Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: K-1031/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Mili Kragić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ernele Dilber, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenog ĐH po optužnici Općinskog državnog odvjetništva Split, broj: KO-DO- 931/2023 od 19. listopada 2023., zbog kaznenog djela iz članka 235. st. 1. KZ/11., nakon javno održane rasprave 11. veljače 2026., 24. travnja 2026. i 8. lipnja 2026., u nazočnosti okrivljenog i njegovog branitelja odvjetnika Tonija Marinkovića, Paole Majić Roguljić - zamjenice Općinske državne odvjetnice u Splitu i opunomoćenika oštećenog odvjetnika Edvarda Sušca, a presude javno objavljene 11. lipnja 2026., donio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09., 80/11., 91/11.,– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 13/26., dalje u tekstu: ZKP/08.) stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-1031/2023-2 od 22. studenoga 2023. kojim je okrivljeni ĐH proglašen krivim zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari- opisano i kažnjivo po članku 235. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje u tekstu; KZ/11.).

Okrivljeni ĐH OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. Đ i pok. DH, rođene CH, rođen **.**.1961. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, građevinski tehničar, sa završenom srednjom stručnom spremom, vojsku služio u Subotici, Republika Srbija 1980., umirovljenik, zaposlen na četiri sata, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, vlasnik stana na prebivališnoj adresi, srednjeg imovnog stanja, bez čina, neodlikovan, neosuđivan, drugi kazneni postupak u tijeku, brani se sa slobode,

k r i v  j e

I. što je 21. listopada 2022. oko 8,30 sati u Otoku, u Ulici otočkih mučenika pored kućnog broja 18, u nakani da ošteti tuđu stvar, uzeo nekoliko kamenja nepravilnih oblika i bacio u smjeru kabine utovarivača „WACKER NEUSON 950“ u vlasništvu trgovačkog društva „JUKIĆ-DAM d.o.o.", od kojih je jednim kamenom razbio prednje vjetrobransko staklo spomenutog utovarivača,

II. dakle, oštetio tuđu stvar,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine - oštećenje tuđe stvari - djelo opisano i kažnjivo po članku 235. st. 1. KZ/11.

III. Na temelju članka 235. stavak 1. KZ/11. okrivljeni ĐH se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora 6 (šest) mjeseci.

V. Na temelju članka 56. st. 2. i 3. KZ/11. okrivljenomu ĐH se izriče

uvjetna osuda

te kazna zatvora neće biti izvršena, ako okrivljena u vremenu provjeravanja 1 (jedna) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

VI. Na temelju odredbe članka 158. stavak 2. ZKP/08. oštećeno trgovačko društvo "Jukić-Dam" d.o.o. OIB:78913530404 se upućuje da imovinsko pravni zahtjev ostvari u parnici.

VII. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 6. ZKP/08. dužan je okrivljeni ĐH platiti trošak kaznenog postupka paušalne svote u iznosu 300,00 eura (tri stotine eura) u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom uvodno označenu optužnicu, protiv okrivljenog ĐH, zbog kaznenog djela protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari - opisanog i kažnjivog po članku 235. st. 1. KZ/11.

2. Postupajući po navedenoj optužnici, ovaj sud je donio presudu pod brojem:

K-1031/2023-2 od 22. studenoga 2023. kojom je izdan kazneni nalog te je okrivljeni proglašen krivim zbog navedenog kaznenog djela, za koje je osuđen na kaznu zatvora 6 mjeseci, a potom mu je izrečena uvjetna osuda s vremenom provjeravanja 1 godina, uz obvezu plaćanja imovinsko pravnog zahtjeva i troška postupka. Protiv navedenog kaznenog naloga, okrivljeni je po branitelju, podnio prigovor.

3. U nastavku postupka, sud je potvrdio predmetnu optužnicu kao osnovanu, rješenjem poslovni broj: Kov-830/2023 od 28. veljače 2024. nakon čega je u predmetu zakazana rasprava.

4. Očitujući se o osnovanosti optužnice, okrivljeni ĐH nije se smatrao krivim za terećeno kazneno djelo, pa imajući u vidu takav njegov stav o optužbi, izvodili su se dokazi. U dokaznom postupku na raspravi pred sudom ispitani su svjedoci ĆH i AH. Na temelju odredbe 431. st. 1. t. 6. ZKP/08., uz suglasnost stranaka pročitan je i pregledan zapisnik o ispitivanju svjedoka-oštećenika EH (list 22 do 24 spisa). Pročitani su i pregledani zapisnik o očevidu od 21. listopada 2022. (list 7 do 8 spisa), kriminalističko-tehničko izvješće od 21. listopada 2022. (list 9- 10 spisa), ponuda/predračun trgovačkog društva „Vukušić - Lokas“ d.o.o. od 8. prosinca 2022. izdan za Jukić – Dam d.o.o. (list 25 spisa), Preslika prometne dozvole utovarivača (list 25 a spisa), prijedlog za progon od 16. prosinca 2022. (list 25 b spisa), CD sa fotografijama očevida (list 39 spisa), izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo "JUKIĆ-DAM d.o.o." (list 44-46 spisa), potvrda iz prekršajne evidencije za okrivljenog od 5. lipnja 2026. (list 90-91 spisa) i uvjerenje iz kaznene evidencije za okrivljenog od 5. lipnja 2026. (list 92 spisa). Na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljeni ĐH.

5. Na temelju čl. 431. st. 3. ZKP/08. iz spisa su izdvojene službena zabilješka Policijske postaje Sinj o obavijesnom razgovoru sa ĆH od 21. listopada 2022 (u spisu list 12), službena zabilješka Policijske postaje Sinj o obavijesnom razgovoru sa AH od 21. listopada 2022 (u spisu list 13). Prema čl. 208. st. 1. ZKP/08. policija može prikupljati obavijesti od građana. U prikupljanju obavijesti, građani se ne mogu ispitivati u svojstvu okrivljenika, svjedoka ili vještaka, zbog čega se službene zabilješke ne mogu koristiti u postupku i na njima se ne može temeljiti sudska odluka.

6. U obrani pred sudom 8. lipnja 2026. okrivljeni ĐH je naveo da će iznijeti obranu i odgovarat na pitanja svojeg branitelja i suda. Svi činjenični navodi kaznenog djela za koje se tereti su točni, osim što osporava namjeru ovakvog svojeg postupanja kao i visinu nastale štete, za koju smatra da je neosnovana i previsoko postavljena. Ovog dana sa svojim radnicima izvodio je građevinske radove u neposrednoj blizini inkriminiranog mjesta. Do njega je dotrčao njegov radnik ĆH i obavijestio ga kako LH radnim strojem iz činjeničnog opisa ruši armaturnu mrežu i šipke koje su njegovi radnici i on prethodno postavili. Zajedno sa ĆH došao je do ovog radnog stroja, a njime je upravljao LH. Uzeo je kamen u ruke i bacio ga je u smjeru ovog radnog stroja koji ga nije pogodio. Potom je EH ovim strojem krenuo prema njemu, a on je u ruke uzeo još dva kamena i bacio ih jednog za drugim. Prvi je pogodio u ručku vrata radnog stroja, a drugim kamenom pogodio je u prednje vjetrobransko staklo ovog utovarivača koje se razbilo, rasprsnulo i tada se radni stroj zaustavio. Uzeo je još dva kamena u ruke, a EH je izišao iz radnog stroja i uzeo je i on dva kamena u svoje ruke, da bi njega (okrivljenog) s leđa uhvatio ĆH i obujmio ga je tako da mu je blokirao ruke, pa da više nije bacao kamenja, a onda je i EH ispustio kamenja iz svojih ruku, nije ih bacio prema nikomu. Potom mu je pozlilo i otišao je kući. Smatra da je postupao u samoobrani i zato negira krivnju. S EH prethodno je dugo godina bio u prijateljskim i poslovnim odnosima, puno mu je pomogao u poslu, no onda je došlo do nesuglasja u svezi korištenja jednog puta i od tada kreću njihovi problemi.

6. 1. Umirovljenik je s mirovinom oko 600,00 eura. Dodatno je zaposlen na 4 sata u obrtu [obrt] za poljoprivredu i građevinu, vlasnik ČH te tako zaradi još 550,00 eura. Vlasnik je kuće na prebivališnoj adresi, odnosno stana u toj kući površine 120 m2, uz pripadajući podrum od 25 m2. Oženjen je i otac dvoje punoljetne djece i nije u obavezi ničijeg uzdržavanja po Zakonu.

6. 2. Potom je pročitan i pregledan zapisnik o ispitivanju osumnjičenog ĐH te je reproducira snimka ispitivanja od 11. studenoga 2022. (list 15 do 19 spisa). U bitnom okrivljeni se branio kao i pred sudom na raspravi, tada navodeći da je prilikom postupanja, odnosno bacanja kamenja od radnog stroja bio udaljen kojih dva metra i da je nakon što je EH izišao iz utovarivača, prema njemu bacio još jedan kamen. Kamenja su bila prilično teška. Tada oštećenomu nije prijetio.

7. Imajući na umu činjenični opis djela i iskaz okrivljenog ĐH, u odnosu na djelo za koje se tereti okrivljeni, nije sporno mjesto i vrijeme inkriminiranog događaja. Nije sporno ni da je okrivljeni uzeo nekoliko kamenja nepravilnih oblika i bacio ih u smjeru kabine utovarivača „WACKER NEUSON 950“ u vlasništvu trgovačkog društva „JUKIĆ-DAM d.o.o.", od kojih je jednim kamenom razbio prednje vjetrobransko staklo spomenutog utovarivača. Navedeno okrivljeni ne osporava, a to proizlazi i iz iskaza svjedoka EH, ĆH i AH, zapisnika o očevidu od 21. listopada 2022., kriminalističko-tehničko izvješće od 21. listopada 2022. preslike prometne dozvole utovarivača CD zapisa sa fotografijama očevida i izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvo "JUKIĆ-DAM d.o.o.".

8. Kao sporno, trebalo je utvrditi je li postupajući kako se tereti oštetio trgovačko društvo JUKIĆ-DAM d.o.o." u iznosu 3.967,22 eura u protuvrijednosti 29.891,00 kuna, a s obzirom na obranu okrivljenog trebalo je utvrditi i je li postupao u nužnoj obrani.

9. Nakon izvedenih dokaza i okončane rasprave, sud je brižljivom prosudbom pristupio ocijeni svakog dokaza pojedinačno, a potom i u njihovoj međusobnoj povezanosti, nedvojbeno utvrdio da je okrivljeni ĐH, svojim postupanjem inkriminirane prigode ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 235. st. 1. KZ/11. koje mu se stavlja na teret u predmetnom kaznenom postupku, na način kako je to sada pobliže činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

10. Svjedok EH ispitan pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu 16. prosinca 2022. u iskazu je naveo da je početkom studenoga ove godine došao na svoju parcelu, gdje je zatekao radnike ĐH koji su iskopali rov u koji su bile postavljene armaturne šipke. Upozorio je radnike da uklone armaturu s njegove zemlje, no oni su se na to oglušili. Nakon toga otišao je po svoj utovarivač, vratio se do rova te je žlicom utovarivača uklonio armaturu i položio je na javni put koji se nalazio neposredno uz rov. Naveo je da su ovom događaju svjedočila dvojica radnika okrivljenika, koji su potom o tome obavijestili ĐH. Prema iskazu svjedoka, ubrzo je dotrčao ĐH, sav zadihan, te ga počeo gađati kamenjem. Procijenio je da je prema njemu bačeno između osam i petnaest kamenja, težine oko jednog kilograma. Nekoliko kamenja bacio je dok se još nalazio u utovarivaču, pri čemu su se od udaraca razbila stakla na kabini, a krhotine stakla su se rasule po njemu. Zbog straha iskočio je iz utovarivača, navodeći i da nije mogao voziti unatrag zbog konfiguracije terena. Nakon što je izašao iz vozila, okrivljenik je, prema njegovim riječima, nastavio bacati kamenje na njega i prijetiti mu. U jednom trenutku jedan od radnika okrivljenika, za kojeg misli da se preziva ĆH, uhvatio je okrivljenika kako bi ga spriječio u daljnjem napadu te ga okrenuo u smjeru kuće.

11. Svjedok ĆH ispitan pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu 20. siječnja 2023. naveo je da je već tridesetak godina zaposlen kod ĐH. Dana 21. listopada 2022. zajedno s okrivljenikom nalazio se na adresi [adresa], otprilike tridesetak metara udaljen od mjesta na kojem su obavljali građevinske radove na posjedu ĐH. U jednom trenutku vidio je kako je EH došao utovarivačem te vilicama utovarivača razgrnuo armaturu koju su prethodno postavili kao temelj za zid. Na to je upozorio svog poslodavca ĐH, nakon čega su se zajedno uputili prema mjestu gdje se gradio zid. Naveo je da se AH također nalazio na licu mjesta i da je događaj promatrao iz neposredne blizine. Kada su došli do mjesta događaja, EH je i dalje razbacivao armaturu te vilicama utovarivača gnječio armaturne šipke koje je prethodno izvadio. Prema riječima svjedoka, imao je dojam da se utovarivač kreće prema njima, budući da je bio udaljen svega oko dva metra. Kada je ĐH vidio što je EH učinio, svjedok navodi da mu je "pao mrak na oči". ĐH je uzeo jedan kamen i bacio ga prema utovarivaču, ali ga nije pogodio. Potom je uzeo drugi kamen kojim je pogodio vjetrobransko staklo utovarivača, koje se rasprsnulo. Trećim kamenom pogodio je stup između vjetrobranskog stakla i vrata utovarivača. Svjedok procjenjuje da su kamenja težila oko deset dekagrama te da su mogli stati u šaku. EH je potom izašao iz stroja, uzeo po jedan kamen u svaku ruku te se počeo udaljavati od njih. Kada se udaljio otprilike deset metara, okrenuo se prema njima držeći kamenje u rukama kao da će ih baciti. Nakon toga ĐH uzeo kamen i bacio ga prema EH, zatim još jedan, no oba puta ga je promašio. Svjedok navodi da je, vidjevši kako je situacija eskalirala, obuhvatio ĐH oko prsa i ruku te ga odvukao prema kući. Dodao je kako je mislio da će ĐH pozliti, jer mu je izgledalo da se osjeća vrlo loše. Na poseban upit izjavio je da sa stopostotnom sigurnošću može reći da ĐH nije prijetio EH. Dodao je da, čak i da je prijetio, EH to ne bi mogao čuti jer se nalazio u utovarivaču koji je bio u radu. Što se tiče mjesta na kojem se gradio zid, svjedok je naveo da se je ta zemlja u vlasništvu ĐH. Istaknuo je da je ĐH na toj zemlji ranije sadio krumpir te da je nakon predmetnog događaja angažirao geometra koji mu je potvrdio da se zid gradi na njegovoj parceli. Prema riječima svjedoka, EH kupio je zemljište iznad toga zida, a predmet spora nije parcela na kojoj je zid izgrađen, nego zemljište koje se nalazi iznad nje. Na kraju je naglasio da ĐH nijednim kamenom nije pogodio EH te da je FH s mjesta događaja otišao neozlijeđen. U vezi međusobnih odnosa EH i ĐH izjavio je da su do određenog vremena bili u vrlo dobrim odnosima te su čak i poslovno surađivali. Međutim, odnosi su se narušili nakon što je EH utovarivačem izgurao automobil koji je bio parkiran na Ivanovu posjedu, kako bi napravio prolaz.

11. 1. Ispitan na raspravi, svjedok je iskazivao jednako kao prilikom ispitivanja u prethodnom postupku.

11. 2. Na upit zastupnice optužbe naveo je da je i dalje zaposlen kod ĐH.

11. 3. Na pitanje branitelja je li okrivljenik pokušao spriječiti rad utovarivača prije nego što je bacio kamen, svjedok je odgovorio da su on i okrivljenik došli u neposrednu blizinu utovarivača dok je radni stroj bio u pogonu. Naveo je da je njegov dojam bio kako se stroj krenuo kretati prema njima, nakon čega je okrivljenik bacio prvi kamen.

11. 4. Na upit suda na kojoj su udaljenosti stajali kada su prišli radnom stroju, svjedok je odgovorio da su se nalazili na udaljenosti od približno dva do tri metra.

12. Svjedok AH u svom je iskazu pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu 23. siječnja 2023. naveo da je bio zaposlenik ĐH otprilike godinu dana, ali da kod njega više ne radi. Izjavio je da se ne može točno sjetiti kojeg se dana događaj zbio, ali zna da je to bilo tijekom prethodne godine, u listopadu ili studenome. Toga dana nalazio se pokraj iskopa u koji su se trebali izliti temelji za zid uz kuću ĐH, a na mjesto događaja upravo je pristigao mikser s betonom. Pretpostavlja da je EH, kada je vidio dolazak miksera, dovezao svoj utovarivač do mjesta gdje su se izvodili radovi, odnosno do temelja zida. Ne zna tko je ĐH rekao da EH dolazi utovarivačem, ali pretpostavlja da je to bio ĆH, radnik koji je s njim radio na izlijevanju temelja za zid. Naveo je da se ĆH u tom trenutku nalazio pokraj šahti, budući je mikser najprije trebao izliti beton u šahte, a zatim se vratiti do predmetnog zida, radi izlijevanja temelja. Svjedok je izjavio da je EH, kada je došao do temelja u kojima se nalazila armatura, vilicama utovarivača počeo zahvaćati željezne armaturne šipke. Najprije ih je izvadio iz temelja, odnio na stranu, a zatim ih vilicama utovarivača gnječio. U tom je trenutku došao ĐH, vidno uznemiren zbog onoga što je vidio, te je počeo bacati kamenje prema EH, koji se nalazio u utovarivaču. Uzeo je prvi kamen veličine šake i bacio ga prema utovarivaču, ali ga nije pogodio. Zatim je uzeo drugi kamen slične veličine kojim je pogodio vjetrobransko staklo utovarivača, koje se rasprsnulo. Nakon toga uzeo je još jedan kamen i njime pogodio okvir vrata utovarivača. Svjedok je dalje naveo da je EH potom izašao iz utovarivača i počeo se udaljavati od njih. Kada se udaljio otprilike pet do šest metara, uzeo je dva kamena te se okrenuo prema njima držeći ih u rukama. Nakon toga ĆH obuhvatio je ĐH rukama oko prsa kako bi ga smirio te ga odveo prema kući. Svjedok je naglasio da okrivljeni EH nije izgovorio nikakve prijetnje te da njega nije pogodio kamenjem koje je bacao prema utovarivaču.

12. 1. Ispitan na raspravi, svjedok je iskazivao jednako kao i prilikom ispitivanja pred državnim odvjetništvom, uz dopunu da je udaljenost između okrivljenika i utovarivača, kada je ĐH počeo bacati kamenje, iznosila približno deset metara ili više te da je s te udaljenosti bacao kamenje.

13. Sud je prihvatio iskaze svjedoka ĆH i AH kao istinite, jer su njihovi iskazi u bitnim i odlučnim činjenicama međusobno podudarni te se u značajnoj mjeri podudaraju i s obranom okrivljenika, kao i s dijelom iskaza oštećenika FH. Obojica svjedoka suglasno iskazuju da je EH utovarivačem uklanjao armaturu postavljenu za temelje zida, da je po dolasku okrivljenika i ĆH na mjesto događaja okrivljenik počeo bacati kamenje prema utovarivaču, da je jednim kamenom razbijeno vjetrobransko staklo utovarivača, a da EH nije pogođen nijednim kamenom. Nadalje, obojica iskazuju da okrivljenik nije prijetio FH, a suglasni su i u tome da je ĆH na kraju fizički zadržao okrivljenika i udaljio ga s mjesta događaja kako bi spriječio daljnju eskalaciju sukoba. Sud nije našao razloga dovoditi u pitanje vjerodostojnost njihovih iskaza zbog činjenice da su jedan zaposlenik, a drugi bivši zaposlenik okrivljenika, budući su njihovi iskazi logični, životni i međusobno sukladni u svim odlučnim okolnostima događaja, a u bitnim dijelovima potvrđeni su i drugim provedenim dokazima. Razlike između njihovih iskaza odnose se na sporedne okolnosti koje ne dovode u pitanje njihovu ukupnu vjerodostojnost. Tako ĆH procjenjuje da se okrivljenik prilikom bacanja kamenja nalazio na udaljenosti od približno dva do tri metra od utovarivača, dok AH tu udaljenost procjenjuje na desetak metara ili više. Sud navedenu razliku smatra posljedicom subjektivne procjene udaljenosti tijekom dinamičnog događaja, pri čemu ni sam okrivljenik u svojoj obrani ne potvrđuje procjenu AH, već navodi da se nalazio na udaljenosti od oko dva metra od utovarivača. Stoga sud u tom dijelu prihvaća iskaz ĆH i obranu okrivljenika, dok procjenu udaljenosti iz iskaza AH ocjenjuje netočnom, ali ne takvom koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njegova iskaza u ostalim dijelovima. Razlika postoji i u odnosu na pitanje je li okrivljenik bacao kamenje nakon što je FH izašao iz utovarivača. ĆH iskazuje da je okrivljenik nakon izlaska FH iz stroja bacio dva kamena prema njemu, dok AH tu okolnost ne navodi. Sud je u tom dijelu prihvatio iskaz ĆH, jer je isti potvrđen prvom obranom okrivljenika, u kojoj je okrivljenik naveo da je nakon izlaska FH iz utovarivača prema njemu bacio kamen. Osim toga, ĆH se u tom trenutku nalazio neposredno uz okrivljenika te je imao neposredan pregled njegovih radnji, zbog čega sud smatra da je bio u povoljnijem položaju za opažanje navedene okolnosti od svjedoka AH. Sud je iskaz svjedoka FH prihvatio u dijelu u kojem opisuje tijek događaja, odnosno da je utovarivačem uklanjao armaturu, da je okrivljenik prema njemu bacao kamenje, da je pri tome razbijeno vjetrobransko staklo utovarivača te da je nakon izlaska iz utovarivača ĆH na kraju fizički zadržao okrivljenika i udaljio ga s mjesta događaja. Taj dio njegova iskaza potvrđen je iskazima svjedoka ĆH i AH te djelomično i obranom okrivljenika. Međutim, sud nije prihvatio iskaz EH u dijelu u kojem navodi da je okrivljenik prema njemu bacio između osam i petnaest kamenja, budući da takav navod nije potvrđen nijednim drugim provedenim dokazom. Naprotiv, svjedoci ĆH i AH opisuju bacanje manjeg broja kamenja, dok ni sam okrivljenik ne potvrđuje da bi bacio toliki broj kamenja. Stoga sud ocjenjuje da je oštećenik u tom dijelu svoj iskaz preuveličao. Nadalje, EH u svojem iskazu ne navodi da je nakon izlaska iz utovarivača uzeo kamenje u ruke. Naime, iako svjedok tu okolnost izrijekom ne poriče, o njoj uopće ne iskazuje, dok svjedoci ĆH i AH suglasno navode da je FH EH nakon izlaska iz utovarivača uzeo po jedan kamen u svaku ruku i okrenuo se prema okrivljeniku. Tu okolnost potvrđuje i sam okrivljenik u svojoj obrani. Budući da su iskazi dvaju neposrednih očevidaca u tom dijelu međusobno podudarni te su potvrđeni obranom okrivljenika, sud prihvaća njihovu verziju događaja i zaključuje da je FH nakon izlaska iz utovarivača doista uzeo kamenje u ruke, iako ga nije bacao. Sud također nije prihvatio iskaz FH u dijelu u kojem navodi da mu je okrivljenik predmetne zgode prijetio. Naime, takav navod ne potvrđuje nitko od neposrednih očevidaca događaja. Naprotiv, i ĆH i AH izričito navode da nisu čuli da bi okrivljenik izgovorio riječi prijetnje, dok okrivljenik od početka postupka dosljedno poriče da bi oštećeniku prijetio. Pri ocjeni ovog dijela iskaza sud je imao u vidu i činjenicu da su odnosi između okrivljenika i EH već dulje vrijeme ozbiljno narušeni te da između njih postoje raniji međusobni sukobi i nesuglasice, što proizlazi iz njihovih iskaza. Takvi narušeni odnosi sami po sebi ne znače da iskaz oštećenika nije istinit, ali zahtijevaju njegovu osobito opreznu ocjenu u dijelovima u kojima nije potvrđen drugim dokazima. Budući da navod o izgovorenim riječima prijetnje nije potvrđen nijednim drugim provedenim dokazom, a izravno je suprotan iskazima oba nepristrana neposredna svjedoka i obrani okrivljenika, sud nije našao dovoljno pouzdane osnove da taj dio iskaza oštećenika prihvati kao vjerodostojan. Stoga sud ocjenjuje da djelomične razlike između iskaza svjedoka i oštećenika ne dovode u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na tijek događaja i bacanje kamenja.

14. Na temelju iskaza svih svjedoka i obrane okrivljenika ĐH sud smatra da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za primjenu instituta nužne obrane iz članka 21. KZ/11., na koju se poziva okrivljeni.

14. 1. Prije svega, iz provedenih dokaza proizlazi da je oštećenik EH došao na mjesto događaja utovarivačem te njime uklonio armaturu koja je bila postavljena za izgradnju zida. Takvim postupanjem nedvojbeno je zadirao u građevinske radove koje je okrivljenik prethodno izveo, međutim iz nijednog provedenog dokaza ne proizlazi da je prema okrivljeniku poduzeo bilo kakav fizički napad. Sam okrivljenik u svojoj obrani navodi da je, nakon što ga je radnik ĆH obavijestio o uklanjanju armature, zajedno s njim prišao utovarivaču te odmah uzeo kamen i bacio ga prema radnom stroju. Dakle, i prema vlastitoj obrani okrivljenika, prva fizička radnja usmjerena prema drugoj osobi bila je upravo bacanje kamena od strane okrivljenika. Takav slijed događaja potvrđuju i svjedoci ĆH te AH. Obojica navode da je ĐH, čim je došao do mjesta događaja i vidio da EH uklanja armaturu, počeo bacati kamenje prema utovarivaču. Niti jedan od njih nije opisao da bi FH prije toga vozilom nasrnuo na okrivljenika ili na bilo koji drugi način započeo fizički napad. Istina je da svjedok ĆH navodi kako je imao dojam da je utovarivač krenuo prema njima, a isto tvrdi i okrivljenik u svojoj obrani. Međutim, ta okolnost sama za sebe nije dovoljna za zaključak da je postojao istodoban ili neposredno predstojeći protupravni napad. Svjedok ĆH govori isključivo o svom dojmu, a ne o tome da je utovarivač doista pokušao pregaziti ili udariti okrivljenika. Osim toga, svjedok AH takvu okolnost uopće ne potvrđuje, dok EH ne navodi da je strojem krenuo prema okrivljeniku. Pritom valja imati na umu da je utovarivač radni stroj (kojim je upravljao EH) i cijelo to vrijeme u stroj je bio radu na uklanjanju armature. Sama činjenica da je motor radio ili da se stroj kretao tijekom izvođenja radova ne znači da je njime izvršen napad na okrivljenika. Nadalje, iz svih iskaza proizlazi da je okrivljenik nakon prvog bačenog kamena nastavio bacati daljnje kamenje, pri čemu je jednim kamenom razbio vjetrobransko staklo utovarivača, a drugim pogodio okvir vrata vozila. Nakon toga uzeo je još kamenja, dok je FH izašao iz utovarivača. Tek tada je FH uzeo dva kamena u ruke, ali ih nije bacio, nego je, prema iskazima svjedoka, ĆH odmah zadržao okrivljenika i odvukao ga prema kući, nakon čega je EH ispustio kamenje. Dakle, niti u toj fazi događaja nije postojao stvarni napad EH na okrivljenika. Sama činjenica da je FH držao kamenje u rukama ne predstavlja istodoban protupravni napad koji bi opravdavao prethodno ili daljnje bacanje kamenja od strane okrivljenika. Za postojanje nužne obrane nije dovoljno da se osoba osjeća ugroženom ili da pretpostavlja mogućnost napada, nego mora postojati stvarni, neposredni i protupravni napad koji zahtijeva obranu. U konkretnom slučaju takav napad nije dokazan. Dokazano je jedino da je EH uklanjao armaturu utovarivačem, što eventualno može predstavljati zadiranje u imovinska prava, ali ne i fizički napad na okrivljenika.

15. Slijedom navedenoga, ovaj sud zaključuje da okrivljenik nije postupao radi odbijanja istodobnog ili neposredno predstojećeg protupravnog napada, već je vlastitom odlukom započeo fizički sukob bacanjem kamenja prema utovarivaču i nastavio s takvim postupanjem i nakon razbijanja stakla vozila. Stoga nisu ostvarene zakonske pretpostavke za primjenu instituta nužne obrane iz članka 21. KZ/11..

16. Nakon što je utvrdio da u konkretnom slučaju nisu ostvarene zakonske pretpostavke za primjenu instituta nužne obrane iz članka 21. KZ/11., sud je utvrdio da je okrivljenik svojim postupanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11.. Naime, među strankama nije bilo sporno da je okrivljenik 21. listopada 2022. oko 8,30 sati u [adresa], u [adresa], uzeo nekoliko kamenja nepravilnih oblika i bacio ih u smjeru kabine utovarivača „WACKER NEUSON 950“ u vlasništvu trgovačkog društva „JUKIĆ- DAM d.o.o.", pri čemu je jednim kamenom razbio prednje vjetrobransko staklo navedenog utovarivača. Takve nesporne činjenične okolnosti potvrđene su i provedenim dokazima, prije svega iskazima svjedoka FH, ĆH i AH te obranom samog okrivljenika, iz kojih proizlazi da je upravo okrivljenik bacio kamen koji je razbio prednje vjetrobransko staklo utovarivača. Utovarivač predstavlja tuđu pokretnu stvar u vlasništvu trgovačkog društva „JUKIĆDAM d.o.o.", dok razbijanje njegovog prednjeg vjetrobranskog stakla predstavlja oštećenje stvari, u smislu članka 235. stavka 1. KZ/11., budući je time umanjena uporabna vrijednost i funkcionalnost vozila te je nastala potreba za popravkom. Sud je precizirao činjenični opis kaznenog djela na način kako je naznačeno u izreci presude i iz činjeničnog opisa ispustio navod da je trgovačkom društvu JUKIĆ-DAM d.o.o. prouzročena šteta u iznosu od 3.967,22 eura (u protuvrijednosti 29.891,00 kuna), budući da visina nastale štete nije zakonsko obilježje kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11..

17. U konkretnom slučaju, a u skladu sa člankom 3. KZ/11., sud je prema okrivljenom primijenio zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a to je KZ/11. budući kasnija izmjena i dopuna Kaznenog zakona objavljena u "Narodnim novinama", broj: 114/23., 36/24. i 136/25., nisu blaže za okrivljenog.

18. Što se tiče subjektivnog odnosa kažnjivosti, sud je utvrdio da je okrivljeni ĐH postupao s izravnom namjerom. Naime, okrivljenik je bio svjestan da baca kamenje prema kabini utovarivača, bio je svjestan da takvim postupanjem može oštetiti vozilo, a upravo je to i htio, što proizlazi iz načina izvršenja djela, sredstva kojim je djelo počinjeno te mjesta u koje je kamenje usmjerio. Stoga je bio svjestan svih obilježja kaznenog djela i htio njihovo ostvarenje. Pobude počinjenja ovog kaznenog djela proizlaze iz loših odnosa okrivljenog i FH (koji je direktor društva JUKIĆ- DAM d.o.o.), a nesuglasja su uvjetovana imovinsko pravnim odnosima, što među njima nije ni sporno.

19. Što se tiče ubrojivosti okrivljenog ĐH, ona tijekom postupka nije isticana kao sporna, a niti su izvedeni dokazi koji bi isključivali njegovu krivnju, pa je okrivljeni kazneno odgovoran za počinjenje kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. KZ/11., zbog čega ga je proglasio krivim.

20. Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije sud je, sukladno odredbama KZ/11., ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i visini bude primjerena stupnju krivnje okrivljenika, težini počinjenog kaznenog djela i kaznenim djelom zaštićenog dobra te svrsi kažnjavanja.

21. Okrivljeni ĐH nije kazneno osuđivan. Protiv okrivljenog se ne vodi drugi kazneni postupak. Okrivljeni je priznao određene činjenične navode (prethodno je navedeno, osporavajući namjeru postupanja i visinu štete). Navedeno su olakotne okolnosti.

22. Okrivljeni ĐH je prekršajno kažnjavan. Prema potvrdi Odjela prekršajne evidencije kažnjen je tri puta, od čega u dva navrata zbog prekršaja počinjenih protivno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, a jednom zbog prekršaja iz čl. 70. st. 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana. Navedeno su otegotne okolnosti.

23. Pri odmjeravanju kazne sud je razmatrao navedene okolnosti i imajući u vidu sve naprijed navedeno, sud smatra da se svrha kažnjavanja može ostvariti i bez izvršenja kazne zatvora. Kazna, naime, mora biti takva da utječe na okrivljenog, ali i na sve ostale da ne čine kaznena djela, da se okrivljeni, a i svi ostali ubuduće ponašaju sukladno zakonu. Stoga je sud okrivljenog osudio na kaznu zatvora 6 mjeseci i na temelju čl. 56. st. 2. i 3. KZ/11. izrekao mu uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja 1 godine koja kazna je primjerena svim okolnostima djela i osobnosti okrivljenog i kojom će se postići svrha kažnjavanja.

24. Što se tiče odluke o imovinsko pravnom zahtjevu, obrazlaže se sljedeće. Iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je uslijed postupanja okrivljenika nastala šteta na predmetnom utovarivaču, budući da je okrivljenik kamenom razbio prednje vjetrobransko staklo, što proizlazi iz obrane okrivljenika te iskaza svjedoka EH, ĆH i AH i dokaza ispravom. Stoga nije sporno da je oštećeniku nastala imovinska šteta. Međutim, sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da ukupni iznos štete naveden u optužnici odgovara upravo posljedicama radnji koje su okrivljeniku stavljene na teret. Naime, iz priloženog predračuna trgovačkog društva Vukušić Lokas d.o.o., izrađenog za trgovačko društvo JUKIĆ-DAM d.o.o., proizlazi da se, osim zamjene prednjeg vjetrobranskog stakla, predviđa popravak odnosno zamjena i više drugih dijelova utovarivača, poput hidrauličnog crijeva, lijevih vrata, metlice i ruke brisača, brave paljenja, brtve za prozor, ljepila, dimera i drugih dijelova. Budući da oštećenje tih dijelova nije obuhvaćeno činjeničnim opisom optužnice niti je tijekom postupka na nedvojben način utvrđeno da su upravo oni oštećeni radnjama okrivljenika, sud nije mogao pouzdano utvrditi koliki dio ukupnog iznosa iz predračuna predstavlja štetu nastalu predmetnim kaznenim djelom. Kako visina štete nije bitno obilježje kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. KZ/11., a sud je navedeni iznos ispustio iz činjeničnog opisa presude, to je oštećenika, sukladno odredbi članka 158. stavak 2. KZ/11., s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom uputio na ostvarivanje prava u parničnom postupku, kako se u izreci i navodi.

25. S obzirom da je sud u ovom predmetu donio presudu, na temelju odredbe čl. 544. st. 1. ZKP/08. izvan snage je stavljen kazneni nalog izdan presudom ovog suda broj: K-1031/2023-2 od 22. studenoga 2023., kojim je okrivljeni ĐH proglašen krivim zbog kaznenog djela iz 235. st. 1. KZ/11., kako se u izreci i navodi.

26. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP/08. dužan je okrivljeni ĐH platiti trošak kaznenog postupka paušalne svote u iznosu 300,00 eura, u roku 15 dana od pravomoćnosti presude. Ocjena je suda da je iznos troška primjeren duljini, trajanju i složenosti postupka i da će ovaj iznos okrivljeni koji ima stalna mirovinska i druga primanja te imovinu (proizlazi iz iskaza) moći podmiriti, a da time ne ugrozi svoje uzdržavanje.

U Splitu, 11. lipnja 2026.

S U D A C:

Mila Kragić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA!

ODO Split

Okrivljeni ĐH i njegov branitelj odvjetnik Toni Marinković

Opunomoćenik oštećenog odvjetnik Edvard Sušac

Spis