REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81, Šibenik

K-350/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Zorani Gligić Spahija, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marine Kranjac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene EV, zbog kaznenog djela klevete opisano i kažnjivo po čl. 149. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18,126/19, 84/21; dalje KZ/11), povodom privatne tužbe privatne tužiteljice EVP podnesene 4. studenoga 2021. putem punomoćnika Joška Biliškova, odvjetnika u Zagrebu, nakon provedene i zaključene glavne rasprave od 5. lipnja 2026., u nazočnosti privatne tužiteljice, punomoćnika privatne tužiteljice EVPČ, odvjetnika iz [adresa], okrivljene, branitelja okrivljene Branimira Belamarića, odvjetnika iz Šibenika, uz javnu objavu u nazočnosti punomoćnika privatne tužiteljice 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 453. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje u tekstu ZKP/08)

okrivljena EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći PV i majke E, rođena **.**.1954., s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, po zanimanju krojač i konobar, sa završenom SSS, umirovljenica, s primanjima od 300,00 eura mjesečno, vlasnica kuće u [adresa], udana, majka dvoje djece, lošeg imovnog stanja, neosuđivana, na slobodi,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi dana 16. listopada 2021., u [adresa], oko 10:30 sati, s nakanom povrede ugleda, časti i dostojanstva privatne tužiteljice, pred većim brojem osoba, izjavila da je privatna tužiteljica ubila njezinog pokojnog supruga PV tako što mu je u zagrebačkoj bolnici "Sveti duh", na intenzivnom odjelu, isključila cijev koja je bila smještena ispod njegovog bolničkog kreveta, da je privatna tužiteljica Sigurnosno obavještajna agencija – SOA, te da je privatna tužiteljica kriva za smrt rođaka DV, kojeg da je privatna tužiteljica ubila svojim lažima, dakle, pred drugim za nekoga iznijela i pronijela neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da su neistinite na način zbog čega je kleveta postala pristupačna većem broju osoba,

pa da bi time počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetu- opisano i kažnjivo po čl. 149. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18,126/19, 84/21; dalje KZ/11).

II. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 privatna tužiteljica se sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

III. Na temelju odredbe čl. 149. st. 3. ZKP/08 privatna tužiteljica dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka i to na ime paušalne svote u iznosu od 200,00 eura kao i nužne izdatke okrivljenika i nužne izdatke i nagradu njegovog branitelja u visini koja će biti određena posebnim rješenjem kad se pribave podaci o visini tih troškova.

Obrazloženje

1. Privatna tužiteljica podnijela je ovom sudu privatnu tužbu zaprimljenu kod ovog suda 4. studenoga 2021., protiv okrivljene EV zbog kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11.

2. Okrivljena se tijekom postupka izjasnila da se ne smatra krivom za učin kaznenog djela koje joj se stavlja na teret.

3. U obrani na raspravi pred ovim sudom okrivljena je u bitnome navela da je s privatnom tužiteljicom bila u dobrim odnosima sve do 13. lipnja 2021. kada je ona krenula izvoditi radove na nekretnini u [adresa]. Da joj je tada zasmetalo što je EVP nije ništa pitala vezano za te radove. Dana **.**.2021. kod EVP je radove izvodio jedan radnik i tada se sa EVP verbalno sukobila te joj je kazala da je ona Sigurnosno obavještajna agencija, ali pod tim nije mislila ništa loše niti smatra da su djelatnici SOA-e loši ljudi. Također, točno je da je tom prigodom kazala privatnoj tužiteljici da je ona kriva za smrt rođaka DV, ali nije pod tim mislila da je ona njega ubila, već da ga je zapravo "ubila riječima", omalovažavanjem, kao što bi privatna tužiteljica znala omalovažavati njezina sina OV govoreći mu da je psihički bolesnik, narkoman. Međutim, nije točno da bi ona te prigode kazala privatnoj tužiteljici da je ubila njezinog pok. supruga PV. Naime, njezin pok. suprug je preminuo **.**.2013., u Zagrebu, u bolnici Sv. Duh i za vrijeme dok je isti bio hospitaliziran EVP ga je, unatoč svojim obvezama i poslu, redovito posjećivala u bolnici, prala bi njegovu odjeću i na tome joj je jako zahvalna. To su velike stvari i ona nikada ne bi kazala da bi ona njega ubila, prvo kako bi ona znala da je on ispod kreveta imao cijevi i da je ona to vidjela, a drugo, da je ona to tako mislila, to bi joj kazala netom nakon njegove smrti, a ne nakon skoro devet godina. Kad je ona utužene prigode privatnoj tužiteljici kazala da je SOA i da je kriva za smrt DV, s njom je ispred kuće bio sin OV, a kod EVP ovaj radnik i da nikog više osim njih nije vidjela, a da li je još netko bio ispred Smiljankine kuće, ne zna. Na poseban upit punomoćnika privatne tužiteljice da li je te prigode tamo bila i ŽV, odgovorila je da jeste, da je skroz zaboravila na nju, i ona je bila tamo, ali ŽV je bila u njezinoj kući, i ona je čula što je govorila privatnoj tužiteljici jer su vrata njezine kuće bila otvorena. Na upit punomoćnika privatne tužiteljice da li je bio još netko tamo, ponovila je da nije, da nije vidjela više nikoga. Na upit punomoćnika privatne tužiteljice je li ona kada je privatnoj tužiteljici kazala da je SOA time nju htjela uvrijediti, odgovorila je da nije, nije je time htjela uvrijediti niti smatra da je to uvreda, nego da može raditi što ju je volja, a da ona ne zna šta tko radi u tom poslu u SOA-i. Na upit privatne tužiteljice, može li se izjasniti o ishodu posjedovne parnice koja se pred ovim sudom vodila između privatne tužiteljice i nje, odgovorila je da oni nisu ništa dobili od suda službenim putem, a privatna tužiteljica na tom predmetu spora radi što ju je volja, a oni nju ne ometaju u njezinom posjedu. Na upit privatne tužiteljice navela je da je 2023. donesena odluka u parnici radi smetanja posjeda, a privatna tužiteljica je pokrenula i postupak radi utvrđenja prava vlasništava na nekretnini koja je bila u suvlasništvu. Na daljnji upit privatne tužiteljice navela je da je 26. kolovoza 2021. privatna tužiteljica zajedno sa svojim suprugom ĆV, došla kod nje i njezinog sina da ih obavijesti da će renovirati svoju kuću koja se nalazi do njihove u [adresa], da joj je bilo drago. Međutim, smatra da je ona trebala njih izvijestiti o tome što planira, koje će sve radove izvesti, kako će to izgledati, ali privatna tužiteljica to nije učinila. Također, privatna tužiteljica ju je jedne prigode fizički napala, točnije namlatila, a to je bilo 26. listopada 2024., da su joj tri rebra bila napuknuta, o tome posjeduje medicinsku dokumentaciju. Na upit privatne tužiteljice, je li nakon što je doneseno rješenje 2023. u kojem je izgubila spor protiv privatne tužiteljice, ispred kuće do javnog puta, izvjesila transparent na kojem je pisalo "nad ovom obitelji je izvršen zločin svih zločina", odgovorila je da je to napisala, neka svi vide, a tu se nigdje ne spominje privatna tužiteljica i ne zna zašto se ona osjetila prozvanom tim transparentom. Na poseban upit branitelja okrivljene da li je 16. listopada 2021. uredovala policija odgovorila je da jeste oko 10,30 sati. Da bi još jednom ponovila da nije kriva za učin kaznenog djela za koje se tereti, niti je privatna tužiteljica ubila njezinog supruga niti je ona to kazala, da jeste ona bi to priznala, smatra da je laganje grijeh, ona bi se ispričala. Smatra da je privatna tužiteljica ovo izmislila kako bi joj se osvetila.

6. U dokaznom postupku izveden je dokaz saslušanjem svjedoka KV, NV, ZV, saslušana je privatna tužiteljica, saslušani su svjedoci OV, ŽV, IV, CV, izveden je dokaz pregledom i čitanjem nalaza Opće bolnice Šibensko-kninske županije OHBP-a, hitnog pregleda protokola broj 2021049126 od 17. listopada 2021. (list 4 spisa), nalaz Opće bolnice Šibensko-kninske županije, Odjela medicinsko- biokemijskog laboratorija od 16. listopada 2021. (list 5 spisa), pročitana je presuda Općinskog suda u Šibeniku broj K-162/2022 od 10. siječnja 2024. (list 48 – 49 spisa), pročitano je rješenje Općinskog suda u Šibeniku broj Psp-42/2021 od 14. prosinca 2022. i 22. prosinca 2022. (list 52 – 64 spisa), pročitana je presuda Općinskog suda u Šibeniku broj Pp-2729/2021 od 18. listopada 2022. (list 66 spisa), pročitano je izvješće PU Šibensko-kninske, PP Šibenik s ispostavom Primošten od 6. studenog 2024. (list 77 – 78 spisa), provedeno je kombinirano sudsko-medicinsko vještačenje okrivljene po vještaku dr. Kristijanu Bečiću, specijalistu sudske medicine i dr. Anti Biliću stalnom sudskom vještaku psihijatru, na raspravi je saslušan vještak Kristijan Bečić, dok je na kraju dokaznog postupka pročitan i izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenu.

7. Na temelju čl. 421. st. 1. toč. 4 ZKP/08 odbijen je kao odugovlačeći prijedlog branitelja okrivljene za pozivanjem i neposrednim saslušanjem policijskih službenika SV i GV obzirom da su činjenice koje bi se trebali utvrditi izvođenjem dokaza njihovim ispitivanjem u svojstvu svjedoka navedene u posebnom izvješću o postupanju od 16. listopada 2021. na listu 77 – 78 spisa.

8. Stranke nisu imale prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

9. Iz iskaza privatne tužiteljice u bitnome proizlazi da je 16. listopada 2021. bio zadnji dan isteka roka od mjesec dana od kad joj je OV, koji je inače sin od EV, uklonio zaštitnu ogradu sa zida i u kojem roku je ona prema uputi svog odvjetnika trebala vratiti ogradu u prvobitno stanje. Radi toga je pozvala svoje radnike koji su inače obavljali radove na njezinoj kući u [adresa], IV, CV i TV, a također pozvala je kod sebe u goste JV, NV i ZV. Kad su radnici počeli stavljali ogradu na zid, izašla je EV i njezin sin OV, počeli su ih sve skupa vrijeđati, govorili su radnicima da nemaju pravo stavljati ogradu na taj zid, EV je tražila od istih da maknu tu ogradu, govorila je da su supočinitelji, a njoj je kazala da je ona ubila njezinog supruga PV, govorila je da je ona SOA, a svi ti ljudi da su njezini špijuni i da rade za nju, rekla je da je ona kriva za smrt rođaka DV. Da se jako uzrujala radi toga, pozvala je policiju koja je došla na mjesto događaja, policija je obavila obavijesni razgovor sa svima i sjeća se da su kazali EV i njezinom sinu da im moraju dozvoliti da obave radove. Kad je otišla policija da je ona i dalje bila u stanju šoka, svi nazočni su je nagovarali da zatraži liječničku pomoć, što je u konačnici učinila. Inače njezina kuća i kuća od okrivljene su dvije spojene nekretnine, još 1937. su uređene međe i njihovi preci su znali gdje su granice tih nekretnina. Problemi su počeli kad je krenula s obnovom svoje kuće, okrivljena je negodovala. Inače, riječi koje je izgovorila okrivljena kritične prigode bile su posebno za nju zastrašujuće, naglasila je da ona nije osoba koja bi se tek tako uzrujala, ali ovo što je kritične prigode izgovorila je doista bilo zastrašujuće, to sve iz razloga jer je pokojni PV, suprug od okrivljene preminuo od srčanog udara dok je bio u bolnici u Zagrebu, da ga je posjećivala, razgovarala je sa liječnicima o njegovom zdravstvenom stanju, jedan od liječnika ju je jedne prigode pitao tko je ona PV, a kada mu je kazala da mu je sestrična, taj liječnik je pitao ima li on ikoga osim nje, bolnica je o njegovoj smrti obavijestila upravo nju. Da je kritične prigode okrivljena vikala, urlala govoreći da je ubila PV na način da je u Zagrebačkoj bolnici Sv. Duh dok je bio na intenzivnom odjelu isključila cijev kojom se napajao nekakav aparat iznad bolničkog kreveta. Što se tiče njezinog rođaka DV, on je bio brat od svjedokinje NV, s istim je bila u jako dobrim odnosima, oni su generacija i išli su zajedno u školu, često je znala pomagati kad bi imao neki svoj privatni problem. Da je ona po zanimanju novinarka, tada je radila u HINI, a pretpostavlja da okrivljena ne razumije što je HINA, vjerojatno smatra da bi to bila SOA i iz tih razloga je optužila da je SOA, ona misli da je SOA nešto grozno i da je ona u tome, a svi ljudi koji su kritične prigode bili u njezinom dvorištu da su njezini špijuni. Na upit punomoćnice privatne tužiteljice da se izjasni je li kritične prigode okrivljena navela na koji način bi ona ubila rođaka DV, kazala je da je ona u tom vikanju prvo govorila da je ubila PV riječima "ti si ubila P, ti si ubila P", a onda je nastavila "ubila si i D", a D je bio DV, tako su ga zvali. Na poseban upit punomoćnice privatne tužiteljice da se izjasni da li je i kako je ovaj predmetni događaj utjecao na njezin osobni, obiteljski i poslovni život, odgovorila je da više u [adresa] od tada ne može doći sama, a kad dođe u zimskim mjesecima boravi na Šubićevcu u gradu [adresa], a u ljetnim mjesecima najčešće u [adresa] dođe netko od njezine rodbine da ne bude sama, a što se tiče utjecaja na njezin poslovni život da taj konkretni događaj nema nekog konkretnog utjecaja na njezin poslovni život, time da je ona pred ovo ročište imala u Zagrebu nekakvu manifestaciju, da je bila medijator, to je trajalo od četvrtka do nedjelje i za to vrijeme je s bine gledala sve te ljude koji su sudjelovali na toj manifestaciji, a radi se o piscima, književnicima, i razmišljala što bi se dogodilo kad bi netko od njih došao u [adresa] i kad bi im EV sve to što je kritične prigode kazala za nju izgovorila. Na poseban upit branitelja okrivljene kakva je bila njezina reakcija na riječi koje joj je kritične prigode uputila okrivljena, odnosno je li shvatila ozbiljno i da li je po njezinoj procjeni okrivljena to što je sve izgovorila ozbiljno mislila da bi ona isključila njezinom suprugu aparate, kazala je da ne može odgovoriti na to pitanje, to je jednostavno za nju bio takav stres koji bi teško mogla opisati, jako je teško čuti da netko kaže da ste nekoga ubili i ona je tada nakon dva dana nazvala svog odvjetnika kako bi se s istim konzultirala što joj je dalje činiti, a sve iz razloga jer takvo postupanje od strane okrivljene traje jako dugo i očito ne prestaje. Sve je ovo za nju je poprilično stresno, da želi prekinuti takvo ponašanje i boji se da ne dođe neke gore stvari.

10. Kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 1. KZ/11 čini onaj tko pred drugim za nekoga iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može štetiti njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita, dok kazneno djelo iz st. 2. tog članka čini onaj tko djelo iz st. 1. tog članka počini putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba.

11. U prvom redu valja reći da sud za osnovu suđenja uzima činjenični opis optužnog akta koji mora biti potpun u smislu da iz njega jasno proizlaze obilježja kaznenog djela, što u konkretnom činjeničnom opisu za predmetno kazneno djelo to nije slučaj te iz istog ne proizlazi da bi se radilo o utuženom a niti bilo kojem drugom kaznenom djelu.

12. Naime, da bi se radilo o kaznenom djelu klevete iz čl. 149. st. 1. KZ/11 potrebno je da su ispunjena objektivna i subjektivna obilježja tog kaznenog djela, odnosno da se radi o neistinitim činjeničnim tvrdnjama, da takve činjenične tvrdnje mogu štetiti časti i ugledu privatne tužiteljice kao i da je okrivljena znala da se radi o neistinitim činjeničnim tvrdnjama, a da bi se radilo o kvalificiranom kaznenom djelu klevete iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11 potrebno je da je, uz sve navedeno, i neistinita činjenična tvrdnja postala dostupna većem broju osoba.

13. U konkretnom slučaju, iz činjeničnog opisa utuženog kaznenog djela proizlazi da je okrivljena s nakanom povrede ugleda, časti i dostojanstva privatne tužiteljice pred većim brojem osoba, izjavila da je privatna tužiteljica ubila njezinog pokojnog supruga PV tako što mu je u zagrebačkoj bolnici "Sveti duh", na intenzivnom odjelu, isključila cijev koja je bila smještena ispod njegovog bolničkog kreveta, da je privatna tužiteljica Sigurnosno obavještajna agencija – SOA, te da je privatna tužiteljica kriva za smrt rođaka DV, kojeg da je privatna tužiteljica ubila svojim lažima.

14. Dakle, u predmetnom činjeničnom opisu utuženog kaznenog djela nisu opisana objektivna obilježja kaznenog djela klevete a to je da se radi o neistinitim činjeničnim tvrdnjama kao i da takve činjenične tvrdnje mogu štetiti časti i ugledu privatne tužiteljice te ujedno nije opisano niti subjektivno obilježje kaznenog djela klevete odnosno da je okrivljena znala da se radi o neistinitoj činjeničnoj tvrdnji. Naime, okrivljena mora biti svjesna da se radi o neistinama i htjeti da određenom činjeničnom tvrdnjom za koju zna da je neistinita može naškoditi časti i ugledu adresata. Stoga je nužno da je ta svijest postupanja okrivljene (da je imala svijest da se doista radi o neistinama), odnosno izravna namjera činjenja navedenog kaznenog djela na strani okrivljene, sadržana u činjeničnom opisu privatne tužbe.

15. Osim toga, budući je predmetnom privatnom tužbom okrivljenoj stavljen na teret kvalificirani oblik kaznenog djela klevete bilo je potrebno naznačiti kojem je to većem broju osoba neistinita činjenična tvrdnja postala dostupna, a što je privatnom tužbom također propušteno učiniti.

16. Nadalje, za istaknuti je da je u zakonskom opisu kaznenog djela privatne tužbe navedeno da je okrivljena "pred drugim za nekoga iznijela i pronijela neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi njegovoj časti ili ugled, znajući da su neistinite na način zbog čega je kleveta postala pristupačna većem broj osoba". Međutim, upravo u činjeničnom opisu kaznenog djela moraju biti navedene sve činjenice i okolnosti koje u potpunosti određuju sva obilježja određenog kaznenog djela, u konkretnom slučaju klevete iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11, a zakonski opis kaznenog djela predstavlja logičan zaključak upravo iz tih činjenica navedenih u činjeničnom opisu, a što je u konkretnom slučaju izostalo. Dakle, upravo iz činjeničnog opisa kaznenog djela trebaju proizlaziti sva zakonska obilježja određenog kaznenog djela pa u situaciji kada ti navodi u činjeničnom opisu nedostaju, niti se mogu razabrati, djelo koje se okrivljenoj stavlja na teret nije kazneno djelo.

17. Nadalje, sud je, s obzirom da prema odredbi čl. 449. st. 2. ZKP/08 nije vezan za prijedloge tužitelja o pravnoj oznaci djela ali optuženika ne smije proglasti krivim za kazneno djelo teže od onog koje mu je optužbom stavljeno na teret, u konkretnom slučaju ispitao jesu li se u opisanom ponašanju okrivljene ostvarila obilježja lakšeg kaznenog djela. Obzirom da kazneno djelo uvrede prema zapriječenoj kazni nije teže od kaznenog djela klevete, sud je po službenoj dužnosti ispitao da li činjenični opis sadržan u privatnoj tužbi predstavlja obilježja kaznenog djela uvrede bez obzira na pravnu kvalifikaciju privatne tužiteljice za koju nije vezan. Naime, kazneno djelo uvrede je supsidijarno kazneno djelo koje egzistira samo u situaciji kada nije počinjeno neko drugo kazneno djelo protiv časti i ugleda. Imajući u vidu da izjave opisane u činjeničnom opisu privatne tužbe predstavljaju činjeničnu tvrdnju a ne vrijednosni sud (što je obilježje kaznenog djela uvrede), to se u konkretnom slučaju ne može raditi niti o kaznenom djelu uvrede.

18. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da djelo kako je opisano u predmetnom činjeničnom opisu ne sadrži sve bitne elemente utuženog kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11 a niti nekog drugog kaznenog djela, radi čega je, na temelju članka 453. toč. 1. ZKP/08, okrivljenu valjalo osloboditi od optužbe.

19. Nadalje, prema odredbi čl. 158. st. 3. ZKP/08 kad su donese presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe uputit će oštećenika da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici. Kako je u predmetnom postupku privatna tužiteljica postavila imovinskopravni zahtjev na ime naknade štete nastale učinom utuženog kaznenog djela, to je na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08, privatna tužiteljica sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

20. Također, imajući u vidu složenosti i trajanje ovog postupka to je sud, u smislu čl. 149. st. 3. ZKP/08 kao i Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka ("Narodne novine" broj 145/11), naložio privatnoj tužiteljici da na ime troškova kaznenog postupka uplati iznos od 200,00 eura na ime paušalnog troška čija je namjena da pokrije izdatke nastale kao posljedica pokretanja i vođenja kaznenog postupka u kojem je pred ovim sudom održano više ročišta kao i da naknadi nužne izdatke okrivljenika i nužne izdatke i nagradu njegovog branitelja u visini koja će biti određena posebnim rješenjem kad se pribave podaci o visini tih troškova.

Šibenik, 10. lipnja 2026.

S U D A C

Zorana Gligić Spahija

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.

DN-a:

1. Privatna tužiteljica PVP

2. Punomoćnik privatne tužiteljice PVPČ, odvjetnik iz [adresa]

3. okrivljena EV

4. branitelj okrivljene Branimir Belamarić, odvjetnik iz Šibenika

5. u spis