REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž R-64/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, predsjednika vijeća, Renate Marić izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Zlatka Pirca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Konforti, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Mihočević&Bajs, odvjetnicima iz Zagreba, radi otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-339/2025- 18 od 30. travnja 2026. u sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja ĐK iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-339/2025-18 od 30. travnja 2026.

II Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 339/2025-18 od 30. travnja 2026. odlučeno je:

" I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je nedopuštena tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 07. siječnja 2025.g. i tuženikova Odluka od 31. siječnja 2025.g. kojom se ne udovoljava zahtjevu za zaštitu prava i potvrđuje Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, te da radni odnos između tužitelja i tuženika zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 20. travnja 2010.g. nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku, vratiti tužitelja na rad na radno mjesto Tehnolog u Tramvajskoj radionici s pravima i obvezama sukladno Ugovoru o radu od 20. travnja 2010.g.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura u roku 15 dana."

2. Tužitelj podnosi žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353.st.1. točka 1. do 3. ZPP- a. U žalbi ukazuje na iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku. Navodi kako je iz dopisa Novog sindikata od 16. ožujka 2023. potvrđen status tužitelja kao sindikalnog povjerenika. Ukazuje na netočnost iskaza tužitelja u točki 25.obrazloženja, te ističe da sud uopće nije ocijenio iskaze svjedoka koje je saslušao na raspravi od 17. ožujka 2026. iz kojih proizlazi da ni jedan od njih nije očevidac činjenice da tužitelj ne bi došao na posao, već su te zaključke izveli iz evidencije dolazaka na posao preko aplikacije "supervizor", a isti je evidentirao izostanak Božić, blagdan 26.12.2014. i Nova godina 1.1.2025. Iz navedenog zaključuje da je poslodavac izvanredni otkaz tužitelju mogao dati najkasnije 20.12.2024. jer Zakon o radu u čl. 116.st.2. propisuje da se izvanredni otkaz može dati samo u roku 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Osim toga, tužitelj ima 60 godina pa spada u zaštićenu skupinu radnika za čiji je otkaz potrebna i suglasnost radničkog vijeća tj. sindikalnog povjerenika s pravima i obvezama radničkog vijeća, poziva se na čl. 161. Kolektivnog ugovora od 8. veljače 2023. Predlaže da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukine i vrati na ponovno odlučivanje. Traži troškove žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik ističe da su navodi tužitelja neistiniti i kontradiktorni, te se poziva na presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl.br. Gž R-147/2023 od 14.11.2024. Čak i da je tužitelj imao status sindikalnog povjerenika, tuženik nije imao obvezu tražiti suglasnost sindikata za otkazivanje ugovora o radu tužitelju obzirom kod istoga nije osnovano radničko vijeće niti su se sindikati sporazumjeli o sindikalnom povjereniku/povjerenicima koji bi imao/imali prava i obveze radničkog vijeća i o tome obavijestili poslodavca. Kod tuženika djeluje 13 sindikata, koji su obavijestili poslodavca, svaki zasebno, o imenovanju ukupno više od 90 sindikalnih povjerenika. Međutim, osim što ne postoji sporazum sindikata o sindikalnom povjereniku/povjerenicima koji bi imao/imali prava i obveze radničkog vijeća, ne postoji niti dogovor, odnosno sporazum sindikata o sindikalnim povjerenicima koji bi uživali zaštitu iz čl. 188 ZR. Naime, odredbom čl. 188. st. 4. ZR-a propisano je kako zaštitu iz stavka 1. istoga članka uživa najmanje jedan sindikalni povjerenik, a najveći broj sindikalnih povjerenika koji kod određenog poslodavca uživaju zaštitu određuje se odgovarajućom primjenom odredbi Zakona o broju članova radničkog vijeća u odnosu na broj sindikalno organiziranih radnika kod toga poslodavca. Zaštita sindikalnih povjerenika nije neograničena, odnosno ista se ne odnosi na sve sindikalne povjerenike svih sindikata koji djeluju kod poslodavca. Prema tome, kod tuženika djeluje čak 13 sindikata koji svi imaju svoje sindikalne povjerenike, a koji svi povjerenici ne uživaju zaštitu sukladno čl. 188. st. 1. ZR-a. U tom smislu, tuženik ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revr 1132/11-2 od 5.10.2011. I ostale navode tužitelja ocjenjuje neosnovanim. Predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu uz naknadu troška ovog žalbenog postupka tuženiku.

4. Žalba nije osnovana.

5. Odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23; dalje: ZPP) propisano je da koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

6. Izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužan stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu.

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja je pravilno ocijenio izvedene dokaze te zaključke opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Nadalje, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tužitelj ukazuje u žalbi, jer pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

9. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Predmet ovog spora prvenstveno je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenom Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 07. siječnja 2025.g. i Odluke od 31. siječnja 2025.g. kojom se ne udovoljava zahtjevu za zaštitu prava i potvrđuje Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, te utvrđenje da radni odnos između tužitelja i tuženika zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 20. travnja 2010.g. nije prestao.

11. Među strankama je sporna dopuštenost odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja i povratak na rad. Nesporno je da je tužitelj temeljem ugovora o radu od 20. listopada 2010. obavljao poslove tehnologa u tramvajskoj radionici, da mu je navedeni Ugovor o radu izvanredno otkazan Odlukom tuženika od 7. siječnja 2025. zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa, da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava protiv navedene odluke koji je tuženik odbio.

12. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi:

- da tužitelj nije dokazao da bi imao prava i obveze radničkog vijeća, budući kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće, odnosno da postoji sporazum sindikata koji djeluju kod tuženika - poslodavca o sindikalnom povjereniku, slijedom navedenog tužitelj ne uživa zaštitu kao sindikalni povjerenik koji bi imao prava i obveze radničkog vijeća, a što potvrđuje i tužitelj u svom iskazu; navode o dogovorima između sindikata sud nije uzeo osnovanim budući se radi o "rekla-kazala" navodima bez dokumentacije;

- da je u odnosu na odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu razvidno da je tužitelju Ugovor o radu otkazan zbog neopravdanog nedolaska na rad u određene dane tijekom prosinca 2024. i siječnja 2025. temeljem Evidencije rada tuženika;

- da je u svom iskazu tužitelj izjavio da se za evidenciju radnog vremena koriste kartice za ulazak i izlazak na Remizi, a ne i u pogonima Dubrava, Podsused i Velika Gorica, da je bio sindikalni povjerenik od 2009. Novog sindikata, da kod tuženika ima oko 13 sindikata; svaki sindikat ima jednog glavnog povjerenika i još povjerenike ovisno o broju, odnosno iznad 60 članova ima još jedan, da nije bilo sporazuma sindikata o imenovanju glavnog povjerenika kod tuženika, ali je bio sporazum između sindikata o povjereniku koji obavlja poslove radničkog vijeća 6 sati tjedno, a isto tako ti sati se mogu davati drugim povjerenicima i može se mijenjati, tako je njemu sindikalni povjerenik Sindikata hrvatskih vozača dao na raspolaganje svojih 6 sati i on je poslove sindikalnog povjerenika obavljao 12 sati tjedno, da prije otkaza ugovora o radu s nadređenima nije razgovarao, navodi da nije pozivan na obranu prije otkaza ugovora o radu, a pozive na iznošenje obrane od 24. prosinca 2024. i 7. siječnja 2025. te očitovanje na isto potpisao je kao sindikalni povjerenik s ovlastima radničkog vijeća, da je na dane koji mu se stavljaju na teret dolazio raditi;

- da je Svjedok LK naveo: „Izjavljujem da u odnosu na otkaz ugovora o radu poznato mi je da tužitelj nije dolazio na rad, prema evidencijama o radu, a i od suda sam dobio mislim tužbu. Izjavljujem da u odnosu na evidenciju radnog vremena radnici koriste kartice za prolaz preko porte, i moraju se prijaviti i prilikom dolaska i prilikom odlaska s posla. Izjavljujem da sam bio obaviješten da tužitelj ne dolazi na posao od njegovih neposredno nadređenih, i to par dana, a dalje su oni valjda pratili i konstatirali.“ ;

- da svjedok RK navodi: „Na pitanje može li se po aplikaciji superviza vidjeti ulazak i izlazak, izjavljujem da da, vidi se evidencija ulazaka i izlazaka za cijeli dan, konkretno za tužitelja nisam gledao tu aplikaciju jer kao što sam rekao bio sam na zamjeni.“;

- da svjedok HK navodi: „Izjavljujem u odnosu na izostanak tužitelja to je počelo u 12. mj. 2024. kada je tužitelj prestao dolaziti na rad. Ja sam ga zvao i rekao mi je da trenutno ima važnije poslove, sindikalne, i upozorio sam ga da to treba na vrijeme javiti radi evidencije na radu, i da će se to rješavati nekad kasnije. U tom mjesecu sam koristio slobodne dane i bolovanje i nije me bilo od 9. do 18., za to vrijeme mijenjao me kolega RK. Nakon što sam se vratio tužitelj i dalje ni je dolazio, odnosno bio je jedan dan po tome što mi je rekao g. RK, možda i dva dana, nisam siguran, a to sve sam naveo u prijavi sad se točno ne sjećam koji su to sve bili datumi; to sam sve prijavio pravnoj službi.“

- da je iz dopisa tuženika od 24. prosinca 2024. razvidno da je tužitelj obaviješten o pokretanju postupka izvanrednog otkazivanja ugovora o radu zbog osobito teških povreda radnih obveza, nenazočnosti odnosno izostanka s radnog mjesta, te je pozvan na davanje obrane u roku od 3 dana. Suprotno navodima tužitelja, dopis je upućen tužitelju kao radniku tuženika na kućnu adresu, a ne kao sindikalnom povjereniku na očitovanje;

- da je uvidom u dostavljene evidencije rada razvidno da je tužitelj u prosincu 2024. imao više neopravdanih izostanaka, odnosno na radu je bio samo dva dana.

13. Odredbom članak 116. stavak 1. točka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14,121/17,98/19,151/22, 46/23, 64/23; dalje ZR) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (st. 2.).

14. Sud u konačnici zaključuje da je nesporna činjenica da je tužitelj tijekom prosinca 2024. i siječnja 2025. imao neopravdane izostanke, niti tužitelj u tužbi niti u svom iskazu iste ne opravdava, osim da za neke navodi da su sindikalna aktivnost, za koje isto nema nikakve dokaze. Kako je već navedeno, tužitelj nije bio sindikalni povjerenik s pravima i obvezama radničkog vijeća, niti je temeljem čl. 164. i 165. KU -a tuženika obavljao isključivo dužnost sindikalnog povjerenika uz naknadu plaće. Slijedom navedenog, tuženik je imao opravdani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju, iz razloga što je tužitelj svojim ponašanjem počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa budući je sama činjenica neopravdanog nedolaska na posao osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa i uzimajući u obzir da tužitelj nedolazak na posao nije opravdao, posljedično navedenom neosnovan je i dio zahtjeva za povratkom na rad.

15. Takva činjenična i pravna utvrđenja prihvaća i ovaj sud. Neosnovani su žalbeni navodi o tužitelju koji ima status sindikalnog povjerenika jer je to protivno presudi Županijskog suda u Slavonskom brodu Gž R-147/2023. Isto tako tužitelj nije dokazao svojstvo zaštićenog sindikalnog povjerenika. U odnosu na navode o suglasnosti za otkazivanje ugovora o radu zaštićenoj skupini radnika sud prihvaća stav da tuženik nije imao obvezu tražiti suglasnost sindikata za otkazivanje ugovora o radu s obzirom da kod istoga nije osnovano radničko vijeće niti su se sindikati sporazumjeli o sindikalnom povjereniku koji bi imao prava i obveze radničkog vijeća i o tome obavijestio poslodavca.

16. Razvidno je kako je tužitelj koristio karticu za ulazak i izlazak u prostorije društva te je izostao s posla na navedene dana, što potvrđuju podaci iz evidencije.

17. Odredbom čl. 116. st. 2. ZR-a propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Utvrđeno je da tužitelj na dane 3.12.2024., 4.12.2024., 5.12.2024., 6.12.2024., 9.12.2024., 11.12.2024., 12.12.2024., 13.12.2024., 16.12.2024., 17.12.2024., 18.12.2024., 19.12.2024., 20.12.2024., 23.12.2024., 24.12.2024., 25.12.2024., 26.12.2024., 27.12.2024., 30.12.2024., 31.12.2024., 1.1.2025., 2.1.2025. te 3.1.2025. godine nije došao na rad niti je svoju nenazočnost, odnosno izostanak s radnog mjesta naknadno opravdao. Obzirom je Odluka o predmetnom otkazu donesena 7.1.2025. godine, dakle četiri dana nakon tužiteljevog posljednjeg neopravdanog izostanka s rada, time je ispunjen uvjet iz čl. 116. st. 2. ZR. Stoga se i ovaj žalbeni navod tužitelja pokazuje neosnovanim.

18. Odluka o trošku pravilno se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a te je određena jednokratna nagrada sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

19. Kako svojim žalbenim navodima tužitelj nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene odluke sud je žalbu tužitelja odbio i presudu potvrdio sukladno odredbi čl. 368.st.1. ZPP-a.

20. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka sud je odbio kao neosnovan sukladno odredbi čl. 154.st.1.ZPP-a i čl. 166.st.1. ZPP-a. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijen je sukladno odredbi čl. 155. ZPP -a iz razloga što isti troškovi nisu bili potrebni za vođenje ovog parničnog postupka.

U Požegi, 10. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević