Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-1477/2026-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić kao predsjednice vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Dina Korper-Žemva, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Korper i partneri d.o.o., Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 16, protiv tuženika: 1. Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 i 2. Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, OIB: 85584865987, kojeg zastupa opunomoćenik Danko Drakulić, odvjetnik u Zagrebu, Tomašićeva 3, uz sudjelovanje umješača na strani 1. i 2. tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika pod 2. protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1485/2021-86 od 26. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika pod 2. te se u odnosu na tuženika pod 2. potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1485/2021-86 od 26. veljače 2026. u pobijanim točkama I., II., III., V. i VIII. izreke.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se 1. tuženiku Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 i 2. tuženiku Zagrebačkom holdingu d.o.o., Podružnici Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, OIB: 85584865987, solidarno naknaditi tužiteljici EJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], neimovinsku štetu u iznosu 11.945,05 EUR / 90.000,00 kn HRK sa zateznim kamatama od 25. svibnja 2021. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se 1. i 2. tuženicima solidarno naknaditi tužiteljici imovinsku štetu (tuđa pomoć), u iznosu 510,34 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2021. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se 1. i 2. tuženicima solidarno naknaditi tužiteljici imovinsku štetu (uništena odjeća) u iznosu 663,61 EUR / 5.000,00 HRK sa zateznim kamatama od 8. lipnja 2018. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se ostatak zahtjeva i to za naknadu nenovčane imovinske štete (tuđa pomoć) u iznosu 1.122,15 EUR, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos 510,34 EUR po istoj osnovi tekuće od 8. lipnja 2018. do 24. svibnja 2021., kao neosnovan.

V. Nalaže se 1. i 2. tuženicima solidarno naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu 9.390,98 EUR, u roku 15 dana.

VI. Odbija se ostatak tužiteljičinog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

VII. Odbija se 1. tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, kao

neosnovan.

VIII. Odbija se 2. tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, kao neosnovan.".

2.Tuženik pod 2. Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, podnosi pravovremenu žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i to protiv točki. I., II., III. i V. izreke, a iz sadržaja žalbe zaključiti je kako pobija i točku VIII. prvostupanjske presude. Žalbeni je prijedlog prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno, preinačiti je odbijanjem tužbenog zahtjeva, uz naknadu parničnog troška i troška žalbe drugotuženiku.

2.1.Na žalbu je odgovorila tužiteljica predlažući je odbiti.

3.Žalba nije osnovana.

4.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske štete u visini troškova za tuđu pomoć i njegu i troškove uništene odjeće a koju je, prema činjeničnim navodima tužbe pretrpjela tužiteljica 8. lipnja 2018. kada se spotaknula na izbočeni lijevano željezni poklopac kanalizacijskog okna hodajući po nogostupu na raskrižju Frankopanske ulice i Trga Republike Hrvatske u Zagrebu te pala i zadobila teške tjelesne ozljede.

5.U prvostupanjskom je postupku utvrđeno:

-kako je (potvrda MUP-a RH, PU Zagrebačke, I. PP Zagreb, od 13. svibnja 2021. i prikaz mjesta štetnog događaja na Google karti) 8. lipnja 2018. u 12,15 sati, intervenciju policije zatražio ĆJ navodeći da je na pločniku Frankopanske b. b., ispred zgrade HNK, pala i leži EJ, koja je uredujućim policijskim službenicima izjavila da je hodajući Frankopanskom ulicom prema Trgu Republike Hrvatske spotaknula se o izbočeno kanalizacijsko okno na nogostupu ili udubljenje i pri tome pala, nakon čega je prevezena vozilom HMP u KBC Sestre milosrdnice, a Google karta (list 10) prikazuje mjesto štetnog događaja kako je prethodno opisano;

-kako je tužiteljica iskazala da se kritičnog dana s dosta drugih pješaka kretala Frankopanskom ulicom od Ilice prema zgradi HNK sredinom lijevog nogostupa i krečući se zapela je za poklopac (šaht) koji je bio izbočen, stršao je iznad razine pločnika izgubila ravnotežu i pala, što je dovelo do ozljeđivanja i hitnog medicinskog zbrinjavanja, operacija i daljeg liječenja i rehabilitacije;

-kako je svjedok ĆJ iskazao da se kritičnog dana kretao Trgom Republike Hrvatske, od istoka prema zapadu, prema Pravnom fakultetu te je dolaskom do ugla s Frankopanskom ulicom vidio skupinu ljudi (8-10 ljudi), koji su se okupili oko ovdje tužiteljice, koja je ležala na podu i jaukala od boli; svjedok je zvao policiju, a sve kako bi policija zatim pozvala hitnu pomoć, došao je policijski službenik na motociklu te je htio podići tužiteljicu s poda, što je ona zbog bolova odbijala i ostala ležati na podu; a na mjestu gdje je tužiteljica kritičnog događaja ležala svjedok vrlo često prolazi tim nogostupom i nije primijetio nikakvu fizičku prepreku, izbočinu ili slično, što bi ometalo prolaz i hodanje pješaka na istom mjestu;

-kako suprug tužiteljice ČJ nije bio očevidac predmetnog događaja već je po pozivu došao ispred Pravnog fakulteta u Zagrebu, gdje mu supruga ležala na podu te jaukala od boli, zatekavši oko 10-tak, uglavnom mlađih osoba koji su joj pomagali, polijevali je vodom jer je bilo vruće, a zatekao je i djelatnike hitne pomoći, kao i policijskog službenika na motociklu; a sam svjedok tog dana nije primijetio što je bio uzrok pada tužiteljice, već je nakon što mu je tužiteljica iznijela slijed događaja, odnosno da je zapela za nešto i da je lebdjela te pokušala se dočekati na odgovarajući način na tlu, slijedećih 3-5 dana išao se osobno se uvjeriti i vidjeti što je uzrok pada te je uvidio da na pločniku, gdje je tužiteljica kritičnog dana stradala se nalazi kanalizacijsko okno s poklopcem (šaht), koje je izdignuto od razine tla za oko 2-3 cm;

-kako je vještačenjem u pisanom obliku s tri dopune i usmenim izlaganjima s odgovorima na pitanja i primjedbe, po stalnom sudskom vještaku ortopedu traumatologu dr.DJ utvrđeno da je tužiteljica zadobila tešku tjelesnu ozljedu: subtrohanterni prijelom lijeve bedrene kosti, provedeno je liječenje, preporuka liječnika se u cijelosti pridržavala, ali joj je unatoč svemu trajno narušen zdravstveni integritet te su zaostale trajne posljedice koje se sastoje u znacima višesmjerne kontrakture lijevog kuka s umanjenim kretnjama u istom u teškom stupnju, sa skraćenjem lijeve noge zaostalom nakon kirurškog zahvata za 1 cm, da tužiteljica šepa iz lijevog kuka s pozitivnim znacima insuficijencije pelvitrohanterne muskulature lijevo, s kliničkim znacima posljedične poslijetraumatske artroze lijevog kuka, nastale nakon prijeloma subtrohanterne regije lijeve bedrene kosti nastalog u štetnom događaju i s vidljivom hipotrofijom natkoljenične muskulature lijevo radi čega ne može dulje stajati, hodati, sjediti, ne može nositi nikakve terete niti obavljati kućanske poslove koje je do ozljeđivanja obavljala, a zbog nefiziološkog opterećenja desnog koljena i slabinskokrižne kralješnice ima učestale boli; postoji pozitivna uzročno-posljedična sveza između ozljede i posljedica koje su iza toga nastale; liječenje je završeno 16. travnja 2021. otkada datira zadnji nadnevak na kartonu obavljene fizikalne terapije; tužiteljica je trpjela bol jačeg intenziteta u trajanju od sedam dana, srednjeg intenziteta oko dvadeset dana, manjeg intenziteta daljnjih četiri mjeseca; pri štetnom događaju trpjela je kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je umjereni do jaki oscilirajući strah do tri dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do dva tjedna, po navedenom trpjela je slabiji oscilirajući strah sveukupno do šest tjedana; trajne posljedice navedene ozljede smanjuju opću životnu sposobnost tužiteljice za 30%, u kojem omjeru su potrebiti pojačani napori u svakodnevnim životnim aktivnostima; naruženje postoji u teškom stupnju u vidu ožiljaka, koji su povremeno vidljivi drugim osobama (dva velika ožiljka, jedan od 20 cm a drugi od 10 cm, kao i šepanje); tuđa pomoć i njega bila joj je potrebita četrnaest dana po šest sati svakodnevno, četrdeset dana po tri sata dnevno, za koje je vrijeme bila nesposobna za samostalno kretanje, samostalnu njegu i obavljanje osnovnih fizioloških potreba, kao i oblačenje, obavljanje osnovnih kućanskih poslova,cijeneći s vrlo velikom vjerojatnošću da tužiteljica prije spornog događaja nije bila ozljeđivana.

6.Slijedom navedenog, a cijeneći iskaze tužiteljice i svjedoka ĆJ i AJ, kao neposredno uvjerljive i životno logične i podudarne s ostalim dokazima, priloženim fotografijama te poglavito izvedenim medicinskim vještačenjem, sud prvog stupnja utvrđuje istinitost činjeničnih navoda tužiteljice glede načina i okolnosti nastanka predmetnog štetnog događaja, odnosno da je tužiteljica 8. lipnja 2018., oko 12 sati, hodala istočnom stranom nogostupa Frankopanske ulice u smjeru Trga Republike Hrvatske te se spotaknula na izbočeni lijevano željezni poklopac na nogostupu i pritom pala na tlo zbog čega se ozlijedila što je iziskivalo hitnu medicinsku skrb i operaciju te daljnje liječenje i rehabilitaciju.

6.1.Utvrđujući kako je utužene prigode vrijeme bilo lijepo i tužiteljica zbog velikog broja pješaka nije mogla proći predmetnim nogostupom na drugi način već upravo preko predmetnog kanalizacijskog okna s poklopcem koji je bio izdignut od razine tla za oko 2- 3 cm, za isto je zapela nogom, izgubila ravnotežu i pala na tlo te zadobila opisanu ozljedu, te da je uzrok pada neodržavanje kolnika kao javne površine u stanju podobnom za siguran prolaz pješaka, smatrao je tuženike pod 1. Grad Zagreb kao jedinicu lokalne samouprave odgovornu za trajno kvalitetno obavljanje komunalne djelatnosti koju predstavlja i održavanje kolnika s predmetnim poklopcem i pod 2. Zagrebački holding d.o.o., ovdje žalitelja, kojemu je ugovorom prvotuženik povjerio obavljanje tih poslova, pasivno legitimiranim i solidarno odgovornim naknaditi štetu tužiteljici, sukladno odredbi čl. 2. i 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu, uz otklanjanje prigovora zastare kao neosnovanog.

6.2.Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je zaključio pozivom na odredbu članka 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22,155/23, dalje:ZOO) u vezi s člankom 1046. i člankom 1100. ZOO-a, da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje a na temelju odredbe članaka 1085., 1086. i 1095. ZOO-a i pravo na naknadu imovinske štete zbog pružene pomoći i njege i uništene odjeće.

6.3.Nadalje je ocjenom vještačkog nalaza i mišljenja glede naravi ozljede te kvalifikatornih okolnosti trajanja i intenziteta bolova, straha, smanjenih životnih aktivnosti i naruženosti prvostupanjski sud smatrao primjerenim tužiteljici utvrditi neimovinsku štetu u iznosu od 17.253,97 eura od čega je odbio nesporno isplaćeni iznos od 5.308,91 eura slijedom čega joj je dosudio razliku od 11.945,05 eura s kamatom od podnošenja zahtjeva 25. svibnja 2021., do kojeg dana joj je liječenje inače bilo završeno (završeno liječenje s danom 16. travnja 2021.).

6.4.Utvrđujući, također pozivom na nalaz i mišljenje liječnika vještaka broj sati potrebite tuđe pomoći (14 dana x 6 sata = 84 sata + 40 dana x 3 sat = 120 sati) dakle ukupno 204 sata te cijeneći satnicu (čl. 223. ZPP) na 5,00 EUR/sat, što bi iznosilo 1.020,00 EUR, a odbijajući od tog iznosa nesporno isplaćeni iznos od 509,66 EUR, prvostupanjski je sud tužiteljici po toj osnovi dosudio razliku u iznosu 510,34 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. 25. svibnja 2021. do isplate, dok je za ostatak zahtjeva po istoj osnovi u iznosu 1.122,15 EUR, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos po istoj osnovi tekuće od 8. lipnja 2018. do 24. svibnja 2021., tužbeni zahtjev odbijen.

6.5.Ujedno je tužiteljici po osnovi uništene odjeće i obuće dosuđen zatraženi iznos 663,61 EUR kao nužan i opravdan sa zateznim kamatama tekućim od 8. lipnja 2018., sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a.

7.U ovom stadiju postupka, obzirom tužiteljica, prvotuženik i umješač na strani tuženika nisu podnijeli žalbe, nije sporna prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I., II. i III. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika Grad Zagreb, pod točkom V. kojom je taj tuženik obvezan solidarno na naknadu troškova postupka te u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev pod točkom IV. i VI.

7.1.U bitnome, odluka je sporna u dijelu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika te isti obvezan solidarno na naknadu troškova postupka kao i u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka, koji i u sadašnjoj fazi postupka ustraje u prigovoru promašene pasivne legitimacije, odgovornosti za nastanak štetnog događaja, činjenici nastanka štetnog događaja na način opisan u tužbi i utvrđen u pobijanoj presudi, uzročno- posljedičnoj vezi između štetnog događaja i ozljeda tužiteljice te visini potraživanja tužiteljice.

8.Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), u granicama određenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. 13. i 14 ZPP-a te je utvrđeno da nije zahvaćena niti jednom od tih bitnih povreda.

8.1.U prvostupanjskom postupku nije počinjena ni povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, kako se neosnovano u žalbi navodi, budući se prvostupanjska presuda može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

8.2.Također nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st.1. u svezi s čl. 8. ZPP-a na koju sadržajno žalba ukazuje jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje za pravilnu primjenu materijalnog prava na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

8.3.Suprotno žalbenim navodima za svoje zaključke prvostupanjski sud je dao valjane i uvjerljive razloge koji su utemeljeni na provedenim dokazima, pri čemu je pravilno raspravio o odgovornosti tuženika, osnovu i visini štete te sve prigovore žalitelja otklonio na adekvatan, razumljiv i odgovarajući način.

8.4.Slijedom toga neosnovani su i žalbeni navodi kako je prvostupanjski sud nepotpuno odnosno pogrešno utvrdio odlučno činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo, budući je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za presuđenje i na iste je valjano primijenio i materijalno pravo kada je ocijenio žalitelja pasivno legitimiranim i odštetno odgovornim.

9.Prvenstveno, obzirom žalitelj i u ovom stadiju postupka prigovara pasivnoj legitimaciji i nepostojanju odgovornosti za štetni događaj, radi lakše analize i ocjene tih žalbenih tvrdnji, navodi se u nastavku sadržaj pravnih normi od značaja za odgovor na sporna pitanja.

10.Zakonom o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19,144/21,114/22, 04/23 i 133/23 – dalje ZC) propisano je u članku 2. stavak 1. točka 6. da su "nerazvrstane ceste" ceste koje se koriste za promet vozilima, koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovog zakona, kako je propisano i čl. 98. ZC-a uz pobliže određenje da nerazvrstanu cestu čini i nogostup kao i da su, prema odredbi čl. 101. ZC-a javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalaze.

11.Ovdje primjenjivim Zakonom o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ br. 36/1995, 109/1995, 21/1996, 70/1997, 128/1999, 57/2000, 129/2000, 59/2001, 82/2004, 110/2004, 178/2004, 38/2009, 79/2009, 153/2009, 153/2009, 49/2011, 84/2011, 90/2011, 144/2012, 56/2013, 94/2013, 153/2013, 147/2014, 36/2015, dalje:ZKG) u članku 2. stavak 1. propisano je da se komunalne djelatnosti obavljaju kao javna služba, da su jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti obvezne na temelju ovoga Zakona i posebnih propisa:- osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti,- osigurati održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti,– osigurati obavljanje komunalnih djelatnosti na načelima održivog razvoja,– osigurati javnost rada, u smislu čl. 3. da u komunalne djelatnosti spada i održavanje nerazvrstanih cesta te prema čl. 4. st. 1. toč. 5. i čl. 15. st. 1. ZKG komunalne djelatnosti može obavljati pravna i fizička osoba na temelju ugovora o povjeravanju komunalnih poslova.

12.Prema izloženom jasno je vidljivo da je Grad Zagreb kao jedinica lokalne samouprave odgovoran za održavanje nerazvrstanih cesta u Gradu Zagrebu, iz čega proizlazi njegova pasivna legitimacija i odgovornost za štetu zbog propusta u njihovom održavanju.

13.Nije sporno da je između Grada Zagreba i Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, 1. veljače 2018. sklopljen Ugovor o realizaciji programa održavanja komunalne infastrukture na području gradskih četvrti Grada Zagreba u 2018- redovno održavanje nerazvrstanih cesta (list 103-107), prema kojemu je tuženik pod 2. preuzeo obvezu redovitog obavljanja radova na realizaciji programa održavanja komunalne infrastrukture i realizacije planova malih komunalnih akcija mjesnih odbora u dijelu koji se odnosu na redovito održavanje nerazvrstanih cesta u 2018. (čl. 2).

14.Prema čl. 1. Odluke o nerazvrstanim cestama (Službeni glasnik Grada Zagreba-17/09-proč. tekst 13/18, Odluka, list 81-97) uređuje se korištenje, upravljanje, održavanje, građenje, rekonstrukcija, zaštita i financiranje nerazvrstanih cesta te poslovi nadzora na tim cestama.

15.Spomenuta Odluka na temelju koje je sklopljen predmetni ugovor između Grada Zagreba i žalitelja pobliže navodi poslove redovnog održavanja nerazvrstanih cesta (članak 15. i članak 16. Odluke) pa tako i zamjenu, popravak slivničkih rešetki, škrinjica komunalnih instalacija i poklopaca revizijskog okna koje je dužan održavati tuženik pod 2. Obzirom na propisanu zakonsku obvezu trajnog i kvalitetnog obavljanja komunalnih djelatnosti uz osiguranje održavanja komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti, koje poslove je Grad Zagreb kao jedinica lokalne samouprave nesporno prenio na ovdje žalitelja među koje, kako iz naprijed navedenog proizlazi, spada i održavanje spomenutog poklopca od lijevanog željeza na kanalizacijskom oknu ulice (šahta) koja predstavlja nerazvrstanu cestu, neosnovano drugotuženik prigovara pasivnoj legitimaciji.

16.Naime, i po stavu ovog suda obveza održavanja nerazvrstanih cesta radi odvijanja sigurnog i neometanog prometa jest obveza koja svoj temelj ima u zakonu i podzakonskim aktima o kojima je bilo naprijed riječi, a koju je svoju obvezu Grad Zagreb prenio ugovorom na tuženika pod 2. (čime se nije oslobodio svoje odgovornosti prema trećima) te na taj način i tuženika pod 2., kao stranku tog ugovornog odnosa učinio obveznikom održavanja.

17.Slijedom toga pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tuženik pod 2., ovdje žalitelj, pasivno legitimiran i odštetno odgovoran u parnici radi naknade štete koja bi bila uzrokovana neadekvatnim održavanjem nogostupa, za što je dao i valjane razloge.

18.Nije u pravu drugotuženik, koji inače ne spori svoju obvezu održavanja javnih površina, ni kada smatra da bi postojala njegova odgovornost za naknadu štete samo u slučaju da je mjesto događaja prethodno određeno programom održavanja odnosno da nije postupio po nalogu komunalnog redarstva Grada Zagreba, koje temeljem zakona jedino i isključivo nadzire stanje prometnice i /ili javne gradske ili prometne površine.

19.S tim u svezi, glede tuženikovog upućivanja na Zakon o javnim cestama (nevažeći) pri čemu je pretpostaviti kako se stvarno radi o pozivanju na odredbe primjenjivog Zakona o cestama, odgovoriti je kako inspekcijski nadzor koji na nerazvrstanim cestama obavljaju komunalni redari u smislu čl. 112 st. 2. ZC-a i njihova prava i dužnosti kako su tamo normirana, kao ni ranije navedeni zakonski i podzakonski akti te ugovor između Grada Zagreba i žalitelja, protivno žalbenim navodima, ne oslobađaju žalitelja obveze trajnog i kvalitetnog održavanja javne gradske površinu i odgovornosti za propuste u održavanju niti žalitelj dokazuje postojanje okolnosti koje bi ga oslobađale obveze redovitog održavanja čijim propustom je prouzročena šteta.

20.Budući je predmetni štetni događaj uzrokovan padom nogostupu kao sastavnom dijelu nerazvrstane ceste i prostoru koji služi za prolaz i kretanje pješaka, kojim putem se kretala i tužiteljica, prilikom čega je naišla na uzdignuti za 2-3 cm iznad razine nogostupa lijevano željezni poklopac kanalizacijskog okna koji je očito ugrožavao siguran i nesmetan prolaz, i uslijed udara pala na tlo ozlijedivši se, za čije održavanje je prema ranije utvrđenom nadležan žalitelj uslijed prihvaćanja prijenosa poslova s Grada Zagreba, kako je to provedenim dokazima i njihovom ocjenom valjano utvrdio prvostupanjski sud, to drugotuženik, uopćenim poricanjem ne dovodi u pitanje tako utvrđen uzrok nastupa štetnog događaja i svoju odgovornost.

21.Pri tome je sud s osnovom ocijenio neposredno uvjerljivim iskazivanje tužiteljice da se ona kritične zgode nogostupom kretala polako i vrlo oprezno među brojnim pješacima što je sukladno iskazu svjedoka AJ (neovisno od srodstva) koji je uvjerljivo i u skladu s ostalim provedenim dokazima iznosio svoja posredna saznanja o tome, a nije u neskladu ni sa iskazom svjedoka ĆJ koji nije nazočio padu već došao kada je tužiteljica već bila na podu, pa protivno žalbenim navodima nije bio očevidac niti protivno iskazivao.

21.1.Dodatno, o tome da je do ozljede došlo na način prikazan u tužbi i iskazu tužiteljice naći je uporište i u Potvrdi MUP RH, PU Zagrebačke, I PP Zagreb (list 9) prema čijem sadržaju je tužiteljica neposredno po ozljeđivanju o navedenom mehanizmu ozljeđivanja iskazivala uredujućem policajcu.

22.Slijedom toga, zaključak suda o uzroku nezgode ne temelji se isključivo na fotografiji čiju relevantnost tuženik poriče, konkretnim protudokazima ne dovodeći u pitanje njezinu autentičnost, već na svim provedenim dokazima i njihovoj valjanoj ocjeni i ne čini ga upitnim iskaz svjedoka ĆJ koji je bio jedan od kasnije pristiglih pješaka čiji iskaz kako nije vidio nikakvu prepreku što bi ometalo prolaz, u svim navedenim okolnostima nije cijeniti kao potvrdu tuženikovog negiranja odgovornosti jer je upravo taj svjedok pored 8-10 nazočnih, kako je iskazivao, bio jedini aktivan u pokušaju pružanja pomoći tužiteljici koja je u ležećem položaju jaukala od boli, pokušavao joj pomoći, zvao policiju i njezina supruga, pa je to promatrano po redovnom tijeku stvari bio upućen i usredotočen na te neodgodive aktivnosti, pri čemu nije realno očekivati još i njegovo obraćanje pozornosti na stanje ulice.

23.Pritom i po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza nije utvrdio radnji ili ponašanja koje bi upućivale na postojanje doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja, niti je na iste žalitelj s osnovom ukazivao tijekom postupka ili sada u žalbi, jer se kretala nogostupom u primjerenoj obući i s drugim pješacima, kojih je nedvojbeno bilo više, kako je iskazivao i svjedok ĆJ, a u takvoj situaciji, po ocjeni ovog suda, uzev u obzir i lokaciju nogostupa, imperativ sigurnosti prolaza nije po redovnom tijeku stvari tražio usmjeravanje pozornosti prema podu, već ispred, odnosno u smjeru kretanja, kako je to s osnovom zaključio i sud prvog stupnja, radi čega se neosnovano smatra kako je tužiteljica navedeni šaht mogla izbjeći.

24.Stoga, jer je nesporno tužiteljica padom zadobila teške tjelesne ozljede utvrđene medicinskim vještačenjem, s osnovom je zaključeno o postojanju uzročno posljedične veze kojoj se i u ovoj fazi postupka neosnovano prigovara, a slijedom toga ispravno je utvrđeno postojanje svih pretpostavki za naknadu štete tužiteljici (čl. 1045. ZOO).

25.Također je i po ocjeni ovog suda na temelju provedenih dokaza, posebno nalaza i mišljenja liječnika vještaka i njegove valjane ocjene sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te prouzročena imovinska šteta uništenjem odjeće, troškovima tuđe pomoći i njege (čl. 19. st. 2. u vezi sa čl. 1046. ZOO), kao i visinu štete koja je primjerena svim okolnostima konkretnog slučaja (čl. 1100. i čl. 1095. ZOO).

26.Dakle, imajući u vidu sve izloženo pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i zaključio da težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužiteljici na pravičnu novčanu naknadu, temeljem odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO-a, u ukupnom iznosu od 17.253,97 eura kn što je, protivno navodima žalbe, u skladu sa stabilnom sudskom praksom i Orijentacijskim kriterijima sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. Broj Su-IV-47/2020-5, a obzirom je nesporno tužiteljici već isplaćeno 5.308,91 eura, pravilno joj je dosuđeno iz tog osnova 11.945,05 eura.

27.Tužiteljici je također pravilno dosuđena zatezna kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete od 25. svibnja 2021., odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, na temelju odredbe članka 1103. ZOO-a.

28.Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, prvostupanjski sud je pravilno primijenio čl. 1095. stavak 1. ZOO-a, kada je, u skladu s iskazom tužiteljice te nalazom i mišljenjem liječnika vještaka o trajanju te potrebe te cijeni satnice nemedicinske pomoći od 5,00 eura određenoj sukladno čl. 223. ZPP-a utvrdio imovinsku štetu po navedenoj osnovi u visini od 1.020,00 Eura s obzirom na utvrđeni iznos potrebne pomoći, čemu se konkretno ne prigovara. Kako je nesporno već isplaćeno tužiteljici 509,66 eura po istoj osnovi, pravilno je dosuđen preostali iznos od 510,34 Eura s kamatama od dana odštetnog zahtjeva do kada je taj vid imovinske štete već nastao. Pravilno je utvrđena i šteta za uništenu odjeću od 663,61 eura s kamatama sukladno 1086. ZOO-a, čemu se u ovoj fazi postupka i ne iznose konkretni prigovori.

29.Ispitujući pobijano rješenje o troškovima u smislu odredbe članka 365. ZPP-a ovaj je sud utvrdio kako sud prvog stupnja tim rješenjem nije ostvario koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti te da je pravilno primijenio materijalno pravo.

30.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i 155.st. 1. ZPP, time da je tužiteljici dosuđen trošak prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu koji, u smislu odredbe čl. 35. st. 1. ZPP, predstavlja određeni glavni zahtjev prema kojem se utvrđuje vrijednost predmeta spora i dosuđuje trošak parničnog postupka.

31.U skladu s tim, a imajući u vidu i da je vrijednost predmeta spora prema konačnom zahtjevu iznosila 14.241,15 eura što prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje:OT) po radnji predstavlja naknadu od 250 bodova, a to se odnosi na sve radnje budući je VPS od početka postupka iznosio više od 13.272,01 eura, sud prvog stupnja je valjano odmjerio naknadu i nagradu za pojedine radnje u smislu čl. 155. ZPP-a dajući odluci detaljne i valjane razloge (pod točkama 38-42. odluke) na koje se žalitelj upućuje, čemu drugotuženik ne nudi protuargumenata.

32. Slijedom iznijetog žalbu drugotuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).

33. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen budući isti nije bio potreban (čl. 155. u svezi sa čl. 166. ZPP).

U Splitu, 10. lipnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić