Poslovni broj: Us II-173/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, Zagreb, Trg žrtava fašizma 3, OIB: 68011638990, radi prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, klasa: UP/II-008-07/25-01/299, urbroj: 401- 01/10-25-4 od 9. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika poništeno je rješenje Vlade Republike Hrvatske, Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava, klasa: 008-02/25-03/1, urbroj: 50447-03/02-25-7 od 11. ožujka 2025. (točka 1. izreke), te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za pristup informacijama od 11. veljače 2025. (točka 2. izreke).

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost točke 2. izreke rješenja tuženika pozivajući se na odredbu članka 15. stavka 4. točku 2. i članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama ("Narodne novine", broj: 25/13., 85/15. i 69/22. – dalje: ZPPI). Navodi da osporavano rješenje nije životno, te je proturječno materijalnim dokazima, činjenicama i logici koja preteže u javnosti. Smatra da mu se neosnovano ograničava pristup informacijama koje su prethodile dostavi očitovanja sutkinje RŽ na određena konkretna pitanja, te da je selektivno postupanje Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava (dalje: Ured zastupnika) i tuženika u suprotnosti s člankom 7. ZPPI-a i načelom potpunosti informacije koju tijelo javne vlasti mora dati. Navodi da zatražena gotova informacija nije nikakva razmjena mišljenja, nego relevantna činjenica i isprava koja nema nikakav stupanj tajnosti ili zaštićenosti, te da ZPPI niti u jednom članku ne propisuje da tijela javne vlasti korisnicima dostavljaju samo informacije koje nisu ni za koga kompromitirajuće. Smatra da nije postojao razlog tuženika iz članka 16. stavka 1. ZPPI-a za provođenje testa razmjernosti, koji nije proveden ni u ranijem postupku Us II-125/21, na koji se tuženik poziva. Ističe da nesumnjivo postoji interes javnosti domaćih i inozemnih medija za presudu 963/18 Šplajt protiv Hrvatske, kao i interes javnosti da sazna je li Ured zastupnice kao dijela Vlade smio zahtijevati očitovanje sutkinje kao neovisne sudske vlasti, odnosno je li Ured zastupnice trgovao utjecajem, te interes da se ova nesvakidašnja procesna radnja, koja se ne spominje u navedenoj presudi Europskog suda za ljudska prava, učini javno dostupnom. Smatra da test razmjernosti nije proveden na okolnost odlučnog javnog interesa da sazna tko u Republici Hrvatskoj temeljem kojeg materijalnog prava od bilo kojeg suca može zahtijevati bilo kakvo očitovanje. Navodi da je interes hrvatske javnosti za njegov predmet višestruko pojačan jer se u zahtjevu 963/18 i spisu na više mjesta spominju osječki suci protiv kojih su potvrđene optužnice zbog krivičnog djela trgovanja utjecajem i primanja mita. Predlaže održavanje rasprave navodeći da nisu raspravljena sva pitanja u kontradiktornom postupku. Dodatno navodi da mu je prethodno temeljem članka 84. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) usmeno onemogućeno razgledavanje svog spisa 963/18., a Ured zastupnice mu je najvjerojatnije blokirao pristup e-mailu, a da će u slučaju da mu se odobri razgledavanje navedenog spisa i preslikavanje podneska koji se odnosi na očitovanje naprijed navedene sutkinje, tužbu povući. Predlaže da Sud osporavano rješenje tuženika poništi i obveže ga na plaćanje troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužitelja te ostaje kod razloga osporenog rješenja. Dodatno navodi da je, s obzirom na to da je u međuvremenu okončan postupak pred Europskim sudom za ljudska prava, razmotrio postoje li druga zakonska ograničenja za pristup traženoj informaciji, koja je već bila predmet njegovog postupanja i postupanja ovoga Suda (presuda poslovni broj: Us II-125/21 od 5. svibnja 2021.), te je utvrđeno da se ista može podvesti pod odredbu članka 15. stavka 4. točke 2. ZPPI-a. Ističe da je riječ o procesnoj radnji prikupljanja podataka radi sačinjenja odgovora Republike Hrvatske u postupku pred Europskim sudom za ljudska prava, odnosno dokumentu kojim Ured zastupnika traži podatke od Županijskog suda u Osijeku, pa je riječ o informaciji koja je nastala u razmjeni stavova i mišljenja između dva tijela javne vlasti. Poziva se na obrazloženje osporavanog rješenja u kojem je detaljno navedeno zbog čega navedena procesna radnja ne predstavlja informaciju od javnog interesa, a nakon provedenog testa razmjernosti u žalbenom postupku, koji stav je potvrđen i u ranijoj, naprijed navedenoj presudi ovoga Suda. Smatra da ostali navodi tužbe nisu odlučni niti imaju uporišta u ZPPI-u, dok novinski članak priložen uz tužbu, u kojem tužitelj iznosi svoje viđenje spora pred Europskim sudom za ljudska prava, nije od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

4. U očitovanju na tuženikov odgovor na tužbu, tužitelj ističe da odgovor sadrži netočne navode. Navodi da mu je nakon primitka odgovora na tužbu omogućeno razgledavanje čitavog spisa Županijskog suda u Osijeku broj: 26-Su-550/2020, u kojem se trebala nalaziti zatražena informacija, ali da se konkretni dopis više ne nalazi u spisu, dok je iz pisane korespondencije tuženika sa službenikom za informiranje vidljivo da je 8. prosinca 2020. zatražio konkretni dopis i da mu je tražena informacija 15. prosinca 2020. poslana kao jedan od dva privitka dopisa. Smatra da postoji osnovana sumnja da je NN počinitelj u Županijskom sudu u Osijeku sakrio ili uništio dopis/informaciju Ureda zastupnika, a koju ispravu tuženik i dalje posjeduje. Navodi da i to ukazuje da postoji veliki interes javnosti za informacijom koja je kao dokument na misteriozan način nestala iz spisa suda, a Povjerenik za informiranje sprječava dokazivanje mogućih novih kaznenih djela u tijelima javne vlasti.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz sadržaja tužbe i odgovora na tužbu, kao i podataka u spisu predmeta, proizlazi da nisu sporne odlučne činjenice već je u konkretnom slučaju sporna primjena i tumačenje mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a strankama je u postupku omogućeno sudjelovanje i očitovanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka. Stoga je Sud predmetni spor riješio bez održavanja rasprave, ocijenivši da su u predmetnom slučaju raspravljena sva pitanja koja su odlučna za donošenje zakonite odluke, te da razlozi zbog kojih se predmetno rješenje pobija ne zahtijevaju daljnja činjenična utvrđenja. Ispitujući osporeno rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio, u granicama tužbenog zahtjeva, pri čemu sud sukladno članku 47. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS) nije vezan razlozima tužbe, ovaj Sud nalazi da tuženik nije povrijedio zakon donošenjem osporene odluke, za koju je dao valjano i iscrpno obrazloženje, navodeći razloge utemeljene na podacima spisa predmeta te na pravilnoj primjeni i tumačenju mjerodavnih odredaba ZPPI-a.

7. Nije sporno da je postupak koji je prethodio donošenju osporenog rješenja pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja za ostvarivanje prava na pristup informacijama podnesenog 11. veljače 2025., u kojem je tražio presliku dopisa Ureda zastupnika kojim se od Županijskog suda u Osijeku i/ili sutkinje RŽ traži pisano očitovanje o njenom odlučivanju po žalbama i to: u predmetu Gž-1485/10 (prvi put 16. lipnja 2011. i drugi put 7. srpnja 2011.) i u predmetu Gž-1431/12 (prvi put 15. studenog 2012. i drugi put 22. studenog 2012.), kao i pisano očitovanje navedene sutkinje koje je od nje zatražio Ured zastupnika. Zahtjev tužitelja za dostavu preslike navedenog dopisa odbačen je rješenjem prvostupanjskog tijela od 21. veljače 2025. na temelju odredbe članka 23. stavka 5. ZPPI-a, uz obrazloženje da to tijelo ne posjeduje tražene podatke.

8. Odlučujući o žalbi tužitelja tuženik je pravilno poništio citirano prvostupanjsko rješenje, imajući u vidu da je u ranijem postupku, pravomoćno okončanom presudom ovoga Suda, poslovni broj: Us II-125/21-4 od 5. svibnja 2021., utvrđeno postojanje iste informacije tražene u identičnom zahtjevu tužitelja. S obzirom da je 9. travnja 2024. donesena presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Šplajt protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 963/18), pravilno je utvrđeno da više ne postoji razlog za ograničenje pristupa traženoj informaciji iz članka 15. stavka 3. točke 1. ZPPI -a, primjenom koje odredbe je raniji zahtjev tužitelja bio odbijen rješenjem prvostupanjskog tijela od 8. prosinca 2020. Stoga je tuženik osnovano, sukladno ovlaštenju iz članka 117. stavka 1. ZUP-a sam riješio predmetnu stvar.

9. Suprotno navodima tužitelja, tuženik je na temelju testa razmjernosti provedenog u žalbenom postupku prema članku 25. stavku 5. ZPPI-a pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite prava na ograničenje pristupa informaciji iz članka 15. stavka 4. točke 2. ZPPI-a, prema kojoj odredbi tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija nastala u postupku usuglašavanja pri donošenju propisa i drugih akata te u razmjeni stavova i mišljenja unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje moglo dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije, ugroziti proces donošenja propisa i akata ili slobodu davanja mišljenja i izražavanja stavova.

10. S obzirom na članak 10. stavak 1. i 2. Uredbe o Uredu zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava ("Narodne novine", broj: 18/12. i 84/18.), koja odredba je citirana u osporenom rješenju, i prema ocjeni ovoga Suda dopis Ureda zastupnika upućen Županijskom sudu u Osijeku, čiju presliku tužitelj traži, predstavlja korespondenciju i procesnu radnju prikupljanja podataka potrebnih za obavljanje poslova iz djelokruga Ureda zastupnika, a u konkretnom slučaju radi sačinjenja odgovora Republike Hrvatske u postupku pred Europskim sudom za ljudska prava pokrenutom po zahtjevu tužitelja, odnosno da se isto može podvesti pod odredbu članka 15. stavka 4. točke 2. ZPPI-a.

11. Također, ovaj Sud prihvaća pravno stajalište tuženika da dopis kojim Ured zastupnika traži podatke od Županijskog suda u Osijeku, u naprijed navedenu svrhu, ne predstavlja informaciju od javnog interesa, već za istu postoji isključivo privatni interes tužitelja, kako je to utvrđeno i u presudi ovoga Suda od 5. svibnja 2021., dok je u konkretnom slučaju javni interes zadovoljen objavom presude Europskog suda za ljudska prava od 9. travnja 2024. (broj zahtjeva: 963/18).

12. Slijedom navedenog, ovaj Sud nalazi da se osporeno rješenje, doneseno u granicama zakonom propisanih ovlasti tuženika i u postupku provedenom sukladno mjerodavnim odredbama ZPPI-a, ne može ocijeniti nezakonitim. Stoga navodi tužbe nisu osnovani, niti su za rješavanje predmetne upravne stvari odlučni navodi izneseni u očitovanju na odgovor na tužbu, te je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke.

13. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, koji nije ni specificiran, valjalo je odbiti na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a (točka II. izreke).

U Zagrebu, 11. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić