Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Kž-109/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandre Juranović, predsjednika vijeća, te Mladenke Paro-Rudić i Saše Cvijetića, članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Štefančić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika FJ, zbog kaznenog djela iz članka 147. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj K- 424/2020, od 31. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika FJ te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj K-424/2020, od 31. svibnja 2023., okrivljenik MJ proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavka 1. KZ/11 te je temeljem istog članka osuđen na novčanu kaznu zatvora u iznosu od 30 dnevnih iznosa (jedan dnevni iznos okrivljenika iznosi 22,12 eura) što ukupno iznosi 663,60 eura nakon čega mu je temeljem članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena novčana kazna neće naplatiti ako okrivljenik u roku od 2 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. U slučaju opoziva uvjetne osude okrivljenik MJ dužan je izrečenu novčanu kaznu platiti u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti odluke o opozivu uvjetne osude, a u slučaju neplaćanja novčane kazne ako bi došlo do opoziva uvjetne osude, odredit će se prisilna naplata, a ako niti prisilna naplata ne uspije novčana kazna će se uz pristanak osuđenika zamijeniti radom za opće dobro, a ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro novčana kazna će se zamijeniti zatvorom tako da će se jedan dnevni iznos zamijeniti sa jednim danom kane zatvora.
1.2. Temeljem članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik se oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, dok je dužan nadoknaditi nužne izdatke privatnog tužitelja i njegovog punomoćnika, a koji trošak će se odrediti posebnim rješenjem.
2. Protiv te presude žalbu je izjavio okrivljenik osobno iz svih žalbenih razloga ponavljajući svoju obranu da djelo za koje je osuđen nije počinio jer da nije osoba sklona konfliktima i vrijeđanju drugih, a njegove riječi obrane da misli da nije rekao riječi navedene u privatnoj tužbi da su pogrešno protumačene jer da riječi koje mu se stavljaju na teret nikome nikada da nije izgovorio pa ni privatnom tužitelju, da nije životno da uslijed kavane privatni tužitelj stavlja na razglas mobitela razgovor koji vodi sa drugom osobom, da ne postoje dokazi vezano za ispis teleoperatera da je vođen predmetni razgovor, da je nedovoljno razjašnjeno svjedočenje VJ, a da se događaj nije desio potvrđuje svjedok AJ, da je svjedočenje brata privatnog tužitelja pristrano, kao i iskazi svjedoka GJ i UJ koji da su neutemeljeni i sračunati, predlažući da drugostupanjski sud prihvaćanjem žalbe preinači prvostupanjsku presudu, iz čega iz sadržaja žalbe slijedi da je činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda u odnosu na kaznenu odgovornost odnosno krivnju okrivljenika za predmetno kazneno djelo pogrešno utvrđeno.
3. Odgovor na žalbu podnio je privatni tužitelj putem punomoćnika Tomislava Horačkog, odvjetnika iz Karlovca, u kojem navodi da su navodi okrivljenika u žalbi neosnovani jer da je okrivljenik ne spori da je kritične zgode razgovarao s privatnim tužiteljem poričući da mu je izgovorio uvredljive riječi, no da svi provedeni dokazi jasno ukazuju da je okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo , predlažući da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Žalba okrivljenika nije osnovana.
5. Kako okrivljenik žalbom pobija presudu zbog svih žalbenih razloga, znači i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali ne navodeći i ne obrazlažući u čemu bi se sastojala ta bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti se u razlozima žalbe precizira točno o kojoj bitnoj povredi bi se radilo, to je drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ispitao da li je počinjena kakva povreda na koje sud pazi po službenoj dužnosti ne našavši postojanje takve povrede pa taj nominalno navedeni žalbeni navod okrivljenika nije osnovan.
6. Okrivljenik žalbom pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja poričući da bi počinio terećeno kazneno djelo na način kako ga se tereti jer da to ne proizlazi iz provedenih dokaza iznoseći vlastitu analizu i ocjenu izvedenih dokaza dajući drugačije zaključke od onih iz pobijane presude tako što dokaze tumači na način koji odgovara navodima njegove obrane jer ne iznosi ništa novo što nije bilo predmetom analize i ocjene prvostupanjskog suda, već na svoj način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza, iz kojih onda izvodi suprotan zaključak od onog kojeg je izveo prvostupanjski sud.
6.1. Naime, prvostupanjski sud je izveo sve potrebne dokaze za zaključak o postojanju kaznenog djela i krivnji okrivljenika te je u svezi utvrđenih odlučnih činjenica i ocjene izvedenih dokaza kako personalnih, tako i materijalnih, dao uvjerljive, valjane i argumentirane razloge koje u svemu prihvaća i ovaj sud, iznoseći razloge zašto je prihvatio i cijenio istinitima i vjerodostojnim iskaze tijekom postupka saslušanih svjedoka. Tako jasno iznosi razloge za privatnog tužitelja BJ, saslušanog kao svjedoka, da je isti detaljno, jasno i okolnosno opisao predmetni događaj kritične zgode, koji iskaz da je potkrijepljen iskazima svjedoka KJ, TJ i UJ, čiji iskazi se međusobno nadopunjuju, iskazujući o onome što su kritične zgode doživjeli i čuli te iskazom svjedoka ŽJ koji je iskazivao o onome što mu je poznato time da je nesporno da su okrivljenik i privatni tužitelj kritične zgode razgovarali telefonom neovisno o tvrdnji svjedoka RJ koji da zna da se razgovor između privatnog tužitelja i okrivljenika kritične zgode nije dogodio iako nije bio nazočan događaju. Stoga pravilo prvostupanjski sud ne prihvaća vjerodostojnim iskaz potonjeg svjedoka, s time da prvostupanjski sud nije prihvatio obranu okrivljenika iznoseći o tome jasne razloge pod točkom 20. pobijane presude, što prihvaća i ovaj sud.
7. Slijedom navedenog prvostupanjski sud pravilnom analizom i ocjenom svih izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, ispravno zaključuje kako je dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo uvrede iz članak 147. stavka 1. KZ/11 na način kako ga se tereti privatnom tužbom, zbog čega je proglašen krivim, a za sva ova činjenična utvrđenja dao je valjane i argumentirane razloge, koje u svemu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
8. Okrivljenik se žali i zbog povrede odredaba kaznenog zakona, ali u žalbi ne navodi i ne obrazlaže koju bi to povredu kaznenog zakona prvostupanjski sud napravio, pa je drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ispitao je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon i nije našao postojanje iste.
9. Kako žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji to je valjalo ocijeniti i odluku prvostupanjskog suda u pogledu izrečene kaznene sankcije te je ovaj drugostupanjski sud mišljenja kako su pravilno cijenjene okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća odnosno manja te da je odmjerena kazna koja je primjerena težini kaznenog djela, osobnim okolnostima okrivljenika i naravi počinjenog kaznenog djela.
9.1. Pravilno prvostupanjski sud na strani okrivljenika cijeni olakotnim njegovu dosadašnju neosuđivanost i činjenicu da se radi o osobi starije životne dobi koja je terećeno kazneno djelo počinila u dobi od 57 godina života, dok otegotnih okolnosti nije utvrdio pa je na tako utvrđene okolnosti prvostupanjski sud pravilno zaključio da će se i bez izvršenja naplate izrečene novčane kazne, dakle, primjenom uvjetne osude u odnosu na okrivljenika, utjecati u smislu otklona od daljnjeg činjenja kaznenih djela kao i ostvariti svrha generalne prevencije, sve sukladno odredbi članka 41. KZ/11.
10. Ispitujući pobijanu presudu po članku 476. stavku 1. ZKP/08 ovo vijeće nije našlo povreda na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa je slijedom naprijed navedenog temeljem članka 482. ZKP/08 odbijena kao neosnovana žalba okrivljenika te je potvrđena prvostupanjska presuda.
U Rijeci, 10. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Sandra Juranović
