Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9264/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika specijalista Zlatka Hasića kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ZJ zbog prekršaja iz članka 43. stavka 1., 2 . i 3. u vezi članka 293. stavka 1. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog ZJ, podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 5. svibnja 2023., broj: Pp-18167/2022, u sjednici vijeća održanoj dana 11. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Povodom žalbe okrivljenog ZJ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na djelo činjenično opisano pod a) izreke prvostupanjske presude tako da se:
Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) protiv okrivljenog ZJ (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
ODBIJA SE OPTUŽBA
a što je 2. listopada 2022. u 18:50 sati u Splitu, na Vrličkoj ulici kod kbr. 13, izazvao prometnu nesreću s materijalnom štetom na način što je upravljao osobnim vozilom marke Renault Clio reg. oznake [registarska oznaka] kolnikom Vrličke ulice od smjera sjevera u smjeru juga te je započeo radnju obilaženja parkiranog osobnog vozila marke Audi reg. oznake [registarska oznaka], a da se prethodno nije uvjerio da navedenu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, uslijed čega je prednjim lijevim bočnim dijelom osobnog vozila Renault Clio udario u stražnja desna otvorena vrata osobnog vozila marke Audi kojeg je VJ parkirao uz istočni rub kolnika prednjim dijelom okrenutim u smjeru juga te koji je bio za upravljačem vozila dok je UJ smještala dijete RJ u dječju sjedalicu,
čime je postupio suprotno odredbama čl.43.st.1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i počinio prekršaj kažnjiv po čl.43.st.3. u svezi sa čl.293.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,
II Uslijed odluke pod I. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni te se okrivljeniku za prekršaje činjenično opisan u izreci pod b) i c ) pravno označene kao prekršaje iz članka 176. stavka 2. i 5. i članka 181. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prihvaćaju utvrđenima novčane kazne te se okrivljenom ZJ na temelju članka 39. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.710,00 EUR (tisućusedamstodeset eura) koju je dužan platiti u roku od 2 mjeseca od primitka ove presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
III Uslijed odluke pod točkom I. žalba okrivljenog ZJ je u tom dijelu bespredmetna.
IV U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ZJ i prvostupanjska presuda se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.
V Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljeni ZJ dužan je na ime troškova žalbenog postupka platiti 80,00 eura (osamdeset eura) u roku od 2 mjeseca od primitka ove presude.
Obrazloženje:
1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 5. svibnja 2023., broj: Pp-18167/2022 okrivljeni ZJ je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 43. stavka 1., 2 . i 3. u vezi članka 293. stavka 1., članka 176. stavka 2. i 5. i članka 181. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci, te mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.970,00 eura koju je dužan platiti u roku od 2 mjeseca od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
1. Osim novčane kazne okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 mjesec i obvezan je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 86,45 eura.
2. Protiv te presude, okrivljeni ZJ je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i zaštitnoj mjeri.
Žalitelj predlaže da se njegova žalba prihvati, da mu se smanji kazna i ukine zaštitna mjera.
3. Žalba je djelomično bespredmetna, a djelomično je neosnovana.
U odnosu na toč. I.
4. Ispitivanjem presude po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je je u međuvremenu za prekršaj opisan pod a) nastupila zastara prekršajnog progona.
2. Naime, okrivljeniku je optužbom stavljeno na teret da je prekršaj iz članka 43. stavka 1., 2 . i 3. u vezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama počinio 2. listopada 2022.
3. Kako u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama nema posebnih odredaba o zastari prekršajnog progona, zastaru treba cijeniti prema odredbama Prekršajnog zakona.
4. Odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je „prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog“. Odredbom članka 239. stavka 1. točka 2. Prekršajnog zakona, propisano je da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog, između ostalog, i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 663,61 eur za fizičku osobu.
5. Slijedom navedenog, a imajući na umu visinu propisane kazne za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim opisan pod a), proizlazi da se radi o prekršaju za koji je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, osim ako je počinjen u stjecaju s prekršajem za koji nisu ostvareni uvjeti iz članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, kakva je situacija u konkretnom slučaju.
6. Neovisno o nazivu optužnog akta, za primjenu pravila o zastari prekršajnog progona odlučni su uvjeti iz članka 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj u odnosu na gore navedeni prekršaj, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine, slijedom čega u odnosu na ovaj prekršaj više nije moguć prekršajni progon, pa je na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, trebalo odbiti optužbu na način kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude.
U odnosu na točku III. i IV.
5. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u odnosu na prekršaje opisan pod 2. prvostupanjske presude u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Neosnovano žalitelj ističe kako su po njegovoj procjeni oštećenja na vozilima bila mala, da se zato udaljio s mjesta prometne nesreće i da je, kao što bi i svatko drugi, nakon večere popio 2-3 bevande, pa se zato nije htio podvrgnuti alkotestu.
7. Okrivljenik nije poricao da je do prometne nesreće došlo, ali smatra da je istu skrivila supruga oštećenog, te je zbog male štete otišao jer je žurio majci koja ga je zvala da je pala. Kako osobe iz drugog vozila pozna, odlučio ih je kontaktirati naknadno.
8. Bespredmetni su uslijed odluke i izreci pod I. žalbeni navodi koji se odnose na krivnju zbog prometne nesreće, ali oni za napuštanje iste su neosnovani jer vrijednost štete (i to po vlastitoj procjeni „od oka“) nije odlučna da bi vozač bio dužan razmijeniti podatke s vlasnikom oštećenog vozila. Prvostupanjski sud je neuvjerljivima i neosnovanima ocijenio navode obrane okrivljenika da je žurio kući zbog majke pravilno ocijenivši da nisu dostatne da bi isključile krivnju okrivljenika za navedene prekršaje. Neosnovani su i paušalni žalbeni navodi kako bi svatko u istoj prilici nakon večere popio 2-3 bevande, jer je isto nakon prometne nesreće zabranjeno, a okrivljenik je imao priliku podvrgnuti se ispitivanju prisutnosti alkohola, te potom istoj eventualno prigovarati u odnosu na vrijeme kada je po vlastitim navodima konzumirao alkohol.
9. Slijedom navedenoga pravilna je odluka suda o krivnji okrivljenika za prekršaje pod b) i c), ovaj sud prihvaća razloge prvostupanjskog suda koje je dao za takvu odluku, a žalitelj svojim navodima pravilnost odluke nije doveo u sumnju.
7. Ispitujući odluku o novčanoj kazni koja je izrečena okrivljeniku ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona okrivljeniku je za svaki prekršaj utvrdio novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu te je ukupna novčana kazna primjerena težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Okrivljenik je počinio jedan teži i jedan od najtežih prometnih prekršaja koji predstavljaju i neprihvatljivo ponašanje u prometu.
10. Slijedom navedenoga neosnovani su žalbeni navodi kojima žalitelj traži ublažavanje novčane kazne, a on mora prestati s ponavljanjem prekršaja i sam je dužan voditi računa o ionako teškim životnim uvjetima, te snositi prekršajnu odgovornost za počinjeno.
11. Okrivljeniku je dan najduži rok za plaćanje kazne i upozoren je ako u tom roku plati 2/3 te kazne da će se ista smatrati plaćenom u cijelosti.
8. Odluka o zaštitnoj mjeri je pravilna, određena u zakonom propisanom minimalnom trajanju, po ocjeni ovog Suda preblaga u odnosu na težinu počinjenih prekršaja i prekršajnu odgovornost okrivljenika i nema uvjeta za njezinim ukidanjem jer je barem u tom minimalnom trajanju nužna kako bi se otkloniti uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na činjenje novog prekršaja.
12. Iz žalbenih navoda okrivljenika ne proizlazi da je žalitelj svjestan težine i neprihvatljivosti svojeg ponašanja u prometu te je ovaj sud žalbene navode okrivljenika ocijenio neosnovanima i potvrdio odluku prvostupanjskog suda u nepreinačenom dijelu.
9. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13) propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 80,00 EUR, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka.
10. Slijedom navedenoga na temelju članka 205. i 207. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 11. lipnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zlatko Hasić, v.r.
Davorko Kučan, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka za spis, okrivljenika i tužitelja.