Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: K-865/2022-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Manon Juravić, kao sutkinji pojedincu uz sudjelovanje Ivane Botica Stanić kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv okrivljenika FZ zbog kaznenog djela iz članka 278. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-dalje u tekstu: KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci-dalje u tekstu: ODO u Rijeci broj: K-DO-740/2016-VIII od 15. rujna 2016. nakon javne rasprave održane 8. lipnja 2026. u prisutnosti zastupnice općinskog državnog odvjetnika Nine Vičević, okrivljenika FZ i branitelja okrivljenika iz povjerenja Ivana Smokrovića, odvjetnika iz Rijeke, 11. lipnja 2026.. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavka. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25., 13/26. -dalje u tekstu: ZKP/08.) kazneni nalog Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem: K-678/2016- 2 od 26. rujna 2016. stavlja se izvan snage.

II. Okrivljenik KZ, nadimka F, sin K i V, rođene G, rođen u [adresa], s mjestom stanovanja u [adresa], rođen **.**.1963., državljanin RH, po zanimanju trgovac, po zvanju pitur i keramičar, OIB [osobni identifikacijski broj], nezaposlen, bez mjesečnih primanja, uzdržava se od socijalne pomoći R Italije od 319,00 eura, SSS, razveden, otac jednog punoljetnog djeteta, s vojnim činom desetara, neodlikovan, lošeg imovnog stanja, nije vlasnik nekretnine, nije vlasnik vrednijih pokretnina, kazneno neosuđivan, protiv narečenog se ne vodi postupak za drugo kazneno djelo,

na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi

10. studenog 2015. u Rijeci, Žrtava fašizma 7, u parničnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci poslovni broj: P-339/15, u sudski spis uz očitovanje na odgovor na tužbu putem opunomoćenika kao dokaz svojih tvrdnji iz tužbe o postojanju izvanbračne zajednica s pokojnom VZ, dostavio preslike fotografija, znajući da iste predstavljaju fotomontažu te da nisu snimljene, dakle, lažnu ispravu uporabio kao pravu,

pa da bi time počinio kazneno djelo krivotvorenja-krivotvorenjem isprave, opisano i kažnjivo po članku 278. stavku 1. KZ/11.

III. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. ODO u Rijeci uvodno citiranom optužnicom tereti okrivljenika zbog učina kaznenog djela u svemu činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci ove presude.

1.1. Utvrđuje se da je Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: 11 Kž- 744/2022-3 od 30. kolovoza 2022. ukinuta prvostupanjska presuda i spis dostavljen istom sucu pojedincu na ponovno suđenje.

2. Povodom zahtjeva ODO u Rijeci istaknutog u optužnici sud je izdao kazneni nalog pod poslovnim brojem K-678/2016-2 od 26. rujna 2016. (list 76-78 ) protiv kojeg je okrivljenik pravodobno podnio prigovor, slijedom čega je na temelju članka 544. stavak 1. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci i citirani kazneni nalog staviti izvan snage.

3. Pozvan na kaznenu odgovornost okrivljenik se očitovao da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužbom stavlja na teret.

4. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze čitanjem preslike očitovanja na odgovor na tužbu zaprimljenog pri Općinskom sudu u Rijeci 10. studenog 2015. (list 4- 7), preslika fotografija (list 8-10), originala fotografija (list 11), preslike tužbe i prijedloga za osiguranje privremenom mjerom od 18. rujna 2014. (list 14-17), preslike odgovora na tužbu od 28. listopada 2014. (list 18-20), dopisa stalnog sudskog vještaka za fotografiju (list 53), pročitani su Zapisnik o ispitivanju svjedokinje GZ (list 66-67), kao i vještački nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za fotografiju od 12. kolovoza 2016., vještaka Igora Nobila (list 68-72), te je u ponovljenom postupku dopunski ispitana svjedokinja GZ (stranica 149-150, 182-183), stalni sudski vještak za fotografije Igor Nobilo (stranica 150-151), stalni sudski vještak Zoran Tomaš (stranica 183-185, 256-258), pročitan je vještački nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za fotografiju od 7. veljače 2025. (stranica 153-154), ispitana je svjedokinja ĆZ (stranica 269), pregledan je parnični spis poslovni broj: P-339/2015, te je kao zadnji dokaz prije ispitivanja okrivljenika pročitan Izvadak iz kaznene evidencije za istog (stranica 266-267).

4.1. Odbijen je dokazni prijedlog obrane da se ponovno ispita kao vještak Igor Nobilo, sve iz razloga jer je isti na ročištu održanom 08. travnja 2024. jasno naveo da je na to ročište pristupio samo kako bi obrazložio svoj vještački nalaz i mišljenje, te da više nije stalni sudski vještak za fotografiju, time da je isti na navedenom ročištu detaljno iskazivao, te je ocijenjeno da je na temelju iskazivanja istog i svih provedenih dokaza u ovom kaznenom postupku činjenično stanje dovoljno utvrđeno, zbog čega je takav dokazni prijedlog i ocijenjen kao nevažan. Također, odbijen je i dokazni prijedlog obrane da se nakon vještačenja ne samo stalnog sudskog vještaka za fotografiju Igora Nobila, već i onog Zorana Tomaša, provedene vještačenje po novom vještaku za fotografiju, obzirom je ocijenjeno da nakon provedena dva vještačenje od strane različitih vještaka za fotografiju, novo vještačenje po trećem vještaku ne bi doprinijelo boljem razjašnjenu činjeničnog stanja, te je stoga takav dokazni prijedlog ocijenjen ne samo kao nevažan, već i kao odugovlačeći.

4.2. Iz iskaza svjedokinje GZ danog kod Treće policijske postaje Rijeka na temelju Naloga ODO Rijeka, proizlazi da je KZ uporabio sporne fotografije da bi dokazao izvanbračnu zajednicu s njenom pokojnom majkom HZ, te da bi se na taj način domogao nekih nekretnina koje su bile u vlasništvu njene majke. Nastavno, protiv nje je isti podnio tužbe na Općinskom sudu u Rijeci, tj. jednu za ometanje posjeda, drugu kojom traži imovinu iza njene pokojne majke HZ, treću tužbu za priznavanje izvanbračne zajednice s njenom majkom, a misli da je podnio i četvrtu tužbu za pobijanje ugovora o doživotnom uzdržavanju.

4.2.1. Također, svjedokinja je iskazala da ne može sa sigurnošću reći u kojim je tužbama isti priložio krivotvorine fotografija kao dokaz u tužbi, ali joj je poznato da je neke originalne fotografije koje je pronašla nakon smrti majke u obiteljskoj kući, dostavila odvjetnici Mireli Miculinić, a koja je uvidom u fotografije utvrdila da se radi o fotomontaži i temeljem tih saznanja je podnijela kaznenu prijavu u njeno ime na ODO u Rijeci. Ne posjeduje originalne fotografije koje su priložene u tužbi za dokazivanje izvanbračne zajednice FZ i njene pokojne majke HZ.

4.2.2. Iz iskaza navedene svjedokinje u ponovljenom postupku, proizlazi da u odnosu na slike koje su bile priložene kao dokaz u parničnom postupku, zna samo da te slike nisu bile originali, da se nešto na njima kemijalo i da su kao takve priložene kao dokaz. Nakon što su svjedokinji predočene fotografije s lista 11 odnosno konkretno fotografija označena pod brojem 2 na kojoj su tri ženske osobe, iskazala je da je njena majka osoba koja se nalazi s desne strane osobe koja sjedi u sredini te da njena majka ima plavu boju kose, dok za druge dvije ženske osobe ne zna o kome se točno radi. Nakon što su svjedokinji predočene preslike fotografija s lista 8 i 9, te 10, iskazala je da je njena majka na navedenim fotografijama i to onima 1, 2 i 3. s lista 8, koja ima plavu kosu i odjevena je u bijelu košulju, dok na onoj s lista 9 je ponovno ona s plavom kosom, crnim sakoom te bijelom košuljom, dok se u odnosu na sliku broj 3 s lista 10 nije mogla izjasniti o kojoj se ženskoj osobi radi. Nakon što su istoj predočene preslike fotografija priložene parničnom spisu broj: P-339/2015 s lista 25 do 27, iskazala je kako zna da je to fotografirano na Orehovici gdje je starina, odnosno kuća njene none, a koja je kuća nakon smrti njene majke pripala njoj, time da je pregledavanjem preslika istih fotografija razvidno da je na njima fotografiran upravo okrivljenik, te da se ne radi o spornim fotografijama. Nastavno, iako je pronašla te tri predočene joj fotografije u originalu, nije pronašla i fotoaparat. Ista se svjedokinja nije mogla izjasniti kada je nastala fotografija označena pod rednim brojem 2, time da joj je majka preminula **.**.2014. Tijekom sudskog postupka utvrđeno je da su njena majka i okrivljenik živjeli u izvanbračnoj zajednici.

4.3. Iz vještačkog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za fotografiju Igora Nobila, majstora fotografa, koji je vještačio fotografije na poleđini kojih su redni brojevi 1 ,2, i 3 s lista 11 spisa, proizlazi da iako nisu dostupni digitalni izvornici fotografija iz spisa, te je provedeno istraživanje temeljeno na subjektivnom iskustvu sudskog vještaka, najbitniji elementi kod utvrđivanja postojanja manipulacije činjenicama na fotografijama su izvor svjetla te artefakti ili anomalije u tonu, oštrini i obliku. Nastavno, na predmetnim fotografijama utvrđeno je da sve imaju jedinstven izvor svjetla te da ne postoje vidljivi artefakti ili anomalije, zbog čega je vještak zaključio da su predmetne kopije fotografija iz spisa u tehničkom smislu nemanipulirane, te da nisu bile predmet tzv. fotomontaže, odnosno izmjene činjeničnog stanja.

4.3.1. Iz iskaza navedenog vještaka u ponovljenom postupku, te na upit zastupnice optužbe da li bi u odnosu na fotografije iz sudskog spisa P-339/2015 ,a koje su preslike fotografija i fotografije koje su u originalu ovog sudskog spisa njihovom međusobnom komparacijom, mogao očitovati da li su iste nemanipulirane fotografije ili eventualno manipulirane za fotografije u sudski spis P-339/2015., proizlazi da se ne bi radilo o vjerodostojnoj tehnici analize fotografija ukoliko se radi samo o fotokopiji fotografija, time da je one koje su mu dane na vještačenje u originalu dodatno skenirao u visokoj rezoluciji, što je opisao u svom vještačkom nalazu i mišljenju, dok to u odnosu na preslike fotografija nije moguće učiniti, odnosno nije vjerodostojno i ne radi se o vjerodostojnoj tehnici, te se stoga mogu vještačiti one fotografije koje nisu u originalu koje su isprintane ili ako se radi o digitalnoj fotografiji dovoljno visoke rezolucije, jer se tada mogu analizirati izvore svjetla i potencijalne artefakte koji se pojavljuju kod manipuliranih fotografija.

4.4. Iz nalaza i mišljenja te iskaza stalnog sudskog vještaka za audiovizualna djela i fotografiju Zorana Tomaša proizlazi da je izvršenim vještačenjem spornih i nespornih fotografija nepobitno utvrđeno da je računalnim alatima učinjena fotomontaža spornih fotografija i to: da je na slici broj 01., umetnuta muška osoba, na slici broj 02., umetnuta je ženska osoba, dok je na slici broj 03. umetnuta ponovno muška osoba. Prilikom vještačenja koristio je računalni program CorelDRAW, koji je inače namijenjen za uspoređivanje fotografija, te je s tim programom utvrdio zajedničke točke na spornim i nespornim fotografijama, na osnovu čega je donio svoj zaključak da se nesporno radi o fotomontaži, kojom je prilikom imao nesporne fotografije u originalu kao i same sporne fotografije u preslici. Nastavno, na temelju rezolucija tih preslika može se sa sigurnošću utvrditi o čemu se radi, te je upravo zbog navedenog koristio i navedeni program. U početku samog rada je jedne i druge fotografije skenirao u istoj rezoluciji kako bi mu se omogućio rad uspoređivanjem, jer ako bi uspoređivali sporne i nesporne fotografije u različitim rezolucijama, tada se ne bi moglo uspoređivati. U svom nalazu i mišljenju ne govori o broju i veličini piksela već o zajedničkim detaljima na spornim i nespornim fotografijama, jer ako bi govorili o veličini i broju piksela, onda bi to moglo navesti na krivi zaključak, zbog čega se i služio programom i metodom koja mu može dati odgovore na postavljena pitanja u dobivenom nalogu za vještačenje. Nije uspio dobiti istu rezoluciju fotografija spornih i nespornih, a u odnosu na spornu fotografiju nije analizirao izvore svjetla niti sporne artefakte. Obzirom da se ovdje radi o fotokopijama spornih fotografija, analiza svjetla ne može dati pravilan zaključak jer su fotografije fotokopirane, zato se to u ovom konkretnom slučaju i nije radilo, već je napravio korake koji su mu bili neophodno potrebni da može dati odgovor na pitanje, te su po njemu pravila struke primjena metoda koje će dati najispravniji odgovor na postavljeno pitanje, a vjerodostojna je tehnika upravo ova metoda koju je primijenio. Moguće je uspoređivati fotografije sporne i nesporne, a u ovom konkretnom slučaju nesporne fotografije su bile fotokopirane, a tek onda se prišlo uspoređivanju spornih i nespornih fotografija odnosno zajedničkih detalja na jednim i drugim fotografijama. Sporna fotografija je bila prije manipulirana na način da su osobe s nespornih fotografija umetnute na fotografije koje su se nalazile u predmetu, a koje su već bile fotokopirane. Mišljenja je da je nesporna fotografija inkorporirana u već spornu fotografiju, ali ne može precizno reći da li je već bilo kopirano ili nije, ali može potvrditi da je nakon ubacivanja sporne fotografije na nespornu sve skupa fotografirano. Ne može odgovoriti na pitanje i ne može ostaviti takvu mogućnost da li je ta sporna fotografija više puta fotokopirana, a samu rezoluciju nesporne fotografije s onom koja je više puta kopirana, nije analizirao već određene detalje na spornom i nespornoj fotografiji koji se u potpunosti podudaraju i na osnovu toga je donio svoje mišljenje, te je navedeno zaključio isključivo na osnovu rada na računalnom programu.

4.4.1. Na daljnji upit vještaku kako tumači različito svjetlo ne nespornim fotografijama koje su izrađene u podne kada je svjetlost bila jaka, dok su one druge sporne izrađene u kući gdje je izvor svjetlosti bio drugačiji, isti je iskazao da se radi o fotokopijama, te se nije bavio izvorom svjetla već zadatkom da li su iste fotografije fotokopirane, obzirom da se radi o fotokopijama nije potrebno ulaziti u sam izvor svjetlosti odnosno svjetlost na njima, te stoga ne zna zašto su na dvije fotografije različiti odsjaji svjetlosti. Na upit branitelja okrivljenika od kada datira računalni program CorelDrAW da li je on odobren od stručne udruge vještaka kojoj on pripada, koje su karakteristike istog softverskog programa i koji softverski program je usporediv na tržištu s ovim softverskim programom, vještak je iskazao da ne može napamet odgovoriti na postavljeno pitanje, a koliko mu je poznato i drugi vještaci koriste taj ili neki drugi program. Tvrdi da je u konkretnom slučaju jedna fotografija umetnuta u drugu i ne zna tko je to učinio, te da li je to učinjeno na fotokopiji ili na originalu.

4.5. Iz iskaza svjedokinje ĆZ proizlazi da se zbog proteka vremena ne može sjetiti što se događalo vezano za parnični spis u kojem sam bila punomoćnica okrivljenika. Sjećam se da su u tom spisu priložili zaista puno dokaza, da su između toga bile i fotografije, a nakon što joj je okrivljenik otkazao punomoć. Kada joj stranka donese kakvu fotografiju koju bi trebalo uložiti u spis, ima povjerenja u stranku u odnosu na ono što joj predaje da bi položila u spis, ali se konkretnih fotografija koje bi okrivljenik dao ne može sjetiti. Na upit kada šalje tužbu ili podnesak na sud, da li stranka za to daje odobrenje ili to sama šalje, svjedokinja je iskazala da stranci prvotno pošalje nacrt u vidu odobrenja prije nego što to pošalje sudu.

4.6. Iz preslike očitovanja na odgovor na tužbu proizlazi da se isto odnosi na parnični postupak u predmetu poslovni broj: P-339/15, kojim se tužitelj KZ, zastupan po odvjetnici ĆZ iz [adresa], u podnesku zaprimljenom na Općinskom sudu u Rijeci 10. studenog 2015. očitovao kao neosnovanim i netočnim osporavanje postojanja dugogodišnje izvanbračne zajednice njega kao tužitelja i pokojne HZ, majke tužene, te da su kao dokaz istome priložene fotografije tužitelja i pokojne HZ prilikom pomaganja u izvođenju radova, fotografije pokojne HZ s roditeljima tužitelja kao i prigodnih događaja u krugu prijatelja i obitelji.

4.7. Iz preslika fotografija navedenih pod gornjom točkom, a priloženih optužnici, razvidno je da se radi o izrazito lošim preslikama fotografija, s bijelim flekama, točkama i sl., a koje fotografije prikazuju različite osobe kao i one koje prikazuju kuću i dvorište u kojem se nalaze dvije osobe, muškarac i žena, te da uz preslike istih fotografija nije naznačeno koja bi osoba na njima uopće bila pokojna VZ. Nastavno, iz originala fotografija razvidno je da se na dvije fotografije nalazi muška osoba, a na jednoj fotografiji tri ženske osobe.

4.8. Iz preslike tužbe i prijedloga za osiguranje privremenom mjerom proizlazi da je isto podneseno Općinskom sudu u Rijeci 18. rujna 2014., od strane tužitelja FZ, zastupanog po odvjetnici ĆZ iz [adresa], dok je tužena strana VZ, sve radi utvrđivanja i diobe vanbračne stečevine, na što je Odgovor na tužbu tužena VZ zastupana po odvjetnici Mireli Miculinić iz Rijeke, podnijela Općinskom sudu u Rijeci 28. listopada 2014.

4.9. Iz dopisa stalnog sudskog vještaka za fotografiju Igora Nobila od 26. lipnja 2016. proizlazi da je od istog zatraženo vještačenje fotografija odnosno usporedba multitonskih fotografija na foto-papiru sa stranice 11 spisa s monotonskim fotokopijama fotografija na stranicama 8,9 i 10, kao i usporedba dviju monotonskih fotokopija fotografija na stranici 8 spisa, te mišljenje radi li se o fotomontaži. Iz navedenog nastavno proizlazi da je tehnički nemoguće precizno i sa sigurnošću usporediti navedene elemente te da je vještačenje nemoguće u tom pogledu napraviti, sve zbog ogromnih razlika u tehničkom ispisu i niske kvalitete fotokopija, jer bi bilo lako pobuditi sumnju u točnost takvog vještačenja. Zaključno, vještak je ustvrdio, da iako je jasno i golim okom da se radi o fotomontaži, bez obzira što je kvalitetno tehnički odrađena, ovakvom usporedbom je nemoguće bez ikakve sumnje utvrditi činjenice.

4.10. Izvršenim uvidom u parnični spis poslovni broj: P-339/2015, utvrđeno je da na listu 102-130 istog spisa prileži podnesak FZ zastupanog po odvjetnici ĆZ od 9. studenog 2015 i to očitovanje na odgovor na tužbu i između ostalog fotografija koje su i predmet ovog postupka na listu 129-130 navedenog parničnog spisa.

4.11. Iz Izvatka iz kaznene evidencije za okrivljenika utvrđeno je da isti nije kazneno osuđivana osoba.

4.12. U obrani na raspravi okrivljenik je iskazao da nije kriv, da se ne osjeća krivim jer navedeno nije učinio. Fotokopirane fotografije dobio je od svoje izvanbračne supruge HZ na dan kada je napuštao kuću nakon što je GZ sačinila ugovor o doživotnom uzdržavanju kada je morao napustiti kuću. Tog je dana VZ ušla u sobu i rekla da može uzeti sve svoje stvari, pa čak i slike sa zidova, kao i fotokopirane fotografije koje je predao ĆZ. Sjeća se dana kada je bio petak, kada mu je VZ rekla da ide u Tower centar vidjeti kćer i da ujedno želi dati izraditi fotografije koje su sačinili na svadbi u Viškovu i kod njegove familije u Bosni i u Bribiru kod tete UZ. Dakle, VZ je imala u aparatu te fotografije i karticu te ih je dala razviti u nekoj fotografskoj radnji, kada joj je fotograf rekao neka prošeće dva do tri sada kako bi se razvile te fotografije pa kada je došla kući s razvijenim fotografijama koje su se nalazile u koverti, koje je pustila na stolu, kako su stajale na stolu na brzinu ih je pregledao. Nakon tri do četiri mjeseca kada ga je već bila izbacila iz kuće, VZ mu je dala da ponese sa sobom fotokopirane fotografije koje su bile nevjerodostojne i bez pečata. Njegova tadašnja odvjetnica ĆZ koja mu je bila punomoćnica u parničnom spisu rekla mu je da joj donese u kancelariju ako nešto ima što bi joj pomoglo u parničnom postupku, te joj je donio ranije navedene fotografije koje mu je VZ dala. Smatra da ga je odvjetnica trebala upozoriti da se takve fotografije ne smiju koristiti u samom postupku ukoliko ne valjaju. Upravo zbog takvog njezinog postupka navedenoj je odvjetnici otkazao punomoć. GZ je uzela te fotografije, ali mu nikada nije bilo jasno kako, obzirom da je ona imala kako fotoaparat od majke, samu karticu iz fotoaparata, a što je naslijedila od majke, pa sumnja da je ona možda zadirala u same fotografije.

4.12.1. Prilikom prethodnog ispitivanja okrivljenik se branio šutnjom.

5. Analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka, cijeneći obranu okrivljenika, te povezujući je s ostalim provedenim dokazima, sud ne nalazi dokazanim da bi okrivljenik KZ počinio kazneno djelo krivotvorenja-krivotvorenje isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11.

5.1. Nije sporno da je okrivljenik po opunomoćenici u parničnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem: P-339/15, uz očitovanje na odgovor na tužbu kao jedan od dokaza o postojanju izvanbračne zajednice s pokojnom HZ, dostavio preslike fotografija navedenih pod točkom 4.7. ovog obrazloženja.

5.2. Okrivljenik kategorički poriče da je počinio kazneno djelo koje mu je optužbom stavljeno na teret, braneći se da je fotokopirane fotografije dobio od svoje izvanbračne supruge HZ na dan kada je napuštao kuću, a nakon što je GZ sačinila ugovor o doživotnom uzdržavanju, kojom je prilikom VZ ušla u sobu i rekla mu da može uzeti sve svoje stvari, pa čak i slike sa zidova, kao i fotokopirane fotografije koje je predao ĆZ. Tako je prema navodima obrane okrivljenika bio petak, kada mu je VZ rekla da ide u Tower centar vidjeti kćer i izraditi fotografije koje su sačinili na svadbi u Viškovu i kod njegove familije u Bosni i u Bribiru kod tete UZ, noseći pritom aparat sa sobom. Nakon što je VZ stigla kući, razvijene fotografije u koverti pustila je na stolu, te ih je na brzinu pregledao, a nakon tri do četiri mjeseca kada ga je već bila izbacila iz kuće, VZ mu je dala da ponese sa sobom fotokopirane fotografije koje su bile nevjerodostojne i bez pečata. Njegova tadašnja odvjetnica ĆZ koja mu je bila punomoćnica u parničnom spisu, rekla mu je da joj donese u kancelariju ako nešto ima što bi joj pomoglo u parničnom postupku, te joj je donio te fotografije koje mu je VZ dala, te smatra da ga je odvjetnica trebala upozoriti da se takve fotografije ne smiju koristiti u samom postupku ukoliko ne valjaju, zbog čega je istoj i otkazao punomoć. Okrivljenik zaključno tvrdi da mu nikada nije bilo jasno kako je GZ je uzela te fotografije, pa kako je ista naslijedila majčin fotoaparat s karticom, sumnja da je možda zadirala u same fotografije.

5.3. S druge strane, prema iskazu svjedokinja GZ, kćeri pokojne HZ, a protiv koje je u biti okrivljenik i podnio tužbu Općinskom sudu u Rijeci, sve kako bi dokazao postojanje izvanbračne zajednice s njenom pokojnom majkom, u čemu je u konačnici i uspio, okrivljenik je uporabio sporne fotografije kako bi se domogao nekih nekretnina u vlasništvu njene majke, pronašla je u obiteljskoj kući neke, po njenom iskazu, originalne fotografije koje je dostavila svojoj odvjetnici, te je odvjetnica utvrdila da se radi o fotomontaži, zbog čega je u njeno ime i podnijela kaznenu prijavu protiv okrivljenika. Također, suprotno obrani okrivljenika, ista tvrdi da iako je pronašla tri predočene joj fotografije u originalu, nije pronašla i fotoaparat, time da je navedena svjedokinja, nakon što su joj predočene nesporne fotografije s lista 11, kao i one sporne s lista 8 i 9, ustvrdila da je njena majka upravo ona žena koja ima plavu kosu, što je sve detaljno i navedeno pod točkom 4.2.2. obrazloženja. Međutim, obzirom da iz stanja spisa proizlazi da je VZ preminula **.**.2014., a okrivljenik je putem svoje opunomoćenice u sudski spis uz očitovanje na odgovor na tužbu u parničnom postupku u predmetu poslovni broj: P-339/15 dostavio sporne preslike fotografija 10. studenog 2015., dakle nakon nešto više od godinu dana od njene smrti, da bi kćer pokojne VZ, GZ nakon toga dostavila svojoj odvjetnici originalne fotografije koje je nakon smrti svoje majke pronašla u obiteljskoj kući, nakon čega je njena odvjetnica utvrdila da se radi o fotomontaži, te je stoga upravo GZ bila u posjedu originalnih odnosno nespornih fotografija kojim se fotografijama i moglo manipulirati, poglavito ukoliko je osoba u posjedu samog fotoaparata s karticom snimljenih fotografija. Naime, prema navodima obrane okrivljenika, fotokopirane je fotografije dobio od svoje izvanbračne supruge HZ na dan kada je napuštao kuću, detaljno pritom opisujući što mu je ista tom prilikom rekla, za razliku od svjedokinje GZ koja prilikom iskazivanja nije uopće opisala točno mjesto pronalaska nespornih odnosno originalnih fotografija. Također, okrivljenik opisuje i sam dan kada je VZ tri do četiri mjeseca ranije otišla s fotoaparatom u Tower centar gdje se trebala naći s kćeri GZ, gdje je i razvila same fotografije, koje je on na brzinu pogledao kada je ista došla kući i ostavila ih na stolu. Stoga ostaje nejasno, tko je u konačnici bio u posjedu nespornih, odnosno originalnih fotografija s lista 11 spisa, odnosno u posjedu fotoaparata s karticom u vlasništvu HZ, te da bi se u tom slučaju eventualno moglo manipulirati istim na način da se izvrši fotomontaža odnosno u konačnici krivotvorine u vidu preslika spornih fotografija, a provedenim dokazom pregledom istih utvrđeno je da se radi o izrazito lošim preslikama s bijelim flekama, točkama i sl. Upravo zbog tako loših preslika samih fotografija, opunomoćenica okrivljenika u ranije navedenom parničnom predmetu ĆZ trebala je u korist svoje stanke filtrirati da li takve loše preslike uopće treba priložiti samom spisu, analizirati s okrivljenikom o čemu se točno radi i dr., iako prema vlastitom kazivanju općenito ima povjerenja u stranku u odnosu na ono što joj predaje da bi položila u spis, time da iako se sjeća konkretnog predmeta i okrivljenika, koji joj je, kao što to iskazuje i sam okrivljenik, bio otkazao punomoć, konkretnih se fotografija koje bi joj isti dao nije mogla sjetiti.

5.4. Povezujući tako sve ranije navedeno s nalazom i mišljenjem te iskazom stalnog sudskog vještaka za fotografiju, majstora fotografa Igora Nobila, što je u cijelosti prihvaćeno obzirom da je dano jasno i razložno, prema pravilima struke i iskustva kao fotografa i od strane osobe u potpunosti nezainteresirane za ishod ovog kaznenog postupka, nije sporno da su fotografije s lista 11, na poleđini kojih su redni brojevi 1 ,2, i 3, a unatoč tome što nisu dostupni digitalni izvornici tih fotografija, te se stoga smatraju kopijama fotografija, u tehničkom smislu nemanipulirane, te nisu bile predmet fotomontaže. Dakle, u konkretnom se slučaju radi o onim fotografijama, koje se u ovom predmetu navode kao originalne, koje je svjedokinja GZ pronašla u obiteljskoj kući, a koje fotografije, dakle, okrivljenik putem svoje opunomoćenice nije dostavio u ranije navedeni parnični spis, već je kao dokaz dostavio preslike fotografija s lista 8- 10. Navedeni je vještak jasno iskazao da su najbitniji elementi kod utvrđivanja postojanja manipulacije činjenicama na fotografijama izvor svjetla te artefakti ili anomalije u tonu, oštrini i obliku, te je kod ranije navedenih fotografija s lista 11 utvrđeno da sve imaju jedinstven izvor svjetla te da ne postoje vidljivi artefakti ili anomalije, zbog čega se i mogu pravovaljano vještačiti samo one fotografije koje nisu u originalu, ali su isprintane ili ako se radi o digitalnoj fotografiji dovoljno visoke rezolucije, jer se samo tada mogu analizirati izvori svjetla i potencijalni artefakti koji se pojavljuju kod manipuliranih fotografija, ali ne i fotokopije fotografija, jer se tada ne radi o vjerodostojnoj tehnici analize fotografija.

5.5. S druge strane postoji vještački nalaz i mišljenje te iskaz stalnog sudskog vještaka za audiovizualna djela i fotografiju Zorana Tomaša, prema kojem je računalnim alatima učinjena fotomontaža spornih fotografija, na način da je na slici broj 01., umetnuta muška osoba, na slici broj 02., umetnuta je ženska osoba, dok je na slici broj 03. umetnuta ponovno muška osoba, te je sporna fotografija bila prije manipulirana tako da su osobe s nespornih fotografija umetnute na fotografije koje su već bile fotokopirane (navedeno na stranici 155-157, kao sastavni dio samog nalaza i mišljenja), time da je navedeni vještak, prema vlastitom kazivanju, prilikom vještačenja koristio računalni program CorelDRAW, koji je inače namijenjen za uspoređivanje fotografija. Iako je navedenim programom vještak utvrdio zajedničke točke na spornim i nespornim fotografijama, te je na temelju rezolucija tih preslika, prema vlastitom kazivanju, mogao sa sigurnošću utvrditi o čemu se radi, time da nije uspio dobiti istu rezoluciju fotografija spornih i nespornih, činjenica je da u odnosu na spornu fotografiju nije analizirao izvore svjetla niti sporne artefakte, tvrdeći da analiza svjetla ne može dati pravilan zaključak obzirom su fotografije fotokopirane. Stoga, imajući u vidu iskaz navedenog vještaka i u djelu da je sve navedeno zaključio isključivo na osnovu rada na računalnom programu ranije spomenutom, o kojem softverskom programu kao i njegovim karakteristikama nije mogao iskazivati, navodeći pritom da samu rezoluciju nesporne fotografije s onom koja je više puta kopirana nije analizirao, već određene detalje na spornoj i nespornoj fotografiji koji se u potpunosti podudaraju, te je na osnovu toga donio svoje mišljenje, sud isti nalaz i mišljenje nije mogao prihvatiti. Naime, iako se sasvim sigurno radi o stručnoj osobi, ujedno nezainteresiranoj za ishod ovog kaznenog postupka, mišljenje je suda da se vještački nalaz nije mogao pravovaljano izraditi samo na temelju softverskog programa, čije točne karakteristike nisu navedene, koristeći metode koje nisu u dovoljnoj mjeri obrazložene, analizirajući pritom samo određene detalje na spornih i nespornih fotografija, ne analizirajući pritom izvore svjetla i potencijalne artefakte svjetla, odnosno anomalije u tonu, oštrini i obliku, te se stoga i ne može raditi o vjerodostojnoj tehnici analize fotografija.

5.6. Nije naodmet napomenuti da, iako je na temelju članka 87. stavka 15. KZ/11 isprava svaki predmet podoban ili određen da služi kao dokaz neke činjenice koja ima vrijednost za pravne poslove, te uzimajući u obzir kazneno djelo koje se okrivljeniku optužbom stavlja na teret, podnošenjem tužbe u parničnom postupku, te potom očitovanja na odgovor na tužbu putem svoje opunomoćenice, uz koje je očitovanje okrivljenik kao dokaz priložio sporne preslike fotografija, istinitost navoda tužbe odnosno očitovanja na odgovor na tužbu provjerava u zakonom propisanom postupku sud u parničnom postupku, uz izvođenje svih raspoloživih dokaza koji su relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica. Sve navedeno imajući u vidu i kvalificiranu osobu opunomoćenice okrivljenika u spomenutom parničnom predmetu koja bi u svakom slučaju u korist svoje stranke trebala filtrirati dokaze odnosno njihov sadržaj prije njihovog prilaganja određenom spisu predmeta.

5.7. Slijedom navedenog, obzirom na takvu pravnu situaciju u kojoj okrivljenik negira učin djela koje mu je stavljeno na teret, dok njegovu obranu obeskrjepljuje svjedokinja GZ, u odnosu na koju nije u potpunosti jasno kada je točno došla u posjed nespornih fotografija koje je potom predala svojoj odvjetnici, a ova ih očito usporedila s onim kopiranima, odnosno nije u potpunosti jasno tko je prije događaja kritične zgode bio u posjedu fotoaparata i kartice u vlasništvu pokojne HZ, da bi se radi manipulacije eventualno koristili i sami digitalni izvornici fotografija, time da su kako okrivljenik u odnosu izvanbračnu zajednicu s pokojnom HZ, tako i GZ kao njena kćer, imali pravni interes vezano za nasljeđivanje same HZ, dok je jedina relevantna osoba koja bi mogla svjedočiti o spornim fotografijama te eventualno njihovom nastanku upravo pokojna VZ, u ovdje konkretnom slučaju nije moguće s potpunom izvjesnošću utvrditi da bi okrivljenik inkriminirane zgode počinio kazneno djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret. Navedeno ne samo iz razloga što prema vještačkom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za fotografiju, sporne fotografije koje su dostavljene parničnom spisu ranije navedenom, iz razloga što se radi o fotokopijama, uopće nije moguće vještačiti kako bi se sa sigurnošću utvrdilo da se radi o krivotvorinama, kao što je to i obrazloženo pod točkom 5.4., već naročito iz razloga što na temelju svih provedenih dokaza u ovom kaznenom postupku, pa tako i obrane samog okrivljenika, nije bilo moguće utvrditi njegovu namjeru (dolus), odnosno da bi isti bio svjestan da su sporne preslike fotografija dostavljene u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci u predmetu poslovni broj: P-339/15 bile po svom sadržaju fotomontaža, odnosno krivotvorine, a da bi u konačnici bilo ostvareno i samo subjektivno obilježje kaznenog djela stavljenog mu na teret.

6. Uzimajući u obzir sve navedeno, ovdje se ne nalazi niti da bi postojao zatvoreni krug indicija koji bi doveo do zaključka o ostvarenju kako objektivnih, ali i subjektivnih obilježja kaznenog djela u odnosu na koje se okrivljenik optužuje. Naime, da bi se okrivljenik mogao proglasiti krivim, sve činjenice moraju biti utvrđene do te mjere da ne daju nimalo sumnje, odnosno ne smije postojati niti tračak sumnje u to da se događaj zbio na način kako mu se to stavlja na teret, te se stoga može zaključiti kako sud ne nalazi dokazanim da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, zbog čega je istog valjalo osloboditi optužbe na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08.

7. Odluka o trošku kaznenog postupka temelji se na u izreci citiranim zakonskim odredbama, a kako je okrivljenik oslobođen optužbe, to troškovi kaznenog postupka taksativno navedeni u članku 145. stavak 2. ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Rijeka, 11. lipnja 2026.

Sutkinja

Manon Juravić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana ovjerenog primitka iste. Žalba se predaje ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o istoj odlučuje viši sud.

Dostavna naredba:

1. ODO u Rijeci

2. okrivljeniku SZ

3. branitelju okrivljenika iz povjerenja Ivanu Smokroviću, odvjetniku iz Rijeke