Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-119/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik dr.sc. Šime Savić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB 52848403362 iz Zagreba, Slovenska ulica 24, kojeg zastupa punomoćnik Ante Puljiz, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Franjo-Krešimir Šenjug, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka i umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2605/2023-121 od 31. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe stranaka i umješača na strani tuženika kao neosnovane i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn -2605/2023-121 od 31. listopada 2025. potvrđuje.

II Odbijaju se zahtjevi stranaka i umješača za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici iznos od 3.612,18 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. srpnja 2017. do isplate, dok je za iznos od 8.908,89 eura s kamatama tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan(točka I izreke). Tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 232,26 eura sa zateznim kamatama tekućim od 31. listopada 2025. do isplate(točka II izreke). U preostalom je dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbijen, što proizlazi iz obrazloženja presude, a propušteno je navesti u toj točk i izreke presude. Odbijeni su zahtjevi tuženika i umješača na strani tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti(točka III izreke).

2. Rješenjem sadržanim u istom pisanom otpravku dopušteno je Euroherc osiguranju d.d. sudjelovanje u ovom postupku kao umješaču na strani tuženika.

3. Protiv citirane presude žale se obje stranke i umješač na strani tuženika.

4. Tužiteljica presudu pobija u njezinom odbijajućem dijelu(odbijajući dio točke I i II izreke) iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu naknade parničnog troška.

5. Tuženik pobija dosuđujući dio točke II izreke i točku III izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se troškovi dosude razmjerno uspjehu stranaka u sporu, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak, uz obvezu naknade troška žalbenog postupka.

6. Umješač na strani tuženika citiranu presudu pobija također u dosuđujućem dijelu točke II i točki III izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se odluke o parničnom trošku u navedenom dijelu preinače na način da se umješaču dosude troškovi postupka, kao i trošak žalbenog postupka.

7. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbe tuženika i umješača, u kojem negira žalbene navode kao neosnovane, predlažući da se žalbe odbiju kao neosnovane.

8. Žalbe nisu osnovane.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje s osnove gubitka bliske osobe (supruga) te s osnove vlastitog ozljeđivanja u prometnoj nesreći koja se dogodila 1. svibnja 2017. na način da je suprug tužiteljice ĐR upravljajući motociklom marke Kawasaki ER 5, reg. oznake [registarska oznaka], s kojim se vozila tužiteljica kao putnica, iz pravca Slunja u pravcu [adresa], prilikom poduzete radnje pretjecanja autobusa svojim lijevim dijelom udario u lijevi dio vozila marke VW Golf reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao HR, osiguranik tuženika, uslijed čega je suprug tužiteljice ĐR par dana kasnije preminuo, dok je tužiteljica pretrpjela ozljede, sve sukladno čl. 19. u vezi s čl. 1100. i 1101. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje ZOO). Pritom odgovornost tuženika temelji na odredbi čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP-u).

10. Među strankama nije sporno:

- nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija ; da je tuženica bila suputnica na motociklu Kawasaki ER 5, reg. oznake [registarska oznaka] koje je sudjelovalo u nesreći i da je u trenutku iste vozilo marke VW Golf reg. oznaka [registarska oznaka] bilo kod tuženika osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti,

- doprinos pok. supruga tužiteljice ĐR nastanku štete u omjeru od 70%,

- da Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću nije pokrenulo kazneni postupak protiv osiguranika tuženika HR (razvidno iz Službene bilješke priklopljenog spisa KR-DO-141/2017 od 6. listopada 2017.) već je iz rezultata provedenih izvida i hitnih dokaznih radnji zaključeno da je do prometne nesreće u kojoj je smrtno stradao ĐR došlo zbog njegovih nepoštivanja prometnih propisa.

11. U ovoj žalbenoj fazi postupka sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva tužiteljice na ime naknade štete za pretrpljene duševne bolove zbog smrti supruga ĐR i s tim u vezi dinamika nastanka štetnog događaja, tj. omjer odgovornosti sada pok. ĐR nastanku štete u rasponu od nespornih 70% do 100%.

12. Ocjenom provedenih dokaza, zapisnika o očevidu, situacijskog plana, iskaza svjedoka ŠRE, CR i HR, te tužiteljice, kao i izvedenim prometnim vještačenjem po vještaku Srečku Hlišću, dipl. ing., sud prvog stupnja u bitnom utvrđuje:

-da je pok. ĐR upravljajući motociklom Kawasaki ER 5, reg. oznake [registarska oznaka] započeo radnju pretjecanja autobusa prelaskom preko pune razdjelne linije u nepreglednom desnom zavoju i vozio se po lijevoj voznoj traci predviđenoj za suprotni smjer;

- da je došlo do sudara prednjeg više lijevog bočnog dijela motocikla i prednjeg više lijevog bočnog dijela osobnog vozila VW Golf reg. oznaka [registarska oznaka] (osiguranika tuženika), koji je naišao svojom desnom voznom trakom iz suprotnog smjera i pomakao vozilo desnim bokom do samog ruba svoje desne vozne trake (prostora za dodatnim pomakom na kolniku nije bilo), što ukazuje da je izbjegavao sudar;

- da je motocikl odbačen povratno udesno prema desnoj traci gdje je udario u stražnji lijevi rub osobnog vozila VW UP reg. oznake [registarska oznaka], koje se kretalo ispred autobusa;

- da se mjesto sudara nalazilo na desnoj voznoj traci osobnog vozila VW Golf i to 1,5 m od razdjelne linije, a sudarni preklop iznosio je 15-ak centimetara;

- prometna nesreća se ne bi dogodila da je pok. ĐR u pretjecanju autobusa iskoristio za mimoilazak prostor između lijevog boka osobnog vozila VW Golf i razdjelne linije kolnika;

- da je sudar nastao u trenutku kada je pok. ĐR završavao radnju pretjecanja autobusa i krenuo se vraćati na svoju kolničku traku;

- da je na mjestu nesreće u dionici na kojoj je dopuštena brzina 70 km/h, sudarna brzina osobnog vozila iznosila 71 km/h, a motocikliste 70 km/h;

- da nema tragova kočenja kako osobnog vozila tako i motocikliste, niti su poznati podaci o autobusu koji je motociklist pretjecao (dužina, širina i brzina kretanja, položaj na cesti) pa stoga nije moguće utvrditi je li osiguranik tuženika kasnio u reagiranju kočenjem ili/i izmicanjem i vremenski koliko, te koliko bi utjecaj na izbjegavanje nesreće imala njegova stvarna prilazna brzina ako se u bitnome razlikovala od sudarne;

- da izostanak tragova kočenja ukazuje da ako je vozač osobnog vozila i poduzeo kočenje to nije bilo uz maksimalno moguće kako bi ostvario usporenje , ali je moglo biti do intenziteta naglog prikočivanja uz zadržavanje stabilnosti kretanja osobnog vozila;

- da je teoretski moguće da se nesreća ne bi dogodila pomakom osobnog vozila osiguranika tuženika desnim kotačima na bankinu (do stupića je bilo prostora još 0,5 m), koja se nalazi na razini kolnika, međutim ne mogu se predvidjeti posljedice niti kako bi vozač osobnog vozila (koji je u trenutku nesreće imao skoro 77 godina) odreagirao u povratku natrag na kolnik, osobito imajući u vidu sudarnu brzinu od 71 km/h;

- teoretski, ako bi pretjecanje autobusa od strane motocikla trajalo 5 sekundi, kako je iskazivala tužiteljica, tada bi osobno vozilo, a za brzinu kao kod sudara, bilo udaljeno od mjesta nesreće za oko 98 m te bi na tom putu postojala mogućnost da vozač usporava prikočivanjem i mijenja putanju, ali da se zbog izostanka materijalnih tragova ne može utvrditi koliko bi iznosila međusobna preglednost između motocikliste i vozača osobnog vozila VW Golf (osiguranika tuženika) kada je motociklist započeo radnju pretjecanja;

- da iz Zapisnika o očevidu od 1. svibnja 2017. proizlazi da se prometna nesreća dogodila izvan naselja, na ravnom dijelu ceste nakon zavoja, kolnik je bio gladak, dobar i suh, podijeljen uzdužnom neisprekidanom bijelom linijom koja dijeli dvije prometne trake, a brzina kretanja vozila ograničena na 70 km/h, promet je bio gust , vrijeme sunčano;

-da su opisujući štetni događaj, svjedoci ŠRE, CR i HR suglasno iskazali da je bila velika gužva i vozilo se u koloni te da se nesreća dogodila prelaskom motocikla Kawasaki ER 5, reg. oznake [registarska oznaka] na suprotnu prometnu traku vozača vozila VW Golf reg. oznaka [registarska oznaka] i da je zbog nesreće nastala manja šteta na vozilu VW UP, reg. oznake [registarska oznaka] koji se nalazio ispred autobusa;

- da je iskaz tužiteljice u dijelu u kojem navodi da je radnja pretjecanja autobusa trajala 5-6 sekundi, sud ocijenio subjektivnim, utvrđenjem da se radi o njezinom osobnom dojmu, pogotovo kad se uzme u obzir da je neposredno nakon toga doživjela nesreću (traumu i stres) u kojoj se ozlijedila i izgubila svijest i pritom izgubila supruga. Također, pored nedostatka podataka o autobusu koji se pretjecao (dužina, širina i brzina kretanja, položaj na cesti itd.) trajanje pretjecanja da je neodlučno jer vještak u nedostatku tih ključnih podataka ne može utvrditi koliko bi iznosila međusobna preglednost između motocikliste i vozača osobnog vozila VW Golf (osiguranika tuženika) kada je motociklist započeo radnju pretjecanja. Također, iskaz HR da je vozio brzinom od 40 km/h, a da je motorista udario u njega brzinom od 150 km/h sud je ocijenio subjektivnim i rezultatom osobnog dojma, jer iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi sudarna brzina vozila od 70 km/h, odnosno 71 km/h.

13. Polazeći od čl. 71. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (Narodne novine broj 33/05, 64/05, 155/05, 14/11, 25/15) u vezi s čl.12. st. 4. Zakon o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17 – dalje u tekstu: ZSPC) kojim je propisano da je zabranjeno pretjecati na dijelu kolnika na kojem se nalazi puna uzdužna crta; da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu, a prije samog započinjanja vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja (čl. 43. ZSPC-a); da pretjecati i obilaziti vozač smije samo ako time ne ometa normalno kretanje vozila koja dolaze iz suprotnog smjera i ako na cesti ima dovoljno prostora za sigurno izvođenje tih radnji; da vozač ne smije pretjecati i obilaziti kad time, s obzirom na karakteristike ceste i postojeće okolnosti na cesti i u prometu ili s obzirom na tehnička svojstva vozila kojim upravlja, ugrožava druge sudionike u prometu (čl. 66. ZSPC-a); da vozač ne smije vozilom početi pretjecati ili obilaziti ako prometna traka kojom namjerava pretjecati nije slobodna na dovoljnoj udaljenosti tako da bi, vodeći računa o razlici između brzine kretanja svojeg vozila za vrijeme pretjecanja i brzine kretanja vozila drugih sudionika u prometu koje namjerava preteći, pretjecanjem ugrozio sigurnost prometa ili omeo promet iz suprotnog smjera; ako nakon pretjecanja ili obilaženja ne bi ponovno mogao zauzeti položaj na prometnoj traci kojom se kretao prije pretjecanja ili obilaženja i to bez ometanja ili ugrožavanja ostalih sudionika u prometu (čl. 70. ZSPC-a); da je nakon pretjecanja ili obilaženja vozač dužan, čim to bude moguće učiniti bez ometanja ili ugrožavanja ostalih sudionika u prometu, vozilom ponovno zauzeti položaj na prometnoj traci kojom se kretao prije pretjecanja, odnosno obilaženja (čl. 71. ZSPC-a); da na kolniku na kojem se promet odvija u dva smjera, a koji ima po jednu prometnu traku namijenjenu za promet vozila u jednom smjeru, vozač ne smije vozilom pretjecati drugo vozilo u zavoju kad je preglednost ceste nedovoljna (čl. 72. ZSPC-a), sud prvog stupnja utvrđuje da je sada pok. ĐR, suprug tužiteljice, upravljajući motociklom Kawasaki ER 5 reg. oznake [registarska oznaka] poduzeo čitav niz protupravnih radnji prilikom pretjecanja.

14. Naime, utvrđuje da je navedene protupravne radnje imenovani poduzeo počev od započinjanja pretjecanja u zavoju preko pune linije, u vrijeme kada je bio iznimno gust promet na cesti i vožnja u koloni, nije vodio računa o položaju svog vozila te o smjeru i brzini kretanja autobusa kojeg je pretjecao, koji zbog svoje očite dužine, širine i brzine kretanja iziskuje povećanu pažnju prilikom donošenje odluke i započinjanja radnje pretjecanja, a osobito jer je zbog njegove veličine preglednost na cesti u odnosu na druga osobna vozila u prometu manja (i to još u zavoju), te koji je pogriješio u svojoj procjeni da će moći na siguran način preteći isti bez ugrožavanja i ometanja sigurnosti prometa osobito iz suprotnog smjera, a pri tome nije vodio računa o razlici između brzine kretanja svojeg vozila za vrijeme pretjecanja i brzine kretanja vozila drugih sudionika u prometu koje namjerava preteći te vozila iz suprotnog smjera.

15. Utvrđuje, kada je gust promet na cesti i vozi se u koloni, na dijelu dionice ceste s dvosmjernim prometom, na kojoj je neisprekidana razdjelna linije preko koje je zabranjeno pretjecati, nije realno očekivati da će netko iz suprotnog smjera "izletiti" iz nepreglednog desnog (njemu lijevog) zavoja u suprotnu traku i započeti radnju pretjecanja, a osobito autobusa za koji je zbog svoje dužine i širine potrebno duže vrijeme pretjecanja, što predstavlja povećani rizik i iziskuje veću i bolju pripremu u odnosu na pripremu pretjecanja ostalih osobnih vozila. U takvoj nenadanoj i nepredvidivoj situaciji sud ocjenjuje da je osiguranik tuženika HR (nije imao alkohola u krvi), koji je upravljao vozilom VW Golf reg. oznaka [registarska oznaka] postupio kao svaka prosječna osoba i instinktivno adekvatno odreagirao nastojeći izbjeći sudar izmicanjem uz sami rub svoje desne trake (mjesto sudara nalazilo se na desnoj voznoj traci osobnog auta i to 1,5 m od razdjelne linije uz sami rub). Pri tome utvrđuje da se ne može osiguraniku tuženika staviti na teret da se mogao dodatno izmaknuti (kako to ističe tužiteljica) i to izvan kolnika na bankinu te time riskirati vlastiti život i zdravlje, osobito imajući u vidu sudarnu brzinu od 71 km/h, što je potvrđeno i prometnim vještačenjem. Naime, utvrđuje da je vozač dužan kretati se obilježenom prometnom trakom koja se proteže uz desni rub kolnika, a ako trake nisu obilježene, dužan je vozilo u kretanju držati što bliže desnom rubu kolnika i na tolikoj udaljenosti od njega da, s obzirom na brzinu kretanja vozila, uvjete prometa te na stanje i osobine ceste, ne ugrožava druge sudionike u prometu i ne izlaže sebe opasnosti, sve sukladno čl. 47. st. 2. ZSPC-a. Osim toga, i s navedenim izmicanjem utvrđuje da je postojao prostor od 1,5 m između lijevog boka osobnog vozila VW i razdjelne linije kolnika koji je pok. ĐR mogao iskoristiti za siguran mimoilazak i time izbjeći nesreću, kako je i sam vještak to potvrdio. Stoga da osiguranik tuženika nije bio dužan izložiti sebe opasnosti rizičnoj vožnji te riskirati gubitak kontrole nad vozilom i izlijetanje da bi otklonio nastanak prometne nesreće uzrokovan protupravnom i nesmotrenom vožnjom pok. ĐR. Isto tako, dob osiguranika tuženika HR (77 godina u trenutku nesreće) i možebitna zakašnjela reakcija da se istom ne mogu staviti na teret jer je bio osposobljen za upravljanje vozilom i imao valjanu vozačku dozvolu (razvidno iz Zapisnika o očevidu), niti je zakašnjela reakcija dokazana.

16. Utvrđuje da prema materijalnim tragovima i sukladno prometnom vještačenju, tragova kočenja kako osobnog vozila tako i motociklista nije bilo na kolniku, što može ukazivati da je osiguranik tuženika poduzeo kočenje radi ostvarivanja usporavanja, ali ne maksimalnog intenziteta ili intenziteta naglog prikočivanja uz zadržavanje stabilnosti kretanja osobnog vozila ili je došlo do iznenadne odnosno nepredviđene radnje prelaska motociklista na lijevu (njegovu desnu) stranu trake, uslijed čega osiguranik tuženika nije mogao izbjeći nesreću. S obzirom na navedeno, da se u postupku nije mogla utvrditi brzina kretanja vozila prije sudara, već jedino njihova sudarna brzina, i to osobnog vozila 71 km/h i motocikliste 70 km/h, koja je dopuštena brzina na tom dijelu ceste , razliku od 1 km/h iznad dopuštene granice sud uzima kao beznačajnu i neodlučnu te zaključuje da je osiguranik tuženika prilagodio brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i gus toći prometa, u smislu čl. 51. ZSPC-a, tj. da nije bilo protupravnosti u njegovom postupanju.

17. Slijedom izloženog sud prvog stupnja utvrđuje da je šteta koju je pretrpjela tužiteljica zbog smrti supruga nastala isključivo njegovim postupanjem, budući da se upravljajući motociklom upustio u rizično pretjecanje po punoj crti u zavoju, ne poštujući stanje i uvjete na cesti te prometna pravila (bio je gust promet i vozilo se u koloni), nije vodio računa o potrebnoj brzini i putu potrebnom za sigurno pretjecanje autobusa, a osobito nije vodio računa o brzini i kretanju vozila iz suprotnog smjera i time prouzročio prometnu nesreću na lijevoj strani prometne trake namijenjenoj za suprotni smjer, a kad se i upustio u takav rizik nije iskoristio dodatni prostor od 1,5 m između lijevog boka osobnog vozila VW Golf i razdjelne linije kolnika za siguran mimoilazak.

17.1. Iz navedenih razloga odbija tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog smrti supruga u zatraženom iznosu od 8.759,71 eur/66.000,00 kn[1] s kamatama, sukladno čl. 23. st. 1. ZOOP-a.

18. S obzirom da je tužiteljica sudjelovala i kao putnica(treća osoba) u nesreći, pri tome se ozlijedila te je pretrpjela štetu, utvrđuje da tuženik kao osiguratelj osobnog vozila VW Golf reg. oznake [registarska oznaka](opasna stvar) koji je sudjelovao u nesreći, za taj vid štete tužiteljici odgovara prema objektivnoj odgovornosti sukladno čl. 1069., čl. 1071. u vezi s čl. 943. ZOO-a te po provedenom postupku, uvidom u medicinsku dokumentaciju priloženu spisu i nakon provedenog med icinskog vještačenja po vještaku Augustu Mijiću, dr. med.-kirurgu, tužiteljici na ime zatražene naknade neimovinske i imovinske štete dosuđuje ukupan iznos od 3.612,18 eura s kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 27. srpnja 2017 . do isplate, dok je za iznos od 132,72 eura na ime kvalifikatornog elementa trajnih posljedica, u odnosu na koje sud utvrđuje da ih tužiteljica nije pretrpjela i za iznos od 15,92 eura na ime naknade za tuđu pomoć i njegu, tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen, što se sadržajno žalbenim navodima stranaka ne osporava.

19. U odnosu na odluku o parničnom trošku sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica potraživala naknadu štete po dvije osnove (gubitka bliske osobe – supruga i vlastitog ozljeđivanja). Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu o kojem je sud odlučivao utvrđuje da tužiteljica nije uspjela tužbenim zahtjevom s osnove gubitka bliske osobe, dok je s osnove vlastitog ozljeđivanja uspjela u cijelosti (100%), te da je s ukupnom osnovom uspjela u omjeru od 50 %. Kako je tužiteljica tražila ukupni iznos od 12.521,07 eura, a dosuđen joj je iznos od 3.612,18 eura, utvrđuje da je po visini uspjela u omjeru od 28,85 %, odnosno u smislu čl. 154. st. 2. ZPP-a ukupni omjer uspjeha tužiteljice u parnici ocjenjuje s 39,42 % (50 % + 28,85 % =78,85 % / 2 =39,42 %), a tuženika s 60,58 % pa kad se jedno s drugim oduzme dobije se konačni uspjeh tuženika u omjeru od 21,16 %.

19.1. Polazeći od navedenog, iako je tužiteljica pretrpjela štetu za koju joj tuženik odgovara po načelu uzročnosti, da tuženik nije tužiteljici isplatio ni nesporni dio štete nakon zaprimanja odštetnog zahtjeva, utvrđuje da tužiteljici ne samo da ne bi pripalo pravo na troškove zastupanja u postupku, već bi nakon više od 8 godina (koliko ovaj postupak traje) bila u obvezi djelomično podmiriti troškove zastupanja u postupku tuženiku koji bi potencijalno bili veći od same glavnice koja je dosuđena tužitelj ici, te čime bi ova parnica izgubila svrhu i za tužiteljicu predstavljala značajan financijski teret. Utvrđuje da bi na ovaj način tužiteljici bilo ograničeno pravo na pristup sudu. Stoga, imajući u vidu da je tužiteljica stradala u prometnoj nesreći, što je tijekom postupka bilo nesporno, da je dokazala osnovu i visinu, da tužba nije bila očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužiteljice da će ostvariti pravo na naknadu štete bilo potpuno neopravdano, a da je s druge strane tuženik (i umješač) osiguravajuće društvo, specijalizirana pravna osoba koja se svakodnevno susreće s ovakvim štetama, kojoj izostanak troškova zastupanja ne bi predstavljao značajan financijski teret, provođenjem testa razmjernosti, odlučuje da svaka stranka snosi svoje troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku (u smislu shvaćanja ESLJP u predmetu Čolić protiv Hrvatske - Zahtjev br. 49083/18, presuda od 18. studenoga 2021.) kao i troškove sudskih pristojbi.

19.2. Tužiteljici u cijelosti dosuđuje trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura te trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 33,18 eura, ukupno 232,26 eura, koji da je bio nužan jer bez istog tužiteljica ne bi mogla dokazati osnovu i visinu zahtjeva za naknadu štete koju je osobno pretrpjela. Trošak očevida, prometnog vještačenja i pristupa prometnog vještaka na ročište odbija jer je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

20. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP -a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako ni ona iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju se upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće ispitati.

20.1. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, na koju tužiteljica sadržajno upire žalbenim navodima, budući da je odlučujući koje će činjenice uzeti kao dokazane, sud prvog stupnja postupio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

21. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zatražila naknadu štete zbog smrti bliske osobe-supruga, utvrđenjem da je sada pok. ĐR u cijelosti odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode.

22. Naime, provedenim je dokazima, uvidom u spisu priloženu materijalnu dokumentaciju, iskaze saslušanih svjedoka te prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Srećku Hlišću, dipl. ing., utvrđena dinamika nastanka štetnog događaja koja je prethodno detaljno opisana, pri čemu je odlučno da se mjesto sudara nalazilo na desnoj voznoj traci osobnog vozila VW Golf, i to 1,5 m od razdjelne linije, da se prometna nesreća ne bi dogodila da je sada pok. ĐR u pretjecanju autobusa iskoristio za mimoilazak prostor između lijevog boka osobnog vozila VW Golf i razdjelne linije kolnika te da se iz položaja osobnog vozila VW Golf u trenutku sudara može utvrditi da se vozač tog vozila HR micao motociklu, a da bi isti izbjegao kontakt, trebao bi desnim kotačima vozila izaći iz kolnika. Dodatno saslušan na glavnoj raspravi 17. rujna 2025. imenovani vještak je iskazao da ne može pretpostaviti što bi se dogodilo prilikom izlaska vozila VW Golf desnim kotačima na bankinu pri sudarnoj brzini pri 71 km/h, a teoretski je moguće da bi se to vozilo destabiliziralo do gubitka kontrole, ali se ne može isključiti da bi se vozač uspio zadržati u razini bankine i kolnika. Naveo je i da je u trenutku sudara desni bok osobnog vozila VW Golf bio uz rubnu liniju, radilo se o izbjegavajućem položaju tog vozila u smislu pomicanja iz putanje vozila koje dolazi iz suprotnog smjera.

23. Stoga ovom sudu nisu prihvatljivi žalbeni navodi tužiteljice kojima ustraje kod tvrdnje da je vozač vozila VW Golf bio u mogućnosti jednostavnim skretanjem na bankinu izbjeći prometnu nesreću, a time i spriječiti nastup smrtnog ishoda. Iz navedenih je razloga pravilno odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 8.759,71 eura s kamatama na ime povrede prava osobnosti zbog gubitka supruga.

24. Pravilna je i odluka o parničnom trošku utemeljena na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, odnosno da svaka stranka snosi svoje troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i troškove sudskih pristojbi, imajući u vidu da je tužiteljica stradala u prometnoj nesreći, da je dokazala osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u odnosu na štetu koju je osobno pretrpjela, da u tom dijelu tužba nije bila nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužiteljice da će ostvariti pravo na naknadu štete bilo u potpunosti neopravdano, u kojem dijelu se upućuje na obrazloženje pobijane presude. S obzirom na navedeno pravilno je tužiteljici dosuđen medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 232,26 eura.

25. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja potvrđena i na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

26. Strankama nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da u istom nisu uspjele.

27. Rješenje suda prvog stupnja kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci, 10. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović