Poslovni broj: P-1015/2025-61

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Trg žrtava fašizma 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodigu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja odvjetnika Tihomira Mišića iz Zagreba, Ulica Ivana Cankara 15, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Lani Marincel, odvjetnici u Zagrebu, protiv prvotuženika MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužene MIE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon usmene, glavne i javne rasprave koja je održana 27. svibnja 2026., te zaključena u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnice Lane Marincel, 11. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju od 5. ožujka 2019. sklopljen između prvotuženika kao darovatelja i drugotužene kao obdarenika, ovjeren od strane javnog bilježnika Jadranke Kramar iz Oroslavlja pod posl. brojem OV - 809/2019, kojim Ugovorom je prvotuženik darovao nekretnine i to:

- zk.č.br. 5537/2 kuća, spremište, drvarnica i dvorište u [adresa], površine 296 m2, odnosno 82 čhv, upisane u k. o. [katastarska općina] Bistransko, broj zk. ul. [broj ZK uloška],

- zk.č.br. 5537/1 kuća i dvorište u [adresa]. površine 182 m2, odnosno 51 čhv, upisane u k. o. [katastarska općina] Bistransko, broj zk. ul. [broj ZK uloška], te - zk.č.br. 5538/2 oranica, površine 658 m2, odnosno 183 čhv, upisana u k.o.

Podgorje Bistransko, broj zk. ul. [broj ZK uloška],

bez pravnog učinka prema tužitelju odvjetniku Tihomiru Mišiću iz Zagreba, Ulica Ivana Cankara 15, i to u dijelu u kojem je potrebno za namirenje dospjele novčane tražbine tužitelja prema prvotuženiku u iznosu od 13.272,28eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos tekućom od 30. svibnja 2018. godine pa sve do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakon o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Drugotužena je dužna trpjeti da tužitelj odvjetnik Tihomir Mišić iz Zagreba, Ulica Ivana Cankara 15, namiri svoje dospjelo potraživanje prema prvo tuženiku u iznosu od 13.272,28eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos od 30. svibnja 2018. godine pa sve do isplate, i to do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakon o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke prodajom nekretnina i to:

- zk.č.br. 5537/2 kuća, spremište, drvarnica i dvorište u [adresa], površine 296 m2, odnosno 82 čhv, upisane u k.o.

Podgorje Bistransko, broj zk. ul. [broj ZK uloška],

- zk.č.br. 5537/1 kuća i dvorište u [adresa]. površine 182 m2, odnosno 51 čhv, upisane u k. o. [katastarska općina] Bistransko, broj zk. ul. [broj ZK uloška], te

- zk.č.br. 5538/2 oranica, površine 658 m2, odnosno 183 čhv, upisana u k. o. [katastarska općina] Bistransko, broj zk. ul. [broj ZK uloška].

III. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 800,00eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 11. lipnja 2026. do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u ovoj parnici tako tvrdi da ima dospjelo novčano potraživanje u iznosu od 13.272,28 eura (100.000,00kuna) prema prvotuženiku prema računu broj: 25/1/2018 od 21. svibnja 2018., pa kako prvotuženik, nakon što je besplatno raspolagao svojim nekretninama, i to zk.č.br. 5537/2 kuća, spremište, drvarnica i dvorište u [adresa], površine 296 m2, odnosno 82 čhv, upisane u k. o. [katastarska općina] Bistransko, broj zk. ul. [broj ZK uloška], zk.č.br. 5537/1 kuća i dvorište u [adresa]. površine 182 m2, odnosno 51 čhv, upisane u k. o. [katastarska općina] Bistransko, broj zk. ul. [broj ZK uloška], te zk.č.br. 5538/2 oranica, površine 658 m2, odnosno 183 čhv, upisana u k. o. [katastarska općina] Bistransko, broj zk. ul. [broj ZK uloška]. u korist drugotužene, nema više dovoljno novčanih sredstava za ispunjenje svoje obveze prema njemu, predlaže sudu usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu parničnog troška.

2.Tuženici su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističući tako da su predmetne nekretnine njihova bračna stečevina koju dijele na jednake suvlasničke dijelove, te da one predstavljaju njihov jedini dom. Predlažu zato tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, uz nadoknadu parničnog troška.

3.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u račun broj: 25/1/2018 od 21. svibnja 2018., Izjave prvotuženika od 7. rujna 2017. i od 3. travnja 2019., bjanko zadužnicu od 6. rujna 2017., ugovor o darovanju od 5. ožujka 2019., izvadak iz zemljišnih knjiga za zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Bistransko, potvrdu FINA-e od 23. svibnja 2019., uvjerenje Centra za vozila Hrvatske d.d. od 30. svibnja 2019. i u ugovor o uređenju imovinskih odnosa među bračnim drugovima od 21. kolovoza 2014., te je saslušao tužitelja.

4.Sud nije izvodio dokaz saslušanjem tuženika koji uredno pozvani nisu došli na glavnu raspravu radi saslušanja, što je sud u smislu čl. 268. i 269. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) cijenio tek kao manifestaciju njihove slobodne volje da uskrate svoj stranački iskaz pred sudom.

5.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka u smislu čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je nesumnjivo utvrdio da je postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5a.Temeljem odredaba iz čl. 295. ZPP-a glavna rasprava provedena je u odsutnosti uredno pozvanih tuženika.

6.U konkretnom slučaju između stranaka nije sporno da je prvotuženik dužan platiti tužitelju svotu od 13.272,28eur (100.000,00kuna), što uostalom nedvojbeno proizlazi i iz računa broj: 25/1/2018 od 21. svibnja 2018. s rokom dospijeća plaćanja 29. svibnja 2018. i Izjave prvotuženika od 7. rujna 2017. na kojoj je potpis prvotuženika i javnobilježnički ovjeren.

7.Prema tome, temeljem tako provedenih materijalnih dokaza nedvojbeno je utvrđeno da tužitelj ima temeljem čl. 4., 9., 20., 21., 66. st. 1., 160. st. 1., 161., 164., 166. i 173. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) dospjelu za isplatu novčanu tražbinu prema prvotuženiku u iznosu od 13.272,28eur sa zateznom kamatom temeljem čl. 29. st. 1. 2. i 8. ZOO-a od 30. svibnja 2018., dakle prvog dana iza dana kada je novčana tražbina tužitelja dospjela na naplatu.

8.U konkretnom slučaju između stranaka nije sporno da tako utvrđeno dospjelo novčano potraživanje tužitelja tuženici nisu podmirili, pa niti djelomice.

9.U konkretnom slučaju između stranaka nije sporno da je prvotuženik Ugovorom o darovanju nekretnina od 5. ožujka 2019. raspolagao predmetnim nekretninama i to zk.č.br. 5537/2 kuća, spremište, drvarnica i dvorište u [adresa], površine 296 m2, odnosno 82 čhv, upisane u k. o. [katastarska općina] Bistransko, broj zk. ul. [broj ZK uloška], zk.č.br. 5537/1 kuća i dvorište u [adresa]. površine 182 m2, odnosno 51 čhv, upisane u k. o. [katastarska općina] Bistransko, broj zk. ul. [broj ZK uloška], te zk.č.br. 5538/2 oranica, površine 658 m2, odnosno 183 čhv, upisana u k. o. [katastarska općina] Bistransko, broj zk. ul. [broj ZK uloška] , u korist drugotužene, te da je drugotužena sada upisana kao vlasnica tih nekretnina u zemljišnim knjigama.

10.U konkretnom slučaju tuženici tvrde da nekretnine koje su bile predmet netom spomenutog darovanja predstavljaju njihovu bračnu stečevinu, što dokazuju Ugovorom o uređenju imovinskih odnosa među bračnim drugovima od 21. kolovoza 2014.

11.Međutim, tužitelja u konkretnom slučaju štiti povjerenje u zemljišne knjige, jer postupa savjesno i pošteno u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige u kojima je prije Ugovora o darovanju nekretnina od 5. ožujka 2019. kao vlasnik predmetnih nekretnina bio upisan prvotuženik, a u konkurenciji između općeg pravnog načela da nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima i načela zemljišnoknjižnog prava koje štiti povjerenje u zemljišne knjige prednost treba dati ovom potonjem načelu.[1]

12.Osim toga, u slučaju kada tuženici tvrde da se izvanknjižno stanje razlikovalo od knjižnoga, zemljišnoknjižno stanje ne bi bilo neistinito, već nepotpuno, pa u korist treće osobe, ako su za to ispunjene sve pretpostavke, nastupaju pravni učinci zaštite povjerenja u potpunost, a ne u istinitost zemljišnih knjiga[2] , jer se tužitelju ne može predbaciti da nije poznavao zemljišnoknjižno stanje.

13.Konačno, u smislu odredaba iz čl. 67. st. 2. i 3. ZOO-a neoborivo se presumira da je u konkretnom slučaju drugotuženik znao da spornim raspolaganjem prvotuženik nanosi štetu tužitelju, te da je, također, isto znao i prvotuženik, što znači da su pravno posve bez utjecaja navodi i tvrdnje tuženika o porijeklu sporne imovine.

1 Tako i: Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. godine; za tekst te Odluke vidjeti u: Narodne novine br. 77/11.

2 Ibid.

14.Što se tiče, pak, tuženikovih prigovora zaštite prava na dom prema čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koju je Republika Hrvatska ratificirala 7. studenog 1997. (Narodne novine br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10), ovaj sud smatra da presuda po paulijanskoj tužbi nema značenje miješanja u smislu pravila čl. 8. st. 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te prihvaća i pravno stajalište zauzeto u rješenju Županijskog suda u Rijeci broj: GžOvr-61/2020 od 17. rujna 2021. po kojem bi se dovelo o pitanje svrha i vođenje svakog parničnog postupka radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji kada bi se u odnosnom postupku mogao isticati takav prigovor, jer se u konkretnom slučaju tužitelj kao vjerovnik prvotuženika može namiriti u cijelosti samo iz nekretnina koje su bile predmet prethodno citiranog ugovora o darovanju koji gubi svoj učinak samo u onom dijelu koji je potreban za namirenje tužitelja.[3]

14a.Međutim, radi otklanjanja bilo kakvih nedoumica, kada bi se i uzelo da donošenje afirmativne presude u ovakvoj vrsti spora ima značenje miješanja u pravo na dom, ovaj sud misli da takav prigovor tuženika nije suštinski osnovan i da bi takvo miješanje bilo posve opravdano. Naime, provodeći test razmjernosti pomoću tri eliminacijska pitanja ovaj sud zaključuje da bi takvo miješanje bilo onda utemeljeno na odredbama iz čl. 66., 67., 69., 70. ZOO-a koje su u skladu s načelom vladavine prava, dostupne svima (objavljene javno) i s vrlo predvidivim učincima, te usmjereno na postizanje legitimnog cilja, obzirom da se tužitelj, prema rezultatima parničnog raspravljanja,[4] ne može bez predmeta darovanja na neki drukčiji način namiriti, te zato ima legitiman interes za zaštitu svoje imovine koju ne može ostvariti nekom drugom mjerom blažom od zatražene u ovoj parnici, jer prvotuženik odbija ispuniti svoju novčanu obvezu koju ima prema njemu, pa je donošenje presude kojom bi se prihvatio pravozaštitni zahtjev tužitelja razumno i razmjerno neodgodivoj društvenoj potrebi za pravnim redom. S druge pak strane, tuženici, iako tvrde da nemaju druge nepokretne imovine u kojoj bi mogli stanovati, svakako, u slučaju prodaje sporne imovine na sudskoj javnoj dražbi, a čega se mogu svakodobno osloboditi ako namire novčano potraživanje tužitelja, mogu naći neki drugi, pa i nužni, smještaj, jer ničime ne dokazuju suprotno.

15.Da prvotuženik doista nema druge imovine iz koje bi se moglo namiriti predmetno novčano potraživanje tužitelja proizlazi iz prethodno već citiranih[5] materijalnih dokaza provedenih na glavnoj raspravi o imovinskom statusu prvotuženika, to jest iz potvrde FINA-e od 23. svibnja 2019., te iz uvjerenja Centra za vozila Hrvatske d.d. od 30. svibnja 2019., dok tuženici ničime ne dokazuju drukčije.

16.Prema tome, na temelju tako provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da prvotuženik u smislu čl. 66. st. 2. ZOO-a, zbog sporne pravne radnje koju pobija tužitelj, nema dovoljno sredstava za ispunjenje njegovog novčanog potraživanja.

17.Kako prvotuženik, dakle, doista nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve novčane tražbine, smatra se, u smislu odredbe iz čl. 66. st. 2. ZOO-a, da je pobijana pravna radnja – u ovom slučaju Ugovor o darovanju nekretnina od 5. ožujka 2019. sklopljen između prvotuženika kao darodavatelja i drugotužene kao

3 Vidi dalje u tekstu obrazloženja presude.

4 Ibid.

5 Vidi točku 3. obrazloženja presude.

daroprimateljice - poduzeta na štetu tužitelja kao vjerovnika, što su tuženici znali u smislu čl. 67. st. 2. i 3. ZOO-a.

18.Da je predmetna paulijanska tužba podnijeta u roku iz čl. 71. st. 1. ZOO-a, između stranaka nije sporno, a osim toga, nedvojbeno proizlazi i iz utvrđene činjenice sklapanja spornog Ugovora o darovanju nekretnina (5. ožujka 2019.) i činjenice utuženja (21. lipnja 2019.).

19.Valjalo je stoga, pošto su ispunjeni svi uvjeti za pobijanje iz čl. 66. st. 1. i 2. ZOO-a, prihvatiti tužbeni zahtjev s inkorporiranim sadržajem pravne zaštite kao u odredbi iz čl. 70. ZOO-a, te odlučiti kao u točkama I.-II. izreke presude.

20.Tuženici se mogu osloboditi pravnog posla, odnosno izbjeći predmetno pobijanje ako tužitelju plate ono što ovaj osnovano potražuje od prvotuženika (čl. 69. st. 4. ZOO-a).

21.Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a.

22.Tužitelju su priznati samo oni parnični troškovi koji su u smislu čl. 155. st .1. ZPP-a bili potrebni radi vođenja ove parnice.

23.Odluka o troškovima parničnog postupka u pogledu svoje visine utemeljena je na odredbama čl. 155. st. 2. ZPP-a i odredbama iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: OT).

24.Tužitelju su dosuđeni slijedeći parnični troškovi koje su mu tuženici u smislu čl. 161. st. 3. ZPP-a dužni solidarno nadoknaditi:

- trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00eur (Tbr. 7.1. OT),

- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 18. srpnja 2022. godine u iznosu od 50,00eur (Tbr. 9.5. OT),

- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 3. listopada 2022. godine u iznosu od 100,00eur (Tbr. 9.2. OT),

- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 20. prosinca 2022. godine u iznosu od 200,00eur (Tbr. 9.1. OT),

- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 30. ožujka 2026. godine u iznosu od 50,00eur (Tbr. 9.5. OT),

- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 27. svibnja 2026. godine u iznosu od 200,00eur (Tbr. 9.1. OT),

što sveukupno iznosi 800,00eur, kao u točki III. izreke presude.

25.Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 27. rujna 2022. i od 7. studenog 2022. jer nisu bili potrebni za vođenje ove parnice.

26.Tužitelju nije priznat niti trošak sastava podneska od 7. travnja 2026. oslonom na odredbu iz čl. 156. st. 1. ZPP-a.

27.Odluka o plaćanju zatezne kamate na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok se odluka o visini stope zatezne kamate na odmjerene troškove postupka temelji na odredbama čl. 29. st. 2. i 8. ZOO- a.

28.Slijedom naprijed navedenog i obrazloženog, presuđeno je kao u izreci.

U Zaprešiću 11. lipnja 2026.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig,

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP -a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju, po pun.,

2. Tuženicima osobno.