Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-5380/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Manueli Ostoić Čačinović, uz sudjelovanje Anite Burza, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TDĆ iz [adresa], 537 E 6th Street, kojeg zastupa opunomoćenik Berislav Herceg, odvjetnik u Zagrebu, Katančićeva 6, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49 , radi naknade, 11. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22-01/266, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 25. rujna 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog upravnog spora kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22-01/266, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 25. rujna 2024. povodom žalbe Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu izjavljene protiv dopunskog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Sektora za upravno- pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Prvi područni odsjek (Centar, Črnomerec), KLASA: UP/I-942-01/97-02/195, URBROJ: 251-19-11-2/002-21-187 od 15. prosinca 2021., poništeno je dopunsko rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Prvi područni odsjek (Centar, Črnomerec), KLASA: UP/I-942-01/97- 02/195, URBROJ: 251-19-11-2/002-21-187 od 15. prosinca 2021 . i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
2. Tužitelj u tužbi ističe da je tuženik nepravilno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo.
2.1. Dodao je kako iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da bi se zbog okolnosti nepodnošenje žalbe predlagateljice TD i AD TDĆ protiv prvostupanjskog djelomičnog rješenja KLASA: UP/II-942-0111997-021195, URBROJ: 251-14-021208-12-95 od 18. listopada 2012., a koje je postalo pravomoćno 11. rujna 2019., naknadnim ponovnim utvrđenjem suvlasničkih omjera ovlaštenika naknade dopunskim rješenjem zadiralo u meritum stvari, a o kojem je već pravomoćno odlučeno, te je već pravomoćno odlučeno i o dijelu TD na način da je njen zahtjev odbijen, pa se ne bi mogao voditi postupak o upravnoj stvari o kojoj je već pravomoćno odlučeno.
2.2. Tužitelj navodi kako nije sporno da niti tužitelj niti njegova majka TD nisu podnosili žalbu protiv prvostupanjskog djelomičnog rješenja KLASA: UP/I-942- 01/1997-02/195, URBROJ: 251-14-02/208-12-95 od 18. listopada 2012., kojim je tužitelju predan u vlasništvo poslovni odnosno stambeni prostor sukladno suvlasničkim omjerima, a istim rješenjem u točki VII. odbijen je zahtjev TD koja nije ulagala žalbu i koje je u odnosu na nju steklo svojstvo pravomoćnosti.
2.3. Istaknuo je kako on nije mogao ulagati žalbu protiv djela rješenja kojim mu je u vlasništvo vraćen suvlasnički omjer. Naveo je kako se djelomičnim rješenjem sukladno ZUP-u odlučuje samo o pitanjima za koje je činjenično stanje utvrđeno, a u konkretnom slučaju prilikom donošenja Djelomičnog rješenja od 18. listopada 2012. još uvijek nije pravomoćno odlučeno o odbijanju zahtjeva TD, pa predmet povrata sadržan u odluci Dopunskog rješenja od 15. prosinca 2021. nije bio aktualan, odnosno glede toga činjenice nisu omogućavale donošenje meritorne odluke.
2.4. Tužitelj smatra da argumenti pobijane odluke kojima se navodi nastup pravomoćnosti nisu primjenjivi na navedeni slučaj jer dispozitivom Djelomičnog rješenja od 18. listopada 2012. tužitelj nije odbijen sa zahtjevom za naknadu daljnjeg suvlasničkog dijela, a sve se odnosi na TD koja nije stranka u ovom slučaju, a navedeno proizlazi i iz odluke Visokog upravnog suda RH Usž- 248/2019 od 11. rujna 2020.
2.5. Predlaže poništiti rješenje tuženika od 25. rujna 2024.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod navoda i obrazloženja iznesenih u osporavanom rješenju.
3.1. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, i te odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj:36/24), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.
5.1. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.
6. Uvidom u prvostupanjsko dopunsko rješenje od 15. prosinca 2021. utvrđeno je da se istim dopunjuje djelomično rješenje od 18. listopada 2012. na način da se tužitelju u 1,84/48 dijela daju u vlasništvo nekretnine pobliže opisane u izreci navedenog rješenja.
7. Osporavanim rješenjem od 25. rujna 2024. tuženik je poništio prvostupanjsko rješenje od 15. prosinca 2021. i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
8. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, polazeći pritom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora, pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedeno u pitanje.
9. Tuženik je naveo razloge zbog kojih usvaja žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano.
10. Člankom 1. stavkom 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj: 92/96., 80/02., 81/02., i 98/19, dalje; Zakon o naknadi) propisano je da se tim Zakonom uređuju uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, a koja je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo (u daljnjem tekstu: društveno vlasništvo) konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim propisima i načinima navedenim u ovom Zakonu.
11. Odredbom Članka 2. stavka 1. Zakona o naknadi su primjerice navedeni propisi na temelju kojih je oduzimana imovina na teritoriju Republike Hrvatske, a za koje se na temelju tog Zakona prijašnjem vlasniku utvrđuje pravo na naknadu.
12. Uvodno se navodi kako je prvostupanjsko djelomično rješenje od 18. listopada 2012 postalo pravomoćno 11. rujna 2019.
13. Odredbom čl.12 Zakona o općem upravnom postupku je propisano da rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba ni pokrenuti upravni spor (pravomoćno rješenje ) a kojim je stranka stekla određena prava, odnosno kojim su stranci određene neke obveze, može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima predviđenim zakonom.
14. Sud prihvaća obrazloženje tuženika u kojem navodi kako je bit pravomoćnosti u tome da se nakon proteka određenog vremena pravni odnos koji je rješenjem stvoren, ne može više mijenjati. Slijedom navedenog, kad upravni akt, odnosno rješenje doneseno u upravnom postupku postane pravomoćno, ne može se među istim subjektima ponovno voditi postupak o toj upravnoj stvari čime se postiže pravna sigurnost i zaštita prava i pravnih interesa stranaka te zaštita javnog interesa.
15. Iz spisa predmeta proizlazi kako su tužitelj i TD **.**.2019. podnijeli zahtjev da se u predmetnoj upravnoj stvari donese dopunsko rješenje kojim bi se utvrdila naknada i za suvlasnički dio za TD.
16. Nesporno je kako tužitelj i TD nisu u zakonom propisanom roku podnijeli žalbu, kao redovni pravni lijek protiv naprijed navedenog prvostupanjskog djelomičnog rješenja od 18. listopada 2012., koje je svojstvo pravomoćnosti steklo 11. rujna 2019.
17. Pravilno je utvrđenje tuženika da se naknadnim ponovnim utvrđenjem suvlasničkih omjera ovlaštenika naknade (tužitelja i TD) zadire u meritum stvari, o kojemu je već pravomoćno odlučeno, a pravomoćno je odlučeno i o dijelu TD na način da je njezin zahtjev odbijen.
18. To se ne može u konkretnoj stvari voditi postupak o upravnoj stvari o kojoj je već pravomoćno odlučeno.
19. Sud navodi kako je pravilno poništeno osporavano prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na odlučivanje.
20. Osnovano tuženik zaključuje da je osnovan prigovor Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu.
20.1. Stoga se tužbeni prigovori otklanjaju kao neosnovani, te Sud nalazi da osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
22. Valjalo je stoga odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan na temelju čl.116.st.1.ZUS-a.
23. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe čl.147. Zakona o upravnim sporovima budući je izgubio spor u cijelosti.
U Zagrebu 11. lipnja 2026.
Sutkinja:
Manuela Ostoić Čačinović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
Dna:
1. Berislav Herceg, [adresa] Zagreb, Katančićeva 6
2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara
3. Grad Zagreb, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1
4. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Savska 41/IV, Zagreb
5. U spis
