REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

Povrv-60/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja COMPANYWALL d.o.o., Zagreb, Ulica Divka Budaka 1D, OIB: 93441573210, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Panić Šušteršić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica iz Zagreba, Slavonska avenija 1c, protiv tuženika Nekretnine Imperial j.d.o.o., Zagreb, Draganići 8A, OIB: 28649678855, kojeg zastupa punomoćnik AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Odvjetničko društvo Jukić & partneri j.t.d., Zagreb, Čalogovićeva ulica 1, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 26. svibnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika i zakonskog zastupnika tuženika, s danom objave 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e :

I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. sudskog predmeta Ovrv-87947/2024, javnobilježničkog predmeta: UPP/OS-Ovrv-1110/2024 kojeg je 15. studenog 2024. godine izdao vršitelj dužnosti javnog bilježnika Andrea Kurilić iz Zagreba, Grižanska 6, a kojim se tuženiku nalaže u roku od osam dana platiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 144,83 € sa zateznom kamatom od 15. listopada 2022. do isplate po stopi obračunatoj do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 40,00 € uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 15.10.2022. godine pa do isplate po stopi obračunatoj do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 350,77 € zajedno sa zateznom kamatom 10. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

IV/ Odbija se djelomično zahtjev tužitelja za naknadu zakonske zatezne kamate na trošak postupka u iznosu od 87,50 € od 15.11.2024. do 09. lipnja 2026. kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe učinjena sukladno podnesku tužitelja od 28. siječnja 2026. godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ovrhovoditelj) je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave na osnovu kojeg je 15.11.2024. izdao vršitelj dužnosti javnog bilježnika Andrea Kurilić iz Zagreba donio rješenje o ovrsi br. sudskog predmeta: Ovrv-87947/2024, javnobilježničkog predmeta: UPP/OS-Ovrv-1110/2024 kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 144,83 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao i nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 87,50 € sve sa zateznom kamatom.

2. Po pravodobno izjavljenom prigovoru tuženika (ovršenika) rješenjem broj Povrv- 60/2026 od 20. siječnja 2026. godine ovaj sud je na temelju odredbe čl. 58. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje u tekstu: OZ) navedeno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, dok je u dijelu kojim je naloženo plaćanje postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.

3. Tuženik je u prigovoru naveo kako spori osnov i visinu utuženog potraživanja jer da stranke nisu ni u kakvom odnosu.

4. U postupku nastavljenom po pravilima parničnog postupka tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je osporio navode tuženika. Navodi kako su stranke sklopile Ugovor telefonskim putem kada je tužitelj uputio ponudu tuženiku, a tuženik je istu ponudu prihvatio. Poziva se na odredbe čl. 252. st. 1. i čl. 261. st 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje u tekstu: ZOO). Ističe kako je tužitelj ispunio svoju obvezu te dostavio tuženiku Certifikat bonitetne izvrsnosti, dok tuženik nije ispunio svoju obvezu i platio račun pa je tužitelj bio prisiljen pokrenuti ovaj postupak.

5. Tuženik u daljnjem tijeku postupka spori da bi nastala obveza plaćanjem računa tuženikovim prihvatom ponude jer da kod dvostranoobveznih ugovora nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu, ako druga strana nije ispunila svoju obvezu, a u ovom slučaju tužitelj nije izvršio uslugu koja je „ugovorena“. Navodi da u tužitelj nikada nije dostavio tuženiku elektronički certifikat sukladno ugovoru od 06.10.2022., a niti je izvršio ostatak svoje usluge (dostavu USB sticka i bonitetni izvještaj). Napomin je da se radi o certifikatu za 2021., a da je sada 2026. te da tužitelj više i ne može izvršiti svoju uslugu pa je ista postala nemoguća i ugovor je stoga raskinut po zakonu, a podredno tuženik izjavljuje da raskida ugovor zbog neispunjenja. Nadalje, napominje kako je došlo do nesporazuma u vezi bitnog sastojka ugovora (pa ugovor sukladno čl. 282. ZOO-a nije niti nastao), a podredno tuženik ističe prigovor poništenja ugovora sukladno čl. 280. ili 284. ZOO-a (zabluda ili prijevara), jer je djelatnica neistinito prezentirala sadržaj usluge koju tužitelj nudi i dovela u zabludu tuženika da se radi o certifikatu Financijske agencije, a ne neke nepoznate kompanije. Naime, djelatnica tužitelja je prezentirala da se radi o FINA-inom certifikatu bonitetne izvrsnosti, a da je tužitelj samo certifikator te je isključiva pobuda tuženika bila da dobije FINA-in certifikat izvrsnosti, jer CompanyWall certifikat odnosno certifikat tuženika nema nikakvo značenje u poslovnom svijetu ako nije ovlašten od FINA-e na certificiranje, jer se radi o maloj i nepoznatoj kompaniji. Tuženik utuženi račun nije zaveo u svoje poslovne knjige niti je koristio pravo na odbitak pretporeza. Napominje da je nakon nesporazuma vezano uz ugovor zvao suprotnu stranu u niz navrata kako bi nedvojbeno utvrdio da ne postoji poslovni odnos, no tužitelj očito ima poslovnu politiku nejavljanja na pozive „korisnika“ te se nije javljao tuženiku na sve njegove telefonske pozive. S obzirom da tužitelj nije obavio „ugovorenu“ „uslugu“ tuženik nije imao interesa dalje gubiti vrijeme na pozive.

6. Podneskom od 28.01.2026. tužitelj je preinačio tužbu na način da je povećao tužbeni zahtjev traživši i isplatu posebne naknade sukladno čl. 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine 108/2012, 144/2012, 81/2013, 112/2013, 121/2013, 78/2015, 71/2015, 114/2022,dalje: ZFPPN). Tuženik je istoj preinaci protivio u podnesku 24.02.2026.

7. Sukladno čl. 190. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje: ZPP-a) tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

8. U ovom predmetu prvo pripremno ročište održano je 31.03.2026., dakle tužitelj je izvršio preinaku tužbe prije zaključenja prethodnog postupka. Iako se tuženik protivio preinaci tužbe, ovaj sud je ocijenio kako je ista svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka pa je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva sukladno čl. 190. ZPP-a.

9. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to račun (list 12, 29, 55, 88 spisa), dopise (list 56-57, 89-90, spisa), mail korespondencija (list 58, 91, 124, 126 spisa), transkript (list 59, 109,spisa), sudsku praksu (list 60-63, 92-108 spisa), ispis facebook (list 113-114 spisa), ispis internetske stranice (list 115-117 spisa), ispis kurirske službe dpd (list 123, 127 spisa) te su preslušani razgovori (list 121, 128 spisa) i saslušan je zakonski zastupnik tuženika TT (list 132 spisa).

10. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud došao je do uvjerenja da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

11. U ovoj pravnoj stvari tužitelj potražuje iznos od 144,83 € s osnova nepodmirenog iznosa po utuženom računu za certifikat bonitetne izvrsnosti kao i iznos od 40,00 € s osnova posebne naknade sukladno ZFPPN-u.

12. Uvidom u utuženi račun razvidno je kako ga je izdao tužitelj 06.10.2022. tuženiku radi certifikata tužitelja i to Certifikata 1-2 odnosno certifikata bonitetne izvrsnosti u koji paket je uključen 1 usb, 1 certifikat, 1 miš i podloga za miš i to sve za 1.091,25 kn. U istom je naveden datum dospijeća 14.10.2022.

13. Iz dopisa (list 56-57, 89-90) razvidno je kako tužitelj navodi da je s klijentom TT **.**.2022. sklopio dogovor, da tužitelj kao bonitetna kuća vrši certifikaciju hrvatskih tvrtki koje su ostvarile najbolje poslovne rezultate u prethodnoj godini te da se kao nositelj certifikata bonitetne izvrsnosti se nalaze među najkonkurentniji hrvatskim tvrtkama te da uz taj paket će im biti dostavljeno certifikat u tiskanom izdanju, digitalni certifikat bonitetne izvršnosti, USB s financijskim izvješćem i miš i pripadajuća podloga za miš. Također je navedeno kako će dobiti tromjesečni besplatni pristup poslovnim informacijama o desecima tisućama hrvatskih tvrtki te se dostavljaju korisničko ime i lozinka za pristup podacima, a da se u prilogu nalazi račun za pruženu uslugu u iznosu od 1.746,00 kn + PDV.

14. Uvidom u mail korespondenciju (list 58, 91, 124, 126 spisa) razvidno je da je tužitelj poslao tuženik e-mail kojim mu čestita na izvrsnom vođenju tvrtke i primitku potvrde o dodjeljivanju bonitetne ocjene AAA koju tužitelj dodjeljuje samo tvrtkama koje posluju pouzdano i nemaju blokirane račune i svoje obveze podmiruju na vrijeme te dostavljaju poveznicu za certifikat u elektroničkom obliku koji se može staviti na web stranicu te se dostavljaju pristupni podaci radi pristupa na portal tužitelja.

15. Iz spis kurirske službe dpd razvidno je da je tuženiku dostavljen paket 07.10.2022. u 12,04 sati.

16. Iz ispisa facebooka i internetskih stranica razvidno je kako se radi o komentarima vezan za poslovnu suradnju s tužiteljem. Iz komentara nije razvidno da bi se komentirao poslovni odnosno konkretno ovdje tužitelja i tuženika već se radi o iskustvima drugih osoba s tužiteljem te je također priložen i račun koji je tužitelj izdao za društvo Big Win j.d.o.o., a koji se ne odnosi na ovaj poslovni odnos između tužitelja i tuženika.

17. Iz preslušanih razgovora i transkripta razvidno je kako su postojala 2 telefonska poziva između djelatnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika.

18. U prvom telefonskom razgovoru djelatnik tužitelj je kontaktirao zakonsku zastupnicu tuženika te je naveo kako je tuženik postigao najveću moguću bonitetnu ocjenu AAA za 2021. te da je tuženik ostvario pravo na međunarodni certifikat izvrsnosti, da je tuženiku bonitetnu ocjenu dodijelila tužiteljeva kuća sa sjedištem u [adresa] i da certifikat vrijedi i na inozemnom tržištu, da je on dobra referenca za kredibilitet, da se vani puno drugačije gleda na to nego u Hrvatskoj, no da certifikat ima istu vrijednost i u Hrvatskoj i u Švicarskoj. Certifikat se šalje u pisanom obliku na A4 formatu preporučenom pošiljkom, kao i u pdf obliku koji se može staviti na web stranicu, facebook, instagram kao i elektronski certifikat koji se može staviti kao potpis na ponude, predračune, račune. Zakonska zastupnica tuženika je potvrdila e-mail adresu kao i adresu sjedišta tuženika na koje se mogu slati certifikat. Ista je navela kako će ona biti na adresi sjedišta da preuzme certifikat. Djelatnik tužitelja je napomenuo kako tuženik ima pravo i na tužiteljev informator kao bonus na 3 mjeseca gdje može provjeravati druge tvrtke i njihov bonitet. Djelatnik tužitelj je naveo kako će joj preporučeno poštom poslati pisani certifikat u roku od 7 dana, a elektronički putem mail adrese u roku 2 dana. Također je naveo da je za to potrebno platiti naknada koja će tuženiku biti umanjena za 30% i da ona iznosi 1.710,00 kn + PDV i može se platiti u 2 mjesečne rate. Nema nikakve akontacije. Prvo se šalje tuženiku certifikat, a nakon 7 dana se izdaje račun. Također je naveo da će pustiti nalog da se tuženiku izradi i pošalje certifikat te je zamolio zakonsku zastupnicu tuženika da potvrdi njegovoj kolegici koja će ju povratno zvati podatke tuženika da on nije kojim slučajem nešto krivo zapisao. Zakonska zastupnica je navela da nema problema.

19. U drugom telefonskom razgovoru zakonska zastupnica tuženika je djelatnici tužitelja potvrdila svoje podatke u smislu naziv tuženika i sjedište, da se tuženiku izdaje certifikat AAA koji se šalje na adresu zajedno s USB stickom i bonitetnim izvještajem, a da se elektronski certifikat šalje na email adresu te da to sve iznosi 1.710,00 kn + PDV. Navedeno je sve potvrdila zakonska zastupnica tuženika.

20. U svojem iskazu zakonski zastupnik tuženika TT je navela kako ju je nazvao gospodin koji se predstavio da je iz firme iz [adresa]. Na kraju nakon razgovora je shvatila da ta firma i nije baš onakva kako se predstavlja jer da su joj preko telefona rekli da njena firma ima izvrstan bonitet, a da bi ju kasnije djelatnik tužitelja pitao je li bila u blokadi što bi on trebao znati s obzirom na njezin bonitet. Tek u zadnjoj minuti se spominje naknada koju bi ona trebala platiti za ove certifikate. Nakon nekoliko sati poslije razgovora ona je shvatila da je u razgovoru bila izmanipulirana. Od tužitelja je dobila nekakav paket, no ona ga je htjela tužitelju vratiti, nije ga otvarala te mu ga je kasnije vratila putem GLS-a u travnju 2023. Nakon mjesec dana oni su nju zvali da postoji dugovanje prema njima, no međutim ona im je rekla da nema nikakvo dugovanje jer da želi raskinuti ugovor što oni njoj nisu priznali već su rekli da ima dugovanje. Ne osporava samu snimku, niti da je ona na toj snimci, no ona je bila izmanipulirana u tom razgovoru. Nakon što je shvatila da je izmanipulirana ona ih je pokušala kontaktirati na broj s kojeg su ju zvali te joj nisu odgovarali te je slijedeći njihov razgovor bio nakon mjesec dana kada su je zvali da ima dugovanje. Ona je bila izmanipulirana zbog lažnog predstavljanja. U razgovoru je rečeno da joj žele dodijeliti certifikat vezano za bonitet, da isti vrijedi u drugim državama i slično, no smatra da to što je rečeno je laž, i da oni nemaju uvid u njezin bonitet iz razloga š to ju je njihov djelatnik pitao je li bila u blokadi i je li otvoren stečaj. Kasnije je u razgovorima s drugima shvatila da su neki od njih dobili certifikat iako su bili u stečaju. Ne zna kako tužitelj posluje niti se raspitivala vezano za urednost njegovog poslovanja. Nije podnijela kaznenu prijavu vezano za lažno predstavljanje. U vrijeme razgovora tuženik je bio trgovačko društvo.

21. Tuženik je u prigovoru i tijekom postupka naveo kako je tužitelj tuženiku zapravo ponudi dostavljanje FINA-inog certifikata bonitetne izvrsnosti i da tužitelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu i da je tuženik bio doveden u zabludu odnosno da je prevaren da se radi o FINI-om certifikatu, a ne tužiteljevom kako se kasnije ispostavilo.

22. Međutim iz provedenog dokaznog postupka nije razvidno da je tužitelj nudio tuženiku da će mu dostaviti FINI-in certifikat već je upravo naveo kako je radi o certifikatu tužitelja. Iz telefonskog razgovora vidljivo je kako je tužitelj ponudi o tuženiku dostavu fizičkog certifikata putem pošte i elektroničkog putem e-maila kao i pristup njegovom portalu na 3 mjeseca. Iz podatka kurirske službe dpd razvidno je da je tuženiku paket dostavljen 07.10.2022. u 12,04 sati. Zakonska zastupnica tuženik je u svojem iskazu potvrdila da je zaprimila paket, no da ga nije otvarala i da ga je potom vratila putem GLS-a u travnju 2023., dakle 6 mjeseci nakon što je paket zaprimila. Također je razvidno da je tuženik na e-mail dostavljen elektronički certifikata koji može staviti u potpis kao i podaci za pristup portalu tužitelja.

23. Dakle, uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, ovaj sud je nesporno utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem navedenog ugovora te da je tužitelj izvršio svoju ugovornu obvezu, jer je tuženiku dostavio pisani certifikat kao i elektronički te podatke za pristupanje njegovom portalu.

24. Tuženik tijekom postupka navodi da tužitelj nije ispunio svoju obvezu, no međutim zakonska zastupnica tuženik je navela u svojem iskazu da je tuženiku stigao paket od tužitelja, no da ga ona nije otvorila.

25. Sukladno čl. 9. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu je dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

26. Tuženik ne može tvrditi da tužitelj nije ispunio svoju obvezu, ako je zaprimio paket od njega, a nije ga otvorio da pregleda što mu je dostavljeno i je li tužitelj doista dostavio ono što je trebao dostaviti. Kako tuženik nije otvorio paket, isti sada ne može tvrditi da tužitelj nije ispunio svoju obvezu.

27. Ovdje valja napomenuti kako je tuženik trgovac te kako trgovac pri sklapanju ugovora mora primijeniti dužnu pažnju dobrog gospodarstvenika. Dakle, tuženiku je jasno dana ponuda koju je on prihvatio kako u prvom telefonskom razgovoru tako i u drugom telefonskom razgovoru, a već 07.10.2022. je zaprimio pošiljku od tužitelja koju ne otvara što ne upućuje na primjenu dužne pažnje dobrog gospodarstvenika. Nadalje, zakonska zastupnica tuženika navodi da je pokušala dobiti tužitelja putem telefona da raskine ugovor, no da se nije nitko javio pa ih više nije zvala već se čula s njima kad su je oni zvali radi dugovanja gdje je ona navela da nema nikakvog dugovanje jer da ona želi raskinuti ugovor. Navedeno ponašanje također nije ponašanje koje upućuje na primjenu dužne pažnje dobrog gospodarstvenika koja se traži od trgovaca. Naime, ukoliko je doista postojala volja za raskidom ugovora ista volja se mogla izraziti puno ranije, a ne mjesec dana nakon što joj je ispunjena obveza od strane tužitelja i na neki drugi način, a ne samo putem telefona kao slanjem preporučene pošiljke ili izjava o raskidu putem e-maila. Međutim nakon što zakonski zastupnik nije dobio tužitelja na telefon on je odustao od daljnjeg kontaktiranja tužitelja radi davanja izjave o raskidu ugovora.

28. Ovdje valja napomenuti kako su tužitelj i tuženik sklopili trgovački ugovor u smislu odredbe čl. 14. st. 2. ZOO-a jer je sklopljen u obavljanju djelatnosti koja čine predmet njegovog poslovanja i ne može se smatrati potrošačkim ugovorom pa se zakonski zastupnik ne može pozivati da je bio izmanipuliran prilikom telefonskog razgovora, obzirom da je djelatnik tužitelj jasno naveo u telefonskom razgovoru što nudi i koju je naknadu tuženik dužan platiti za to, stoga sud iz telefonskog razgovara nije utvrdio da bi tuženik mogao biti u zabludi sukladno čl. 280. ZOO-a pa da bi zbog toga tuženik mogao tražiti da se isti ugovor poništi, a niti je sud našao da bi tuženik bio prevaren od strane tužitelja, sukladno čl. 284. ZOO-a ili da je između stranaka bio nesporazum sukladno čl. 282. ZOO-a. Tuženik je kao trgovac trebao primijeniti dužnu pažnju dobrog gospodarstvenika i procijeniti je li mu ono što nudi tužitelj potrebno za njegovo poslovanje. Nadalje, iz telefonskih razgovora nije vidljivo da bi tuženik bio prisiljen donijeti odluku odmah te je ukoliko je bio nesiguran mogao tražiti vrijeme da promisli trebaju li mu usluge tužitelja koje on nudi, što bi svakako dobar gospodarstvenik trebao učinio ukoliko ne bi bio siguran, a posebice ukoliko treba stupiti u poslovni odnos s drugim gospodarstvenikom s kojim ranije nije surađivao.

29. Prema odredbi članka 10. stavka 1. ZOO-a, tuženik kao i tužitelj su u ispunjenju obveznog odnosa dužni postupati pažnjom dobrog gospodarstvenika, a ta je razina pažnje potrebna i za sklapanje svakog ugovora kojim bi se regulirali obvezni odnosi s trećim osobama. Za razliku od tužitelja i tuženika, koji su osobe koja obavljaju gospodarsku djelatnost, fizičke su osobe dužne primijeniti pažnju dobrog domaćina, što je niži stupanj pažnje, u odnosu na koju se primjenjuju i odredbe o pravnoj zaštiti takvih osoba, što u ovom konkretnom poslovnom odnosu nije slučaj. S obzirom na to da je tuženik s tužiteljem sklopio ugovor kao trgovac, on je bio dužan postupati pažnjom dobrog gospodarstvenika, pa ne uživa isti stupanj zaštite prava kao obična fizička osoba.

30. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o dostavi certifikata o bonitetu u papirnatom obliku i elektroničkom, i pristupnih podataka za njegov portal, a koji je sklopljen telefonskim putem sukladno čl. 261. i čl. 252. ZOO-a te da je tužitelj izvršio ugovorenu uslugu, a da je tuženik bio u obvezi podmiriti 1.091,25 kn + PDV, što je naknada od 1.710,00 kn + PDV umanjena za 30% sukladno telefonskoj ponudi koju je djelatnik tužitelja dao tuženiku, a što u protuvrijednosti iznosi 144,83 €. Nadalje, u postupku nije utvrđeno da je tuženik pravovremeno raskinuo ugovor već da je tužitelju tek izjavio da bi raskinuo ugovor nakon što ga je tužitelj zvao da podmiri dugovanje. Kako je tužitelj ispunio svoju obvezu tako ovdje nema govora o tome da je ugovor raskinut po zakonu jer da je ispunjenje obveze tužitelja u međuvremenu postalo nemoguće.

31. Sud je visinu tužbenog zahtjeva utvrdio uvidom u utužen račun koji se u skladu odredbama OZ-a smatra vjerodostojnom ispravom, a koji je sastavljen sukladno ponudi tužitelja danoj u prvom telefonskom razgovoru, a koja cijena je potvrđena između stranaka i u drugom telefonskom razgovoru. Tuženik nije dokazao tijekom postupka da bi utuženi račun u cijelosti podmirio. Slijedom sveg navedenog sud je odlučio kao pod točkom I/ izreke ove presude.

32. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Zatezna kamata dosuđena od prvog dana nakon dospijeća pa do namirenja. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a po stopi za trgovačke ugovore obzirom da se ovdje radi o odnosu temeljem trgovačkog ugovora te je stoga odlučeno kao pod točkom I/ izreke ove presude.

33. U odnosu na posebnu naknadu u iznosu od 40,00 € sukladno čl. 13. ZFPPN-a, valja navesti kako je odredbom članka 12.a stavka 1. ZFPPN-a propisano da ako dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje vjerovniku, bez ikakve daljnje opomene, pored glavnice i kamate za kašnjenje s plaćanjem, pod uvjetom da je vjerovnik ispunio svoje ugovorne i zakonske obveze. Prema odredbi članka 13. ZFPPN-a, u poslovnim transakcijama između poduzetnika i između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze, ako dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze, vjerovnik ima pravo, bez ikakve daljnje opomene na posebnu naknadu u kunama u protuvrijednosti 40,00 EUR (stavak 1.). Vjerovnik ima pravo na posebnu naknadu iz stavka 1. ovoga članka bez obzira na to je li pretrpio kakvu štetu zbog dužnikovog zakašnjenja (stavak 2.). Odredbe članaka 1. i 2. ovoga članka ni na koji način ne umanjuju, ne ograničavaju niti isključuju pravo vjerovnika na naknadu štete, troškove postupka prisilne naplate i ostala prava koja mu pripadaju zbog dužnikovog zakašnjenja (stavak 3.).

34. Iz citiranih odredaba članka 13. ZFPPN-a proizlazi da pravo na posebnu naknadu u iznosu od 40,00 EUR vjerovnik ima na temelju samog zakona, čim dužnik novčane obveze dođe u zakašnjenje. To njegovo pravo postoji neovisno o činjenici što mu još i pored glavnice pripadaju i zatezne kamate radi zakašnjenja u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a.

35. Dakle, tužitelju pripada posebna naknada iz odredbe članka 13. ZFPPN -a za utuženi račun u iznosu od 40,00 EUR. Također, tužitelju u skladu s odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a pripadaju i zatezne kamate obračunate na iznos te posebne naknade iz odredbe članka 13. stavka 1. ZFPPN-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-839/2024-2 od 4. veljače 2025.) od zakašnjenja tuženika. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate u visini kamatne stope propisane za trgovačke odnose (članak 29. stavak 2. ZOO-a) obzirom da se radi o dugovanju iz trgovačkog ugovora (tako i u odluci VTS RH Pž-3952/2025-2). Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II/ izreke ove presude.

36. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP -a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj 138/23, 107/25; dalje u tekstu Tarifa).

37. U odnosu na troškove ovršnog postupka, tužitelj ima pravo na zatražene troškove ovršnog postupka za javnobilježničku nagradu u iznosu od 87,50 €, a sukladno odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21, 18/22, 154/22; dalje: Pravilnik).

38. U odnosu na troškove parničnog postupka tužitelj ima pravo na naknadu troška i to za trošak podnesaka 28.01.2026. i 03.04.2026. za svaki iznos od 50,00 € (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima dana 31.03.2026. i 26.05.2026. za svaki iznos od 50,00 € (Tbr. 9/1 Tarife), što ukupno čini 200,00 €, a što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 250,00 €. Tužitelju je valjalo dosuditi troškove sudske pristojbe na presudu u cjelokupno zatraženom iznosu od 13,27 €. Stoga je tužitelju valjalo ukupno dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 263,27 €, odnosno zajedno s troškovima ovršnog postupka ukupan iznos od 350,77 €, a na troškove postupka dosuditi zatezne kamate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, sve po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.).

39. Tužitelj je u postupku tražio zakonske zatezne kamate na ovršni trošak od donošenje rješenja o ovrsi, a na parnični trošak od dana presuđenja.

40. S time u vezi, naglašava se da sukladno Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga, ovaj sud je, protivno traženju tužitelja, o troškovima ovršnog postupka odlučivao zajedno s ostalim troškovima nastalim povodom ove parnice (parničnim troškovima) te tužitelju dosudio zatezne kamate na priznati iznos troškova ovršnog i parničnog postupka od dana donošenja ove presude, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, a sve sukladno članak 30. stavak 2. OZ-a, dok tužitelj nema pravo na zatezne kamate na troškove ovršnog postupka od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do presuđenja.

41. Slijedom navedenog, o troškovima ovršnog i parničnog postupka odlučeno je kao pod točkama III/ i IV/ izreke presude

U Zagrebu 10. lipnja 2026. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju po punom. uz sud. pristojbu na presudu

2. tuženiku po punom.