Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

Kž-54/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Nives Nikolac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marijane Lokas, u kaznenom predmetu protiv optuženog HM, zbog kaznenog djela iz članka 247. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11. i 144/12., - dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima posl. br. K-466/2021-22 od 2. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 11. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vinkovcima posl. br. K-466/2021-22 od 2. prosinca 2022. optuženi HM oslobođen je od optužbe na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., - dalje u tekstu: ZKP/08) da bi počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 1. i 2. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećenik trgovačko društvo ... iz [adresa] s imovinskopravnim zahtjevom upućen je u parnicu.

1.2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žali se Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu podnio je optuženi HM, po branitelju Hrvoju Miličeviću, odvjetniku u Županji, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Državni odvjetnik nalazi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 u tvrdnji da postoji proturječnost izreke prvostupanjske presude i razloga iste jer da se u izreci prvostupanjske presude optuženog oslobađa od optužbe na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 (sud nije našao dokaza počinjenja kaznenog djela za koje se optuženi HM tereti optužbom) iako u obrazloženju presude, tvrdi žalitelj, prvostupanjski sud zaključuje kako se u predmetnom slučaju radi o građanskom imovinskopravnom odnosu između optuženika i oštećenog kao odgovorne osobe trgovačkog društva ..., kojeg trebaju rješavati u parnici, da bi potom sud zaključio da nije dokazano da je optuženi počinio terećeno kazneno djelo u pogledu subjektivnog elementa predmetnog kaznenog djela, zbog čega optuženika sukladno odredbi članka 453. točke 3. ZKP/08 oslobađa od optužbe. Stoga, smatra državni odvjetnik u žalbi, potpuno je nejasno oslobađa li prvostupanjski sud optuženika jer nema dokaza da je počinio kazneno djelo na način kako se tereti u izreci ili zato što u postupanju optuženika uopće nema elemenata kaznenog djela, zbog čega da je prvostupanjska presude nerazumljiva i nije ju moguće ispitati.

6.1. Suprotno istaknutim žalbenim tvrdnjama državnog odvjetnika, nema nikakve proturječnosti između izreke i razloga pobijane presude te su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno jasni i bez proturječnosti. Naime, izreka oslobađajuće presude i ne treba nužno sadržavati (iako pobijana sadrži) po kojoj točki iz članka 453. ZKP/08 je odluka donesena (u članku 454. ZKP/08 propisano je što se navodi u izreci presude kojom se optuženik oslobađa od optužbe), već je to potrebno obrazložiti u razlozima presude. U predmetnom slučaju iz obrazloženja pobijane presude jasno i nedvojbeno slijedi da prvostupanjski sud ne nalazi dokazanim subjektivni element bića predmetnog kaznenog djela, odnosno nema dokaza da je optuženi HM predstavnika oštećenog trgovačkog društva ... doveo u zabludu lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica, niti da mu je cilj bio stjecanje protupravne imovinske koristi za trgovačko društvo ..., kojeg trgovačkog društva je bio direktor. To je jasno navedeno u točki 34.1. obrazloženja prvostupanjske presude, u kojoj je navedena i odredba članka 453. točke 3. ZKP/08 kao temelj za donošenje oslobađajuće presude (zbog toga što nije dokazano da je optuženik počinio djelo za koje se optužuje) te ponavlja u točki 35. obrazloženja prvostupanjske presude.

6.2. Stoga, protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika u okviru istaknute žalbene osnove, proizlazi da prvostupanjski sud nije počinio istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, a ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti da je na štetu optuženika ostvarena povreda kaznenog zakona, što je drugostupanjski sud dužan ispitati sukladno točki 2. naprijed citirane zakonske odredbe. Stoga žalba državnog odvjetnika iza naprijed istaknute žalbene osnove nije osnovana.

7. Državni odvjetnik u žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ističe kako je prvostupanjski sud iz utvrđenih činjenica izveo pogrešne zaključke. Tako navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako djelomično plaćanje duga za preuzetu robu pokazuje da optuženik nije imao namjeru pribavljanja nepripadne imovinske koristi ili počinjenja štete. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud propustio vezano za poslovne odnose između dvaju trgovačkih društava, trgovačkog društva ... i oštećenog trgovačkog društva ..., pravilno cijeniti i vrednovati nalaz vještaka iz kojeg proizlazi da je trgovačko društvo ... ... u inkriminiranom razdoblju imala loše rezultate poslovanja i da zbog loših rezultata poslovanja tog trgovačkog društva nije bilo realno očekivati plaćanje ili naplatu, te da je naplata prvotnog duga od 50.000,00 HRK duga cesijom, navodi dalje državni odvjetnik u žalbi "…očito bila posljednja napregnuta transakcija koju je društvo optuženika moglo platiti…". Unatoč svemu, da je prvostupanjski sud "…iz nepoznatih razloga…" obranu optuženika prihvatio kao vjerodostojnu, iako je oštećenik iskazao da ga optuženik nije kontaktirao vezano za plaćanje duga te mu nije nudio druge mogućnosti za naplatu, niti je optuženik ponudio iti jedan dokaz o svojim ponudama za rješavanje dugovanja. Uz to, navodi se dalje u žalbi državnog odvjetnika, iz obrane samog optuženika proizlazi da u stečajnom postupku njegova važnog kooperanta trgovačkog društva ... iz [adresa] nije prijavio potraživanje svojeg društva što, po žalitelju, ukazuje na ozbiljnost tvrdnji optuženika za ponudama za namirenje duga trgovačkom društvu ...

7.1. Protivno ovakvim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je ispravno, nakon svestrane analize obrane optuženika i provedenih dokaza, zaključio da kazneno djelo koje se optuženiku HM stavlja na teret nije dokazano u pogledu subjektivnog elementa tog kaznenog djela, jer da nije dokazano da je optuženik HM kao direktor trgovačkog društva ... predstavnike trgovačkog društva ... doveo u zabludu lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica, niti je dokazano da je kao cilj imao stjecanje protupravne imovinske koristi za ..., te donio oslobađajuću presudu na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08. Dakle, u predmetnom slučaju nije sporno da je na kraju poslovnog odnosa između trgovačkih društava ... i ... ostao dug trgovačkog društva ... prema trgovačkom društvu ... u iznosu od 109.697,05 HRK. Međutim, kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud, poslovni odnos između ta dva trgovačka društva potrebno je analizirati u ukupnosti, a koji je započeo početkom srpnja 2007. ( i trajao gotovo jednu godinu), međusobnim dogovorom predstavnika tih dvaju trgovačkih društava, a cilj je bio, koji zaključak prvostupanjski sud opravdano nalazi na temelju izvedenih dokaza, da se trgovačkom društvu ... tom poslovnom suradnjom omogući dovršetak radova na objektima na kojima su radili uz pomoć svojih kooperanata, a za te radove im je bio potreban materijal koji je u svom asortimanu imalo trgovačko društvo ..., te da nakon naplate tih radova trgovačko društvo ... podmiri i svoje kooperante i plati dug za robu trgovačkom društvu ... Takav način poslovanja, također osnovano zaključuje prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, funkcionirao je kroz određeno vremensko razdoblje, trgovačko društvo ... platilo je nekoliko računa za preuzetu robu trgovačkom društvu ..., a dio robe je plaćen cesijom s trgovačkim društvom ..., u iznosu od 50.000,00 HRK. S takovim načinu poslovanju između navedenih trgovačkih društava, uz davanje na odgodu plaćanja robe trgovačkom društvu ... od strane trgovačkog društva ..., kako to osnovano primjećuje prvostupanjski sud, odgovorna osoba trgovačkog društva ..., RM, kao što je bio upoznat s očekivanjima trgovačkog društva ... s očekivanjem da će i trgovačko društvo ..., kojeg je on direktor, naplatiti svoja potraživanja za isporučenu robu kada trgovačko društvo ... naplati izvedene radove na objektima na kojima su radili, a da je to tako, osnovano zaključuje prvostupanjski sud, proizlazi iz toga što je upravo osobno direktor trgovačkog društva ..., RM vršio procjenu i odobrenje kojim kupcima njihove robe će se ista dati uz odgodu plaćanja, u kojem pravcu su iskazivala i dvojica svjedoka, BM i CM, zaposleni kao trgovci u trgovačkom društvu ... u poslovnici u [adresa] u inkriminiranom razdoblju. Prvostupanjski sud analizom poslovnih odnosa navedenih trgovačkih društava dolazi do ispravnog zaključka da je direktor trgovačkog društva ..., optuženi HM, prilikom sklapanja poslovnog odnosa s trgovačkim društvom ... zaista imao prijevarnu namjeru, onda ne bi prepustio cesijom) svoje naplatno potraživanje prema trgovačkom društvu ... u korist trgovačkog društva ... u iznosu od 50.000,00 HRK, a u tom pravcu, da kod optuženika nije postojala prijevarna namjera, upućuje i činjenica da u vrijeme izdavanja bianco zadužnica računi ... nisu bili u blokadi. I činjenica, o čemu je svjedočio OM, koji je s trgovačkim društvom ... surađivao kao kooperant, da mu je navedeno trgovačko društvo isplatilo u cijelosti njegova potraživanja za radove koje je obavio kao kooperant za to trgovačko društvo kompenzacijom (motornim vozilom, građevinskim materijalom i stolarijom) budući se na drugačiji način nije mogao naplatiti, jer trgovačko društvo ... nije naplatilo svoja potraživanja od trgovačkog društva ..., upućuju na opravdanost zaključka prvostupanjskog suda vezano za način poslovanja trgovačkog društva ... Glede nalaza i mišljenja vještaka Darija Dumančića, da je poslovanje trgovačkog društva ... bilo loše i nestabilno kroz određeno vremensko razdoblje, to svakako treba uzeti u obzir, ali i činjenicu da je trgovačko društvo ... u istom razdoblju imalo više dogovorenih poslova na školskim objektima i kućama u obnovi u [adresa] i da su radili kao kooperanti trgovačkog društva ..., u to vrijeme velike i stabilne tvrtke, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da je optuženi HM kao direktor trgovačkog društva ... u takvim okolnostima mogao očekivati da će iz tih poslova moći financirati troškove materijala kojeg je nabavljao od trgovačkog društva ... , koji materijal je i koristio upravo u izvršavanju tih dogovorenih poslova.

7.2. Dakle, kako državni odvjetnik žalbenim navodima ničim nije doveo u sumnju pravilna utvrđenja odlučnih činjenica kaznenog djela za koje je optuženi HM oslobođen od optužbe, to žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena.

8. Iz iznesenih je razloga žalbu državnog odvjetnika valjalo odbiti kao neosnovanu te temeljem članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku 11. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Jakoliš