Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-1538/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJE

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Nediljke Radić kao predsjednice vijeća, te Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i Arijane Bolanče kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Saša Brođanac, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Eos Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova ulica 82, 10000 Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 10. ožujka 2026., pod poslovnim brojem P-592/2024, u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Varaždinu od 10. ožujka 2026., pod poslovnim brojem P-592/2024, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu koja glasi u izreci:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate pred Financijskom Agencijom temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika EOS MATRIX d.o.o. Zagreb od 18.07.2024.g. temeljem ovršne isprave - obične zadužnice u kojoj je tužiteljica CB (ranije S) ovjerila svoj potpis dana 01.02.2008.g. Odvjetničko društvo JUKIĆ & PARTNERI j.t.d., 10 000 Zagreb, Čalogovićeva 1, OIB: 84682050680, upisano u registar Trgovačkog suda u Zagrebu, [matični broj subjekta], IBAN: [broj bankovnog računa] otvoren kod PBZ d.d. Zagreb, članovi društva:

OB i Saša Brođanac pred javnim bilježnikom Melanija Duić iz Varaždina, Franjevački trg 17, pod brojem OV-2269/08 a radi naplate iznosa tražbine koju je tuženik specificirao u njegovom dopisu od 18.08.2024., a FINA provela radi naplate novčane tražbine glavnice u iznosu od 6.797,19 EUR-a +12,12 EUR, kamate u iznosu od 10.919,11 EUR, i troška postupka u iznosu od 494,01 EUR, odnosno sveukupnog iznosa od 18.222,43 EUR sa daljnjom kamatom do naplate, proglašava se nedopuštenim.

II Tuženik je dužan nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u roku od 15 dana".

2. Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tužitelj osporavajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u nastavku ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači ili podredno da se presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Nakon što je ispitana žalba na temelju odredbe članka 365 stavak 2. ZPP -a odlučeno je kao u izreci.

5. Predmet postupka jest tužiteljev zahtjev radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate pred Financijskom Agencijom temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika EOS MATRIX d.o.o. Zagreb od 18.07.2024.g. temeljem ovršne isprave - obične zadužnice.

6. S obzirom da je zaključkom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr- 1023/2024 od 26. studenoga 2024. upućen tužitelj da u roku od 15 dana od dana dostave navedenog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe koja je 18. srpnja 2024. pokrenuta po zahtjevu za izravnu naplatu kod Financijske agencije na temelju ovršne isprave, obične zadužnice broj OV-2269/08 od 1. veljače 2008. nedopuštenom iz razloga navedenih u čl. 50. st.1. točka 7. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., dalje: OZ) to je prvostupanjski sud ispravno zaključio kako su ostvarene procesne pretpostavke za vođenje ove parnice.

7. U provedenom postupku prvostupanjski sud je na temelju očitovanja stranaka i uvidom u isprave utvrdio:

- kako je tražbina prednika tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb (dalje: prednik tuženika) prema tužitelju prenesena na tuženika temeljem Ugovora o cesiji od 17. lipnja 2016. ovjerenog istog dana od strane Javnog bilježnika Anice Hukelj, pod brojem ovjere: OV-7716/16, te dana 20. lipnja 2016. ovjerenog kod istog javnog bilježnika, pod brojem ovjere: OV-7740/16 (dalje: Ugovor o cesiji),

- kako je tužitelj predniku tuženika izdao običnu zadužnicu kao sredstvo osiguranja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu broj 318-50-4676819 od 29. siječnja 2008. (dalje: ugovor o kreditu) u kojoj je 1. veljače 2008. ovjerio potpis kod javnog bilježnika,

- kako je tuženik 15. studenoga 2016. podnio Financijskoj agenciji Zahtjev za izravnu naplatu na temelju zadužnice koja se nalazila kod Financijske agencije do isknjiženja 1. veljače 2021.,

- kako je tuženik 18. srpnja 2024. radi naplate novčane tražbine ponovo predao Financijskoj agenciji predmetnu Zadužnicu.

8. Prvostupanjski sud je kao mjerodavno pravo primijenio odredbu čl. 209.,284. Oz-a sve u svezi odredbe članka 50. st. 1. t. 7. OZ-a po kojoj protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika i odredbe članka 50. st. 1. t. 11. OZ-a po kojoj protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

9. Prvostupanjski sud je odlučujući o istaknutom prigovoru zastare sud je primijenio odredbu članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: – ZOO) kojom je propisano da tražbine zastarijevaju za 5 godina.

10. Za zadužnicu, a koja je predmet ovog spora prvostupanjski sud je zaključio sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici održanoj 19. studenog 2018. da predstavlja privatnu ispravu jer je na njoj potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika te ona nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) pa se stoga na tražbinu iz takve zadužnice primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a.

11. Ovaj zaključak prvostupanjskog suda je pravilan i prihvaća ga i ovaj sud.

12. Nadalje, glede dospijeća prvostupanjski sud je smatrao kako po odredbi čl. 214. ZOO-a valja utvrditi dospijeće jer zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, to se zastara računa od prvog slijedećeg dana po dospijeću.

13. S obzirom da je u zadužnici navedeno kako predmetna tražbina dospijeva na naplatu kada vjerovnik dostavi Zadužnicu pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometa odnosno kada na temelju nje zatraži ovrhu (strana 8 spisa); a vjerovnik je 14. studenoga 2016. prvi puta predmetnu zadužnicu podnio Financijskoj agenciji radi naplate, zaključak je prvostupanjskog suda da je tražbina dospjela upravo 14. studenoga 2016.

14. Stoga je prvostupanjski sud smatrajući da je rok od pet godina počeo teći 15. studenoga 2016., dok je zadužnica dostavljena na provedbu Financijskoj agenciji 15. studenoga 2016., a kojom je radnjom tijek zastare prekinut u smislu čl. 241. ZOO -a, tijekom provedbe ovrhe kod Financijske agencije nije tekao zastarni rok propisan čl. 225. ZOO-a, te zbog utvrđenja da se zadužnica prestala izvršavati temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj: 68/2018 - dalje: ZPONS), a kako je to vidljivo iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje OV - 2269/08 od 4. travnja 2025. te je isknjižena 1. veljače 2021., zaključio kako je zastarni rok od pet godina ZOO-a počeo ponovno teći iznova po isknjižavanju istog iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, dakle 2. veljače 2021.

15. Kako je zahtjev za izravnu naplatu kojim je zastara prekinuta ponovno podnesen Financijskoj agenciji 18. srpnja 2024., proizlazi kako od dana kada je Financijska agencija zadužnicu isknjižila iz redoslijeda osnova za plaćanje (1. veljače 2021.) nije protekao opći zastarni rok od pet godina u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, to je prvostupanjski sud prigovor zastare ocijenio neosnovanim.

16. Pravna shvaćanja prvostupanjskog suda glede prekida zastare prihvaća ovaj sud kao pravilna. Naime, prekid zastarijevanja nastao podnošenjem zadužnice na naplatu nije prestao i traje sve do kada je Financijska agencija prestala s izvršavanjem ovrhe po istoj, a kako to i smatra ustaljena sudska praksa, pa se primjerice navodi i odluka Vrhovnog suda Rev-1027/2021 od 3. svibnja 2022.

17. Međutim ne prihvaća se pravno shvaćanje i zaključak prvostupanjskog suda glede dospijeća tražbine na temelju zadužnice.

18. Zadužnica je apstraktna i predstavlja pravni akt "sui generis" no ne može je se odvajati od osnovnog pravnog posla.

19. Naime i mjenica, kao vrijednosni papir, je isto tako potpuno apstraktna, ali je Vrhovni sud na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnoga suda Republike Hrvatske 16. travnja 2007. zauzeo pravna shvaćanja u svezi prigovori mjeničnih obveznika imatelju tzv. "bianco mjenice" (čl. 16. st. 2. Zakona o mjenici – "Narodne novine", broj: 74/94) i to kako slijedi:

"Ništava je odredba sporazuma o popunjavanju bianco mjenice po kojoj je imatelj bianco mjenice ovlašten po svojoj volji učiniti bianco mjenicu dospjelom. U tom slučaju dospjelost mjenice se određuje u skladu s osnovnim pravnim poslom". "Bianco mjenica izdana radi osiguranja kredita popunjava se u skladu s međusobnim sporazumom vjerovnika i dužnika. Ako nema posebnog sporazuma o popunjavanju mjenične isprave, imatelj mjenice ju je dužan popuniti u skladu s uvjetima i rokovima otplate iz osnovnog posla. Prigovori na označenu dospjelost mogu se uspješno isticati prema vjerovniku iz osnovnog posla, a prema budućem imatelju samo ako ju je stekao zlonamjerno ili je pri stjecanju postupao s velikom nepažnjom".

20. Stoga, po pravnom shvaćanju ovog suda i za zadužnicu se može analogno primijeniti sudska praksa u svezi dospijeća mjenice.

21. Zaista prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO zastarijevanje počinje teći prvog dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

22. Predmetnom zadužnicom osigurana je tražbina iz ugovora o kreditu koji je tužitelj sklopio s prednikom tuženika i o dospijeću te tražbine ovisi kada je prednik tuženika, kao vjerovnik, imao pravo zahtijevati ispunjenje tražbine; te se i o ovom pitanju ustalila sudska praksa pa tako primjerice i Vrhovni sud u odluci Rev -832/2018 od 22. prosinca 2020.

23. Prvostupanjski sud se nije bavio pitanjem dospijeća tražbine iz osnovnog pravnog posla te je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nedovoljno utvrđeno, a ovaj sud i zbog načela neposrednosti i zbog zabrane donošenja takozvane presude na temelju iznenađenja iz članka 5. stavak 4. ZPP-a ne može primijeniti odredbu članka 373.a ZPP-a.

24. Stoga valja dodatno ukazati prvostupanjskom sud s obzirom na druge postupke naplate tražbine koje je pokretao tuženikov prednik da se postavilo pitanje promatra li se zastara u odnosu na tražbinu ili u odnosu na ovršnu ispravu?

25. Ovo pitanje je bilo postavljeno i pred Vrhovnim sudom ali, na žalost, zbog nekvalitetno podnesenog prijedloga za dopuštenje revizije Vrhovni sud je u odluci Revd-13/2025 odbio prijedlog za dopuštenje revizije.

26. Zato će ovaj sud "sine ira et studio" dati odgovor na pitanje promatra li se zastara u odnosu na tražbinu ili u odnosu na ovršnu ispravu?

27. Po pravnom shvaćanju ovog suda prvo treba poći od definicije i svrhe zastare.

28. Tako se može navesti kako je zastara je gubitak zahtjeva za prisilno ostvarenje obveznih prava. Na taj način zastara u biti predstavlja određenu sankciju nemarnom vjerovniku jer se kao titular subjektivnog prava nije poslužio u smjeru realizacije tog prava kroz zakonom određeno vrijeme pravnim sredstvom predviđenim objektivnim pravom, a to je ili tužba u materijalnom smislu, kao pravno ovlaštenje da se izvjesno subjektivno pravo prisilno ostvari; ili prijedlog za ovrhu odnosno prijedlog za prisilnu naplatu i prijenos tražbine.

29. Obveza ne prestaje zastarom već suglasnošću sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima.

30. Dužnik se ne može pozivati na zastaru ukoliko vjerovnik protiv njega nije zatražio isplatu tražbine, niti protekom zastarnog roka dužnik može tražiti da se utvrdi da je njegova tražbina zbog toga prestala.

31. Zatim treba poći od definicije imovine i to onako kako istu razmatra Europski sud za ljudska prava u mnogobrojnim odlukama, i to kao najšire pravo, pa čak i legitimno očekivanje ostvarenja nekog imovinskog subjektivnog prava.

32. S obzirom kako je odredbom članka 221. ZOO-a propisano ako dužnik ispuni zastarjelu obvezu, nema pravo zahtijevati da mu se vrati ono što je dao, čak i ako nije znao da je obveza zastarjela; to po pravnom shvaćanju ovog suda vjerovnik koji ima tražbinu te poduzima određene korake da je naplati, ali se ne služi određenom ispravom (određenim sredstvom) nije nemarni vjerovnik s jedne strane te ima legitimna očekivanja u svezi svoje imovine.

33. Stoga je odgovor po pravnom shvaćanju ovog suda da se zastara, kao i dospijeće, utvrđuje u odnosu na tražbinu, a ne u odnosu na zadužnicu kao ovršnu ispravu.

34. Zato će prvostupanjski sud u ponovljenom suđenju utvrditi koje je radnje poduzimao vjerovnik u odnosu na tražbinu, te posebno cijeniti je li do ne mogućnosti naplate došlo iz objektivnih razloga odnosno razloga na strani tužitelja kao dužnika, ili zbog razloga na strani tuženikova prednika (ili tuženika) kao vjerovnika.

35. Glede zaključka prvostupanjskog suda o učinku ugovora o ustupu tražbine, cesiji, u svezi žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a zbog kojeg je tužitelj upućen u parnicu valja navesti kako je potpuno ispravno prvostupanjski sud pozivom na odredbe članka čl. 32. OZ-a i 82. OZ-a zbog valjanosti cesije odbio tužiteljev prigovor da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja na temelju predmetne zadužnice, pa se u tom dijelu radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja tužitelj upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.

36. Slijedom navedenog kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nedovoljno utvrđeno u svezi dospijeća tražbine te prekida zastare tražbine valjalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U Splitu, 11. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Nediljka Radić