Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž-795/2026-2
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Nataši Peršić Brleković, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, protiv tuženika: 1. FO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 2. AO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] , kojeg zastupa punomoćnica Marija Budimir, odvjetnica iz Pule, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj Pn-68/2023-60 od 28. travnja 2026., 11. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj Pn-68/2023-60 od 28. travnja 2026.
Obrazloženje
1.Pobijanim rješenjem u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja protiv rješenja o pristojbi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama poslovni broj Pn-68/2023-55, od 22. travnja 2026., dok je točkom II. izreke potvrđeno citirano rješenje kojim je tužitelju naloženo plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 347,55 eura te dodatna pristojba na rješenje u iznosu od 13,27 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 360,82 eura.
2. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu pobijajući citirano rješenje iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 353. stavak 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) u vezi s člankom 381. stavak 1. ZPP-a, predlažući pobijano rješenje preinačiti i ukinuti rješenje o plaćanju sudske pristojbe.
2.1. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi temeljem odredbe članka 11. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18 i 51/23– dalje ZSP) kao tijelo u obavljanju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti, a koje su propisane odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021 i 119/2022 – dalje: ZOMO) te da se financijsko poslovanje Zavoda obavlja preko računa državnog proračuna. Budući da je HZMO javna ustanova osnovana zakonom radi rješavanja o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja koja su propisana zakonom, a koji zakon je propisao i pravo na naknadu štete, to da se radi o šteti nanesenoj prihodima državnog proračuna, a ne građanskom pravu u širem smislu.
3. Žalba tužitelja nije osnovana.
4. Pazeći po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a u svezi s člankom 381. st. 1. ZPP-a na bitne povrede odredaba postupka, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.
4.1. Također je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18 i 51/23– dalje ZSP) kada je odbio kao neosnovan prigovor tužitelja.
5. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj izjavio prigovor protiv rješenja kojim je tužitelju naloženo da u predmetnom postupku radi naknade štete plati sudsku pristojbu na tužbu i rješenje, pobijajući ga iz istih razloga koje iznosi i u sada u žalbi, smatrajući da je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi temeljem odredbe čl. 11. st.1. toč. 2. ZSP-a kao tijelo u obavljanju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti normiranih odredbama ZOMO-a. Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj pokrenuo ovaj parnični postupak radi naknade štete za novčana davanja odnosno naknade štete s osnove isplaćenih mirovina koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja na temelju čl. 161. ZOMO-a. Stoga prvostupanjski sud izražava pravno shvaćanje da u ovoj pravnoj stvari, koja se vodi radi ostvarivanja tužiteljevog zahtjeva za naknadu štete nije parnični postupak proizašao niti nastao iz obavljanja javnih ovlasti koje u skladu s odredbom članka 145. ZOMO-a pripadaju tužitelju, slijedom čega da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 11. stavak 1. točka 2. ZSP-a za oslobođenje tužitelja od plaćanja sudskih pristojbi. Stoga kao neosnovan odbija prigovor tužitelja i potvrđuje rješenje kojim je naloženo tužitelju platiti odmjerenu sudsku pristojbu sukladno odredbama Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/2023).
6. Izneseno pravno stajalište suda prvog stupnja je pravilno te ga u potpunosti prihvaća i ovaj sud.
7. Protivno žalbenim navodima tužitelja zauzeto pravno shvaćanje ustaljena je i dosljedna sudska praksa. Naime, točno je da je tužitelj javna ustanova osnovana zakonom radi rješavanja prava i obveza iz mirovinskog osiguranja koja su propisana zakonom te da je zakonom propisano i pravo tužitelja na naknadu štete koju tužitelj potražuje u ovoj pravnoj stvari. Međutim, prilikom ostvarivanja tužiteljevog zahtjeva za naknadu štete ne radi se o obavljanju javnih ovlasti tužitelja u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja iz članka 145. stavka 1. ZOMO-a pa je stoga pravilno prvostupanjski sud utvrdio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP za oslobođenje tužitelja od plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku.
8. Iz navedenih je razloga žalbu tužitelja valjalo kao neosnovanu odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.
U Rijeci 11. lipnja 2026.
Sutkinja
Nataša Peršić Brleković
