Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž -700/2026- 2
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari tužiteljice ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , zastupane o punomoćnici Martini Alagić, odvjetnici u Vukovaru, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi zbog ogluhe Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1114/2025-3 od 1. travnja 2026., 11. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi zbog ogluhe Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1114/2025 od 1. travnja 2026 u točki II izreke u dijelu u kojem je odbijen preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 240,59 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 1. travnja 2026. do isplate.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom zbog ogluhe suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđeno je da je ništetna odredba članka 3. Ugovora o [broj kredita] koji je zaključen 2. studenog 2006. između stranaka u dijelu u kojem je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita te da ista ne proizvodi pravne učinke.
2. U točki II izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 62,50 eura sa zateznim kamatama od 1. travnja 2026 pa do isplate.
3. Protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi zbog ogluhe u točki II izreke u dijelu u kojem je očito odbijen preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 240,59 eura sa pripadajućim zakonskim kamatama žalbu podnosi tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava jer smatra da je sud prvog stupnja pogrešno odredio vrijednost spora u iznosu od 67,58 eura jer vrijednost predmeta spora veže uz iznos ulazne naknade iako tužiteljica u ovom postupku postavlja isključivo deklaratorni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o ulaznoj naknadi bez isticanja kondemnatornog zahtjeva za isplatu. Stoga smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu članka 40. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) prema kojoj u slučaju kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi, te se poziva na odluku Županijskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem Gž-272/2026 od 26. veljače 2026. u kojoj je izneseno pravno shvaćanje da kada je postavljen deklaratorni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti a nije istaknut kondemnatorni zahtjev mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi sukladno članku 40. stavak 2. ZPP-a.
4. Nadalje navodi tužiteljica da tuženik tijekom postupka nije prigovorio na označenu vrijednost predmeta spora pa da sud nije imao procesnu osnovu samoinicijativno intervenirati u vrijednost predmeta spora pa da je stoga postupanje suda arbitrarno. Stoga je predložila da se pobijano rješenje preinači te da se tužiteljici dosudi daljnji zatraženi parniči trošak u iznosu od 240,59 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama a ne 62,50 eura te traži i naknadu troškova žalbenog postupka.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Presudom zbog ogluhe suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđeno je da je ništetna odredba članka 3. Ugovora o kreditu koji je zaključen između stranaka 2. studenog 2006. u kojem je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita te da ista ne proizvodi pravne učinke te je taj dio presude postao pravomoćan jer tuženik nije podnio žalbu. Sud prvog stupnja je u točki II izreke donio odluku o troškovima parničnog postupka temeljem odredbe članka 40. stavak 3. ZPP-a u iznosu od 67,58 eura i to u visini iznosa naknade koje je tužiteljica platila temeljem ništetne ugovorne obveze, utvrđujući da je člankom 3. Ugovora o kreditu tužiteljica bila dužna platiti naknadu u iznosu od 0,50% od iznosa kredita, koji je iznosio 22.000,00 CHF, te da je tužiteljica platila naknadu od 110,00 CHF, a što na dan 3. studenog 2006. iznosi 509,19 kuna i što prema fiksnom tečaju eura 7,53450 iznosi 67,58 eura. Utvrđuje sud da je deklaratorni zahtjev istaknut samo u svrhu utvrđivanja osnovanosti zahtjeva za isplatu koji tužiteljica namjerava istaknuti te da je u konkretnom slučaju mjerodavna vrijednost predmeta spora prema vrijednosti novčane tražbine tužiteljice koju može ostvarivati osnovom utvrđenja ništetnosti predmetne odredbe iz ugovora o kreditu o ulaznoj naknadi koja je utvrđena ništetnom.
8. Odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a te navodi da je se trošak tužiteljice odnosi na sastav tužbe u iznosu od 50,00 eura sukladno tarifnom broju 7.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika uvećani za troškove PDV-a od 25% što iznosi 62,50 eura te navedeni iznos dosuđuje tužiteljici sa zateznim kamatama od 1. travnja 2026. pa do isplate.
9. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odredio vrijednost predmeta spora sukladno članku 40. stavak 3. ZPP-a i kada je temeljem tako utvrđene vrijednosti dosudio parnični trošak.
10. Naime sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tužiteljica označila vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.400,00 eura očito suviše visoko što utječe na odluku o troškovima parničnog postupka te po službenoj dužnosti provjerio točnost naznačene vrijednosti spora koju je stoga odredio u iznosu od 67,58 eura koliko je iznosila ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita a koji je platila tužiteljica te je vodio računa o činjenici da je istaknut deklaratorni zahtjev samo u svrhu utvrđivanja osnovanosti zahtjeva za isplatu koji tužiteljica osnovnom navedenog namjerava istaknuti u posebnom postupku.
11. S obzirom na izloženo ne postoje razlozi koji bi opravdavali isticanje vrijednosti predmeta spora za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe višestruko više od vrijednosti isplaćene naknade a posebno uzimajući u obzir sadržaj odredbe članka 10. stavak 1. ZPP-a da su stranke i drugi sudionici postupka moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova i da je sud dužan onemogućiti svako zloupotrebu prava u postupku.
12. S obzirom na izloženo nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da sud prvog stupnja nije bio ovlašten intervenirati u vrijednosti predmeta spora i da je trebao prihvatiti vrijednost predmeta spora koju je označila tužiteljica u tužbi sukladno članku 2. te članku 40. stavak 2. ZPP-a jer je sud prvog stupnja ovlašteno odredio vrijednost predmeta spora sukladno članku 40. stavak 3. ZPP-a te je pravilno utvrdio da je vrijednost predmeta spora označena suviše visoko s obzirom na isplaćenu naknadu za obradu kredita a uvažavajući činjenicu da je pravomoćno odlučeno da je ništetna odredba članka 3. Ugovora o kreditu koji je zaključen između stranaka koji se odnosi na ugovorenu naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita.
13. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a kada je tužiteljici odredio parnični trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova odvjetnika te je tužiteljici priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 eura sukladno tarifnom broju Tbr.7.1 Tarife uvećano za 25% PDV-a što ukupno iznosi 62,50 eura.
14. Stoga sud prvog stupnja je pravilno odlučio kada je očito odbio preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka prema zatraženoj vrijednosti spora u iznosu od 1.400,00 eura i to u iznosu od 240,59 eura sa pripadajućim zateznim kamatama
15. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a utvrđeno da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.
16. Slijedom obrazloženog žalbu tužiteljice kao neosnovanu je trebalo odbiti i pobijano rješenje o troškovima parničnog postupka sadržanog u točki II izreke presude zbog ogluhe potvrditi pa je stoga primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ovog rješenja. Presuda zbog ogluhe u ostalom nepobijanom dijelu u točki I izreke i dijelu točke II izreke u odnosu na dosuđeni parnični trošak ostaje neizmijenjena.
17. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer tužiteljica nije uspjela u ovom žalbenom postupku pa je stoga primjenom odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.
U Rijeci 11. lipnja 2026.
Sutkinja
Filka Pejković
