zahtijevaju značaian stupani toleranciie. „Javni red” i „zakon i red” nisu sinonimi, a zabrana „javnog nereda” u domaćem zakonodavstvu ne bi smjela biti neopravdano korištena za ograničavanje mirnih okupljanja.

49. Pravila koja se primjenjuju na slobodu izražavanja trebaju se primjenjivati i na izražajne elemente okupljanja. Ograničenja mirnih okupljanja stoga se ne smiju koristiti, ni izričito ni implicitno, za gušenje izražavanja političke opozicije prema Vladi, osporavanja Vlasti, uključujući pozive na demokratske promjene Vlasti, ustava ili političkog sustava, niti za ostvarivanje prava na samoodređenje. Ona se ne smiju koristiti za zabranu vrijeđanja časti i ugleda dužnosnika ili državnih tijela.

53. Uređivanje vremena, mjesta i načina održavanja okupljanja općenito je neutralno u pogledu sadržaja, iako postoji određeni prostor za ograničenja koja reguliraju te elemente, teret opravdanja za svako takvo ograničenje i dalje je na nadležnim tijelima i mora se procjenjivati od slučaja do slučaja. Svako takvo ograničenje ipak bi koliko god je to moguće trebalo omogućiti sudionicima da se okupljaju unutar vidokruga i dosega slušnosti svoje ciljne publike, ili na lokaciji koja je a drugi način važna za svrhu okupljanja.

54. Što se tiče ograničenja vezanih uz vrijeme održavanja okupljanja, sudionicima mora biti omogućeno dovoljno vremena d izraze svoja stajališta ili da učinkovito ostvare druge svrhe okupljanja. Mirna okupljanja općenito bi trebala biti prepuštena da se prirodno završe. Ograničenja koja se odnose na točan dio dana ili određene datume kada se okupljanja mogu ili ne mogu održavati izazivaju zabrinutost u pogledu njihove usklađenosti s Paktom. Okupljanja se ne bi smjela ograničavati samo zbog njihove učestalosti. Naime, vrijeme održavanja, trajanje ili učestalost prosvjeda mogu igra ključnu ulogu u postizanju njegova cilja. Ipak, kumulativni učinak učestalih okupljanja može se uzeti u obzir u procjeni razmjernosti nekog ograničenja. Na primjer, određena okupljanja koja se redovito održavaju noću u stambenim područjima mogu znatno utjecati na živote stanovnika u blizini.

58. Što se tiče ograničenja načina održavanja mirnih okupljanja, sudionicima bi trebalo prepustiti da sami odluče li koristiti rekvizitete o poput transparenata, megafona glazbenih instrumenata ili drugih tehničkih sredstva, poput opreme za projekciju, kako bi prenijeli svoju poruku. Okupljanja mogu uključivati i privremeno postavljanje struktura, uključujući ozvučenja, radi dopiranja do publike ili ostvarivanja druge svrhe okupljanja.

60. Nošenje pokrivala za lice ili drugih maski od strane sudionika okupljanja poput kapa s kapuljačom ili maski, kao i poduzimanje drugih mjera radi anonimnog sudjelovanja može predstavljati dio izražajnog elementa mirnog okupljanja ili služiti kao zaštita od odmazde ili zaštita privatnosti uključujući u kontekstu novih tehnologija nadzora. Anonimnost sudionika bi trebala bi biti dopuštena, odnosno ako njihovo ponašanje ne pruža razumno utemeljene razloge za uhićenje ili ako ne postoje druge jednako uvjerljive okolnosti - primjerice ako je pokrivalo za lice dio simbola koji je iznimno ograničen iz razloga navedenih gore (vidi točku 51.) Samo uporaba maski ili prerušavanja ne bi se smjela tumačiti kao znak nasilnih namjera.

62. Sama činjenica da se određeno okupljanje odvija na javnom mjestu ne znači da se privatnost sudionika ne može povrijediti. Pravo na privatnost može biti narušeno, primjerice, uporabom tehnologija za prepoznavanje lica i drugih sredstava koja mogu identificirati pojedine sudionike u gomili. Isto vrijedi i za praćenje društvenih mreža radi prikupljanja informacija o sudjelovanju u mirnim okupljanjima. Odluke o prikupljanju osobnih podataka osoba koje sudjeluju u mirnim okupljanjima, kao i njihovo dijeljenje ili pohrana, moraju biti podložne neovisnom i transparentnom nadzoru, kako bi s osigurala usklađenost takvih postupanja s Paktom.

84. Zatvaranje ("ketting"), kada pripadnici policije okruže i zatvore dio sudionika okupljanja, smije se koristiti samo ako je to nužno i razmjerno kako bi se odgovorilo na stvarno nasilje ili neposrednu prijetnju koja dolazi iz tog dijela okupljanja. Nužne mjere provedbe zakona usmjerene na konkretne pojedince često su poželjnije od korištenja zatvaranja. Posebna se pažnja mora posvetiti tome da se, koliko god je to moguće, obuhvate samo osobe koje su izravno povezane s nasiljem te da se trajanje zatvaranja ograniči na nužni minimum. Ako se zatvaranje provodi neselektivno ili kao oblik kazne, ono predstavlja kršenje prava na mirno okupljanje, a može predstavljati i povredu drugih prava, poput prava na slobodu od proizvoljnog pritvaranja i prava na slobodu kretanja.

85. Okupljanje se smije rastjerati samo u iznimnim slučajevima. Rastjerivanje se može primijeniti ako okupljanje u svojoj biti više nije mimo ili ako postoje jasni dokazi o neposrednoj prijetnji ozbiljnog nasilja koju nije razumno moguće riješiti blažim mjerama, poput ciljanih uhićenja. U svim slučajevima moraju se strogo poštovati pravila o uporabi sile od strane tijela za provedbu zakona. Uvjeti za izdavanje naloga za rastjerivanje okupljanja trebaju biti propisani domaćim zakonodavstvom, a nalog za rastjerivanje mirnog okupljanja može izdati samo za to ovlaštena osoba. Okupljanje koje ostaje mirno, ali ipak izaziva visok stupanj ometanja — primjerice dugotrajno blokiranje prometa — može se, u pravilu, rastjerati samo ako je to ometanje „ozbiljno i dugotrajno".

89. Država snosi odgovornost prema međunarodnom pravu za djelovanja i propuste svojih tijela za provedbu zakona. U cilju sprječavanja kršenja prava, države bi trebale dosljedno promicati kulturu odgovornosti službenika zaduženih za provedbu zakona tijekom okupljanja. Radi jačanja učinkovite odgovornosti, službenici u uniformi trebali bi tijekom okupljanja uvijek nositi lako prepoznatljiv oblik identifikacije.

Dakle; Pravo na mimo okupljanje vrijedi u svim prostorima otvorenim, zatvorenim, privatnim, javnim i online, te obuhvaća različite oblike okupljanja, bilo statična ili pokretna.;

Mirno okupljanje ujedno ne znači da se radi o tihom okupljanju, štoviše, štite se glasni politički prosvjeti, ali okupljanje prestaje biti mimo jedino kad nastupi nasilje. Mimo okupljanje isključuje nasilje; ali poremećaji poput gurkanja, vikanja ili ometanja prometa ne smatraju se nasiljem. Neispunjavanje domaćih pravnih zahtjeva ne isključuje zaštitu sudionika ako je okupljanje mirno; nenasilna građanska neposlušnost jest obuhvaćena člankom 21. Države su dužne poštovati, osigurati i omogućiti ostvarenje prava iz Pakta, uključujući pravo na mimo okupljanje. Države imaju negativne obveze (ne ometati bez razloga) i pozitivne (aktivno štititi i omogućiti) prije, tijekom i nakon mirnih okupljanja. Okupljanja s političkom porukom trebaju uživati pojačanu zaštitu zbog izražajne funkcije i važnosti političkog govora.

Ograničenja okupljanja moraju se temeljiti na individualnoj procjeni; opća (blanketna) ograničenja smatraju ne srazmjernima. Ograničenja moraju biti nužna i razmjerna u demokratskom društvu, uz opravdanje na temelju jasno definiranih ciljeva iz članka 21. Javni red ne smije se tumačiti nejasno i neodređen, kako bi se opravdala prekomjerna ograničenja; mirna okupljanja zahtijevaju visoku toleranciju. Ograničenja ne smiju služiti gušenju političke opozicije, poziva na reforme ili izražavanju mišljenja protiv vlasti, uključujući i ona koja su uvredljiva. Ograničenja vremena, mjesta i načina održavanja okupljanja moraju biti opravdana za svaki slučaj posebno, uz omogućavanje okupljanja u vidokrugu ciljne publike. Sudionicima mora biti omogućeno dovoljno vremena za izražavanje, okupljanja se ne smiju ograničavati samo zbog učestalosti, osim ako su ometanja ozbiljna dugotrajna. Mirna okupljanja trebaju se moći održavati na svim javno dostupnim mjestima, uključujući i službene zgrade i mjesta; ne smiju se preusmjeravati u udaljena ili izolirana područja. Sudionicima treba dopustiti korištenje transparenata, megafona i druge opreme za izražavanje; privremene strukture također su prihvatljive. Pravo na anonimnost u okupljanju treba biti dopušteno, osim ako postoje opravdani razlozi za identifikaciju ili uhićenje zbog nasilja; maske ne znače nasilnu namjeru. Pravo na privatnost vrijedi i u javnim okupljanjima; nadzor tehnologijama (npr. prepoznavanje lica) u pravilu je zabranjen. Taktika zatvaranja (kettling), smije se koristiti samo u krajnjoj nuždi i protiv konkretnih nasilnih osoba; neselektivna primjena krši više prava. Rastjerivanje okupljanja dopušteno je samo u iznimnim slučajevima, kad je mir narušen ili postoji neposredna ozbiljna prijetnja; sve ostalo je protivno međunarodnom pravu. Država je po međunarodnom pravu odgovorna za ponašanje policije.

Obrana ponavlja da ova norma čini naš pravni poredak i da se njezinim kršenjem narušava ne samo temeljno Ijudsko pravo okrivljenika, već se narušava i sama vladavina prava kao naša najviša ustavna kategorija: u tom smo slučaju oštećenici svi mi, kao i budući naraštaji u odnosu na koje snosi o posebnu moralnu odgovornost.

U tom smislu iskazuje i posebna Izvijestiteljica za pravo okupljanja i udruživanja gđa OŽ u svojoj publikaciji Zajedničko izvješće posebnog izvjestitelja za prava na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja i posebnog izvijestitelja za izvansudska, skraćena ili proizvoljna pogubljenja o pravilnom upravljanju okupljanjima, A/HRC/31/66, Vijeće za ljudska prava UN-a 2016. pa se obrana poziva i na tamo dana tumačenja.

Nadalje, obrana ukazuje na to da je pravo okrivljenika na okupljanje i slobodu izražavanja misli zajamčeno čl.11. i čl.10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine –Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17).

Iako je u svjetlu prethodno navedenog nepotrebno upirati na golem broj presuda Europskog suda za ljudska prava kojima su tumačene te norme budući da su tumačenja Pakta i Konvencije sukladna, obrana tek primjera radi ukazuje na slijedeća utvrđenja Europskog suda za ljudska prava:

Iznimke od prava na slobodu okupljanja i prava na prosvjed moraju se usko tumačiti i nužnost svakog ograničenja mora biti uvjerljivo dokazana.

Navalnyy v. Russia (GC) 2018, §137:

137. Sud je ranije utvrdio da se iznimke od prava na slobodu okupljanja moraju usko tumačiti te da nužnost svakog ograničenja mora biti uvjerljivo dokazana (vidi Kudrevičius i drugi, 142). II nejasnoj situaciji, kao što su tri konkretna primjera, bilo je tim važnije da se mjere temelje na stupnju poremećaja koji je prouzročilo osporavano ponašanje,a ne na formalnim osnovama, poput nepoštivanja postupka obavještavanja. Miješanje u slobodu okupljanja u obliku prekida, rastjerivanja ili uhićenja sudionika nekog događaja može se opravdati samo na temelju konkretnih i dokazanih suštinskih razloga, poput ozbiljnih rizika navedenih u stavku 1. članka 16. Zakona o javnim događanjima. To nije bio slučaj u ovim epizodama.

Mjera o kojoj je riječ mora odgovarati na „hitnu društvenu potrebu” i biti razmjerna „legitimnom cilju”, a razlozi koje iznesu nacionalna tijela u njezino opravdanje moraju biti „relevantni i dostatni”. Nacionalna tijela moraju primjenjivati standarde koji su u skladu s načelima sadržanima u članku 11. i, osim toga, temeljiti svoje odluke na prihvatljivoj procjeni relevantnih činjenica. Načelo razmjernosti zahtijeva uspostavljanje ravnoteže između zahtjeva ciljeva navedenih u stavku 2. s jedne strane, i prava na slobodno izražavanje mišljenja — riječju, gestom ili čak šutnjom — od strane osoba okupljenih na ulicama ili drugim javnim mjestima, s druge strane3.

Kudrevičius i dr. protiv Litve LGCJ, 2015, S 142-144;

142. Pravo na slobodu okupljanja, kao jedno od temelja demokratskog društva, podliježe određenim iznimkama koje se moraju usko tumačiti, a nužnost svakog ograničenja mora biti uvjerljivo dokazana. Prilikom ispitivanja je li neko ograničenje prava i sloboda zajamčenih Konvencijom „nužno u demokratskom društvu”, države ugovornice uživaju određenu, ali ne neograničenu slobodu procjene (vidi Barraco, gore citirano, S 42). LI svakom slučaju, na Sudu je da donese konačnu odluku o usklađenosti ograničenja s Konvencijom, što se utvrđuje analizom okolnosti konkretnog slučaja (vidi Z i drugi protiv bivše Jugoslavenske Republike Makedonije (odluka), br. 50841/99, ECHR 2001-X, i R, gore citirano, §114).

143. Kada Sud provodi svoj nadzor, njegova zadaća nije zamijeniti stajalište nadležnih nacionalnih tijela vlastitim, već preispitati odluke koje su ta tijela donijela u skladu s člankom 11. To ne znači da se Sud mora ograničiti na utvrđivanje jesu li vlasti postupale razumno, pažljivo i u dobroj vjeri; mora ispitati miješanje na koje se tužitelj žali u svjetlu cijelog slučaja i utvrditi, nakon što se (Doslovni prijevod toč. 68. publikacije Europskog suda za Ijudska prava pod nazivom '/Guide on Article 11 of the European Convention on Human Rights, Freedom of assembly and association", kolovoz 2024.) ustanovi da se ono odnosilo na „ legitiman cilj", je li odgovaralo „hitnoj društvenoj potrebi", te, posebno, je li bilo razmjeran tom cilju i jesu li razlozi koje su Institucionalna tijela navela bili „relevantni i dostatni" (vidi Coster protiv Ujedinjenog Kraljevstva [VC], br. 24876/94, § 104, 18. siječnja 2001.; Ashughyan pro iv Armenije, br. 33268/03, § 89, **.**.2008. S. i D protiv Ujedinjenog Kraljevstva [V l, br. 30562/04 i 30566/04, § 101, ECHR 2008; U, gore citirano, § 42; i P i drugi, ore citirano, § 86). Sud se mora uvjeriti da su nacionalna tijela primijenila standarde koji su u skladu s načelima sadržanima u članku 11. te da su svoje odluke temeljila na prihvatljivoj ocjeni relevantnih Einjenica (vidi Č i L, gore citirano, i A i drugi, gore citirano, § 75; vidi također Ujedinjena komunistička partija Turske i drugi protiv Turske, 30. siječnja 1998, § 47, Zbornik 199 -I, i Gerger protiv Turske [VCI, br. 24919/94, § 46, 8. srpnja 1999.).

144. Načelo razmjernosti i zahtijeva uspostavljanje ravnoteže između zahtjeva ciljeva navedenih u stavku 2. s jedne strane, i prava na slobodno izražavanje mišljenja riječju, gestom ili pak šutnjom od strane osoba okupljenih na ulicama ili drugim javnim mjestima, s druge strane (vidi Z i drugi, gore citirano; kiba, gore citirano; T, gore citirano, § 41; i N, gore citirano, § 65). Čak i dugotrajnije zaposjedanje određenih prostora i građevina smatra se mirnim prosvjedom i uživa zaštitu iz čl. 11 . Europske konvencije:

K i dr. vs Rusija, 2017, S 123:

123. U ovom slučaju nije sporno da je svaki podnositelj predstavke ostvario svoje pravo na slobodu okupljanja na relevantni datum. Nadalje, Sud nema razloga sumnjati da su događaji od 7. i 10. kolovoza 2009. predstavljati „okupljanje" u smislu članka 11. stavka 1. Konvencije. Napominje se da je ponašanje podnositelja, u sušti i, uključivalo zauzimanje zemljišta i prostora koji su u to vrijeme, čini se, bili u privatno vlasništvu, osobito tijekom noći. Podnositelji su svoje djelovanje nazivali zajedničkim „noćnim smjenama" ili „okupljanjem". Zapravo, u vezi s nekim podnositeljima, domaći sudovi su naveli da je događaj od 7. kolovoza 2009. bio „okupljanje" Zaključno, obrana se poziva na recentnu odluku Laurijsen i dr. protiv Nizozemske od 21. 11. 2023. u kojem je Europski sud za ljudska prava razmatrao okolnosti vezane uz prosvjed protiv najavljene deložacije skvotirane zgrade. U tom predmetu; 150 prosvjednika se dana 5. 7. 2011. oko 6 ujutro okupilo oko predmetnog skvota; Stolovima su blokirali i prilazne ulice; Puštali su glasnu muziku s krova zgrade; Posvuda su postavili i transparente; Izvikivali su parole; U 6:57 je policijski komesar izdao naredbu za razilaženje; U 8:37 su svi sudionici uhićeni; prosvjednici su pružali otpor bacanjem boca. Pokrenut je kazneni postupak jer su prosvjednici odbili postupiti po zapovijedi policije, jer su remetili javni red i mir.

S obzirom na važnost utvrđenja iz konkretne presude, obrana ovime citira § 47-67;

47. Pravo na slobodu okupljanja temeljno je pravo demokratskom društvu i, poput slobode izražavanja, jedno je od njegovih temelja. Stoga se ne smije• tumačiti restriktivno (vidi Kudrevičius i dr. protiv Litve, § 91, i Navalnyy protiv Rusije, § 98).

48. Članak 11. Konvencije štiti isključivo pravo na „mirno okupljanje", što ne uključuje demonstracije čiji organizatori ili sudionici imaju nasilne namjere. Garancije iz članka 11. primjenjuju se na sva okupljanja osim onih s namjerom poticanja nasilja ili odbacivanja temelja demokratskog društva (§ 92 Kudrevičius).

49. Pri utvrđivanju može li se podnositelj pozvati na zaštitu članka Il., Sud uzima u obzir (i) je li okupljanje bilo zamišljeno kao mirno, (i) je li podnositelj pokazivao nasilne namjere, i (ili) je li nekoga ozlijedio (vidi Shmorgunov i dr. protiv Ukrajine, § 491). Ako je bilo nasilja s obje strane, ispituje se tko je prvi započeo (§ 157 Ž).

50. Pojedinac ne gubi pravo na mirno okupljanje zbog nasilja drugih ako sam ostaje miran. Mogućnost da se nasilne osobe priključe prosvjedu ne oduzima to pravo. Čak i ako postoji rizik od nereda izvan kontrole organizatora, prosvjed i dalje potpada pod članak 11. i može se ograničiti samo pod uvjetima iz stavka 2. (§ 94 Kudrevičius).

51. Teret dokaza o nasilnim namjerama organizatora leži na vlastima (vidi Christian Democratic People's Party protiv Moldavije (br. 2), § 23).

52. Iako fizičko ometanje prometa i svakodnevnog života nije u središtu zaštite ZŽ., takvo ponašanje može imati posljedice pri procjeni „nužnosti" ograničenja (§ 97 Kudrevičius).

53. Izraz „ograničenja" iz članka 11. stavka 2. obuhvaća mjere poduzete prije, tijekom i nakon okupljanja — uključujući rastjerivanje, uhićenja i kazne (§ 103 Navalnyy).

Primjena načela na konkretan slučaj:

54. Sud prihvaća da je cilj okupljanja bio omesti deložaciju zgrade Schijnheilig. Iako takvo ponašanje nije središtu članka 11, može i dalje uživati zaštitu ako je bilo mirno (§§ 98—99, Kudrevičius; Š; RŽ; E).

55. Čak i ako je cilj bio spriječiti zakonitu deložaciju (što može predstavljati oblik prisile), to samo po sebi ne isključuje zaštitu iz članka 11. Sud ponavlja da je zaštita neovisna o ispunjavanju proceduralnih zahtjeva, poput obveze prethodne obavijesti (§ 99 Navalnyy).

56. Nema dokaza da su slogani, objave na internetu ili rekviziti (npr. madraci, fantomke) izražavali nasilne namjere. Takvi elementi predstavljaju izražavanje nezadovoljstva, a ne poziv na nasilje (usp. Ć, Christian Democratic People's Party, Primov).

57. Sud potvrđuje da su mirni prosvjednici zaštićeni čak i ako su drugi sudionici bili nasilni. Podnositelji nisu bili među uhićenima zbog nasilja. Nema dokaza da su osobno bacali predmete, koristili dimne bombe ili fizički napadali policiju, pa Sud nalazi da se njihovo ponašanje ne izuzima iz zaštite članka 11.

58. Budući da nisu sudjelovali u nasilju i da nisu pozivali na nasilje, Sud zaključuje da se mogu pozvati na članak 11. Njihovo uhićenje, progon i osuda predstavljaju miješanje u to pravo.

Pravni okvir miješanja:

60—62. Sud prihvaća da je ciIj miješanja bio „sprječavanje nereda ili zločina” i „zaštita prava i sloboda drugih". No, odlučuje da ne mora ocjenjivati zakonitost jer ograničenje ionako nije bilo „nužno u demokratskom društvu' .

Procjena „nužnosti'.

63—64. Ograničenja slobode okupljanja moraju biti strogo opravdana. Sud mora procijeniti je li postojala hitna društvena potreba, razmjernost cilju i je li država navela „relevantne i dostatne” razloge.

65. Vrhovni Sud Nizozemske ustvrdio je da nije bilo "okupljanja" u smislu Zakona o javnim okupljanjima, ali nije proveo test razmjernosti niti ispitao je li ponašanje podnositelja bilo mirno u autonomnom smislu čl.11.

66. Ovakvim pristupom nacionalni sud nije ponudio relevantne i dostatne razloge, niti je uvjerljivo opravdao potrebu za ograničenjem, što je u suprotnosti s

Konvencijom i sudskom praksom ESLJP-a

67. Zaključak: Miješanje u prava podnositelja nije bilo "nužno" u demokratskom društvu" te predstavlja povredu članka 11.

Jednako tako valja citirati dio izdvojenog suglasnog mišljenja suca Schukkinga;

6. S obzirom na nalaze Suda primjenjivosti članka 11. u ovom predmetu (vidi točke 54—59) i činjenicu da članak 2.2(4) APV-a izričito isključuje iz svoje nadležnosti „demonstracije i okupljanja... u smislu Zakona o javnim okupljanjima” (vidi točku 29), smatram da je argument podnositelja o nepostojanju pravne osnove opravdan (usporedi s ECLI:NL:RBROT:2011:BP6099). Što se tiče tvrdnje Vlade da bi čak i primjena Zakona o javnim okupljanjima omogućila miješanje, želim istaknuti da taj zakon de facto nije bio osnova miješanja, te da se pravni temelj ne može naknadno „zamijeniti".

Dakle, jasno je da u konkretnom slučaju nema prekršaja, ali da ima povrede pozitivne obveze Republike Hrvatske da štiti temeljna ljudska prava okrivljenice. Zasad.

Naime, sve ovisi o rezultatu sudske kontrole postupanja tužitelja u ovom predmetu.

III. Obrana okrivljenice zbog vremenskih ograničenja nije u mogućnosti iznijeti opsežnu argumentaciju i obrazloženje onoga što se svakodnevno i sa svih strana proklamira (ali se ne živi): od zločina i našeg sudjelovanja u zločinu ne smijemo okretati pogled.

Za genocide, fašizme, nasilja i stravičnu i neopisivu ljudsku patnju nisu odgovorni psihopati i sadisti koji čine tek sićušan dio neposrednih izvršitelja, već svi mi, ”pristojni građani” koji nismo željeli i ne želimo znati što se zbiva (jer znanje podrazumijeva odgovornost), koji smo pristojni, koji volimo svoju djecu, koji ne vičemo, koji držimo do građanskog reda i pristojnosti i kojih se ne tiču ”tamo neki prljavi teroristi i njihova stradanja”, koji svojom ravnodušnošću hranimo zlo i koji svojom pristojnošću, jer biti ”pristojan” i tih imperativ je svih imperativa, ne ometamo mašineriju smrti koja bez prestanka komada dječja tijela i dječje duše.

Obrana & citirati DŽ, američkog vojnika koji se 25. 2. 2024. zapalio pred ambasadom Izraela u Washingtonu jer nije želio sudjelovati u genocidu, i koji je na dan smrti objavio sljedeće: Što bih ja učinio da sam živio u vrijeme ropstva? Ili na američkom Jugu za doba UŽ Ili tijekom apartheida? Što bih ja učinio da moja zemlja čini genocid? Odgovor glasi: to radiš. Upravo sada.

lstina je šira od onoga što se čini na temelju šturih novinskih napisa kojima se dnevno hranimo. Svi imamo dužnost i odgovornost informirati se, a ne bježati Od činjenica jer zlo svoju golemu moć i temelji na neznanju i ignoranciji.

Branitelj okrivljenice stoga na usb mediju dostavlja brojne izvore iz kojih je vidljivo;

1. U Palestini je u tijeku genocid;

2. Republika Hrvatska ima pozitivne obveze spriječiti genocid, sve sukladno Konvenciji i sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida;

3. Republika Hrvatska surađuje s Izraelom, čime krši međunarodno pravo i legitimizira zločin;

4. Dosadašnji apeli nisu urodili plodom.

Dokumenti na USB mediju:

1. UNICEF (2024). 12 Months of War on Children: Situation Analysis. Izvještaj O katastrofalnim posljedicama rata na djecu u [adresa], uključujući smrt više od 14.000 djece i široko rasprostranjenu humanitarnu katastrofu.

URL: https: // www.unicef.org/press-releases/stories -loss-and-grief-least-1700 - children-are-estimated-be-unaccompanied

2. Republic of South Africa v. State of Israel (2023) Application Instituting Proceedings, International Court of Justice.

Tužba Južnoafričke Republike protiv Izraela zbog genocida u [adresa].

3. Đ (2024) . Welcome to Hell, The Israeli Prision System as a Network of Torture Camps.

Izvještaj o sistemskom mučenju palestinskih zatvorenika u izraelskim zatvorima.

4. PŽ, F (2024). Anatomy of a Genocide: Report of tehe Special Rapporteur on the situation of human rights in the Palestinian territories.

UN izvještaj koji utvrđuje da su ispunjeni pragovi za kvalifikaciju genocida.

5. ČŽ, N. (2024). A Threshold Crossed: On Geocidal Intent and the Duty to Prevent Genocide in Palestine. Journal of Genocide Research. Pravni i politički esej o genocidnoj namjeri i odgovornosti trećih država.

DOI: https: // doi.org/10.1080/14623528.2024.2351261

6. M, L., & H, I. (2012). Third State Obligations and the Enforcement of International Law.

7. United Nations Commission of Inquiry (2024) Position Paper on tehe Implementation of the ICJ Advisory Opinion.

Analiza obaveze država u kontekstu nezakonite okupacije i potencijalnog genocida.

8. ČŽ, Pređen prag: O genocidnoj namjeri i obvezi sprječavanja genocida u Palestini, Journal of Genocide Research,

9. svibnja 2024. U tekstu se argumentira da izraelske vojne i političke akcije u [adresa] pokazuju genocidnu logiku, pozivajući se na izjave izraelskih dužnosnika i vojnika, DOI: 10.1080/14623528.2024.2351261.

10. Međunarodni sud pravde (ICJ) Primjena Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida u Pojasu [adresa] (Južna Afrika protiv Izraela), Nalog o privremenim mjerama od 26.siječnja 2024. Sud utvrđuje da postoji vjerodostojna opasnost od genocida i nalaže Izraelu hitne mjere za njegovo sprječavanje.

11. Prijateljsko podneseno mišljenje (Amicus Curiae) sveučilišta Yale Boston i Cornell, Stanje u Palestini pred Međunarodnim kaznenim sudom (ICC -01/18). 5.kolovoza 2024. Podnesak koji potvrđuje nadležnost ICC-a za procesuiranje izraelskih državljana za zločine počinjene na palestinskom teritoriju.

12. Otvoreno pismo američkih zdravstvenih djelatnika, Pismo predsjedniku F i potpredsjednici C, **.**.2024. Liječnici i medicinske sestre koji su radili u [adresa] svjedoče o sustavnoj pothranjenosti, zarazama i umiranju djece zbog nestašice hrane i vode. Objavljeno na: GazaHealthcareLetters.org

13.Euro-Med Human Rights Monitor, De-Gaza: Godina izraelskog genocida i kolaps svjetskog poretka, listopad 2024. Izvješće koje dokumentira više od 41.000 ubijenih J i preko 80 % uništene infrastrukture, uz zaključak da je riječ o genocidu.

14. The Lancet (2024), Brojati mrtve u [adresa]: teško, ali nužno, The Lancet, Vol. 404, 20. srpnja 2024. Stručni tekst koji procjenjuje da bi broj ukupnih smrti, uključujući indirektne, mogao doseći i do 186.000 osoba.

15. Pluracionalna država Bolivija, Izjava o intervenciji u postupku pred ICJ-om (Južna Afrika protiv Izraela), 8. listopada 2024. Bolivija se pridružuje slučaju tvrdeći da Izrael vrši djela koja potpadaju pod definiciju genocida prema Konvenciji iz 1948.

16. Republika Čile, Izjava o intervenciji u slučaju genocida u [adresa] pred ICJ-om, 12. rujna 2024. Čile formalno podupire pravno tumačenje da su izraelske akcije u [adresa] u suprotnosti s Konvencijom o genocidu.

17. Médecins Sans Frontiěres (MSF), Gaza: Život u smrtonosnoj zamci, prosinac 2024. Izvještaj humanitarne organizacije Liječnici bez granica o sustavnom uništenju zdravstvenog sustava, opsadi bolnica, uskraćivanju pomoći i masovnim traumama medu stanovništvom [adresa].h s• 'w sf or nt nt xef rence icit 'C) i d —0)

18. Human Rights Watch, Istrebljenje i akti genocida: Namjerno uskraćivanje vode I u [adresa] od strane Izraela, prosinac 2024. Opsežno izvješće koje dokumentira kako je Izrael sustavno uništavao vodnu infrastrukturu u [adresa], uskraćivao pristup vodi i time ugrozio živote civila.

19. PŽ, Genocid kao oblik kolonijalnog brisanja: Izvješće posebne izvjestiteljice o ljudskim pravima na okupiranim palestinskim područjima, UN Generalna skupština, A/79/384, listopad 2024. Izvješće u kojem se zaključuje da je Izrael sustavno provodio djela koja imaju obilježja genocida i kolonijalnog istrebljenja. URL:h ten tReferencefoaicite:21 ł indeks-2)

20. University Network for Human Rights et al., Genocid u [adresa]: Analiza međunarodnog prava i njegove primjene na izraelske vojne operacije nakon 7. listopada 2023., 15. svibnja 2024. Pravna analiza pet sveučilišnih pravnih centara koja zaključuje da Izrael ispunjava sve kriterije genocida prema Konvenciji iz 1948. Godine. URL: h t:tps://www.human ri gh tsnetwork.org:contęntReferenc.e Loaici te:31

21. Pismo britanskih pravnika premijeru UK-a [adresa], pravne obveze prema međunarodnom humanitarnom pravu 3.travnja 2024. više od tisuću odvjetnika i pravnih stručnjaka pozvalo je britansku vladu na obustavu oružane potpore Izraelu i poduzimanje koraka za sprječavanje genocida u [adresa]

URL: https://gazalegalletter.uk:contentReference[oaicite : 4] (lndex=4)

22. Hrvatski PEN centar, [adresa] kao simbol međunarodne sramote, H- Alter,12.kolovoza 2024. Izjava kojom se osuđuje "brutalna odmazda"

23. Human Rights Watch, A Threshold Crossed: Israeli Authorites and the Crimes of Apartheid and Presecution, travanj 2021. Opsežan izvještaj koji zaključuje da Izrael prema međunarodnom pravu provodi zločine protiv čovječnosti – apartheida i progona – nad I nad svim okupiranim teritorijima i u samom Izraelu. ISBN: 978-1-62313-900-1

24. Međunarodni sud pravde-Republika Irska, Izjava o intervenciji u predmetu Južna Afrika protiv Izraela, 6.siječnja 2025. Irska se pridružuje postupku uz tvrdnju da Izrael vrši djela koja predstavljaju povredu Konvencije o genocidu, uključujući ubijanje civila i uskraćivanje humanitarne pomoći u [adresa].

25. SŽD, Posljedice ICJ-ove presude ( Južna Afrika protiv Izraela) za treće države, EJIL: Talk! 6. veljače 2024. Pravna analiza koja pojašnjava da su treće države dužne spriječiti genocid i izbjegavati bilo kakvu pomoć počiniteljima, sukladno Konvenciji o genocidu i presudi ICJ-a.

26. Amnesty International, Izraelski Aparthejd nad I, surov sustav dominacije i zločin protiv čovječnosti,2022. Temeljito istraživanje koje zaključuje da Izrael namjerno održava režim segregacije, kontrole i represije s ciljem očuvanja židovske nadmoći nad I. URL: https:/ www.amnesty.org. contentReference(oaicite: 4) index=4

27. UN Istražna komisija, Sustavno seksualno i reproduktivno nasilje [adresa] od 07.listopada 2023., A/HRC/58/CRP.6., 13.ožujka 2025. Izvješće UN-ove komisije o dokazima da su izraelske snage sustavno koristile seksualno i reproduktivno nasilje kao sredstvo dominacije i kolektivnog uništavanja palestinskog stanovništva.

28. Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Izjava povodom radnih zbivanja u [adresa], studenti 2024. Akademska izjava kojom se ističe da je izraelska ofenziva ubila više od 43.000 osoba i da su izraelske akcije nad I obilježene obilježjima genocida, prema definiciji stručnjaka i međunarodnih institucija. URL: https://www.ffzg.unizg.hr/socio/?p=9969 : contentReference[oaicite: 6] i ndex=6)

29. Hrvatski sabor, Kadeti Diplomatske akademije iz Izraela u posjetu Hrvatskom saboru, 18. ožujka 2025. Priopćenje o službenom sastanku hrvatskih zastupnika s izraelskom delegacijom, koje prikazuje diplomatske i političke veze u jeku izraelske vojne operacije u [adresa]. t-t www.s b rhr r i lo ad mije-iz-izraela-u-posjetu-hrvatskome- saboru:contentReference[oaicite:

30. Law for Palestine, Gospodarska odgovornost trećih država — posljedice mišljenja ICJ-a o ilegalnosti izraelske okupacije, travanj 2025. Analiza koja potvrđuje da treće države imaju pravnu obvezu obustaviti gospodarsku i trgovinsku suradnju s Izraelom kako ne bi sudjelovale u održavanju ilegalne okupacije. URL:

https:/law4palestine.org:contentReference[oaicite:1] (indeks=1)

31. Međunarodni sud pravde (ICD), Mišljenje o pravnim posljedicama izraelskih politika i praksi na okupiranom palestinskom teritoriju, uključujući Istočni Jeruzalem, 19. srpnja 2024. Savjetodavno mišljenje ICJ-a koje izraelsku okupaciju ocjenjuje kao ilegalnu i nalaže svim državama da je ne priznaju i ne podržavaju na bilo koji način.

32. Ujedinjeni Meksički Državni Savez, Izjava o intervenciji u slučaju genocida u [adresa] (Južna Afrika protiv Izraela), ICJ, 24. svibnja 2024. Meksiko se pridružuje postupku uz tvrdnju da postoji uništavanje kulturne baštine i sustavno uskraćivanje humanitarne pomoći kao oblici genocida nad I.

33. Republika Nikaragva, Tužba protiv Savezne Republike Njemačke pred ICJ-om zbog kršenja međunarodnog prava u [adresa], 1. ožujka 2024. Tužba kojom se Njemačku optužuje za suodgovornost u genocidu nad I putem oružane potpore Izraelu, kršenja Ženevskih konvencija i pomoči režimu apartheida.

34. The Lancet, Nema dokaza da je Ministarstvo zdravstva u [adresa] lažno prikazivalo broj poginulih, The Lancet, Vol. 403, 6. siječnja 2024. Znanstvena analiza koja potvrđuje da su podaci o civilnim žrtvama koje objavljuje Ministarstvo zdravstva [adresa] konzistentni s neovisnim izvorima poput UNRWA-e.URL:

htts: www.thelancet.com:contentReference oaicite:6 index=6

35. Dr. LŽ, Obveze trećih država i korporacija da spriječe i kazne genocid u [adresa], BIICL, 5. lipnja 2024. Pravno mišljenje koje upozorava da su države i korporacije obvezne poduzeti mjere protiv Izraela kako ne bi bile suodgovorne za genocid, uključujući i suspenziju trgovine i financiranja.URL: h s: www.biicl.or :contentReferencc oaicite:7 index=7}

36 .UNOSAT (UN Satelitski centar), Karta procjene šteta na zgradama u [adresa], prosinac 2024. Prema satelitskoj analizi UNOSAT-a, do 1. prosinca 2024. uništeno je ili oštećeno ukupno 170.812 objekata diljem [adresa], što predstavlja više od 60 % ukupnog građevinskog fonda.

37. AŽ, UNRWA,Užas u Gazi: Svakodnevno ubijeno ili ranjeno više od 100 djece, 4. travnja 2025. Povjerenik UN-ove agencije za palestinske izbjeglice navodi kako je od početka sukoba ubijeno više od 15.000 djece, te da rat oduzima svaku mogućnost djetinjstva.

38. Hrvatski sabor, Posjet izraelske Međuparlamentarne skupine prijateljstva i zastupnice TŽ [adresa], **.**.2025. Zabilježena

39.The Lemkin Institute for Genocide Prevention, Izrael provodi genocid u cijeloj Palestini, 8.travnja 2024. Izvješće koje dokumentira sustavne napade izraelske vojske i doseljenika u Zapadnoj obali kao dio iste genocidne kampanje započete u [adresa].

40. Amnesty International, Osjećaš se kao da nisi čovjek: Genocid B nad I u [adresa], 2024. Opsežno istraživanje Amnestyja koje zaključuje da izraelske akcije – ubijanja, uništavanje infrastrukture, prisilno raseljavanje i uskraćivanje pomoći -predstavljaju zločin genocida sukladno međunarodnom pravu.

41. Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, za aktivnu mirovnu politiku, 21.ožujka 2025. Apel civilnog društva i organizacija iz Hrvatske za prekid vatre, zaštitu civila i aktivnu mirovnu politiku utemeljenu na hrvatskom ratnom iskustvu, uključujući priznanje Palestine i podršku međunarodnoj pravdi.

42. Inicijativa za akademiju solidarnosti i epistemičke pravde, otvoreno pismo Rektorskome zboru, Ministarstvu znanosti i Vladi RH, 23.ožujka 2025. Akademska zajednica iz Hrvatske poziva na prekid suradnje s izraelskim institucijama, osudu genocida i obustavu bilateralnih sporazuma temeljenih na znanstvenoj i tehnološkoj suradnji s Izraelom.

43. Republika Turska, Izjava o intervenciji u slučaju genocida u [adresa] (Južna Afrika protiv Izraela), ICJ, 7.kolovoza 2024. Turska ističe da Izrael djeluje s genocidnom namjerom, uz masovne zločine, kolektivno kažnjavanje i citira izjave izraelskih dužnosnika koji odražavaju dehumanizaciju J.

44. Republika Španjolska, Deklaracija o intervenciji pred Međunarodnim sudom pravde u slučaju genocida u [adresa], ICJ, 2024. Španjolska se poziva na upravo prema članku 63.Statuta ICJ-a i ističe obvezu država članica Konvencije o genocidu da spriječe, istraže i sankcioniraju takve zločine.

45. OCHA-UN Humanitarian Country Team, Izjava o načelima isporuke pomoći u [adresa], 4.svibnja 2025. UN odbacuje izraelske uvjete distribucije pomoći, opisuje ih kao pokušaj kontrole humanitarnih tokova radi političkog pritiska i upozorava na namjerno gladovanje civilnog stanovništva.

46. NŽ, [adresa] Genocid kroz pet kriza, Journal of Genocide Research, 20.siječnja 2025. Akademska analiza koja povezuje genocid u [adresa] s krizom međunarodnog prava, R2P normi, UN sustava i koncepta prevencije masovnih zločina. DOI: 10.1080/14623528.2025.2542707.

47. UN Istražna komisija, Izrael je proveo sustavnu politiku uništenja zdravstvenog sustava [adresa] A/799/232, rujan 2024. Izvješće dokumentira 498 napada na bolnice, ubojstva i pritvaranja medicinskog osoblja, te rašireno i sustavno korištenje ratnih zločina kao dio šireg napada na [adresa].

48. Inicijativa za akademiju solidarnosti i epistemičke pravde, Znanstvenicama i znanstvenicima u Hrvatskoj: Pokažimo solidarnost akademske zajednice i podržimo borbu za epistemičku pravdu za Palestinu, svibanj 2025. Otvoreno pismo hrvatskih znanstvenika koje osuđuje šutnju akademske zajednice o genocidu i skolasticidu u [adresa], poziva na prekid suradnje s institucijama koje podržavaju izraelsku ratnu industriju i na pružanje podrške palestinskim izbjeglicama.

https://docs.google.com/forms/d/e/1FalpQLseoMh77FAoVBvBg1wWkt9gfRiVKiJMW 0fn I EC2yqugxtI A/vieyform

49. Potpisnici iz akademske zajednice: Osuda zločina ne može biti zločin, svibanj 2025. Pismo podrške uhićenim prosvjednicima protiv hrvatske suradnje s Izraelom. Osuđuje represiju nad mirnim prosvjedom te upozorava na kriminalizaciju borbe za pravdu.

50. Human Rights Watchr Gaza: Najnoviji izraelski plan opasno se približava istrebljenju, 15. svibnja 2025. Izvješće o izraelskom planu za potpuno istrjebljenje stanovništva u [adresa], uz upozorenje da su sve države temeljem Konvencije o genocidu dužne poduzeti mjere radi sprječavanja potpunog pomora stanovništva, u protivnom krše međunarodno pravo https://www.hrw.org/news/2025/05/15/gaza- latest-israeli-plan-inches-closer-extermination

51. FAP KŽ, "Ljudi već umiru od gladi", Brifing Vijeću sigurnosti UN-a o prehrambenoj krizi u [adresa], 13.svibnja 2025. FAO iznosi podatke da je 100 % stanovništva [adresa] u opasnosti od gladi s pola milijuna ljudi u fazi katastrofe, sve uslijed potpune blokade [adresa] od strane Izraela koji si uzima za pravo da izgladnjuje kompletno stanovništvo što je zločin protiv čovječnosti.

https// www. Fao.org/new –york /fao –statements/detail/fao –at-tehe 9914-th- meeting-of-teh-un-security –council-the situation –in the –middle-east-including-the – palestinian -question/en

52. Stručnjaci UN-a, Zaustavite genocid koji se odvija ili gledajte kako nestaje život u Gazi: stručnjaci UN-a kažu da države stoje pred odlučujućim izborom (7. svibnja 2025.) — priopćenje Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava u kojem skupina neovisnih stručnjaka upozorava da je razaranje [adresa] poprimilo genocidne razmjere te poziva države da hitno djeluju kako bi spriječile daljnje pogibije civila i osigurale odgovornost počinitelja.

https// www. Ohchr.org/en/press-releases 2025/05 cide-or-watch-it-end-)ife- a- a-un- ex erts-sa -states- ace

53. Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava ŽŽ, „ ŽŽ se zgraža zbog eskalacije u [adresa] i apelira na globalnu akciju za zaustavljanje daljnjih ubojstava” (16. svibnja 2025.) — priopćenje Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava u kojem ŽŽ upozorava da sve češći izraelski zračni napadi, uključujući brojne udare na bolnice, produbljuju humanitarnu katastrofu i prijete genocidom u [adresa]; poziva se strane i države s utjecajem da odmah djeluju kako bi zaustavile nasilje, zaštitile civile i osigurale poštivanje međunarodnog humanitarnog prava. Također upozorava na dužnost svih država da poštuju i postupaju sukladno Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida.

54. ŠŽ i sur. Violent and Nonviolent Death Tolls for the [adresa] War: New

Primary

Evidence,

MedRxiv,

23.lipnja

2025.,

https:/doi.org/10.1101/2025.06.19.25329797. Nezavisna analiza pokazuje da su i nasilne i nenasilne smrti u [adresa] znatno veće od službenih procjena.

55. Breaking the Silence, The Perimeter: Soldiers´Testimonies from the Gaza Buffer Zone, 2023-2024 (Tel Aviv: Breaking the Silence, 2024). Svjedočanstva izraelskih vojnika otkrivaju sustavno uništavanje civilnih zona radi stvaranja "zone smrti" unutar [adresa].

56. Ured Visokog povjerenika UN-a za Ijudska prava, Desperate Palestiians Seeking Food Killed in [adresa] ([adresa] OHCHR, 18. lipnja 025). Osuda ubojstva stotina J koji su pokušavali pristup ti hrani, nazvavši to ratnim zločinom.

57. IPC F mine Review Committee, Review of the Famine Early W g Systems Network (FEWS NET) IPC-Compatible Analysis for th Northern Governorates of the Gaza Strip (Rim: IPC Global Suppo Unit, 4. lipnja 2024). Izvješće naglašava ekstremnu humanitarnu krizu, gladi u [adresa] uslijed blokade i potreba hitnog djelovanja.

58. Nezavisna međunarodna istražna komisija UN-a, Israeli Attacks on Educational, Religious and Cultural Sites in the Occupied Palestinian Territory (Ženeva:OHCHR, 10.lipnja 2025). Komisija tvrdi da su izraelski napadi na škole, džamije i kulturne ustanove čin istrebljenja i ratni zločin.

59. Koalicija kanadskih pravnika i znanstvenika, Open Letter to Prime Minister Mark G Regarding the Situation in [adresa] ([adresa], 9 lipnja 2025). Otvoreno pismo traži od Kanade konkretne mjere protiv genocida u [adresa], uključujući sankcije i prekid trgovinskih odnosa.

60. Societa` Italiana di Diritto Internazionale e di Diritto dell Unione Europea, Posizione della SIDI sulle Gravi Violazioni del Diritto Internazionale nella Striscia di Gaza (Rim: SIDI,2024). V poziva europske države da ispune obveze prema presudama ICJ-a i zašite palestinsko stanovništvo.

61. EŽ, " [adresa] Committing Genocide in [adresa], Says Top Legal Scholar EŽ" [adresa], **.**.2025. Predsjednica udruženja za proučavanje genocida izjavljuje da Izrael ispunjava pravnu definiciju genocida u [adresa].

62. ĆŽ, "The Legal Obligation to Prevent Genocide in [adresa]", CIDOB Opinion no 796, April 2024, https:// www.cidob.org/en/publications/opinion/796. Autorica raspravlja o pravnoj i moralnoj obvezi država da spriječe genocid u [adresa], pozivajući se na presudu Međunarodnog suda pravde u slučaju Južna Afrika protiv Izraela, naglašavajući međunarodnu odgovornost svih država, uključujući i neizravne pomagače.

63. UN Committee on the Exercise of the Inalienable Rights of the Palestinian People, "Statement on the 600 Days of War on [adresa]," May 30, 2025, Ova izjava UN-ovog odbora osuđuje izraelsku blokadu i upozorava na katastrofalnu humanitarnu situaciju u [adresa], uključujući masovnu glad i uništenje civilne infrastrukture, te poziva na hitan prekid vatre i punu odgovornost za ratne zločine.

64. ĐŽ et al., "Traumatic injury mortality in the Gaza Strip from Oct 7, 2023, to June 30, 2024: a capture—recapture analysis," The Lancet 405 (2025):

469-77, https://doi.org/10.1016/S0140-6736(24)02678-3. Ovaj članak analizira smrtnost od traumatskih ozljeda u [adresa] tijekom izraelske vojne operacije koristeći statističku metodu "capture—recapture", i zaključuje da je broj poginulih znatno podcijenjen u službenim podacima.

65. Defense for Children International — Palesitine. Targeting Childhood: Palestinian Children Killed by Israeli Forces and Settlers in the Occupied West Bank. Ramallah:

DCIP, 2024.zvještaj dokumentira 141 smrt palestinske djece u Zapadnoj Obali između 7. listopada 2023. i 31. srpnja 2024. Pokazuje sustavno korištenje smrtonosne sile, uključujući snajpersku vatru i sprečavanje medicinske pomoći, bez ikakve odgovornosti s izraelske strane.

66. Euro-Med Human Rights Monitor. Generation Wiped Out: [adresa]'s Genocide against Palestinian Children in the [adresa] Strip since 7 October 2023. Geneva: Euro- Med Monitor, 2024. Detaljan prikaz masovnog ubojstva, sakaćenja i psihološke traume djece u [adresa]. Izvještaj navodi izjave izraelskih dužnosnika kao dokaz namjere i strukturiranosti genocidnih djela prema Konvenciji o genocidu

67.Palestinian Centre for Human Rights. Women in [adresa]: Victims of Genocide. Gaza: PCHR, ožujak 2025. Izvještaj dokumentira svjedočanstva žena koje su preživjele amputacije, izgubile domove i djecu. Povezuje fizičko i psihičko nasilje s ciljanom praksom genocida prema ženama, uz gotovo potpuni kolaps zdravstvenog sustava u [adresa]

68. Euro-Med Human Rights Monitor. In a Week, Israeli Army Executes 13 Children in and near Al-Shifa Hospital. Geneva: Euro-Med Monitor, March 27, 2024. Izvještaj dokumentira smaknuće 13 palestinske djece u i oko bolnice Al-Shifa tijekom izraelske vojne operacije. Djeca su sustavno gađana vatrenim oružjem dok su bježala duž "sigurnih koridora". Ove egzekucije se tumače kao dio šire kampanje genocida.

69.American Medical Professionals. Open Letter to President F and Vice President C, October 2, 2024. https../GazaHealthcareLetters.org, otvoreno Pismo 99 američkih liječnika opisuje izravna svjedočanstva o masovnoj pothranjenosti, zarazama i smrti novorođenčadi u [adresa]. Navode dokaze o sustavnom gađanju djece u glavu i prsa, te tvrde da je broj poginulih veći od 118.000.

70. UK Legal Community. Letter to Prime Minister on [adresa], May 26, 2025. Britanski pravnici upozoravaju da Izrael provodi genocid i prisilnu deportaciju stanovništva [adresa], uz istovremenu kolonizaciju Zapadne obale. Pozivaju vladu UK-a na sankcije i poštivanje obveza prema međunarodnom pravu.

U sklopu iznošenja svoje obrane, okrivljenica je na posebno pitanje svog branitelja, dali sudu može pokazati odnosno označiti olovkom mjesto gdje je predmetne zgode stajala, a na slici koja se nalazi na prvoj stranici njene pisane obrane, odgovorila da to može učiniti, te je nakon što joj je sud predočio predmetnu fotografiju, na istoj kemijskom olovkom označila mjesto gdje se predmetne zgode nalazila, na način da je olovkom iscrtala manji krug.

Na posebno postavljeno pitanje branitelja, da li je predmetne zgode oko nje u bližem i daljem okruženju bilo ijednog građanina, okrivljenica odgovara da nije bilo nikoga.

Na posebno postavljeno pitanje branitelja, da li ju je predmetne zgode itko upozorio da ovdje mora šutjeti ili je naprosto bila odvedena u postaju sa ovog mjesta, okrivljenica odgovara da su joj prišla dvojica policajaca, tražili je osobnu iskaznicu i rekli su da ide s njima u postaju, a bez prethodnog upozorenja.

Na posebno postavljeno pitanje branitelja, kako se kao čovjek ona osjeća s obzirom na genocid koji traje u [adresa] već gotovo dvije godine, okrivljenica odgovara da je to duboko potresa i misli da su ljudi dužni djelovati da se to zaustavi.

Na posebno postavljeno pitanje branitelja, smatra li da svi ljudi imaju jednaka prava bez obzira na nacionalnost, rasu, boju kože ili bilo koja druga obilježja, okrivljenica odgovara da to ona tako smatra.

Na posebno postavljeno pitanje branitelja, da li je ona tada predmetnim prosvjedom htjela uputiti poruku mira i nenasilja, okrivljenica odgovara da je tome tako.

Na posebno postavljeno pitanje braniteljice, da li joj je poznato da je u Ustavu RH, kao našem najvišem propisu, kao jedna od najvećih vrednota ustavnog poretka i temelj za tumačenje Ustava, propisano između ostalog mirotvorstvo i poštivanje prava čovjeka, okrivljenica odgovara da je s time upoznata.

Na posebno postavljeno pitanje braniteljice, da li je njena solidarnost koju je tada iskazala prema uhićenim građanima, koji su prethodno mirno prosvjedovali upravo unutar propisa koji jamče svakom pravo na iznošenje vlastitog mišljenja i mirno prosvjedovanje, odnosno da li je predmetne zgode željela remetiti javni red i mir ili se upravo služiti pravima koje je propisala država, braneći Ustav, okrivljenica odgovara da je njen tadašnji čin upravo proizašao iz Ustavom zajamčenih prava.

Na posebno postavljeno pitanje braniteljice, smatra li njezino uhićenje predmetne zgode i procesuiranje, te predlaganje novčanog kažnjavanja, maltretiranjem i zastrašivanjem i to ne samo nje nego i ostalih građana, koji bi se danas sutra ufali podržati svoje građane u bilo čemu što je zaštićeno Ustavom, okrivljenica odgovara da smatra takvo postupanje policije zastrašivanjem i maltretiranjem, kako nje tako i ostalih građana.

Na posebno postavljeno pitanje braniteljice, da li je predmetne zgode njezina zaprepaštenost postupanjem policije prema mirnim prosvjednicima, koji su prethodno tog jutra uhićeni i smješteni u kavez u I PP Zagreb, bila dodatni motiv koji ju je ohrabrio da se tada solidarizira sa nedužnim građanima, mirnim prosvjednicima, okrivljenica odgovara da je to bio njezin dodatni motiv.

U postupku je sud pročitao dokaze koje je obrana okrivljenice priložila u psis u tijeku postupka i to: odluku Ustavnog sud RH broj U-III-3846/2012 od 10. rujna 2023. g., presudu Prekršajnog suda u Zagrebu broj 81. Ppj-1879/10, presudu Visokog prekršajnog suda RH broj Jž-4580/2013 od26. kolovoza 2015.g., presudu Prekršajnog suda u Zagrebu broj 47. PpJ-1904/10 od 18. studenog 2013.g., presudu Prekršajnog suda u Zagrebu broj XXII- J-1903/10 od 22. svibnja 2013.g., presudu Visokog prekršajnog suda RH broj Jž-4109/2013 od 17. prosinca2015.g., presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-5680/2025 od 13. svibnja 2025.g., presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-5684/2025 od 20. svibnja 2025.g., presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-5692/2025 od 15. rujna 2025. g..

U postupku je sud odbio dokazni prijedlog obrane okrivljenice da se u postupku izvrši uvid u Odluke ESJF, koje se navode u pisanoj obrani okrivljenice, da se u postupku sasluša svih 17 osoba kojima je okrivljenica tom prilikom došla iskazati potporu, te da se izvrši uvid u posljednje Izviješće Pučke pravobraniteljice objavljeno na njezinim internetskim stranicama u kojem se ponovno ukazuje na nužnost i hitnost edukacije redarstvenih vlasti u odnosu na postupanje tijekom mirnog prosvjeda,( te da se kratkim putem izvrši uvid u seriju oslobađajućih presuda donijetih po ovom sudu u svibnju 2025. godine, a koje se tiču oslobađajućih presuda donijetih u odnosu na mirne prosvjednike pred Ministarstvom vanjskih poslova od 14. travnja 2025. godine. Navedeni dokazni prijedlozi odbijeni su iz razloga jer sud smatra da je činjenično stanje u postupku u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem provedenih dokaza u postupku, te da bi se prekršajni postupka provođenjem ovih dokaza samo nepotrebno odugovlačio.

Sud je u postupku odustao od provođenja dokaza saslušanjem svjedoka MŽ, djelatnika tužitelja, obzirom je smatrao da je činjenično stanje u postupku u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem provedenih radnji i dokaza u postupku, te da bi se prekršajni postupak saslušanjem ovog svjedoka, koji se nije prethodno odazvao na poziv suda, samo nepotrebno odugovlačio.

Razmotrivši navode iz optužbe, obranu okrivljenice, kao i sadržaj dokumentacije koja je u postupku pročitana, te razmatrajući navedeno zasebno kao i u međusobnoj povezanosti, sud smatra da u postupku nje utvrđeno da bi okrivljenica počinila djelo prekršaja koje joj se stavlja na teret. Tužitelj u optužbi tereti okrivljenicu da bi predmetni prekršaj počinila vikom na javnom mjestu, no pri tome u optužbi ne navodi kontekst predmetnog događanja na javnom mjestu. Naime, tužitelj u optužbi paušalno navodi da se događaj zbio na prostoru Glavnog željezničkog kolodvora u Zagrebu, propuštajući pobliže odrediti samu lokaciju, koja je u postupku pred ovim sudom puno preciznije utvrđena, a to je prostor odmah do sjedišta službenih prostorija tužitelja I PP Zagreb, što je po stavu ovoga suda vrlo bitno, jer mjesto događanja upućuje na bit radnji koje je okrivljenica tada poduzimala, a što onda pak ne upućuje na remećenje javnog reda i mira od strane okrivljenice. Naime iz utvrđenog činjeničnog stanja u postupku proizlazi da se okrivljenica predmetne zgode zatekla na ovom mjestu, ne sa namjerom da svojim ponašanjem remeti javni red i mir, već je njeno ponašanje predmetne zgode po svom sadržaju predstavljalo mirni politički prosvjed, a što tužitelj nije prilikom svog postupanja prepoznao, iako je to treba i morao razlučiti, već je pogrešno smatrao da se u konkretnom slučaju radi o pukom vikanju na javnom mjestu, pa samim time i počinjenju prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Već sam sadržaj riječi koje j okrivljenica tada uzvikivala, „ora-ora, free Palestina“, a posebno stavljajući sadržaj ovih riječi u kontekst asa činjenicom da su se u službenim prostorijama nalazili prosvjednici koji su prethodno iz političkih pobuda također prosvjedovali na javnom mjestu, upućuje na to da okrivljenica predmetne zgode nije imala namjeru poduzimati ništa nezakonito već se samo koristiti svojim pravom koje joj je zajamčeno Ustavom RH te k tome dodatno poduprijeto praksom Europskog suda za ljudska prava,t e obvezujučim tumačenjima Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, sadržajem Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i sadržajem Zakona o javnom okupljanju. Pri tome iz sadržaja optužbe također ne proizlazi niti činjenica da bi tužitelj postupajući u odnosu na okrivljenicu predmetne zgode poduzeo test razmjernosti postupanja, odnosno da bi utvrdio činjenice ili predložio provođenje dokaza kojima bi se ove činjenice mogle utvrditi, odnosno da je kažnjavanje okrivljenice u konkretnom slučaju nužno bez obzira na njezino korištenje pravom na mirni prosvjed. Isto tako treba naglasiti da je okrivljenica predmetne zgode imala Ustavom RH i Zakonom o javnom okupljanju pravo na svoj mirni prosvjed obzirom da iz navedenih akata proizlazi da se mirno okupljanje i javni prosvjed mogu održati na svakom prikladnom prostoru, a pri čemu se individualni prosvjedi ne prijavljuju.

Isto tako, iz sadržaja optužbe ne proizlazi ništa što bi upućivalo na zaključak da bi okrivljenica predmetne zgode svojim uzvikivanjem već spomenutih riječi u bilo kojem trenutku trajanje njezinog mirnog prosvjeda, izašla izvan okvira takov prosvjeda, jer se u optužbi nigdje ne spominje da bi sadržaj prosvjeda okrivljenice, na javnom mjestu na bilo koji način ometao druge građane ili ih svojom eventualnom neprimjerenošću vrijeđao, omalovažavao ili slično ili da bi utjecao na neometano odvijanje života drugih građana. Iz navedenih razloga, sud u postupku nije uopće razmatrao mjesto počinjenja potencijalnog prekršaja okrivljenice iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, iako je iz sadržaja provedenih dokaza razvidno da se radi o javnom mjestu i to tzv. neograničenom javnom mjestu, obzirom je iz utvrđenog činjeničnog stanja u postupku razvidno da je tužitelj predmetno ponašanje okrivljenice pogrešno pravno kvalificirao kao djelo prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, obzirom da sva, a prethodno navedena, utvrđenja u ovome predmetu ukazuju na odvijanje mirnog prosvjeda od strane okrivljenice, a da pri tome tužitelj nije u optužbi iznio nikakve argumente,niti dokaze, da bi okrivljenica prilikom svog mirnog prosvjeda ipak počinila i biće djela iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Ovo je vrlo bitno, jer je ovdje razvidno da se predmetni događaj dogodio u posebnim okolnostima mirnog prosvjeda, a ne redovnim okolnostima ponašanja okrivljenice na javnom mjestu, obzirom su kriteriji kažnjivosti ponašanja određene osobe prilikom mirnog prosvjeda i prilikom remećenja javnog reda i mira- različiti. Pri tome se okrivljenici stavljaju na teret samo riječi podrške Palestini, a ne i riječi kojima bi ona poticala sukobe, nasilje ili nacionalnu, rasnu, ili vjersku mržnju te bilo koji oblik nesnošljivosti.

S obzirom na sve navedeno, odgovornost okrivljenice za počinjeno djelo prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ostala je neutvrđena, te je stoga trebalo, odlučiti kao u izreci ove presude i okrivljenicu osloboditi od optužbe.

S obzirom je u ovom postupku okrivljenica oslobođena od optužbe, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu, 11.6.2026.g

Zapisničar

Sudac

Helena Kašaj

Damir Pleše

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagreb, na adresu [adresa] u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. okrivljenici: SŽ, [adresa]

2. branitelju: Ivan Vrdoljak, Masarykova 15, Zagreb

3. braniteljici: Lina Budak, Savska cesta 11/I, Zagreb

4. tužitelju: PUZ, I PP Zagreb

5. spis