Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: UsI-2593/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Sanda Jeromela, uz sudjelovanje zapisničarke Sanja Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja HĆ, državljanina Republike Turske, koji trenutno boravi u Prihvatnom centru za strance, Dugo Selo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, OIB: 36162371878, radi određivanja ograničenja kretanja, nakon održane usmene rasprave, 11. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se točka 2. izreke rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/26- 03/19, URBROJ: 511-19-48-26-1 od 5. svibnja 2026. u dijelu kojim je ograničenje kretanja određeno preko razdoblja od 2 (dva) mjeseca.
II Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu.
III Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
IV Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, ukupan iznos od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: NK-UP/I-216-03/26-03/19, URBROJ: 511- 19-48-26-1 od 5. svibnja 2026. tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite, određuje se ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance najdulje do tri mjeseca od dana uručenja rješenja.
2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da da je Republika Turska na listi sigurnih zemalja i da je tužitelju najavio tuženik da će se njegov zahtjev rješavati u ubrzanom postupku temeljem članka 41. stavka 1. točke 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti pa smatra da je ograničenje kretanja dulje od dva mjeseca protuzakonito. Ne spori da je već jednom izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom i da je taj postupka obustavljen jer je napustio Republiku Hrvatsku odnosno Prihvatilište radi fizičkog napada od strane osoba u Prihvatilištu. Ističe da se mjera ograničenja kretanja izriče ukoliko se kakvom drugom mjerom na može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja, a tuženik nije obrazložio zašto je upravo ta mjera nužna. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje i pusti tužiteljska iz Prihvatilišta a podredno da poništi točku 2. osporenog rješenja preko razdoblja ograničenja kretanja od 2 mjeseca, kao i da mu se odobri besplatna pravna pomoć.
3. Na ročištu održanom 9. lipnja 2026. opunomoćenik tužitelja ostao je kod tužbe i tužbenog zahtjeva i tužbenih navoda a odustao od predloženog saslušanja tužitelja i izvijestio da je organiziran avionski povratak tužitelja u Republiku Tursku 12. lipnja 2026.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost iste te je ostao kod obrazloženja iz osporavanog rješenja odnosno da je tužitelj u dva navrata napuštao Republiku Hrvatsku za vrijeme trajanja postupka međunarodne zaštite i nedvojbeno je utvršđeno da mu je potrebno ograničiti slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance. Također da tužitelj nema važeću putnu ispravu i izjavio je da želi otići u Njemačku kod obitelji te da je odluka zakonita.
5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
6. Sukladno odredbama članka 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine broj 70/15 i 127/17, dalje Zakon) tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj (stavak 1.).
Tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi sprječavanja zloupotrebe postupka ako se na temelju objektivnih kriterija, koji uključuju i mogućnost pristupa postupku odobrenja međunarodne zaštite, osnovano sumnja da je namjera izražena tijekom postupka prisilnog udaljenja radi onemogućavanja daljnjeg postupanja (stavak 2. točka 4.).
Sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:
1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta,
2. zabrana kretanja izvan određenog područja,
3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme,
4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata,
5. smještaj u prihvatni centar za strance (stavak 5.).
Mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja (stavak 6.).
Mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca (stavak 9.).
Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja (stavak 11.).
7. Iz osporavanog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je tužitelj prvi zahtjev za međunarodnom zaštitom podnio 25. veljače 2025. ali je napustio Prihvatilište i iz Republike Hrvatske otišao u Njemačku a potom u Luksemburg (obustavljen je postupak) te je prvi put vraćen po dublinskom postupku 21. listopada 2025. Međutim, tužitelj ponovno napušta Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj i odlazi u Luksemburg sve do 5. svibnja 2025. kada je drugi put vraćen iz Luksemburga u Republiku Hrvatsku tada je po drugi puta podnio zahtjev za međunarodnom zaštitom. Također provjerom putem Nacionalnog sustava za upravljanje državnom granicom utvrđenoj e da za tužitelja ima raspisana od strane Italije mjera i mjera od strane Njemačke a vezano uz vraćanje odnosno zabranu ulaska i boravka na državnom području država članica te je obzirom na činjenična utvrđenja i individualnu procjenu tuženik ocijenio da se drugim mjerama ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja osim smještajem u prihvatni centar sukladno članku 54. stavku 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.
8. Vezano za trajanje mjere a što je tužitelj osporio, tuženik nije obrazložio zašto je ograničenje slobode kretanja određeno u trajanju od tri mjeseca, sukladno članku 54. stavku 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Tuženik je pravilno procijenio da je na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, ograničenje slobode kretanja potrebno radi sprječavanja zloupotrebe postupka, jer se na temelju objektivnih kriterija, koji uključuju i mogućnost pristupa postupku odobrenja međunarodne zaštite, osnovano sumnja da je namjera izražena tijekom postupka prisilnog udaljenja radi onemogućavanja daljnjeg postupanja. Tuženik je također na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti pravilno zaključio da s obzirom na prethodno navedene okolnosti, postoji rizik od bijega te se svrha ograničenja kretanja ne bi mogla postići drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona. Međutim, u skladu s odredbom članka 41. stavka 1. točke 9. Zakona Ministarstvo donosi odluku u ubrzanom postupku najkasnije u roku od dva mjeseca od dana podnošenja zahtjeva ili dopuštenog naknadnog zahtjeva ako provodeći cjelokupan postupak sukladno odredbama odjeljka I. glave III. ovoga Zakona utvrdi da je moguće primijeniti institut sigurne zemlje podrijetla, sukladno članku 44. ovoga Zakona. U Narodnim novinama broj 45/16 objavljena je lista sigurnih zemalja podrijetla u postupku odobrenja međunarodne zaštite, prema kojoj se Republika Turska nalazi na toj listi. Dakle, tuženik je dužan postupak provesti najkasnije u roku od dva mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, slijedom čega je i navedeni rok odgovarajući rok za ograničenje slobode kretanja u konkretnom slučaju. U prilog tome je i činjenica da je opunomoćenik tužitelja izvijestio sud na ročištu da je tužitelju organiziran povratak u Tursku avionom 12. lipnja 2026.
9. Slijedom navedenoga, sud je djelomično usvojio tužbeni zahtjev sukladno članku 117. stavak 1. ZUS-a i presudio kao u točki I. izreke presude, a u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev sukladno članku 116. stavak 1. ZUS-a kao neosnovan kao u točki II. izreke.
10. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom III. izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15).
11. Stoga je opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, na temelju odredbe članka 9. stavka 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25), a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 1. i 46.) i zastupanja na ročištu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 2. i 46.) umanjenog za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, dakle u iznosu od 500,00 EUR-a po radnji, sve uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 250,00 EUR-a sukladno stavku 2. glave I. Tarife priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR- a.
U Zagrebu, 11. lipnja 2026.,
Sutkinja:
Sanda Jeromela
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Opunomoćeniku tužitelja putem e-komunikacije
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso,
3. U spis
