Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Gž-2790/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i dr.sc. Mirelle Rodin, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UN, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupana po punomoćniku Marku Kadliku, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice: OPĆA BOLNICA ŠIBENSKO- KNINSKE ŽUPANIJE, (OIB: 03861060066), Šibenik, Stjepana Radića 83, koju zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu "Mađarić & Lui" d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja diskriminacije i povrede prava osobnosti, zabrana diskriminacije i činjenja, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1631/2024-56 od 15. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1631/2024-56 od 15. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se kako je tuženica povrijedila tužiteljičino pravo osobnosti i to tužiteljičino dostojanstvo i pravo na tjelesno i duševno zdravlje, a na način da joj je uskratila pružanje zdravstvene zaštite zbog toga što joj nije dodijelila odgovarajuću doktoricu medicine ženskog spola iako je za navedeno imala mogućnost, već joj je dodijelila doktora medicine muškog spola iako je morala znati da je tužiteljica ranije u prostorijama tuženice pretrpila spolno uznemiravanje.

2. Utvrđuje se kako je tuženica diskriminirala tužiteljicu u odnosu na druge pacijente koji imaju iste kronične dijagnoze, a na način da su pojedini drugi pacijenti koji imaju iste dijagnoze primali terapiju u punom opsegu - četiri puta tjedno, a tužiteljica u nepunom opsegu - samo jednom tjedno.

3. Zabranjuje se tuženici u buduće postupati na način da tužiteljicu stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na druge pacijente koji imaju iste dijagnoze.

4. Nalaže se tuženici provesti zakonom propisane mjere radi zaštite tužiteljice kao osobe koja je prijavila nedozvoljeno spolno uznemiravanje u prostorijama tuženice.“

II. Nalaže se tužiteljici da tuženici u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.459,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje od donošenja ove odluke (15. rujna 2025.) do isplate teku po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, dok se odbija zahtjev tuženice za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu (u visini od 700,40 EUR).

i  r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prigovor apsolutne nenadležnosti suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari istaknut od strane tuženice.

2. Tužiteljica pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljice, tuženica je osporila navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te neproturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

6. Neosnovano tužiteljica ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod ovog spora.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je tuženica povrijedila njezine pravo osobnosti, dostojanstvo i pravo na tjelesno i duševno zdravlje na način da je uskratila pružanje zdravstvene zaštite zbog toga što joj nije dodijelila odgovarajuću doktoricu medicine ženskog spola iako je imala mogućnost već je dodijelila doktora medicine muškog spola iako je morala znati da je tužiteljica ranije u prostorijama tuženice pretrpjela spolno uznemiravanje, na utvrđenje da je tuženica diskriminirala tužiteljicu u odnosu na druge pacijente koji imaju iste kronične dijagnoze i to na način da su pojedini drugi pacijenti koji imaju iste dijagnoze primali terapiju u punom opsegu – četiri puta tjedno, a tužiteljica u nepunom opsegu – jednom tjedno, te da se tuženici zabrani da ubuduće postupa na način da je ne stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na druge pacijente koji imaju iste dijagnoze i da se tuženici naloži provođenje zakonom propisanih mjera radi njezine zaštite kao osobe koja je prijavila nedozvoljenost spolnom uznemiravanju u prostorijama tuženice.

8. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tuženica u konkretnom slučaju provela dostupne i objektivno moguće mjere osiguravanja liječnika i drugog medicinskog osoblja ženskog spola u svezi provođenja liječenja, tretmana i terapija nad tužiteljicom,

- da su tužiteljici nakon dr. U, a koja je odbila daljnje liječenje tužiteljice zbog narušenog odnosa na relaciji liječnik–pacijent, neadekvatne komunikacije, medijskog prozivanja te nedolično uvrjedljivo i prijetećeg ponašanja tužiteljice prema njoj, na tuženičinom Odjelu fizikalne terapije i rehabilitacije istoj na raspolaganju bili dr. KN – liječnica ženskog spola, dr. K – voditelj navedenog odjela. liječnik muškog spola i dr. ŠN liječnik ženskog spola, svi specijalisti fizijatari, s tim da dr. KN nije bila u mogućnosti preuzeti tužiteljicu jer je ista jedini specijalist za djecu zaposlen kod tuženice te da postoji znatan broj dječjih pacijenata koje liječi,

- da je sama tužiteljica isključila dr. ŠN od njezinog liječenja budući da je još ranije osobno zatražila da je vodi drugi liječnik, slijedom čega tuženica nakon izuzeća dr. U i dr. ŠN nije bila u objektivnoj mogućnosti tužiteljici dodijeliti liječnika specijaliste fizijatra ženskog spola,

- da je tužiteljici omogućeno da joj se dodijeli liječnik specijalist psihijatar ženskog spola i to dr. Š, a koju je potom tužiteljica prijavila Hrvatskoj liječničkoj komori smatrajući da je pogrešno odredila njezinu dijagnozu,

- da tužiteljici prilikom tretmana na OHBP-u tuženice nije bilo moguće dodijeliti liječnika specijaliste neurologa ženskog spola jer je dežurni liječnik specijalist neurolog bila osoba muškog spola koji je tužiteljicu prestao tretirati na njeno traženje,

- da je tužiteljici nakon saznanja tuženice za terećenje njezinog djelatnika i fizioterapeuta od strane tužiteljice za spolno zlostavljanje kako to navodi tužiteljica dodijeljen fizioterapeut ženskog spola, a fizioterapeut D koji je do tada obavljao terapiju limfne drenaže i fizikalnih vježbi nad tužiteljicom udaljen je od obavljanja daljnjih terapija nad tužiteljicom te su poduzete mjere radi provođenja terapija u odsutnosti navedenog djelatnika tuženice,

- da je gore navedeno sud zaključio na temelju iskaza svjedoka predloženih od tuženice koji su bilo posredno bilo neposredno sudjelovali u liječenju tužiteljice za razliku od svjedoka predloženih od strane tužiteljice koji su iskazivali isključivo saznanjima stečenim iz iskazivanja tužiteljice, osim roditelja tužiteljice koj i su pored saznanja stečenih od iskazivanja tužiteljice imali i neposrednih saznanja budući da su nazočili pojedinim prigodama na koje tužiteljica ukazuje u činjeničnom supstratu tužbe,

- da se prilikom određivanja broja limfnih drenaža od strane specijaliste fizijatara kod tužiteljice vodilo računa o zdravstvenom statusu tužiteljice pa tako i o činjenici kroničnog stanja bolesti kod tužiteljice zbog čega je došlo do propisivanja održavajućih terapija limfne drenaže jednom tjedno,

- da je određivanje limfne drenaže jednom tjedno bila i naknada preporuka dr. L iz KBC Split, zatim mišljenje liječničkog konzilija tuženice, te odgovora Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje nakon obavljene izvanredne ciljane kontrole nad tuženicom povodom predstavke tužiteljice kojom je utvrđeno da je tužiteljici pružena pravovremena zdravstvena skrb u punom opsegu,

- da tužiteljica tijekom postupka nije niti imenovala osobe kojima bi kraj istog zdravstvenog stanja bila pružena drugačija zdravstvena skrb u smislu propisivanja limfnih drenaža u punom opsegu, a u svezi s čim je za navesti da se pojedine terapije pacijentima propisuju vodeći računa o posebnostima svakog pacijenta ponaosob,

- da je tužiteljica odustala od prijedloga za izvođenje dokaza provođenjem odgovarajućeg medicinskog vještačenja kojim bi se utvrdio opseg potrebe tužiteljice za limfnim drenažama, a sud nema znanja da o istom sam zaključi na temelju postojeće medicinske dokumentacije.

9. Na temelju takvog utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev jer smatra da tužiteljica nije dokazala da je diskriminirana i da je došlo do povrede prava njene osobnosti zbog uskraćivanja dodjele joj liječnika ženskog spola kao i da je diskriminirana u odnosu na druge pacijente, a time da nije osnovani zahtjev da se tuženici zabrani da je se ubuduće stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na druge pacijente koji imaju istu dijagnozu jer je tuženica poduzela sve mjere radi zaštite tužiteljice.

10. Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja su pravilni, a tužiteljice ih žalbenim navodima nije dovela u sumnju.

11. Prema odredbi članka 1. Zakona o zaštiti prava pacijenata (Narodne novine broj 169/04, 37/08- dalje ZZPP) propisano je da se ovim Zakonom određuju prava pacijenata prilikom korištenja zdravstvene zaštite te načini zaštite i promicanja tih prava.

12. Svakom pacijentu jamči se opće jednako pravo na kvalitetnu i kontinuiranu zdravstvenu zaštitu primjerenu njegovom zdravstvenom stanju, sukladno opće prihvaćenim stručnim standardima i etičkim načelima, u najboljem interesu pacijenta uz poštivanje njegovih osobnih stavova (članak 2. ZZPP). Pacijent ima pravo na povjerljivost podataka koji se odnose na stanje njegovog zdravlja sukladno propisima o čuvanju profesionalne tajne i zaštiti osobnih podataka (članak 25. ZZPP), a člankom 28. ZZPP propisano je da pri pregledu odnosno liječenju, prilikom pružanja osobne njege pacijent ima pravo na uvjete koji osiguravaju privatnost.

13. Jamstvo zabrane diskriminacije sadržano je u članku 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine"-Međunarodni ugovor broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10- dalje Konvencija) koji glasi:

"1 Uživanje svih prava određenih Zakonom osigurat će se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovine, rođenja i drugi status.

2. Nitko ne smije biti diskriminiran od strane javnih tijela na bilo kojoj osnovi kako je navedeno u stavku 1".

14. Ustav Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 – Ustav RH) u članku 14. ukazuje na otvorenu listu osnova diskriminacije jer određuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi ili boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

15. Diskriminacija postoji kada se zadovolje elementi postojanja slične ili podudarne grupe/ pojedinci, različito tretiranje, prema zabranjenim osnovama, bez opravdanja (bez legitimnog cilja ili neprimjeren cilju).

16. Izravna diskriminacija prema odredbi članka 2. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08 i 112/12, dalje ZSD) podrazumijeva postupanje uvjetovano nekim od osnova diskriminacije kojim se osoba stavlja u nepovoljniji položaj ili je bila stavljena u nepovoljniji položaj ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji, dok neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati zakonitim ciljem, a sredstava za njihovo postizanje su primjerena i nužna (stavak 2.).

17. Odredba članka 20. stavak 1. ZSD-a propisuje da, ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama ovoga Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, u tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

18. Tužiteljica treba dokazati da je došlo do stavljanja u nepovoljniji položaj, te da je moguće po redovnom tijeku stvari da je do toga došlo zbog izravne ili neizravne diskriminacije, sve na razini vjerojatnosti.

19. Dakle, tužiteljica mora dokazati činjenice na kojima bazira svoje tvrdnje na razini razumnog zaključivanja, potom sud vrši procjenu jesu li činjenice dovoljne relevantne da rezultiraju predmjevom postojanja diskriminacije, tada teret dokazivanja prelazi na diskriminatora koji treba dokazati da nema diskriminacije.

20. U konkretnom slučaju tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi bila diskriminirana po bilo kojoj osnovi od strane tuženice odnosno njezinih djelatnika. Prvostupanjski je sud detaljno analizirao i ocijenio materijalne dokaze nakon čega je po ocjeni ovog suda pravilno zaključio da tuženica nije povrijedila ni jednu odredbu iz koje bi proizlazilo da tužiteljici nije pružena zdravstvena zaštita sukladno Zakonu.

21. Dakle, tužiteljica na razini vjerojatnosti nije dokazala da je došlo do njenog stavljanja u nepovoljniji položaj i da je došlo do njene diskriminacije u odnosu na druge pacijente s istim dijagnozama.

22. Prvostupanjski je sud pravilno zaključio i da tuženica nije povrijedila pravo osobnosti tužiteljice zbog uskraćivanja dodijele liječnice ženskog spola, za što je dao detaljno i jasno obrazloženje s kojim se slaže i ovaj sud.

23. Kako je tužiteljica odustala od izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem kojim bi se utvrdio opseg njene potrebe za limfnom drenažom, to su i u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tužiteljice.

24. Iz zaključka HZZO i nalaza KBC Split od 27. ožujka 2024. proizlazi da su terapije kod tužiteljice provedene sukladno pravilima struke, a navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka predloženih od strane tuženice, a tvrdnje tužiteljice da je došlo do pogoršanja njenog zdravstvenog stanja zbog radnji djelatnika tuženike ista je trebala dokazati medicinskim vještačenjem.

25. Po ocjeni ovog suda tužiteljica nije učinila vjerojatnim da je došlo do njene diskriminacije jer postojanje diskriminacije je potrebno sagledati u okviru iznesenih tvrdnji o diskriminaciji, cijeneći ne samo pojedinačne postupke tuženice nego i objektivne okolnosti iz cjelokupnog okruženja na kojim je tužiteljica temeljila svoj tužbeni zahtjev, a po ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud pravilno zaključio da tužiteljica takve tvrdnje o njenoj diskriminaciji ista nije učinila vjerojatnim da bi bila stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge pacijente tuženice, nije učinila vjerojatnim da je u odnosu na nju postupano drugačije, odnosno da djelatnici tuženice nisu postupali sukladno odredbama ZZPP-a.

26. Odredba članka 8. ZZPP-a odnosni se na načelo slobodne ocjene dokaza provedenih tijekom postupka pri čemu se navedenom odredbom utvrđuje koje sve okolnosti prvostupanjski sud treba uzeti u obzir pri utvrđenju relevantnih činjenica, a na osnovi slobodne ocijene provedenih dokaza.

27. Valja navesti da ocjena dokazne snage ispitanih dokaznih sredstava zavisi u svakom konkretnom slučaju od slobodne ocjene suda, koji prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZZPP-a odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, a koje ukazuju na osnovanost i istinitost tvrdnji jedne od stranka.

28. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude.

29. Žalba tužiteljice svodi se na osporavanje ocijene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na temelju nje utvrđenog činjeničnog supstrata na kojem prvostupanjski sud temelji svoju odluku o neosnovanosti zahtjeva tužiteljice pri čemu tužiteljica prigovara ocjeni dokaza prvostupanjskog suda iznoseći svoje tvrdnje u odnosu na postojanje određenih činjenica, koje prema tvrdnji tužiteljice, ukazuju na drugačije činjenično stanje od onog utvrđenog po prvostupanjskom sudu, koje tvrdnje nemaju uporište u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka.

30. Za navesti je da se sukladno odredbi članka 352. stavak 1. ZPP - a u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

31. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje ovog postupka.

32. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP - a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 11. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Miho Mratović