Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

Bjelovar

K-176/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sutkinji Tei Valentić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivone Đud kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene SĐ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 144/22, 114/23, 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KO-DO-18/2025-1 od 15. siječnja 2025., izmijenjene na raspravi 10. lipnja 2026., nakon održane javne rasprave dana 10. lipnja 2026. u nazočnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Bjelovaru Mirjane Vukorepe i optužene SĐ, istog dana objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. OPTUŽENA SĐ - zvana S, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći V i VĐ, rođena **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], O, državljanka Republike Hrvatske, domaćica, udovica, majka osmero djece od kojih je troje maloljetno, nezaposlene, prima dječji doplatak u iznosu od 400 eura i socijalnu pomoć u iznosu od 400 eura, bez zanimanja, vlasnica kuće na adresi prebivališta, lošeg imovnog stanja, prekršajno kažnjavana, osuđivana, brani se sa slobode,

k r i v a  j e

što je 2. listopada 2024. u poslijepodnevnim satima u [adresa], djelatnici Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured [adresa] OĐ, koja je voditeljica slučaja njenoj obitelji i koja je postupala sukladno rješenju Općinskog suda u Bjelovaru po kojem joj je oduzeto pravo na stanovanje s maloljetnom djecom, u namjeri da istu ustraši uputila joj riječi govoreći "ubit ću vas" upirući prstom u OĐ, što je sve kod OĐ izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti za vlastiti život i sigurnost,

dakle, drugome ozbiljno prijetila da će je usmrtiti, a djelo je počinjeno prema službenoj osobi u obavljanju javne ovlasti,

čime je počinila kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnju, iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, za koje se

na temelju odredbe čl. 139. st. 3. KZ/11 optuženica SĐ

o s u đ u j e

na KAZNU ZATVORA u trajanju od 8 (osam) mjeseci,

a na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 optuženoj izriče se

UVJETNA OSUDA

tako da se kazna zatvora na koju je optužena SĐ osuđena neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja u trajanju od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu ZKP/08) optuženica SĐ oslobađa se plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je kod ovog suda podiglo optužnicu broj KO-DO-18/2025-1 od 15. siječnja 2025., protiv optužene SĐ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, time da je na raspravi 10. lipnja 2026. izmijenjena optužnica na način da u činjeničnom opisu ispuštaju riječi „kao i novčana potpora za djecu“.

2. Optuženica se tijekom cijelog postupka izjašnjavala da se ne smatra krivom za terećeno kazneno djelo.

3. U tijeku dokaznog postupka na raspravi je pročitan Zapisnik o ispitivanju optuženice i reproducirana snimka kod policije (list 16-19) te Zapisnik o ispitivanju optuženice i reproducirana snimka kod ODO Bjelovar (list 38-42). Pročitan je iskaz oštećenice dan na raspravi 22. siječnja 2026. te rješenje Općinskog suda u Bjelovaru (list 102-128). Pročitani su izvodi iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženicu, te je optuženica svoju obranu iznijela na kraju dokaznog postupka. Provedeni su svi predloženi dokazi.

4. Optužena SĐ je u obrani danoj na raspravi navela da nije izrekla sporne riječi te da ostaje kod obrane koju je dala ranije. Navela je da nema ona kome što prijetiti. Navela je da živi od dječjeg doplatka, da su djeca dio tjedna sa njom, a dio tjedna u domu i tamo ih posjećuje. U prethodnom postupku pred državnim odvjetnikom navela je kako je inkriminiranog dana u njezinu kuću u [adresa] došla djelatnica Centra za socijalni rad, ne zna kako se ista gospođa zove, koja joj je rekla da mora potpisati neko rješenje kako bi njezina kćerka ŽĐ mogla ići u školu u Zagrebu, a isto dijete su joj prethodno odveli iz kuće u neki dom, radi čega je njoj bilo jako teško, jer joj nisu rekli zašto su joj uzeli djecu i plakala je zbog toga. Navodi kako su joj djeca oduzeta ranije, a ta djelatnica je došla drugi dan i donijela papire na potpis kako bi kćerka mogla ići u školu. Ne navodi da bi istoj prijetila ili izgovorila bilo kakve takve riječi. S njom u kući živi sin HĐ koji je tada bio u školi koju pohađa u mjestu Štefanje.

5. U postupku nije bilo sporno da je oštećenica OĐ u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Čazma, koja je voditeljica slučaja njenoj obitelji. Nije bilo sporno da je kritičnog dana u istom svojstvu došla u kuću optuženice radi potpisivanja nekih papira vezanih uz oduzeto pravo na stanovanje s djetetom.

6. Bilo je sporno je li optuženica tom prilikom u nakani da ju ustraši rekla oštećenici "ubit ću vas" upirući prstom u nju, te je li isto kod OĐ izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti za vlastiti život i sigurnost, odnosno je li takvim postupanjem ostvarila obilježja kaznenog djela prijetnje na štetu oštećenice.

7. Oštećenica OĐ je ranije iskazivala na raspravi pred istim sucem, optuženicom i državnim odvjetništvom, pa je njezin iskaz pročitan na temelju čl. 431. st. 7. i 8. ZKP/08. U svom iskazu navela je da je toga dana, 2. listopada 2024. popodne, po povratku sa suda u Bjelovaru stala kod SĐ jer su prethodno izdvojili njezinu kćer ŽĐ pa je trebalo potpisati nekakve suglasnosti, misli da za liječnika. To joj je bilo usput i bila je sama. Ušla je u kuću, sjela za stol, a SĐ je stajala u kuhinji. Prvo su nevezano pričale, a kada ju je tražila da potpiše navedene suglasnosti počela je histerično plakati i vikati. Svašta joj je izgovorila i točno se sjeća da joj je rekla riječi "ubit ću vas" i uperila prstom u nju. Oštećenica je potom ustala i molila da joj otvori vrata jer su ista zatvorena nekim čavlićem i rekla joj je da će ju za ovo prijaviti policiji, a ona je nastavila vikati u smislu da će ih tužiti i da će svi na sud jer su joj uzeli djecu, da neće to tako proći. Prilikom toga događaja i nakon bilo ju je strah, bila je sama s njom, a taj čavlić na vratima nije joj odavao dojam da će lako moći pobjeći. Nikada se ne zna što je tko spreman učiniti. Prethodno su izdvojili još jedno dijete od SĐ, a bilo je za izdvojiti još troje djece. Na posebno pitanje zastupnice optužbe da li se još netko nalazio u kući u to vrijeme navodi da nije, da su bile same. Prilikom tog događaja postupala je u svojstvu djelatnice HZZSR PU Čazma, a temeljem odluke OS u Bjelovaru kojom je oduzeto optuženici pravo na stanovanje s mlljt. djecom. Još tijekom srpnja je donesena ta odluka, ali je trajao pronalazak smještaja za djecu. I prije su znali postupati u toj kući po rješenju Općinskog suda u Bjelovaru u svrhu oduzimanja djece i bilo je problema, nije bilo moguće izdvojiti djecu jer ona to nije dopuštala kao ni stariji sin IĐ. Jedan sin je došao sam u Centar dok je troje djece izdvojeno dok je majka bila u pritvoru, a jedno dijete dok je bila u kućanstvu brata IĐ. Navodi da je bila voditeljica tog slučaja. Što se tiče novčane potpore optuženici, kada je ona ukinuta, navodi da koliko joj je poznato priznata joj je zajamčena minimalna naknada za djecu jer ona nije ispunjavala uvjete za priznavanje prava, a ona inače nije voditelj za novčane potpore. Prilikom tog događaja ne sjeća se je li bilo govora o novčanoj potpori. Ona o tome nije govorila, a ne sjeća se da li optuženica možda je. Misli da je u vrijeme tog događaja ona još primala novčanu potporu i da ju je izgubila tek nakon što su joj sva djeca izdvojena iz obitelji, tada misli da je bio prekid zajamčene minimalne naknade. Na daljnje pitanje da li je taj dan išla ciljano u kuću optuženice, navodi da je, da je ponijela te suglasnosti računajući da će na povratku iz Bjelovara imati vremena to obaviti. Također može reći da kroz dvije godine svog rada nije imala ovakvu situaciju s optuženicom, odnosno do tada nije prema njoj iskazivala nikakvu agresiju. Na daljnje pitanje odgovara da još uvijek radi na njezinom slučaju, da više nije bilo takvih problema, iako je optuženica povremeno nesuradljiva. Kada se svjedokinji predoči dio iskaza danog pred policijom: "prilikom istog sam ju ja pokušala smiriti, a ona je govorila da će nas prijaviti policiji da smo joj uzeli dijete, da ćemo ići na sud, da ovo neće tako završiti te da smo joj namjerno ukinuli socijalu kako bi joj uzeli djecu", navodi da to odgovara istini što je rekla, tada joj je bilo svježije jer je iskaz dan u manjem razmaku od događaja.

8. Svjedok HĐ, sin optuženice, pozvan je radi ispitivanja u svojstvu svjedoka na prijedlog optuženice, no isti je prihvatio blagodat nesvjedočenja pa nije ispitan. Drugih dokaznih prijedloga optuženice nije bilo.

9. Iz rješenja Općinskog suda u Bjelovaru broj R1 Ob-398/2024-5 od 18. srpnja 2024. proizlazi da je u izvanparničnom predmetu predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Čazma protiv protustranke SĐ, protustranci SĐ oduzeto pravo na stanovanje s djecom i to maloljetnima ŽĐ, LĐ, DĐ i TĐ u trajanju od jedne godine, te je svakodnevna skrb o njima povjerena udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi.

10. Sud u cijelosti prihvaća iskaz oštećenice kao istinit i uvjerljiv. U bitnome je oštećenica na raspravi iskazivala suglasno ranijem iskazu danom pred policijom i to da je došla u kuću optuženice u svojstvu djelatnice HZSR i kada ju je tražila da potpiše suglasnosti vezano uz dijete počela je histerično plakati i vikati. Svašta joj je izgovorila i rekla joj riječi "ubit ću vas" i uperila prstom u nju. Oštećenica je potom ustala i molila da joj otvori vrata, a ona je nastavila vikati u smislu da će ih tužiti i da će svi na sud jer su joj uzeli djecu, da neće to tako proći. Prilikom toga događaja i nakon toga bilo ju je strah, bila je sama s njom, a taj čavlić na vratima nije joj odavao dojam da će lako moći pobjeći. Nikada se ne zna što je tko spreman učiniti. Prethodno su izdvojili još jedno dijete od SĐ, a bilo je za izdvojiti još troje djece. Iz svega proizlazi da joj je optuženica uputila terećene riječi upirući u njom prstom, a što je sve kod OĐ izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti za vlastiti život i sigurnost. Oštećenica je svoj iskaz dala sigurno i objektivno, navodeći da prije nikada nije imala takve sukobe s optuženicom te da i dalje vodi slučaj njezine obitelji i da se tako nešto nije ponovilo. Oštećenica nema razloga lažno iskazivati, niti je privatno zainteresirana u ovom postupku. Sud ne prihvaća obranu optuženice u dijelu u kojemu navodi da nije izrekla terećene riječi jer je isto suprotno drugim dokazima. Naime, u svojoj obrani navodi da je plakala i očito je bila uzrujana zbog dolaska oštećenice i potpisivanja papira za dijete pa je logično da je zbog toga bila ljuta na djelatnicu HZSR i htjela ju uplašiti izgovorenim riječima.

11. S obzirom na sve izneseno, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženica u namjeri da oštećenicu ustraši uputila joj riječi govoreći "ubit ću vas" upirući prstom u OĐ, što je sve kod OĐ izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti za vlastiti život i sigurnost, i time ostvarila sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11.

12. Kazneno djelo prijetnje je kazneno djelo protiv osobne slobode. Kazneno djelo prijetnje koje se stavlja na teret optuženici opisano je u čl. 139. st. 2. i st. 3. KZ/11, a čini ga onaj tko drugome ozbiljno prijeti da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema službenoj osobi u obavljanju javne ovlasti. Naime, nedvojbeno je da je oštećenica tempore criminis postupala u svojstvu djelatnice HZSR PU Čazma, a vezano uz obavljanje javne ovlasti (djelatnosti socijalne skrbi) i na temelju rješenja Općinskog suda u Bjelovaru broj R1 Ob-398/2024-5 od 18. srpnja 2024. Dakle, službena je osoba u smislu čl. 87. st. 3. KZ/11. Riječima da će je ubiti, za koje je sud utvrdio da je optuženica izrekla oštećenici, u konkretnom slučaju i okolnostima koje su tome prethodile, nedvojbeno se osobi prijeti smrću i te su riječi objektivno prikladne da izazovu osjećaj straha i uznemirenosti ne samo kod oštećenice, nego i kod svakog prosječnog čovjeka. Ozbiljnost te prijetnje proizlazi iz okolnosti u kojima je izrečena, odnosno iz situacije koja je prethodila tim riječima, činjenice da je optuženici u to vrijeme oduzeto pravo na stanovanje s djecom i da je bila uzrujana i vikala, a bile su same u njezinoj kući. Oštećenica je izrečene riječi shvatila ozbiljno i uplašila se za svoj život i sigurnost, a što sve proizlazi iz njenog iskaza.

13. Tijekom postupka ubrojivost optuženice nije dovedena u pitanje. Optuženica je kazneno djelo počinila s izravnom namjerom, svjesna obilježja kaznenog djela i htijući njegovo ostvarenje. Svijest o protupravnosti nije osporena te nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

14. S obzirom na sve izneseno, u dokazanom ponašanju optužene SĐ opisanom u izreci presude stječu se sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 za koje ju je sud i proglasio krivim.

15. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela. Za terećeno kazneno djelo propisana je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina. Sud je optuženici cijenio kao olakotno tešku obiteljsku situaciju, da je majka osmero djece, živi samo od dječjeg doplatka i nije zaposlena. Nakon ovog događaja nije imala nikakve ispade prema oštećenici, iako i dalje postupa u njenom predmetu. Kao otegotno sud joj je cijenio što je jednom prekršajno kažnjavana iz domene cestovnog prometa i jednom osuđivana zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava.

Sud ju je stoga osudio na kaznu zatvora od osam mjeseci.

16. Nadalje, sud je optuženici na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako da se kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja u trajanju od jedne godine ne počini novo kazneno djelo. Sud je pritom vodio računa o ličnosti optuženice, njezinom prijašnjem životu, ranijoj osuđivanosti i obiteljskim prilikama. Sud je ocijenio da optuženica i bez izvršenja kazne ubuduće neće činiti kaznena djela, smatra da će se i primjenom uvjetne osude djelovati na optuženicu da svoje ponašanje uskladi sa zakonskim normama i ne čini kaznena djela, odnosno da će se i na ovakav način ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije iz čl. 41. KZ/11.

17. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08 optuženica je oslobođena plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te isti padaju na teret proračunskih sredstava. Naime, optuženica je lošeg imovinskog stanja, nezaposlena, udovica, majka osmero djece te prima samo dječji doplatak. Stoga je sud ocijenio da bi plaćanjem troškova kaznenog postupka bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženice i osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati.

18. Zbog svega navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Bjelovaru, 10. lipnja 2026.

Sutkinja

Tea Valentić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.