Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika specijalista Zlatka Hasića kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog PA zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10.,74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog PA zastupanog po branitelju AA odvjetniku iz [adresa] podnijete protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu od 8. veljače 2023., broj: Pp-1649/2022, u sjednici vijeća održanoj dana 11. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog PA i prvostupanjska presuda se potvrđuje.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljeni PA je dužan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 90 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu od 8. veljače 2023., okrivljeni PA je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci te mu je (stvarno primjenom članka 37. Prekršajnog zakona) izrečena novčana kazna u iznosu od 398,17 eura, koju je dužan platiti u roku 90 dana od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
1.1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca u koju će se uračunati vrijeme na koje mu je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta mjerom opreza od strane PP Ivanić Grad i obvezan je na plaćanje troškova postupka u paušalnom iznosu od 26,54 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni PA je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog odluke o zaštitnoj mjeri.
Žalitelj predlaže da se njegova žalba prihvati, a prvostupanjska presuda preinači tako da mu se zaštitna mjera smanji ili ukine.
3. Žalba je neosnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) nije utvrdio da su počinjene bitne povrede postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti su povrijeđene odredbe materijalnog prava na štetu okrivljenika.
5. Žalitelj žalbu podnosi zbog izrečene zaštitne mjere ističući da zaštitna mjera nije propisana kao obligatorna, da nema opasnosti da bi okrivljenik ponovio prekršaj i da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka jer nije dao nikakve razloge za opravdanost primjene zaštitne mjere. Okrivljenik je priznao djelo, iskazao je kajanje i žaljenje, naveo je da od počinjenja djela do donošenja prvostupanjske presude nije ponovio prekršaj i da je jasno kako nije opasno da upravlja motornim vozilom. Okrivljenik je umirovljenik, zbog zdravstvenog stanja supruge vozačka dozvola mu je nužna jer mora svakodnevno upravljati vozilom. Sve obe olakotne okolnosti upućuju da okrivljeniku nije potrebno izricati zaštitnu mjeru.
6. Ispitujući potom odluku o zaštitnoj mjeri ovaj sud smatra da je za ovako težak prometni prekršaj zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije opravdana, a trajanje od 2 mjeseca je prekratko i preblago jer je određeno sasvim blizu zakonom propisanog minimalnog trajanja zaštitnih mjera (od 1 mjesec do 2 godine). Po ocjeni ovog suda, kojeg čudi izostanak žalbe tužitelja na ovako blagu prekršajnopravnu sankciju s obzirom na težinu djela, zahtjev okrivljenika da se ista ukine je neprihvatljiv i neosnovan jer je upravljajući vozilom uz prisutnost alkohola od vrlo visokih 2,11 g/kg okrivljenik počinio jedan od najtežih prometnih prekršaja koji predstavlja veliku opasnost za sve sudionike u prometu i imovinu i stoga nema uvjeta za ukidanjem niti smanjenjem trajanja zaštitne mjere nego je nužno da se okrivljenika onemogući da sudjeluje u prometu barem na navedeno vrijeme kako ne bi ponovio prekršaj.
7. Osim olakotnih okolnosti na koje žalitelj upire ističe se da sud uopće nije cijenio težinu počinjenog prekršaja jer okrivljenik ne samo da je počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji je propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana ako upravlja vozilom uz prisutnost akolohla iznad 1,50 g/kg, nego je okrivljenik upravljao vozilom kada mu je utvrđena koncentracija alkohola od čak 2,11 g/kg.
Neosnovani su stoga i nekritični žalbeni navodi žalitelja zahtjevom da mu se zaštitna mjera ukine, jer po ocjeni ovog suda bez barem ovako kratko određene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom uz pretjerano ublaženu novčanu kaznu neće se u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da prekršaj ne ponovi.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13) propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, pa je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 60,00 EUR, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka.
9. Slijedom navedenog, temeljem članaka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 11. lipnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zlatko Hasić
Davorko Kučan
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 5 otpravka za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.