Poslovni broj: Gž-970/2022-4

1

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu mr. sc. Ani Beloglavec, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, Z., OIB: …, kojega zastupaju punomoćnici iz O. d. H. i p., odvjetnici u Z., protiv tuženice R. K. iz Z., prvi kat, OIB: …, koju zastupaju punomoćnici iz O. d. G., H., Ž., odvjetnici u Z., odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Povrv-168/2021-11 od 21. srpnja 2022., 16. siječnja 2024.

 

p r e s u d i o    j e

              Uvažava se žalba tuženice R. K., preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Povrv-168/2021-11 od 21. srpnja 2022., te se sudi:

             

              I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika mr. sc. J. R. u Z. poslovni broj: Ovrv-8737/20 od 27. studenog 2020. u dijelu kojim je naloženo ovršenici R. K. da, u roku od osam dana, isplati ovrhovoditelju Hrvatskoj radioteleviziji, javnoj ustanovi, iznos od 63,71 eura/480,00 kn[1], sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena na iznos:

             

              - 10,62 eur/80,00 kn od 22. siječnja 2020. do isplate,

              - 10,62 eur/80,00 kn od 22. veljače 2020. do isplate,

              - 10,62 eur/80,00 kn od 22. ožujka 2020. do isplate,

              - 10,62 eur/80,00 kn od 22. travnja 2020. do isplate,

              - 10,62 eur/80,00 kn od 22. svibnja 2020 do isplate,

              - 10,62 eur/80,00 kn od 22. lipnja 2020. do isplate

 

i tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

 

              II. Tužitelj HRVATSKA RADIOTELEVIZIJA, javna ustanova, dužan je naknaditi tuženici R. K. trošak parničnog postupka u iznosu od 96,22 eur/725,00 kn, sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od osam dana.

 

              III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

 

              IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.             

Obrazloženje

 

              1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I.               Održava se na snazi platni nalog koji je sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donijetom od j. b. J. R. iz Z. pod poslovnim brojem Ovrv-8737/20 dana 27. studenog 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da u roku od osam dana na ime glavnog potraživanja isplati tužitelju ukupan iznos od 480,00 kn, sa zakonskom zateznom koja na pojedine iznose teče kako slijedi: na iznos od 80,00 kn od 22. siječnja 2020. godine do isplate, na iznos od 80,00 kn od 22. veljače 2020. godine do isplate, na iznos od 80,00 kn od 21. ožujka 2020. godine do isplate, na iznos od 80,00 kn od 21. travnja 2020. godine do isplate, na iznos od 80,00 kn od 22. svibnja 2020. godine do isplate, na iznos od 80,00 kn od 20 lipnja 2020. godine do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da u roku od osam dana na ime naknade troškova ovršnog postupka isplati tužitelju iznos od 300,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 28. studenog 2020. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

 

II.               Nalaže se tuženom da u roku od 8 dana, na ime naknade parničnog troška, isplati tužitelju iznos od 725,00 kn."

             

              2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, tj. iz  žalbenih razloga u smislu članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP).

 

              2.1. U žalbi ističe da tužitelj nije dokazao da je tuženica odnosno korisnica tv prijamnika niti je logično da bi tuženica bila obveznica plaćanja pristojbe s obzirom da tuženica ne živi u stanu za koji je bila obveznica plaćanja pristojbe, već u stanu u  kojem je živjela i u utuženom razdoblju, za koji pristojbu plaća vlasnik stana. Pri tome se poziva na sudsku odluku donesenu u istovrsnom predmetu, u predmetu istog suda broj: Povr-488/2020, koje je donesena u korist tuženice. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tuženice je osnovana.

 

              5. U ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti, te se presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako je to izričito određeno člankom 467. stavkom 1. ZPP.

 

              6. Iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski sud je izveo pogrešan pravni zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim činjenicama je utemeljio svoju odluku, što je dovelo i do pogrešne primjene materijalnog prava. Odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke mogu se utvrditi na temelju izvedenih dokaza i dokumentacije sadržane u spisu.

 

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za plaćanje RTV pristojbe za razdoblje od siječnja do lipnja 2020., u ukupnom iznosu od 63,71 eur/480,00 kn, sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od 10,62 eur/80,00 kn, od dospijeća do isplate, iskazano po mjeseci, kako je to navedeno u točki I. izreke prvostupanjske presude.

 

7.1. Tuženica je izričito osporila da je u utuženom razdoblju živjela u Z., na adresi, te istaknula da u utuženom razdoblju nije bila vlasnica niti posjednica tv prijamnika na navedenoj adresi.

 

8. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, kako je to određeno člankom 219. stavkom 1. ZPP.

 

9. Tužitelj je dužan dokazati pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U situaciji kada tuženik osporava postojanje ugovornog odnosa s tužiteljem u utuženom razdoblju, pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja, u skladu  s člankom 221.a ZPP, u vezi s člankom 219. stavkom 1. ZPP, teret dokaza da je tužitelj pružio tuženiku utuženu uslugu, kada, na kojoj adresi i temeljem koje pravne osnove (kojeg ugovora), je na tužitelju, kao i teret dokaza visine duga tuženika.

 

9.1. Slijedom toga, tužitelj je dužan dokazati i da je tuženica obveznica plaćanja pristojbe za utuženo razdoblje, a ne tuženica da nije vlasnica ni posjednica ni stana niti tv prijamnika na navedenoj adresi jer bi na taj način tuženica bila dužna dokazivati tvrdnju koja predstavlja tzv. negativnu činjenicu.

 

10. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravilo o teretu dokazivanja kada je zaključio da je teret dokaza da tuženica nije dužna plaćati pristojbu na tuženici i na takvom zaključku utemeljio pobijanu presudu.

 

11. Na temelju izvedenih dokaza, uključujući i pravomoćnu presudu u predmetu istog prvostupanjskog suda u predmetu poslovni broj: Povrv-488/2020-16 od 25. ožujka 2022., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Sisku poslovni broj: Gž-580/2022-2 od 25. travnja 2023. (za razdoblje od siječnja do lipnja 2019.), te presudu istog suda broj: Povrv-1359/2021 od 21. travnja 2022., koja je preinačena presudom Županijskog suda u Puli-Pola broj: Gž-809/2022-2 od 18. kolovoza 2022.,za razdoblje od srpnja do prosinca 2020., sve u korist tuženice R. K., utvrđeno je da je tuženica u vrijeme prijave boravka, u veljači 2018., boravila kao student u stanu u Z., na adresi, kao podstanar, da je 10. veljače 2018. u stan došao kontrolor tužitelja i tom prilikom joj je naplatio dug za pristojbu za razdoblje od listopada 2017., otkada je po njenoj izjavi bila u stanu, pa do dolaska kontrolora i prijavio tuženicu kao obveznicu plaćanja pristojbe za televizor.

 

11.1. Iz priložene prijave obveznika /prijamnika od 10. veljače 2018. (stranica 36 spisa) proizlazi da tuženica nije prijavljena kao vlasnica televizor, vlasnik u prijavi nije naveden (rubrika u obrascu je prazna).

 

12. Tuženica je u ovom predmetu, kao i u već prije pravomoćno okončanim predmetima, vođenim radi plaćanje pristojbe, samo za drugo šestomjesečno razdoblje, dokazala da je već u ožujku 2018. izvijestila tužitelja da 15. ožujka 2018. napušta stan u Z., i da želi odjaviti prijamnik, ali nije odjavila prijamnik na obrascu tužitelja jer su joj kao razlog odjave bile ponuđene neprihvatljivi razlozi i to: 1. neposjedovanje prijamnika, 2. odlazak u dom za starije i nemoćne osobe i 3. smrt obveznika plaćanja, uz izjavu da potpisivanjem toga obrasca „dopušta ovlaštenoj osobi HRT-a provođenje kontrole posjeda prijamnika“.

 

13. Nadalje, tuženica je dokazala da je 5. rujna 2019. sklopila ugovor o najmu opremljenog stana, na adresi u Z., prema čijim odredbama trošak HTV pretplate snosi najmodavac, kako to proizlazi iz priloženog ugovora, ovjerenog kod javnog bilježnika (stranice 12-18 spisa), o čemu je obavijestila tužitelja.

 

14. Među strankama nije sporno da tužitelj i nakon toga vodi tuženicu u svojim poslovnim knjigama kao obveznika plaćanja pristojbe, kao ni da tuženica nije potpisala obrazac kojim joj je bio ponuđen za odjavu tv prijamnika.

 

15. U prilog zaključka da propisani način odjave prijamnika, odnosno sadržaj  obrasca koji tužitelj nalaže potpisati od strane obveznika plaćanja pristojbe radi odjave prijamnika, predstavlja pretjerani formalizam za odjavu prijamnika govori i okolnost da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti općeg akta presudom poslovni broj: Usoz-80/19-6 od 30. studenog 2020. ukinuo djelomično odredbu članka 4. toč. 4.2. Odluke o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe i načinu odjave prijamnika Hrvatske radioteleviziji broj: 36/705/2019-50801 od 18. lipnja 2019. i to u dijelu kojim je bilo određeno da se zahtjev za odjavu obveze plaćanja mjesečne pristojbe podnosi HRT-u "na službenom obrascu HRT-a koji je priložen ovoj Odluci i čini njezin sastavni dio", s obzirom da taj obrazac sadrži izjavu kojom osoba koja podnosi zahtjev dopušta HRT-u provođenje kontrole iznijetih činjenica, a među kojima je vlasništvo odnosno posjed prijamnika.

 

16. Člankom 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO) je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

 

17. Uvažavajući dokumentaciju priloženu u spisu, kao i pravomoćne sudske presude kojima su tužbeni zahtjevi za isplatu pristojbe protiv tuženice, samo za drugo razdoblje, pravomoćno odbijeni (navedene presude, priložene spisu), vođenje tuženice i nadalje u poslovnim knjigama tužitelja kao obveznice plaćanja pristojbe i slijedom toga pokretanje novih sudskih postupaka protiv tuženice, temeljem iste činjenične i pravne osnove, za nova šestomjesečna razdoblja, predstavlja postupanje tužitelja protivno načelu savjesnosti i poštenja i obijesno parničenje.

 

18. Shodno navedenom, žalba tuženice je uvažena, preinačena pobijana presuda, ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan (članak 373. i 373.a ZPP, u vezi sa člankom 451. ZPP).

 

19. S obzirom da je prvostupanjska presuda preinačena, drugostupanjski sud je odlučio i o troškovima postupka

 

20. Uvažavajući vrstu spora, vrijednost predmeta spora i uspjeh stranaka u sporu, tužitelj je dužan naknaditi tuženici trošak postupka.

 

21. Tuženici pripada pravo na jednokratnu nagradu za zastupanje, u iznosu od 66,36 eur/500,00 kn, uvećano za PDV od 25%, sudsku pristojbu za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 eura/100,00 kn (Tbr. 7. točka 8. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., dalje: Tarifa), u skladu sa zahtjevom za naknadu troškova postupka, stavljenim na ročištu održanom 6. lipnja 2022., u skladu s člankom 164. ZPP (stranica 55-56 spisa).

 

22. Tužitelj je izgubio spor pa je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

 

23. Stoga je odluka o troškovima preinačena i odlučeno je kao u točki  II. i III. izreke ove presude (članak 373. ZPP).

 

24. Zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe odbijen je kao neosnovan jer zahtjev za naknadu troškova žalbe nije određen, u skladu s člankom 164. ZPP.

 

Sisak, 16. siječnja 2024.

 

                                                                          Sutkinja

                                                                            mr. sc. Ana Beloglavec, v.r.