Republika Hrvatska

Županijski sud Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-1499/2026-2

REPUBLIKA  HRVATSKA

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Ivani Madunić, kao sucu pojedincu , u pravnoj stvari tužiteljice BK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Milenko Jakšić i Vanja Jakšić, odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Jakšić i Vanja Jakšić, S. i A. Radića 44/I, Sisak, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, kojeg zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, Zelinska 4, radi utvrđenja ništetnosti i isplate , odlučujući o žalbi tužiteljice protiv točke IV. presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-125/2025-9 od 31. ožujka 2026., dana 10. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-125/2025-9 od 31. ožujka 2026. u pobijanom dijelu odluke o naknadi parničnog troška iz točke IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„l. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj: 158-50-2354468, sklopljenog u [adresa] između tužiteljice i tuženika dana 21.06.2004. godine, sadržane u čl. 3. i čl. 9. Ugovora o kreditu, u dijelovima koji glase:

„3. /treće/ NAKNADA 3.75 % (tri zarez sedamdesetpet posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“

„Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.“

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužiteljici RK od 110,08 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 28. lipnja 2004. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužiteljici BK iznos od 39,82 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 10. veljače 2007. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naknaditi tužiteljici BK trošak parničnog postupka u iznosu od 307,79 eur sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana .“

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj ica u dijelu odluke o troškovima postupka iz točke IV. izreke presude ( mada pogrešno navodi točku III.) zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešne odluke o trošku iz članka 154. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP) . Ističe kako sud nije uzeo u obzir vrijednost predmeta spora od 1.477,12 eura koju je tužitelj istakao u tužbi imajući u vidu deklaratorni i kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva, te da sud nije bio ovlašten upuštati se i mijenjati vrijednost predmeta spora nakon zaključenja prethodnog postupka i bez prigovora tuženika. Tako da je pogrešan način obračuna troška gdje je vrijednost predmeta spora određena sam u odnosu na kondemnatorni tužbeni zahtjev . Predlaže da se u tom dijelu pobijana presuda preinači na način da se naloži tuženiku da naknadi tužitelju dodatni parnični trošak, kao i trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužena u bitnome navodi kako je tužiteljeva žalba neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Drugostupanjski sud ispitao je pobijanu odluku o naknadi parničnih troškova sadržanu u presudi, u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. ZPP -a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane odluke počinio neku od tih bitnih povreda postupka.

6. Pogrešno tužitelj u žalbi navodi da mu je sud prvog stupnja trebao priznati i dodatne troškove postupka.

7. Sud prvog stupnja je kao vrijednost predmeta spora uzeo samo iznos iz kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva, bez uzimanja u obzir kod odmjeravanja troška onog dijela koji se odnosi na deklaraciju (utvrđenje).

8. Prema članku 40. stavak 1. i 2. ZPP-a, ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota, a u drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

9. Tužitelj je u tužbi označio vrijednost predmeta spora ( iznos od 1.477,12 eura) , iako tužbeni zahtjev sadrži i kondemnatorni i deklaratorni dio. Vrijednost kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva predmetno iznosi 149,90 eura, dok vrijednost deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva iznosi 1.327,22 eura.

10. U situaciji kada se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu svotu, tužitelj nije mogao naznačiti drugu vrijednost predmeta spora, različitu odnosno višu od one koja proizlazi iz novčane svote koju potražuje, a pored činjenice da deklaratorni dio tužbenog zahtjeva u ovom slučaju služi samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činidbu (kondemnaciju). Dakle, za odluku o troškovima postupka nije mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj označio, već iznos novčane svote koju tužitelj potražuje, pa zbog toga nije bilo potrebno niti ispitivati je li tužitelj vrijednost predmeta spora označio suviše visoko. Otuda neosnovanost žalbenih navoda tužitelja da sud nije mogao uzeti kao vrijednost predmeta spora iznos od 149,90 eura kod činjenice da tuženik nije prigovorio vrijednosti predmeta spora , a niti je sud ispitivao vrijednost predmeta spora do zaključenja prethodnog postupka .

11. Stoga je sud prvog stupnja pravilo kao vrijednost predmeta spora uzeo novčani iznos koji tužitelj potražuje, a prema kojemu tužitelju pripada po 25 bodova za svaku radnju zastupanja po odvjetniku sukladno Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23 - dalje: Tarifa).

12. Slijedom navedenog, žalbu tužitelja je kao neosnovanu valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci (članak 380. stavak 2. ZPP-a) pod točkom I.

13. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadom troška sastava odgovora na žalbu donesena je na temelju članka 155. stavak 1. ZPP-a i isti trošak mu nije dosuđen, jer nije bio potreban i nužan za donošenje odluke o izjavljenoj žalbi, pa je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Splitu, 10. lipnja 2026.

SUTKINJA :

Ivana Madunić