Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-2862/2025-4

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda, dr.sc. Ivana Tironija, predsjednika vijeća, mr.sc. Ivane Erceg Ćurić, članice vijeća i izvjestiteljice i Lucije Lasić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vinku Samardžiću, odvjetniku u Splitu protiv tužen ice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel u Makarskoj te umješača na strani tužene RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku KJ, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama tuženice i umješača na strani tuženice protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj P-1198/2019-44 od 16. listopada 2025. i o žalbi tužitelja protiv dopunske presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj P - 1198/2019-56 od 13. ožujka 2026., dana 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje dopunska presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj P-1198/2019- 56 od 13. ožujka 2026.

i

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom poslovni broj P-1198/2019-44 od 16. listopada 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je tužitelj stvarni i isključivi vlasnik točno određenih realnih dijelova nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to upravo dijela na skici - prikazu lica mjesta izrađenom od stalnog sudskog vještaka za geodeziju Perice Puljić, dipl.ing.geod., [adresa], 23. lipnja 2025. definirano slovima A-B-E-F-A, koji dio ima površinu od 2532 m2, te čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to upravo dijela na skici - prikazu lica mjesta izrađenom od stalnog sudskog vještaka za geodeziju Perice Puljić, dipl.ing.geod., [adresa], 23. lipnja 2025. definirano slovima B-C-D-E-B, koji dio ima površinu od 161 m2.

Prvostupanjskom presudom u točki II izreke ovlašćuje se tužitelj da na temelju te presude formira zasebnu česticu u katastru i zemljišnoj knjizi na način da se od postojeće čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] izdvoji dio te čestice koji je po površini i obliku prikazana na gore navedenoj skici - prikazu lica mjesta izrađenom od stalnog sudskog vještaka za geodeziju Perice Puljić, dipl.ing.geod., [adresa], 23. lipnja 2025. definirano slovima A-B-E-F-A, koji dio ima površinu od 2532 m2, te od postojeće čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] izdvoji dio te čestice koji je po površini i obliku prikazan na gore navedenoj skici - prikazu lica mjesta izrađenom od stalnog sudskog vještaka za geodeziju Perice Puljić dipl.ing.geod., Imotski, 23. lipnja 2025. definirano slovima B-C-D-E-B, koji dio ima površinu od 161 m2, uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva te novoformirane čestice na ime tužitelja za cijelo, pa se isti ovlašćuje temeljem te presude zatražiti i postići upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini uz istovremeni izbris tog prava sa imena tuženika Republika Hrvatske, u roku od petnaest.

U točki III izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime naknade troškova parničnog postupka iznos od 4.803,62 eura, u roku od petnaest dana

U izreci rješenja prvostupanjske odluke utvrđeno je da je tužba povučena u odnosu na d.č. zem. [katastarska čestica] u površini od 65 m2 i d.č. zem. [katastarska čestica] u površini od 206 m2.

1.2. Prvostupanjski sud, postupajući po prijedlogu umješača na strani tuženice, donio je dopunsku presudu kojom je odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji predstavlja razliku između tužbenog zahtjeva postavljenog podneskom tužitelja od 2. listopada 2023. (k. č. br. [katastarska čestica] površine 4823 m² i k. č. br. [katastarska čestica] površine 301 m², ukupne površine 5124 m²) i tužbenog zahtjeva konačno postavljenog podneskom tužitelja od 25. srpnja 2025. (k. č. br. [katastarska čestica] površine 2532 m² i k. č. br. [katastarska čestica] površine 161 m², ukupne površine 2693 m²) i to za površinu od 2431 m².

2.1. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Također, tuženica je podnijela i dopunu žalbe od 29. listopada 2025. Žaliteljica predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troška tuženici.

2.2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio umješač na strani tuženice zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. ZPP-a pa i zbog žalbenog razloga iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tuženi zahtjev u cijelosti, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.3. Protiv prvostupanjske dopunske presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. ZPP-a. Žalitelj predlaže da se pobijana dopunske presuda ukine.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbe tuženice i umješača na strani tuženice u kojem u bitnome predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalbe tuženice i umješača na strani tuženice protiv prvostupanjske presude su osnovane. Žalba tužitelja protiv prvostupanjske dopunske presude nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom realnog dijela n ekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to upravo dijela prema skici sudskog vještaka, koji dio ima površinu od 2532 m2 definirano slovima A-B-E-F- A, i realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to upravo dijela prema skici sudskog vještaka definirano slovima B-C-D-E- B, koji dio ima površinu od 161 m2, kao i zahtjev za ovlaštenje tužitelja da na temelju te presude formira zasebne čestice u katastru i zemljišnoj knjizi, da ih izdvoji iz postojećih, uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva tužitelja za cijelo i brisanje tog prava s tuženice.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da su predmetne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bile obuhvaćene odlukom Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Imotskom od 15. veljače 1947., na temelju koje odluke su navedene nekretnine iz posjeda EJ (djed umješača) i njegove supruge N, ušle u režim društvene imovine,

- da je majka umješača, pok. LJ rođ. EJ, podnijela Zahtjev za naknadu i/ili povrat oduzete imovine Splitsko-dalmatinskoj županiji dana 25. ožujka 1997. za predmetne nekretnine,

- da je EJ nasljedila majka umješača, pok. LJ rođ . EJ, a koju da je naslijedio umješač, a ovo prema iskazu umješača RJ,

- da je Ugovorom o zamjeni koji je zaključen 27. lipnja 1956. Narodni odbor Općine Imotski (u zastupanju poljoprivrednog zemljišnog fonda općenarodne imovine), dao ĐJ ud. KJ (baka tužitelja) u isključivo vlasništvo d.č. zem. [katastarska čestica] i d.č. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u naravi oranicu u površini od 2.440 m2 i to baš zapadni dio (sa međašima: od zapada obitelj IJ, od istoka sestre R iz [adresa], od sjevera voda rijeke Vrljike, a od juga put) zvane "Pod Lučicom -dolac".

- da je ĐJ naslijedila kći ŠJ, a nju njezin sin BJ (tužitelj),

- da je 27. lipnja 1956. tužitelj išao u prvi razred osnovne škole, da je njegova obitelj na predmetnim nekretninama sadila 5 redova vinove loze, da se vinograd sužavao prema jugu, da se kontinuirano obrađivao, da tužitelj od 1966. živi u [adresa], ali da je dolazio svaki vikend i obrađivao vinograd sve do kraja 1990., od kada da je vinograd zapušten, a sve ovo prema iskazu tužitelja,

- da tužitelja i njegovu obitelj nitko nije ometao u posjedu i vršenju vlasničkih prava i da je tužitelj po prvi put u ovoj parnici doznao da umješač polaže pravo na predmetne nekretnine,

- da je vještak Perica Puljić nalazom i mišljenjem od 23. lipnja 2025. identificirao sporne dijelove nekretnina, a nakon izvršenog uviđaja od 31. ožujka 2025. i da na nalaz i mišljenje vještaka nije bilo primjedbi,

- da je tužitelj u skladu s navedenim nalazom i mišljenjem vještaka podneskom od 25. srpnja 2025. postavio tužbeni zahtjev, a kako je to pobliže određeno u odlomku 1.1. obrazloženja ove presude, i da je time smanjena površina nekretnine u odnosu na tužbeni zahtjev od 2. listopada 2023., za 2431 m2,

- da zapadna međa nekretnine graniči s nekretninom K, E i IJ koji su umrli pa njihovu nekretninu obrađuje ĆJ pok. K; da istočna međa graniči s vinogradom u vlasništvu obitelji L; da južna međa graniči s putem, a sjeverna s rijekom Vrljikom, a ovo prema iskazu svjedoka ČJ,

- da su predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo tuženice,

- da je tužba podnesena 21. prosinca 2017.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio da su na strani tužitelja ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnim nekretninama, protekom dvadeset godina neprekidnog savjesnog posjeda, i to baš dana 8. studenog 2011., odnosno protekom deset godina savjesnog i zakonitog posjeda i to baš dana 8. studenog 2001., sve računajući od 8. listopada 1991. i primjenjujući pri tom odredbe članka 28. stavak 2. i 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91., 9/92. i 77/92. dalje: ZOVO).

8. Osnovano umješač na strani tuženice u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

9.1. Naime, umješač je tijekom postupka osporio vjerodostojnost i istinitost Ugovora o zamjeni iz 1956. kao pravnog osnova posjeda tužitelja. Međutim prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije dao jasne i dostatne razloge o osnovanosti tih prigovora već je bez njihove ocjene zaključio da je tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonitog posjeda, iako je pravni temelj takvog posjeda tijekom postupka bio osporen.

9.2 Pritom valja istaknuti da je zakonitost posjeda od osobitog značaja za ocjenu njegove kvalitete, budući izravno utječe na duljinu roka dosjelosti potrebnog za stjecanje prava vlasništva pa je stoga prvostupanjski sud dužan dati jasne i valjane razloge o postojanju zakonitog posjeda kao odlučne pretpostavke za primjenu instituta dosjelosti.

9.3. Za primijetiti je da obrazloženje presude ostavlja nejasnim i pitanje trenutka eventualnog stjecanja prava vlasništva dosjelošću, budući prvostupanjski sud istodobno navodi da je tužitelj pravo vlasništva stekao protekom dvadesetogodišnjeg roka, odnosno protekom desetogodišnjeg roka dosjelosti. Pravo vlasništva dosjelošću može biti stečeno samo u jednom trenutku, ovisno o tome jesu li bile ispunjene pretpostavke za redovitu ili izvanrednu dosjelost. Budući iz obrazloženja prvostupanjske presude nije jasno koji se trenutak stjecanja prava vlasništva uzima odlučnim, presuda je i u tom dijelu nejasna te se ne može valjano ispitati.

10. Kako prvostupanjski sud o odlučnim činjenicama nije dao jasne i dostatne razloge, pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

11. Tuženica žalbom dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kontinuitet posjeda, budući iz iskaza samog tužitelja proizlazi kako se predmetni vinograd obrađivao samo do kraja 1990-ih godina, nakon čega je zapušten. Unatoč tome, prvostupanjski sud zaključuje da su tužitelj i njegovi pravni prednici bili u kontinuiranom posjedu predmetnih nekretnina od 1956. godine pa sve do 8. studenoga 2001., odnosno 8. studenoga 2011. godine, pri čemu ne daje jasne i dostatne razloge na temelju kojih takav kontinuitet posjeda utvrđuje i nakon prestanka obrađivanja predmetne nekretnine, pa je i na ovaj način prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe ZPP-a iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

12. Nadalje, za sada se ne može prihvatiti pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju odlučne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću imaju prosuđivati primjenom odredbi ZOVO-a.

13.1. Naime, iako prvostupanjski sud utvrđuje da su prednici tužitelja predmetne nekretnine stekli temeljem Ugovora o zamjeni od 27. lipnja 1956. i da su od tada bili u nesmetanom i poštenom posjedu nekretnina, i da su nekretnine koristili kao vlasnici kroz više desetljeća, prvostupanjski sud zaključuje, da rok dosjelosti počinje teći tek 8. listopada 1991., polazeći od pravnog shvaćanja da se prije toga na nekretninama u društvenom vlasništvu pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću.

13.2. Međutim, ZOVO je bio na snazi do 31. prosinca 1996., a od 1. siječnja 1997. na snazi je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2 008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012 i 152/2014, dalje ZVDSP). Navedeno znači, da nije mjerodavno pravo u svezi rokova dosjelosti po odredbama članka 28. stavak 2. i 4. ZOVO-u ako do stjecanja stvarnog prava nije došlo još za važenja ZOVO- a.

13.3. Dakle, u slučaju da je dosjedanje dovršeno u vrijeme važenja ZVDSP-a za prosudbu stjecanja prava vlasništva primjenjuje se ZVDSP. S tim da, prema odredbi članka 159. stavak 4. ZVDSP-a, samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske i s njom izjednačenih pravnih osoba, stječe dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka , dakle protekom dvadeset, odnosno četrdeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

14.1. Nadalje, za navesti je kako je izvornom odredbom članka 388. stavak 4. ZVDSP-a bilo propisano kako se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje stvarnih prva na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

14.2. Odlukom Ustavnog suda RH od 17. studenog 1999. ("Narodne novine" broj 137/99) ukinut je raniji važeći članak 388. stavak 4. ZVDSP-a, te je nakon toga Zakonom o izmjenama i dopunama ZVDSP-a ("Narodne novine" broj 114/01), nadodan novi stavak 4. odredbe članka 388. koja sada odredba glasi: "u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću , ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

14.3. Međutim, o stjecanju vlasništva nekretnina dosjelošću na nekretninama koje su do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio je shvaćanje u više odluka (broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev- 3014/2019 od 12. svibnja 2020. i dr.). Prema tom shvaćanju za takve nekretnine treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, kao i vrijeme nakon toga sve do 17. studenoga 1999.

14.4. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi, a to je: „U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“

15. Kako do sada nije dovoljno raspravljeno niti jasno utvrđeno trajanje i kvaliteta posjeda tužitelja i njegovih prednika i umješačevo polaganje prava vlasništva na predmetne nekretnine, ne može se utvrditi niti postojanje okolnosti za uzimanja u obzir u vrijeme dosjelosti i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991. niti je li tužitelj dosjelošču stekao pravo vlasništva na navedenim nekretninama.

16. Uzgred je za reći kako prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zauzetog na sjednici Građanskog odjela održanoj 14. veljače 2019., pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe,

17. Stoga je na temelju odredbe članka 369. stavak 1, ZPP-a trebalo ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

18. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano te će ponovno raspraviti sve odlučne činjenice. Pritom će se osobito očitovati o vjerodostojnosti i pravnom značaju Ugovora o zamjeni iz 1956. kao pravnom temelju posjeda tužitelja i njegovih prednika te će dati jasne i dostatne razloge o kvaliteti i kontinuitetu njihova posjeda. Nadalje će pravilno utvrditi koje je materijalno pravo mjerodavno za ocjenu pretpostavki stjecanja prava vlasništva dosjelošću, vodeći računa o pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava glede uračunavanja vremena posjedovanja prije 8. listopada 1991. godine. Nakon što potpuno i pravilno utvrdi činjenično stanje, prvostupanjski sud će donijeti novu, zakonitu i pravilno obrazloženu odluku.

19. U odnosu na dopunsku presudu, za navesti je sljedeće.

20.1. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da se u konkretnom slučaju ne radi o preciziranju tužbenog zahtjeva prema nalazu i mišljenju vještaka već o njegovu smanjenju. Naime, iako nisu mijenjane katastarske i zemljišnoknjižne oznake predmetnih čestica, tužitelj je konačno postavljenim zahtjevom zatražio utvrđenje prava vlasništva na znatno manjoj površini zemljišta, i to na 2693 m² umjesto prvotno zahtijevanih 5124 m², dakle manje za 2431 m².

20.2. To osobito u situaciji kada se traži utvrđenje prava vlasništva na realnom dijelu nekretnine označenom na skici vještaka slovima jer je upravo površina i opseg tog realnog dijela bitan element tužbenog zahtjeva. Stoga se odustanak od dijela površine ne može smatrati pukim preciziranjem zahtjeva kako to tužitelj neosnovano navodi u žalbi.

21.1. Prvostupanjski sud ispravno obrazlaže u dopunskoj presudi da smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačanje tužbe. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj

26. travnja 2021. pod brojem Su-IV-16/2021-8.

21.2. Prema odredbi članka 193. stavka 2. ZPP-a, nakon što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, za povlačenje tužbe potreban je pristanak tuženika.

22.1. U konkretnom slučaju tuženica se nije izrijekom očitovala o djelomičnom povlačenju tužbe, međutim ovaj sud nalazi da protivljenje umješača proizvodi pravni učinak i prema tuženici.

22.2. Naime, prema članku 208. stavku 4. ZPP-a, parnične radnje umješača imaju pravni učinak za stranku kojoj se pridružio ako nisu u suprotnosti s njezinim radnjama. Budući tuženica nije dala izričit pristanak za djelomično povlačenje tužbe niti je poduzela procesnu radnju kojom bi osporila ili isključila učinak protivljenja umješača, sud ocjenjuje da radnja umješača nije bila u suprotnosti s radnjama tuženice.

22.3. Pri tom je za imati na umu da umješač u ovom postupku ne štiti isključivo interese tuženice već i vlastiti pravni interes, budući tvrdi da mu pripada pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, zbog čega bi pravomoćna presuda mogla proizvesti intervencijski učinak i neposredno utjecati na njegov pravni položaj.

22.4. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio, da nije postojao pristanak tuženice na djelomično povlačenje tužbe, odnosno da je protivljenje umješača, sukladno članku 208. stavku 4. ZPP-a proizvelo učinak protivljenja tuženice pa nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za djelomično povlačenje tužbe.

22.5. Slijedom navedenog i u okolnostima kada tužitelj više ne potražuje spornih 2431 m² niti tvrdi da mu taj dio nekretnine pripada, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je taj dio tužbenog zahtjeva trebalo dopunskom presudom odbiti kao neosnovanog.

23. Stoga je žalbu tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku dopunsku presudu na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP -a te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu, 10. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ivan Tironi